Home TekstoviB&F Plus Profesija kontroler: Zdrav razum ekonomije

Profesija kontroler: Zdrav razum ekonomije

by bifadmin

Navigator, suvozač, ekonomska savest kompanije, zdrav razum ekonomije – samo su neki od opisa profesije kontrolera, od koga se u kompaniji očekuje da kao poslovni partner menadžera obezbedi kvalitetne informacije za donošenje ispravnih odluka i, istovremeno, odredi pravac u poslovnoj filozofiji shodno projekcijama o budućim kretanjima na tržištu. Ova profesija ima daleko kraću tradiciju u Srbiji u odnosu na razvijene zemlje, a prilično je mlada i prema prosečnoj starosti kontrolera, koje većinom čine – žene.

Kakve su trenutne vrednosti najvažnijih poslovnih pokazatelja u kompaniji i kako se mogu projektovati njihova kretanja u budućnosti? U koje proizvode više ulagati, a koje eventualno napustiti, koje kupce u budućnosti izbegavati a koje privlačiti, gde razvijati nova tržišta a sa kojih se povlačiti, na koji način se finansirati, da li se i dalje zaduživati?

Ovo su samo neka od ključnih pitanja za svaku kompaniju, od čijih odgovora zavisi njena neposredna ali i dalja budućnost, a u kojoj meri će ti odgovori uspeti da obezbede stabilno poslovanje i rast u okolnostima koje je sve teže predvideti zavisi od odabira pravih među mnoštvom internih i spoljnih informacija. Ovaj posao je samo deo nadležnosti kontrolera, koji su u isto vreme i taktičari i stratezi. S jedne strane, oni su zaduženi da obezbede kvalitetne informacije za donošenje ispravnih odluka u vezi pomenutih i drugih važnih pitanja u poslovanju, a sa druge da na osnovu raspoloživih internih i spoljnih informacija odrede pravac u poslovnoj filozofiji kompanije, shodno projekcijama o budućim kretanjima na tržištu.

U poslovnoj praksi, cilj kontrolinga je direktno snižavanje troškova, a poznavaoci ove oblasti tvrde da njegovo uvođenje omogućava i jasniju organizaciju kompanije, moderno računovodstvo koji obezbeđuje sve potrebne podatke, otkrivanje poremećaja u najranijim fazama u bilo kom segmentu poslovanja, ali i kvalitetnije menadžerske odluke i upravljanje ljudskim potencijalima, brže prilagođavanje promenama i veću konkurentnost.

„Navođenje“ poslovanja

Kontroling je, na primer, imao veoma značajnu ulogu u razvoju nemačkih kompanija. U ovoj zemlji prva radna mesta kontrolera pojavila su se 1971. godine, a „okidač“ za to je bila naftna kriza, kao i celokupna ekonomska situacija u kojoj više nije bilo jednostavno planirati poslovanje firmi za naredne godine. U Srbiji, udruženje kontrolera je osnovano 2011. godine i trenutno broji nešto više od 220 članova.

S obzirom da kod nas ova profesija ima daleko kraću tradiciju nego na zapadnim tržištima, još nije dovoljno poznata široj javnosti. Na pitanje šta je konkretna uloga kontrolera u određenoj kompaniji, Milan Marković, finansijski direkor Viktorija Logistike, u odgovoru se poziva na poređenje između kapetana broda i navigatora. „Kontroler je partner menadžeru, a slikovito rečeno ako je menadžer kapetan, kontroler je navigator. On mora da predvidi kako će se poslovni potezi odraziti na finansije preduzeća. Dobar kontroler mora biti vrhunski računovođa u svim segmentima ovog posla kako bi precizno, pravovremeno i razumljivo povezao poslovne i finansijske informacije“, objasnio je Marković.

Na nedavno održanom kongresu kontrolera, jedan od učesnika, Milan Bukumirović iz kompanije Knjaz Miloš, kontroling je sažeo u rečenicu: „Ukoliko ne znaš gde treba da stigneš, gde god da dođeš na pogrešnom si mestu“. Posao kontrolera je objasnio kroz pet uloga koje su ključne za kvalitetno obavljanje ove profesije.

Prva uloga je „navigator“, odnosno onaj ko „navodi“ celokupno poslovanje. Druga uloga, je „čuvar finansijskog rezultata kompanije“, a treća „neko ko koristi maksimum iz postojećih resursa kompanije“. Četvrta uloga u kojoj bi kontroler trebalo dobro da se snalazi je „podrška“, jer on u svakom trenutku predstavlja ozbiljnu podršku biznisu. Peta je uloga „vođe i inicijatora“ mogih promena, od službe kojom rukovodi do odluka na nivou cele kompanije. „Ukoliko iza svake od ovih uloga ne stoji znanje i dobra priprema, ne mogu biti ostvareni ni ciljevi kompanije“, uveren je Bukumirović, a to znanje, dodaje, mora da se dokazuje kroz sve vrste izveštaja koji se dostavljaju menadžmentu.

Njegov kolega, Bojan Šćepanović, predsednik Međunarodog udruženja kontrolera u Srbiji opisuje ovu profesiju kroz dve ključne uloge u podršci menažmentu: kao „navigatora“ i kao „suvozača“. Kontroleri su, napominje i „poslovni partneri menadžera i ekonomska savest kompanija, a može se reći i unutrašnji glas i zdrav razum ekonomije“.

Kako posao diše

Šćepanovićevo višegodišnje iskustvo u ovoj oblasti pokazuje da su za njeno kvalitetno obavljanje najvažnija znanja o biznisu, logici i komunikacijama. „Pod poslovnim znanjima podrazumevam da kontroler mora da ima određeni nivo znanja o proizvodnji, prodaji, ali i o telekomunikacijima, medijima i mnogim drugim oblastima. Recimo, jedan od naših redovnih sastanaka održali smo u pivari, i četrdeset kontrolera, čiji posao nema nikakve dodirne tačke sa tom delatnošću, učilo je o proizvodnji piva: od kvaliteta vode, preko hmelja, do skladištenja i otpremanja. U ovom poslu informacija nikad dosta, jer nikad ne možete biti sigurno šta vam i kada može zatrebati“, napominje Šćepanović.

On dodaje da je u ovom poslu neophodno i dobro poznavanje računarskih programa poput eksela i posedovanje analitičke sposobnosti, a nakon analiziranja brojki neophodno je da se pokazatelji odgovarajuće povežu u više logičkih celina, da se razumeju uzročno posledične veze, ili, na osnovu nepotpunih informacija predvidi realan scenario. „Na kraju, potrebno je umeće da se iz dobijenih informacija izdvoje one najbitnije, potom da se sažmu i na jednostavan i razumljiv način prenesu menadžerima“.

Osim pomenutih segmenata, bitna su i znanja iz oblasti upravljačkog računovodstva, poznavanje ljudi i njihove psihologije, kao i odlučnost da se brane argumenti za određene odluke i u situacijama kada to zathteva da menadžeri promene svoje mišljenje, prepričava Šćepanović svakodnevnicu u ovoj profesiji.

Uz ovako zahtevan posao, neminovno je i pitanje o zaradama. Treba napomenuti da skoro svi kontroleri imaju fakultetsku diplomu, te da kvalitetno obavljanje posla u praksi zahteva bar pet godina iskustva. U Srbiji, u zavisnosti od kompanije, plate za „junior kontrolere“ kreću se od 400 do 600 evra, a za one sa dokazanim rezultatima od 800 do 1200 evra. Ukoliko je u pitanju vrhunski znalac u ovoj oblasti i vođa tima, njegova zarada može biti od 1500 do 2000 evra.

Ukoliko svršeni student želi da postane kontroler, put nije ni malo lak, a prema preporuci iz Međunarodnog udruženja kontrolera, neophodno je pre toga raditi bar nekoliko poslova koji, na prvi pogled, nemaju ništa zajedničko sa kontrolingom. „Teorijsko znanje nije dovoljno za ovu profesiju. Početniku bih preporučio da prvo radi dve godine u računovodstvu, a nakon toga da se dve do tri godine usavršava u biznis sektoru – postane prodavac, radi u nabavci, logistici… Tek nakon četiri do pet godina operativnog rada, može početi da se bavi finansijskim izveštajima i da postepeno razumeva kako posao diše“, savetuje Šćepanović i napominje da je u Međunarodnom udruženju kontrolera u Srbiji moguće završiti i akademiju kontrolinga, ali i pogledati besplatne časopise i stručnu literaturu o ovoj temi.

Inače, foto-robot kontrolera u Srbiji danas izgleda ovako: najčešće ima fakultetsku diplomu, i to zvanje ekonomiste. Njihova prosečna starost je trenutno oko 35 godina, a u čak 66 odsto su žene.

 
Aleksandra Galić
jul/avgust 2016, broj 128/129

Pročitajte i ovo...