Home VestiPolitika i društvo Plan Beograda za dupliranje zelenih površina i dalje „na čekanju“

Plan Beograda za dupliranje zelenih površina i dalje „na čekanju“

by bifadmin

Iako je Beograd pre pet godina usvojio plan da duplira zelene površine, na tom planu se skoro ništa nije desilo. Šta više, čini se da idemo unazad. Primera radi, uskoro treba da započne rekonstrukcija Karađorđevog parka prilikom koje će zemlja biti zamenjena granitnim pločama.

Delovi tog plana koji se odnose na inovativne prakse su i dalje na nivou preporuka za čije sprovođenje se čeka odluka gradske uprave, piše Nova ekonomija.

Nedovoljno zelenila u Beogradu

Prema planu generalne regulacije (PGR) sistema zelenih površina Beograda, ukupno oko 12% teritorije srpske prestonice nalazi se pod zelenim površinama, što je ukupno nešto ispod 10.000 hektara.

Od toga, javne zelene površine, ne računajući šume i vlažna staništa, čine svega 2,83% površine grada.

Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu (European Environmental Agency, EEA), Beograd se nalazi na 28. mestu od 37 analiziranih glavnih gradova u Evropi po udelu zelenih površina. Gradovi slične veličine uglavnom se kotiraju od 10. do 20. mesta: Stokholm na 11, Varšava na 12, Sofija na 14. mestu a Prag na dvadesetom.

Šta piše u planu?

Zato je i usvojen Plan generalne regulacije Sistema zelenih površina koji predviđa povećanje udela ukupnih zelenih površina u Beogradu sa 12% na preko 22% (odnosno za preko 8000 hektara), a javnih zelenih površina sa 2,83% na preko 6%.

Pored novih standarda minimalnih zelenih površina, plan koji je usvojen 2019. predviđa i neke inovativne mere kao što je ekološki indeks.

Tu su i pravila uređenja i građenja za zelene površine koje su u okviru drugih površina javne namene (škole, vrtići, bolnice) i to sa posebnim pravilima u zavisnosti od objekata: osnovne škole zahtevaju 5 m2 otvorenog zelenog prostora po učeniku, srednje škole 3, a vrtići 15 m2, dok na fakultetima zelene površine moraju zauzimati 25% parcele. Uključeni su i minimalni normativi za npr. dečja igrališta, ali i drvoredi uz infrastrukturne koridore.

Za stambenu novogradnju postavlja se minimum od 23 m2 zelenih površina po stanovniku, dok se prilikom urbane rekonstrukcije ili transformacije, koji se tipično sprovode na zgradama u gradskom jezgru, gde je prostor ograničen, predviđa manji minimum – 7, odnosno 10 m2.

Međutim, uprkos svemu tome svedoci smo da će i u već postojećim parkovima i trgovima koji treba da se rekonstruišu zemljište biti zamenjeno granitnim pločama. Poslednji ali nažalost ne i jedini primer su Karađorđev park i plato ispred Filozofskog fakulteta.

Zašto su važne zelene površine?

Udeo zelenih površina ima ključnu ulogu u stvaranju održivih i otpornih urbanih sredina. Jedan od najvažnijih doprinosa zelenih površina u kontekstu klimatskih promena jeste njihova sposobnost ublažavanja efekata urbanih toplotnih ostrva.

Takođe, prilikom velikih padavina one, za razliku od betona, upijaju vodu i tako smanjuju rizik od poplavljivanja.

Izvor: Nova ekonomija

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar