Predrag Bubalo, jedan od direktora preduzeća SDPS, nedavno je na Regionalnom forumu o održivom razvoju UN u Ženevi predstavio model poslovanja ove srpske kompanije. Ona je specifična po tome što 80% njenih zaposlenih čine ljudi sa invaliditetom, koji uspešno proizvode robu za pet industrija, imaju podsticajne radne uslove, uključujući i mogućnost da koriste apartman za odmor na Zlatiboru. Za to je zaslužan stav rukovodstva da postoji nešto važnije od zarade – osećaj da radiš pravu stvar.
„Priča o nama može se ispričati iz tržišnog i iz ljudskog ugla. Strogo poslovno gledano, mi zapošljavamo ljude sa invaliditetom jer je njima potreban posao, a nama su potrebni radnici. Ljudski, učinili smo dobro delo i za zaposlene i za sebe. Njima smo obezbedili posao sa dobrim radnim uslovima, a sebi poslovanje koje ima dublji smisao od pukog jurenja za zaradom“, kaže za B&F Predrag Bubalo, jedan od direktora SDPS-a. On je u ovaj posao ušao 2015. godine, sa sadašnjim drugim direktorom firme Srđanom Radivojevićem. Pre toga, bilo im je potrebno godinu dana da steknu status preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Novac za razvoj poslovanja pronašli su kod banaka i Fonda za razvoj, a kadrove u saradnji sa Nacionalnom službom zapošljavanja. Novo preduzeće je širom otvorilo vrata ljudima sa ograničenom mogućnošću kretanja, gubitkom vida ili sluha, bubrežnim oboljenjima, mentalnim smetnjama poput šizofrenije, bolestima poput epilepsije i drugim zdravstvenim problemima, pod uslovom da znaju da rade ili žele da uče, i da su dobri ljudi.
Ovo, za naše uslove specifično preduzeće, počelo je od proizvodnje polietilenskih kesa i zapošljavalo je sedmoro radnika. Danas ima 50 zaposlenih, od kojih 80% čine ljudi sa invaliditetom, i posluje u pet industrija. SDPS nudi veoma različite proizvode – kese za smeće, streč folije, toalet papir i ubruse, kućne i industrijsku hemiju… Pored toga, njegov asortiman uključuje uniforme, cegere i drugu konfekciju za ugostiteljske objekte, maloprodajne lance i pekare, kao i tekstil za hotele, zatim brošure, vizit karte, jelovnike za restorane, kancelarijski pribor…
Predrag Bubalo objašnjava da su proizvodnju širili s ciljem da preduzeća, posebno velika, mogu kod njih da nabave sve što im treba, a da je to bila dobra poslovna odluka pokazuje i prošlogodišnji rast prodaje za 30%, čija vrednost je iznosila 860 miliona dinara. SDPS je 2023. kupio i umetničko-zanatsku radionicu Ihtis, u kojoj je četvoro radnika ručno izrađivalo ikone. Ihtis sada zapošljava 29 ljudi, većinom sa invaliditetom, i proširio je proizvodnju i na priveske za ključeve, plakete, medalje…
Pored Srbije, Ihtis prodaje svoju robu i u zemljama u kojima postoje eparhije SPC, kao što su Nemačka, Crna Gora, Hrvatska, Austrija, Italija, Hrvatska… Po narudžbi snabdeva i tržišta sa pretežno pravoslavnim stanovništvom u Grčkoj, Rumuniji, Severnoj Makedoniji, a nedavno je otvorilo i rusko.
Podrška države socijalnom poslovanju
Bubalo ističe da su uspeh postigli pre svega zahvaljujući tome što su ulagali „u prave stvari u pravom trenutku“ i kao važan momenat izdvaja onaj kada je socijalnim preduzećima omogućeno da posluju u plusu.
„Država je pre petnaestak godina počela ozbiljnije da podržava firme koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Ona njihovu zaradu dotira u iznosu od 75% od prosečne plate. Za tu dotaciju postoji dobar razlog, jer su u pitanju ljudi sa umanjenom radnom sposobnošću, koji ne mogu da obavljaju posao istim intenzitetom ili brzinom kao ljudi bez zdravstvenih problema. Međutim, naše iskustvo je pokazalo da oni to nadoknađuju svojom radnom etikom“, naglašava Bubalo. On dodaje da država ovakvim preduzećima dotira i deo troškova za nabavku sirovina, a u slučaju SDPS-a to iznosi oko 3% od ukupnih izdataka.
Naši propisi podržavaju preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i time što pojeftinjuju nabavku robe od njih. Naime, u Srbiji svaki poslodavac sa više od 20 zaposlenih dužan je da zapošljava osobe sa invaliditetom, pri čemu njihov broj raste sa rastom ukupnog broja zaposlenih. Poslodavac koji to ne čini, mora za svaku osobu sa invaliditetom koju nije zaposlio da uplati 50% od prosečne bruto zarade u fond za zapošljavanje ovih osoba. Tog nameta može ga osloboditi jedino kupovina usluga i proizvoda od kompanija poput SDPS-a, ukoliko na godišnjem nivou vrednost te kupovine dostigne 20 prosečnih zarada, pa tako za nabavku od približno 2,4 miliona dinara ušteda može iznositi oko 900.000 dinara.
„Iako je u pitanju ozbiljna ušteda, raduje me što ima i onih koji ne traže otpis te sume. Mi, na primer, već godinama sarađujemo sa lancem drogerija DM i primetio sam da oni nikada nisu tražili povrat od države. Kada sam im to predočio, rekli su mi da je stav kompanije da našu robu kupuju zbog kvaliteta, ali i zato što im je cilj da na sve moguće načine podrže zapošljavanje ljudi sa invaliditetom”, ističe Bubalo.
Kompanijski apartman za svačiji odmor
Država finansijski pomaže poslodavcima i kada fizički prilagođavaju radna mesta zaposlenima sa invaliditetom. Ali, SDPS odlikuje i nešto što se ne može platiti novcem, a to je atmosfera u kojoj svi zaposleni osećaju da su poštovani i ravnopravni. „To proizilazi iz našeg vrednosnog sistema koji najkraće mogu da definišem kao – hrišćanski pristup poslu”, kaže Bubalo i pojašnjava da SDPS posluje prema etičkom kodeksu zasnovanom na Srednjem sistemu vladike Nikolaja Velimirovića, koji poslodavca obavezuje da poštuje dostojanstvo zaposlenih i da pokazuje razumevanje za životne okolnosti radnika, a zaposlene da savesno obavljaju svoje radne dužnosti. Ovaj kodeks propisuje i podsticanje dijaloga u firmi i ličnog razvoja zaposlenih.
Beogradsko preduzeće poštuje ova načela u svim aspektima poslovanja. Tako su jednom održali sastanak sa ženom koja je u SDPS došla radi pregovora o podršci osobama sa intelektualnim poteškoćama, ali su je na kraju zaposlili, kada su čuli da je samohrana majka dvoje dece, od kojih jedno ima Daunov sindrom. Obezbedili su joj fleksibilne uslove rada poput obavljanja poslova od kuće ili dovođenja deteta na posao kad god postoji potreba za tim, kaže Bubalo i dodaje da za zapošljavanje ove žene nisu dobili podršku države, ali su stekli nešto vrednije – odličnu radnicu.
Inače, SDPS je prilagodio radni prostor za sve zaposlene, a one koji se teže kreću svako jutro na posao dovoze kolege. Nikome se ne gleda da li je u minut stigao u proizvodne pogone, već da li je završio posao. Zaposlenima su obezbeđeni besplatan ručak u restoranu iznad poslovnog prostora, besplatna fizička aktivnost u Stonoteniskom centru SDPS&Kocić koji se nalazi u krugu firme i čiji osnivači su SDPS i paraolimpijski selektor prof. dr Goran Kocić, kao i smeštaj za odmor.
„Na ideju o smeštaju došli smo slučajno. U jednom trenutku smo imali višak u kasi i pošto smo želeli da pokažemo lojalnost partneru sa kojim godinama sarađujemo, uložili u smo u njegov posao – izgradnju apartmana na Zlatiboru. Dakle, kupili smo stan i stavili ga na raspolaganje svima u firmi. U njemu sada mogu da odmaraju svi naši radnici, samo treba da ga rezervišu na vreme. Čak ni tu nema diskriminacije, evo ja, na primer, prošlog leta nisam uspeo da odem tamo jer se nisam prijavio na vreme. I to je potpuno u redu. Taj apartman nije moj, već naš. Meni bi bilo nezamislivo da ga kupim samo za sebe, jer ne mogu da budem na odmoru 365 dana godišnje. Isto kao što ne mogu odjednom da vozim šest skupocenih automobila i da živim u deset stanova. Zato ne jurimo zaradu od koje ćemo kupovati luksuznu imovinu, već radimo ono što nas ispunjava i dokazujemo svima da se može poslovati ljudski, u nadi da će još neko krenuti našim putem”, poručuje Bubalo.
Rezultate njihovog rada prepoznale su i Ujedinjene nacije, pa je Bubalo nedavno na Regionalnom forumu o održivom razvoju UN u Ženevi predstavio SDPS-ov model poslovanja.
Marija Dukić
Biznis & finansije 233, maj 2025.