Da li je državni udar pobesnelog Trampa na međunarodnu trgovinu samo brutalna demonstracija svega onoga što je krenulo naopako sa svetom, mnogo pre nego što je ovaj američki tajkun rešio da se bavi politikom?
Nakon što je uvođenjem drakonskih carina državama širom sveta bacio „nuklearnu bombu“ na međunarodnu trgovinu, američki predsednik Donald Tramp je iznenada odlučio da pomiluje više od 75 zemalja na 90 dana, odnosno da tim državama na toliko vreme odloži uvođenje recipročnih carina. To su one zemlje čiji su čelnici, prema Trampovim rečima, moljakali za pregovore i gurali se u redu ko će mu se više umiliti i zato su sada privremeno nagrađene carinskom stopom od 10%.
Iz toga se može zaključiti kako je Tramp procenio da su mu dovoljna tri meseca da svet nauči pameti. Drugim rečima, da se iscenjka za uslove koji će po njegovom mišljenju biti najpovoljniji za Ameriku, uveren da će ih države sa druge strane stola prihvatiti sa oduševljenjem, imajući u vidu kako su mogle da prođu.
Poručivši „da još ništa nije gotovo“, Tramp verovatno računa i da će sada molioce koji čekaju u redu za milostinju, lakše uceniti da se manu kineskih proizvoda koji su ionako loše kopije američkih, i da radosno prigrle mnogo skuplju, ali originalnu američku robu. Tim pre, što je Kini, „koja guli kožu Americi kao i ostatku sveta“, povećao carinsku stopu sa 104% na 125% i objavio rat do istrebljenja.
Srbija, trgovinska velesila
Srbija se našla na listi pomilovanih i dobila još tri meseca života da se nagodi sa američkom administracijom na čiju će stranu. Pre toga, zahvaljujući „našim američkim prijateljima“ kako to voli da istakne predsednik Vučić, bili smo zaprepašćeni saznanjem da je naša država trgovinska velesila koja je svojim izvozom u SAD ojadila američke građane.
Američki prijatelji su nam prvobitno razrezali jednu od najvećih carinskih stopa od 37%, iako je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), u ukupnoj prošlogodišnjoj spoljnotrgovinskoj razmeni sa SAD od nešto preko 1,4 milijarde dolara, Srbija imala deficit od skoro 70 miliona dolara. Tom prilikom smo saznali i da su naši glavni aduti na američkom tržištu kojima je ovako visokim carinama izrečena smrtna presuda, metalska i autoindustrija, poljoprivreda, sektor električne opreme i mašina, kao i industrija gume i plastike.
Kada je reč o eventualnim ustupcima SAD, ekonomski analitičari koje ne plaća aktuelna srpska vlast upozoravaju da sudbina domaće privrede i dalje daleko više zavisi od trgovine sa EU, pa prema tome i od budućih odnosa između Unije i Amerike. Prošle godine, članice EU činile su više od 58% ukupne robne razmene sa Srbijom.
Najveći deficit sa „čeličnim prijateljima“
Iako je Kina, za koju nas takođe vezuje „čelično prijateljstvo“, smenila prošle godine Nemačku na mestu našeg najvećeg spoljnotrgovinskog partnera, međusobna robna razmena svodi se na to da smo zasuti kineskim proizvodima. Kina je postala zemlja sa kojom Srbija ima najveći deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni jer smo Kinezima izvezli robu u vrednosti 1,7 milijardi evra, tri puta manje u odnosu na vrednost robe koju smo od njih uvezli.
Sa Nemačkom smo takođe bili u deficitu, ali u 2024. Nemačka je i dalje bila naše najveće izvozno tržište, gde smo plasirali robu u vrednosti od 4,2 milijarde evra. Prema analizi Centra za visoke ekonomske studije (CEVES) i Nemačko-srpske privredne komore (AHK), Nemačka je još od 2015. godine najveći spoljnotrgovinski partner Srbije, sa gotovo dvostruko većim udelom od ostalih „konkurenata“. Izvoz iz Srbije u Nemačku je rastao skoro 16% godišnje – brže od uvoza, koji je zabeležio stopu rasta od oko 11%. To je dovelo do posledičnog smanjenja spoljnotrgovinskog deficita Srbije sa 667 miliona evra na 385 miliona evra.
Nešto preko polovine ukupnog izvoza Srbije u Nemačku čine delovi za automobilsku industriju, a potom proizvodi od metala, mašine i električni aparati, prehrambeni proizvodi i hemikalije. Iako su ulaganja iz Nemačke prošle godine opala i nemačke kompanije iz autoindustrije počele da se povlače iz Srbije, ovde i dalje posluje oko 900 nemačkih firmi, koje zapošljavaju više od 80.000 ljudi.
Mercovu samouverenost ne deli nemačka privreda
Nasuprot Trampovim tvrdnjama da je svet bacio na kolena, kandidat za novog nemačkog kancelara Fridrih Merc izjavio je da svi koji su dobili predah u naredna tri meseca mogu to da zahvale odlučnom odgovoru EU na američke carine. Merc samouvereno tvrdi da će se vrlo brzo sastati sa Trampom i da će EU rešiti ovaj problem ukidanjem svih tarifa na transatlantsku trgovinu.
Mercova samouverenost prilično odudara od neskrivene panike koja vlada među nemačkim privrednicima. Naime, iako je Tramp prvobitno uveo carine od 20% za celu EU, tarifni rat ne bi pogodio jednako sve zemlje članice, imajući u vidu da Nemačka, Italija i Irska daleko više izvoze u SAD nego, na primer, Francuska, Holandija, Belgija ili Španija.
Trgovina između Nemačke i SAD iznosila je 255 milijardi evra 2024. godine, pri čemu je Nemačka ostvarila najveći trgovinski suficit sa Amerikom od bilo koje zemlje članice EU. Nemačke kompanije isporučile su u SAD robe u vrednosti od 161 milijardu evra, što je iznosilo dobrih 10% ukupnog nemačkog izvoza prošle godine.
Prema proračunima Instituta za ekonomska istraživanja iz Kelna (IV), američke carine od 20% koštale bi nemačku ekonomiju tokom Trampovog četvorogodišnjeg mandata oko 200 milijardi evra, od automobila i auto delova do farmaceutskih proizvoda i mašina, dok bi ukupna šteta naneta EU iznosila 750 milijardi evra.
Sa industrijom se sele i istraživanja
No, i bez Trampovih carina, deindustrijalizacija u Nemačkoj se ubrzala nakon izbijanja rata u Ukrajini. Uprkos tome, industrija u Nemačkoj i dalje ima visok udeo u bruto dodatoj vrednosti, sa skoro 20%. Prosečna stopa u zemljama EU je nešto ispod 16%, u Francuskoj je manja od 11%, a u SAD iznosi oko 10%. Značaj industrije znatno je veći u Kini, gde ona čini približno 30% dodate vrednosti.
Stvar je u tome što u nemačkoj industriji sve veći deo dodate vrednosti dolazi od usluga, posebno od istraživanja i razvoja. Međutim, nada nekih ekonomista i političara da će Nemačka u budućnosti postati prestižna lokacija za razvoj usluga bez značajnije industrijske baze je puka iluzija, upozoravaju iz IV instituta. Za složene industrijske proizvode, proizvodnja i istraživanje su često usko povezani geografski, pa ako se proizvodnja preseli u inostranstvo, uskoro će za njom otići i oni koji se bave istraživanjem i razvojem.
Za Donalda Trampa bio bi dvostruki trijumf ako bi nemačke kompanije posle proizvodnje, preselile u Ameriku istraživanje i razvoj. Za nemačke privrednike to bi bilo ravno katastrofi, i zato preko svojih poslovnih udruženja vrše još veći pritisak da buduća nemačka vlada napravi značajan zaokret u odnosu na dosadašnju ekonomsku politiku.
Amerika na prvom mestu – preskupa
Pojedini analitičari, poput poznatog britanskog novinara i publiciste Bena Arisa, predviđaju da „ukoliko Kina i Rusija žele da sruše svetski poredak kojim dominiraju SAD, onda su one taj cilj već ostvarile sa dolaskom Trampa na čelo Amerike“. Aris tvrdi da će Tramp samo ubrzati ono što je odavno pošlo naopako u svetu, jer američki predsednik nije uzrok, već posledica i najbrutalnija demonstracija pogrešne politike Zapada koja traje već decenijama.
Uspavane u svom samozadovoljstvu, krajnje licemerne i arogantne prema ostatku sveta, zapadne države nisu uvidele ono što im se događalo ispred nosa – da gube budućnost u korist država na koje su do juče gledale sa dubokim prezirom.
Ipak, većina ljudi u svetu nije oduševljena idejom da podnosi „kratkoročnu žrtvu“ zarad maglovite dobiti na jako dugom štapu. Među njima je i dobar deo Trampovog biračkog tela, pokazuje najnovije istraživanje američkog analitičkog centra „Treći put“. Oduševljenje Trampovih glasača splašnjava otkako su izračunali da bi ih „Amerika na prvom mestu“ mogla koštati najmanje dodatnih 1.200 dolara mesečno, i to samo za hranu i odeću.
Zorica Žarković
Biznis & finansije 232, april 2025.
Foto: GDJ, Pixabay