Home VestiPolitika i društvo Mini hidroelektranama zvoni poslednje zvono?

Mini hidroelektranama zvoni poslednje zvono?

by bifadmin

Udeo MHE u ukupnoj proizvodnji energije je mali, a ne postoji potencijal za rast s obzirom na klimatske promene koje se već dešavaju na Mediteranu. Drugim rečima, hiperinflacija izgradnje MHE ne može povećati količinu proizvedene električne energije, koliko može naneti štetu okolini. Mini hidroelektranama je, stoga, odzvonilo, i ekonomski i ekološki, a to što se i dalje forsiraju samo je političko i pitanje korumpiranosti, pokazuje najnovija studija portugalskih naučnika.

Ideje o ekološkoj prihvatljivosti mini-hidroelektrana polako se privode kraju. Broj studija i istraživanja koja sugerišu da je šteta od njih veća nego što korist raste. Poslednja takva objavljena je u januaru ove godine, a sproveli su je naučnici sa Univerziteta NOVA u Lisabonu u Portugalu. Cilj njihovog istraživanja bio je da se proceni uticaj malih hidroelektrana i njihov značaj kao snabdevača električnom energijom u evropskom delu Mediterana.

Male hidroelektrane (MHE) su definisane kao „male“, jer imaju kapacitet ne veći od 10 MW. Budući da im nisu potrebne brane, prethodnih godina se smatralo da imaju manje negativan uticaj na reke i ekosisteme od velikih HE, pa ih je Evropska unija favorizovala kao način za povećanje energije proizvedene iz obnovljivih izvora, a shodno tome i kao način smanjenja gasova sa efektom staklene bašte.

Ali, sa sve većim brojem takvih elektrana širom Balkana i evropskog dela Mediterana, pokazalo se da su mnogo štetnije nego što se ranije mislilo. Svakako se može tvrditi da problem leži u gramzivosti ulagača u veliki broj izgrađenih i planiranih MHE i da je u pitanju, zapravo, politički problem i pohlepa investitora, a ne problem sa mini hidroelektranama.

Hiperinflacija elektrana ne povećava proizvodnju energije

Ali, studija u ovom tekstu pokazuje upravo suprotno: da je udeo MHE u ukupnoj proizvodnji energije mali i da ne postoji potencijal za rast, s obzirom na klimatske promene koje se već dešavaju na Mediteranu. Drugim rečima, hiperinflacija izgradnje MHE ne može povećati količinu proizvedene električne energije – koliko može naneti štetu okolini. Štaviše, ekonomske kalkulacije pokazuju isto.

Studija se zasniva na već postojećoj listi trenutnih i predviđenih MHE. Za svaku lokaciju izračunat je teorijski hidroenergetski potencijal, na osnovu klimatoloških, hidroloških i visinskih podataka, i na uobičajenim kriterijumima za dizajn MHE.

Rezultati za 14 zemalja u dva različita scenarija modeliranja (izgrađena: MHE 4.177 i planirano: 9.925) prvi put su upoređeni sa bruto nacionalnom potrošnjom električne energije i primarnom potrošnjom energije. Zatim je procenjeni potencijal upoređen sa stvarnim podacima o MHE i studija je zaključila da je faktor efikasnosti precenjen i da postojeći projekti imaju oko 3,5 puta nižu prosečnu produktivnost od teorijskog (precenjenog) potencijala.

Brojke su još poraznije ako se u obzir uzmu klimatski scenariji globalnog zagrevanja, koji predviđaju duge periode bez padavina u Mediteranu i kraće periode sa obilnim padavinama. Međutim, zbog male snage, MHE ne mogu da koriste višak vode u obilnim padavinama, pa njihova efikasnost opet ostaje niska.

Zavisna od meteoroloških uslova

Ukratko, studija zaključuje da potencijalni (precenjeni) doprinos energetskom miksu postojećih MHE u evropskom Mediteranu iznosi samo oko 2,6 procenta bruto potrošnje električne energije i 0,47 procenata potrošnje primarne energije. Stvarni doprinos je oko 3,5 procenta niži i pada na oko 0,74 procenta bruto potrošnje električne energije i 0,12 procenta potrošnje primarne energije.

Dalje, izgradnja 5.748 novih elektrana i više nego udvostručavanje broja MHE, ali njihov potencijalni (precenjeni) energetski doprinos raste sa 2,6 na 4,4 procenta bruto potrošnje električne energije i sa 0,47 procenta na 0,79 procenata primarne potrošnje energije.

Proizvodnja električne energije u MHE u velikoj meri zavisi od meteoroloških uslova i može varirati za više od 50 procenata godišnje proizvodnje, u dobrim i lošim godinama. Rezultati se razlikuju u zavisnosti od regiona, jer suša u jednom regionu obično znači visoku produktivnost u drugom. MHE imaju veći i stabilniji potencijal u planinskim predelima (zbog kombinovanog efekta visine i kiše izazvanog oblikom reljefa). Dakle, Balkan ima veće hidropotencijale od Španije, Italije, Grčke i Francuske.

Protok potoka i reka pada i na Balkanu

Međutim, čak ni Balkan nije siguran od klimatskih promena, štaviše, već na svojoj koži osećamo upozorenje na duge sušne periode i kratke, ali obilne padavine, pa se sve češće u poslednjih pet godina nalazimo u situaciji da nas iste godine zadese i suše i poplave. U scenariju globalnog zagrevanja u proseku od 2 stepena Celzijusa godišnje (iako se trenutno zagrevamo na tri prosečna stepena), predviđa se da će protok potoka i reka pasti za 10 do 30 procenata. A sa sušama i nestašicom vode, potencijal hidroelektrana će još više pasti.

Visok nivo padavina, praćen dugim sušama, dovešće do još većeg pada proizvodnje električne energije iz hidroelektrana. Nedostatak vode će podstaći veću konkurenciju za ovaj resurs, a prioritet će biti dostupnost vode za ljudsku upotrebu, ekosisteme i poljoprivredu. Zbog toga će veći deo protoka premašiti projektni kapacitet turbine i neće se koristiti za proizvodnju energije, a dugi periodi slabog protoka proizvodiće malo električne energije.

Isplativa samo korupcija

Ova dva kombinovana efekta znatno će smanjiti proizvodnju mediteranske hidroenergije i učiniti MHE neupotrebljivim. Izuzeci su lokacije na kojima su uticaji mrežne povezanosti veći od uticaja instaliranja MHE u sveprisutne sisteme, poput onih za navodnjavanje, vodosnabdevanje ili sistemi otpadnih voda. Ovi poslednji se, uglavnom, nalaze na mestima na kojima je već prouzrokovana šteta u životnoj sredini.

Dalje, troškovi električne energije iz MHE kreću se od 40 do 300 MWh, što je veoma skupo, s obzirom da je veleprodajna cena električne energije u Evropi od 40 do 60 evra po MWh, a sve bez troškova ulaganja u energetsku efikasnost i bez nivelisanja za troškove novih konkurentnih tehnologija (poput napretka u fotonaponskim ćelijama). Mini hidroelektranama je, stoga, odzvonilo, i ekonomski i ekološki, a to što se i dalje forsiraju samo je političko i pitanje korumpiranosti.

Izvor: Andrea Milat, Bilten.org

Foto: AnikaRichmann, Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar