Home TekstoviB&F Plus Uticaj ekonomske krize na otpuštanja u finansijskom sektoru

Uticaj ekonomske krize na otpuštanja u finansijskom sektoru

by bifadmin

Srbija ne zaostaje za svetskim trendom otpuštanja zaposlenih u finansijskom sektoru, kao jednom od glavnih mehanizama rezanja troškova u uslovima krize. U otkazima prednjače banke, a prema podacima NBS, od 29 banaka osam je od 2010. svake godine delilo otkaze, dok sedam banaka ni u jednom periodu nisu smanjivale broj zaposlenih – naprotiv, uvećavale su broj radnika.

Jedna od najvećih američkih banka JP Morgan Čejs najavila je da će do kraja 2016.uručiti 5.000 otkaza u sva četiri ključna sektora banke, kako bi zaključno sa 2017. uštedela pet milijardi dolara. Cilj je da se ukupan broj zaposlenih, kojih je na kraju 2014. bilo 241.145, smanji za dva odsto, a banka je prošle godine ukinula skoro 8.000 radnih mesta, uglavnom u hipotekarnom sektoru, dok je u protekle tri godine uručila čak 20.000 otkaza.

Prema podacima svetskih agencija, vodeće evropske i američke banke ugasile su 2014. godine 59.000 radnih mesta zbog restrukturiranja i rezanja troškova, a procene su da će nastaviti da smanjuju broj zaposlenih, kako bi ublažile posledice krize na profitabilnost. U Evropi je 18 najvećih banaka otpustilo 21.500 radnika prošle godine, a prethodne 56.100, što je zajedno 4,1 odsto zaposlenih, dok je u SAD šest vodećih banaka 2014. podelilo 37.500 otkaza, a 45.700 u 2013. godini, odnosno za dve godine otpušteno je 7,3 odsto ukupno zaposlenih.

Za otpuštanja radnika, pre nego na strukurne promene i smanjenje nekih drugih troškova, opredelile su se i banke u regionu. Mada nema preciznih podataka o broju otpuštenih, procenjuje se da je reč o hiljadama radnih mesta i da su bankari u ukupnom finansijskom sektoru platili najveći ceh globalne ekonomske krize, kojoj se od 2008. godine još ne vidi kraj.

Naglo širenje, pa sažimanje

U poslednjem izveštaju Agencije za privredne registre o poslovanju finansijskog sektora u Srbiji,koji se odnosi na 2013. godinu, finansijski sektor je činilo 120 finansijskih institucija, koje su zapošljavale ukupno 39.434 radnika. Tendencija opadanja broja finansijskih institucija i broja zaposlenih, započeta sa izbijanjem globalne fianansijske krize, nastavljen je i u 2013. kada je poslovalo osam institucija manje, a broj zaposlenih smanjen za 689 radnika u odnosu na prethodnu godinu.U 2014. je bilo manje ugašenih finansijskih institucija, ali je broj zaposlenih nastavio da pada.

Prema podacima Narodne banke Srbije dostavljenim B&F, u bankama je 2008. bilo 32.342 zaposlenih, a trenutno ih je 24.753, oko 7.500 manje. Najveći gubitak radnih mesta je usledio pošto su tri banke u državnom vlasništvu (Agrobanka, Razvojna banka Vojvodine i Privredna banka Beograd) izgubile dozvolu za rad i otišle u stečaj, kada je bez posla ostalo 1.502 radnika. Kao i u prethodnim slučajevima, zbog lošeg političkog uticaja dozvolu za rad je izgubila i privatna Univerzal banka, sa oko 240 zaposlenih, a sa tržišta je „nestala“ i KBC banka, koja je imala nešto manje od 400 zaposelnih, a čiju licencu je preuzela Telenor banka koja je počela da se bavi mobilnim bankarstvom. Da li će biti novih otpuštanja jedno je od glavnih pitanja i nakon nedavne privatizacije Čačanske banke, koju je kupila turska Halk banka, kao i usledprivatizacije Komercijalne banke koja bi trebalo da se završi do 2017. godine.

Podaci pokazuju i da je, kad se izuzmu četiri ugašene banke, čak osam od 29 aktivnih banaka još od 2010. neprestano, svake godine, otpuštalo radnike, a da sedam banaka ni u jednom periodu nisu smanjivale broj radnika, već su povećavale. Takva kadrovska politika zavisila je od poslovnih planova banaka i načina na koji su se borile za profit.

Dekan Beogradske bankarske akademije Hasan Hanić kaže da je do otpuštanja zaposlenih u bankama u Srbiji proteklih godina moralo da dođe iz dva razloga. Prvi je što je ekspanzija bankarskog sektora bila velika nakon dolaska banaka sa većinskim stranim kapitalom, nakon čeka su sve banke u Srbiji nastojale da šire rad sa stanovništvom i otvaraju veliki broj filijala i radnih jedinica. Drugi razlog je što je od 2008. godine pala kreditna aktivnost banka, pogotovo nakon naglog rasta problematičnih kredita, pa su banke morale da smanjuju troškove poslovanja.

Po oceni Hanića, kriterijumu pri otpuštanju zaposlenih u bankama nisu bili političke prirode, čak ni u bankama gde je država imala manji ili veći udeo, već su radna mesta ugašena tamo gde za njima nije bilo potrebe. Neki od tih ljudi su, po njegovom saznanju, ponovo našli posao u bankama poput AIK i Čačanske banke, koje su razvijale druge segmente poslovanja i trebali su im bankarski stručnjaci.

„Očekujem da će u narednom periodu doći do oporavka kreditne akivnosti, pa time i do potrebe za novim radnicima, naročito nakon primene Strategije za rešavanje otplate problemtičnih kredita i kada bude donet zakon koji će podržati planirane mere“, prognozira Hanić.

Kretanje broja zaposlenih u finansijskom sektoru

kretanje broja zaposlenih

Izvor: NBS

 

Da li su zaposleni samo trošak?

Predsednica Samostalnog sindikata zaposlenih u bankama, osiguravajućim društvima i drugim finansijskim organizacijama Srbije(SS BOFOS)Mara Erdelj ne smatra da su ekonomske teškoće opravdanje za toliki broj otpuštenih radnika.„Svetska kriza je tranzicionoj Srbiji samo dodala ‘ulje na vatru’, a proces pridruženja Evropskoj uniji poslužio je vlastima kao izgovor za izmenu radnog zakonodavstva, koje je zaposlenima znatno umanjilo prava, a sindikatima pogoršalo uslove za delovanje. Poslodavci zaposlene i dalje ne vide kao najvredniji kapital organizacije, već kao trošak, a smanjivanje njihovog broja je posebno vidljivo u finansijskom sektoru, gde preostali zaposleni moraju to da nadoknade sve većim brojem poslova, što je izvor pojačane nesigurnosti i stresa“, komentariše Erdelj.

Najveći broj otpuštanja je usledio 2013. godine, nakongašenja banaka koje su loše poslovale, a SSBOFOS jeu komunikaciji sa poslovodstvom KBC banke u Srbiji i Belgiji, zajedno sa sindikalnom organizacijom KBC banke, uspeo da za zaposlene te banke obezbedi otpremnine koje su bile povoljnije od zakonskih, kao i isplatu regresa, neiskorišćenog godišnjeg odmora i prekovremenog rada. Isti uslovi obezbeđeni su i za otpuštene radnike Vojvođanske banke i Privredne banke Beograd. „Nebrojeno je primera da je sindikat kod poslodavca u saradnji sa našim sindikatom sprečio pojedinačna otpuštanja radnika, ali kod onih banaka koje su opstale kao celina, odnosno kod banaka koje su imale program tehnoloških viškova”, kaže Erdelj.

Gubitak radnih mesta u društvima osiguranja je bio manji nego u bankama i od 2008. do kraja 2014. bez posla u tom sektoru je ostalo oko 440 ljudi. Osiguravajuće kuće su, po podacima NBS, 2008. imale 11.713 zaposlenih, a na kraju prošle godine 11.287. Međutim, kriza i pad životnog standarda su itekako uticali na otpuštanja u društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondoma, gde je 2008. bilo 218. zaposlenih, a 100 manje početkom 2015.

Broj zaposlenih kod davalaca finansijskog lizinga od 2008. je smanjen sa 516 na 437.Od 2004. kada je ovaj način finansiranja uveden u Srbiju, broj zaposlenih je rastao do 2009. godine, da bi usled krize počeoblago da pada, dok u posednje dve godine gotovo da nema promena. Kada su u pitanju dalja kretanja u broju zaposlenih, Teodora Milenković, generalni sekretar Asocijacije lizing kompanija Srbije kaže da se, shodno prognozama o rastu ovog segmenta domaćeg fianansijskog tržišta, očekuje da će zaposlenost ostati stabilna, a potom i rasti sa porastom plasmana. „Kojim će intenzitetom tržište jačati, zavisiće pre svega od brzine razvoja drugih privrednih grana koje koriste lizing kao način finansiranja, a to će direktno usloviti i intenzitet povećanja broja zaposlenih“, ističe Milenković.

 
Piše: Marica Vuković
Finansije Top 2014/15.

Pročitajte i ovo...