Home TekstoviB&F Plus Koliko domaći privrednici koriste podsticaje za istraživanja i razvoj

Koliko domaći privrednici koriste podsticaje za istraživanja i razvoj

Istraživanje skupo, zalud povlastice

by bifadmin

Za razliku od poreskog kredita od pre deset godina koji je obuhvatao celu privredu ali ga je država ukinula, poreske podsticaje za istraživanja i razvoj ne samo da koristi jako mali broj domaćih privrednika, nego su retke i firme koje znaju da takve olakšice postoje.

Država je pre nekoliko godina uvela poreske podsticaje za istraživanje i razvoj (R&D), ali se pokazalo da ih domaći privrednici slabo koriste. Da bi preduzeća stekla preduslove za ove olakšice potrebno je da imaju novac i stručnjake, a sama primena zahteva dosta administracije. I kada bi uspeli da ispune sve zahteve, neki privrednici radije odustaju od te olakšice iz straha da će im poreska kontrola zakucati na vrata i da će pored potrebne dokumentacije za poreski podsticaj usput „pretresti“ i ostatak poslovanja.

Kompanije koje rade na unapređenju proizvodnje u fabričkim centrima za istraživanje od 2019. godine mogu izmenama Zakona o porezu na dobit pravnih lica i Zakona o porezu na dohodak građana koristiti nekoliko poreskih olakšica, koje doprinose smanjenju poreske osnovice za porez na dobit od 15%.

Inicijativa važnija od rezultata

Firma koja osnuje R&D centar ostvaruje pravo da joj Poreska uprava prizna dvostruki iznos troškova za te delatnosti u poreskom bilansu u odnosu na njihovu knjigovodstvenu vrednost. U troškove spadaju nabavka materijala, obezbeđenje nematerijalne imovine (licence za softver), izdaci za konsultantske usluge i troškovi zaštite intelektualne svojine.

Za takve firme je predviđeno i oslobođenje od plaćanja 70% poreza na zarade, ali shodno vremenu provedenom na tim poslovima, a „otpisuje“ se i doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje. Iz poreske osnovice moguće je oduzeti i do 80% prihoda od komercijalizacije proizvoda kao intelektualne svojine.

Izmenama zakona predviđene su i olakšice za ulaganja u novoosnovana inovaciona privredna društva, startap kompanije, uz ispunjenje niza preduslova.

Zanimljivo je da podsticaji za kompanije koje se bave istraživanjem i razvojem ne zavise od uspeha samog istraživanja, već je njihov cilj da podstaknu inovativnost, tako da se rezultat sam po sebi ne vrednuje toliko, koliko inicijativa da se stekne novo znanje.

Redak primer

Finansijski direktor u Inmold grupi iz Požege, jedne od retkih koja koristi ove olakšice, Nevena Janković kaže da je za njih saznala od poreskog savetnika i da je kompanija odmah, pre godinu i po dana formirala tim od 50 ljudi koji isključivo rade na istraživanju i razvoju.

„Poreske olakšice su značajne i utiču na zadovoljstvo zaposlenih jer to stvara prostor za povećanje zarada“, kaže Janković za B&F. Prema njenim rečima, procedura za ostvarivanje poreskih podsticaja predviđa da firma sama opredeli razvojni projekat, a zatim ga ocenjuje savet firme, u kojem ima i spoljnih saradnika. Kada savet odobri projekat radi se na istraživanju, a poreska olakšica se ostvaruje tako što se u poreskoj prijavi razvrstavaju kategorije zaposlenih.

„Poreska uprava nema nikakvog uticaja na projekat, niti ocenjuje da li je njegova svrha razvoj, ali ima pravo kontrole dokumentacije koja je strogo propisana Pravilnikom o podsticajima“, objašnjava Janković.

Inmold pravi kalupe i alate za brizganje plastike za ambalažu i unapređuje automatizaciju za taj proces, a skoro svaki proizvod je novi i plod istraživanja jer firma bez toga ne bi uspela na tržištu, ističe Janković i dodaje: „Jedan poreski podsticaj obuhvata dupliranje troškova za R&D i to smanjuje osnovicu za porez na dobit, ali ga kompanija ne koristi kontinuirano, već samo za neke projekte jer je potrebno neko vreme da se računovođa uhoda“.

Drugi podsticaj se, kako je navela, odnosi na zaposlene u razvojnom centru i to su jedina dva podsticaja Poreske uprave koja mogu da se koriste istovremeno, ali ne u kombinaciji sa drugim podsticajima koje dodeljuje država. Firma nema zaštićenih autorskih prava i ne koristi podsticaj po tom osnovu.

Rezultati razvoja su neizvesni

Inmold zapošljava oko 500 radnika, 45 đaka i studenata stipendira, a u 2023. godini neto dobit je bila dva miliona evra, čime su zadovoljni. Firma izvozi čak 70% proizvoda i usluga i nema konkurenciju u Srbiji, već samo u firmama u Holandiji i Švajcarskoj. Janković navodi da im je ranije konkurentska prednost u odnosu na firme iz tih zemalja bila u povoljnijim cenama, a sada ih i dostižu po kvalitetu.

Visina poreskog podsticaja, prema njenim rečima, nije ključni opredeljujući faktor za istraživanje, velika prepreka je nedostatak stručnjaka, pa je verovatno to i razlog zašto se malo firmi u Srbiji time bavi.

„Da bi se osposobio inženjer treba da se obrazuje šest-sedam godina, a rezultati razvoja su neizvesni, pa je teško obezbediti te preduslove, posebno ako je firma mala. Neki od razloga zašto se malo koriste podsticaji su i što se privrednici jednostavno plaše da ih koriste ili nisu informisani, čekaju da im neko to ponudi i na kraju strahuju da budu predmet kontrole“, smatra Janković.

U razvijenim zemljama EU, prema njenim rečima, takvih podsticaja skoro da nema, karakteristični su za zemlje u razvoju, a ima ih Turska i veći su, mada su i zahtevi stroži.

Realni sektor uglavnom i ne zna za podsticaje

Kompanija Bambi je sredinom februara zvanično otvorila R&D u okviru fabrike u Požarevcu, koji je nastao pre godinu dana u potrazi za inovativnim recepturama u proizvodnji. U opremanje je uloženo 2,5 miliona evra, ali kažu da tek sada razmatraju uslove za korišćenje poreskih povlastica.

Prema rečima poreskog savetnika Vladimira Deljanina ne čudi što mali broj kompanija koristi poreske povlastice jer njih može da dobije samo domaća firma koja je vlasnik novog proizvoda, ali ne i programerska preduzeća, jer ona uglavnom rade za strance.

Deljanin objašnjava da taj podsticaj funkcioniše tako što firma sama umanji osnovicu za porez i spremna je da pokaže dokumentaciju poreskoj kontroli, kada dođe. Dokumentacija za korišćenje povlastica je po njegovim rečima obimna i kada se podnese poreska prijava u kojoj su one evidentirane firma mora da već poseduje projekat, budžet, prikaz troškova, ocenu projekta, evidenciju o radnicima i radnim satima koje su proveli na istraživanju, alternativno rešenje ako se promeni pravac istraživanja…

„Ima privrednika koji ni ne znaju da postoje te olakšice, a kupovali su mašine i prerađivali ih da bi mogli da proizvedu neki novi proizvod. Realni sektor nije dovoljno upoznat da postoje određene poreske stimulacije“, kaže Deljanin za B&F.

Naš sagovornik dodaje da ako se uporedi stimulacija koja je postojala pre desetak godina kada se dobit, koja je uložena u osnovna sredstva, nije oporezovala (poreski kredit) i sadašnje poreske olakšice, neuporedivo je bio povoljniji poreski kredit. „Poreski kredit je obuhvatao celu privredu, za njega su svi znali i koristili ga i ako se poredi sa poreskim povlasticama, odnos je 50 prema jedan“, komentariše Deljanin.

Teško je istraživati kad se mučiš da preživiš

Nedostatak stručnog kadra i novca su, prema oceni koordinatora Mreže za poslovnu podršku Dragoljuba Rajića, glavni razlog zbog koga se mali broj kompanija ciljano bavi istraživanjem. „To je skup i neizvestan proces. Domaća privreda, uglavnom proizvodi prema gotovim rešenjima i ponekad ima problem da dostigne i postojeći evropski standard za proizvode koji su na tržištu 10 do 15 godina. Privreda se muči i sa tom proizvodnjom jer su instituti propali, a slab je inženjerski kadar u odnosu na zemlje odakle dolazi konkurentski proizvod“, kaže Rajić za B&F.

Domaće firme, prema njegovim rečima i kada žele nešto da inoviraju traže rešenja od razvojnih centara van Srbije i tu uslugu plate, ili sa njima zajednički učestvuju na konkursima EU fondova za inovacije. Rajić ukazuje da se domaći fakulteti nisu prilagodili industrijskim standardima u Evropi koja ulazi u industriju 4.0, a u Srbiji mladi ljudi na fakultetima uče ono što je bilo aktuelno pre 20 godina.

Privreda je, po njegovoj oceni u težoj situaciji nego pre 10 godina jer su krediti skupi, a troškovi visoki, čak nije ukinuta ni akciza na struju, uvedena kao hitna mera za stabilizaciju budžeta 2014. godine, pa je u takvim uslovima teško razmišljati o finansiranju istraživanja.

Svetlana Jovičić

Biznis i finansije 218, februar 2024.

Foto: Sharon Pittaway, Unsplash

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar