Home TekstoviB&F Plus Uniplast Serbia, Šabac: Jedinstveno rešenje za lako kvarljivu robu u prevozu

Uniplast Serbia, Šabac: Jedinstveno rešenje za lako kvarljivu robu u prevozu

by bifadmin

Uniplast Serbia proizvodi kamionske nadgradnje i vozila za prevoz roba prema specifičnim zahtevima svakog kupca, što zahteva veoma precizne računice za koje nije postojao dovoljno dobar softver na tržištu. Zato ga je ovaj proizvođač iz Šapca sam napravio u saradnji sa Mašinskim fakultetom u Beogradu i uz podršku Fonda za inovacionu delatnost. Zahvaljujući potpuno novom rešenju, stručnjaci u Uniplastu će sada brže dolaziti do proračuna koji su im neophodni da povećaju korisnu nosivost vozila i obezbede klijentima kvalitetnije čuvanje lako kvarljivih namirnica tokom transporta.

Miroslav Živanović se u mladosti bavio rokenrolom i poezijom. Potom je ova svoja interesovanja zamenio porodičinim poslom, koji mu je doneo drugačija ali podjednako zanimljiva iskustva. Njegov otac je 1980. godine takođe napravio veliku promenu u svom životu – napustio je državni posao i osnovao sopstvenu firmu, Uniplast Serbia. „Moj otac se u početku bavio servisiranjem hladnjača“, priča Miroslav za B&F, „što je za komšije i rođake bio zabrinjavajući obrt, jer je na starom poslu imao različite pogodnosti, uključujući i službenog vozača“. Ali osnivač šabačkog Uniplasta je imao drugačije želje i ambicije, pa je do kraja osamdesetih toliko razvio poslovanje da je započeo i sopstvenu proizvodnju. U narednoj deceniji, porodični posao su preuzeli njegovi sinovi. Mirko je sada direktor proizvodnje, a Miroslav je vlasnik i generalni direktor firme.

Ova proizvodna kompanija trenutno ima 215 zaposlenih, godišnji obim proizvodnje od 20 miliona evra i izvozi 70 do 80 odsto svojih proizvoda, najviše u naš region, Nemačku i Norvešku. Sastoji se od tri divizije. Prva proizvodi nadgradnje za hladnjače, prema potrebama klijenata. Druga se bavi proizvodnjom nadgradnji za kamione, a treća radi dizajn kompletnih priključnih vozila bez motora, odnosno celih prikolica. Dizajniranje priključnih vozila se najjednostavnije može opisati ovako: kupac kaže koliko robe želi da prevozi i u kojim uslovima, a Uniplast napravi prikolicu koja ispunjava sve zahteve klijenta. Po ovom principu funkcionišu sve tri divizije, praveći za svakog naručioca posebna rešenja.

„Kada imate masovnu proizvodnju standardne robe vi unapred znate koliki su troškovi proizvodnje, ali kada radite kao mi, onda vam je za svaku narudžbinu potrebna nova računica troškova”, navodi Miroslav Živanović jedan od razloga zašto Uniplast Serbia već decenijama sarađuje sa Mašinskim fakultetom u Beogradu.

Ova saradnja je pomogla šabačkom preduzeću da razvija poslovanje i u najtežim okolnostima, kao u vreme sankcija tokom devedesetih, kada je bilo nemoguće nabaviti kvalitetan čelik čija debljina može da se smanji i tako uštedi na prostoru u vozilu. „Pošto smo bili prinuđeni da ugrađujemo sirovine lošijeg kvaliteta, bila nam je potrebna ozbiljna analitika da bismo od njih uspeli da napravimo proizvode koji će dugo trajati i vršiti svoju funkciju. U tome su nam pomogli proračuni stručnjaka sa Mašinskog fakulteta. Zahvaljujući toj saradnji, problemi sa sirovinama se nisu odrazili na kvalitet naših proizvoda. To možete videti po pojedinim Uniplastovim priključnim vozilima koja sa srpskih puteva ne silaze još od 1993. godine“, navodi generalni direktor Uniplasta primer kakve praktične rezultate može doneti saradnja sa naučnicima.

Softver koji optimizuje nadgrađivanje hladnjača

Nadgrađivanje hladnjača zahteva veoma preciznu računicu utroška materijala. Uniplast je za te namene dugo koristio jedan softver iz Finske, ali on nije odgovarao svim potrebama preduzeća. Zato je ova firma iz Šapca, zajedno sa beogradskim Mašinskim fakultetom i uz podršku Fonda za inovacionu delatnost, izradila sopstveno rešenje. Tako je nastao „Softver za brzu izradu prototipova termoizolovanih nadgradnji vozila za prevoz lako kvarljivih namirnica“, koji štedi vreme i materijal. Za omogućavanje izrade softvera potrošeno je 102.827 evra, pri čemu je učešće Fonda bilo 60.972 evra, a ostatak je finansirao Uniplast Serbia iz sopstvenih sredstava. Sam softver nije bilo toliko teško napraviti ali je model na kom je on zasnovan veoma složen i zahtevao je izradu komora i njihovo ispitivanje.

Pomenuti softver su proizveli stručnjaci iz Laboratorije CIAH sa Mašinskog fakulteta, koja se bavi ispitivanjem motornih i priključnih vozila. Ona sarađuje sa privredom i fizičkim licima kada je u pitanju njena osnovna delatnost, ali učestvuje i u naučno-istraživačkim projektima poput ovog koji je realizovala sa Uniplastom.

„Sa kompanijom Uniplast Serbia sarađujemo više od 15 godina. Za to vreme smo za njene potrebe sproveli oko 70 tipskih ispitivanja termoizolovanih nadgradnji. U okviru projekta koji je finansirao Fond za inovacionu delatnost realizovali smo dodatnih devet ispitivanja koja su se bavila merenjem uticaja različitih faktora u proizvodnji rashladnih komora, kao što su broj i vrsta vrata, ugrađena oprema i slično, na termoizolaciona svojstva tih komora. Potom smo korišćenjem veštačkih neuronskih mreža uspostavili vezu između karakteristika komora koje smo analizirali i tako dobijeni model integrisali u softver koji smo razvili”, kaže za B&F inženjer mašinstva dr Dragan Stamenković iz Laboratorije CIAH.

Ovaj softver, na osnovu unetih parametara, projektantima komora u Uniplastu daje procenu vrednosti ukupnog koeficijenta prenosa toplote. Taj koeficijent je merilo kvaliteta izolacije i on ne sme preći definisanu granicu kako bi komora, pa i celo vozilo, mogli da dobiju sertifikat za međunarodni prevoz lako kvarljivih namirnica prema ATP sporazumu.

„Koeficijent zavisi od debljine zidova i korišćenog izolacionog materijala, ali i od načina spajanja panela, broja i konstrukcije vrata, kao i od opreme ugrađene u komoru. Osnovno pravilo je – što jednostavnija komora to bolja izolacija. Međutim, kupci često traže komore sa mnoštvom opreme ali, ako je to ikako moguće, sa veoma tankim zidovima, kako bi unutrašnja zapremina komore bila što veća a masa vozila što manja. Zato je Uniplast Serbia imao potrebu za softverom koji će mu omogućiti da istovremeno zadovolji i zahteve klijenata ali i ATP sporazuma”, objašnjava Stamenković, koji je iznenađen što, bar prema njegovim saznanjima, na tržištu do sada nije postojalo softversko rešenje sa ovakvim mogućnostima.

Zanimljivo je da pored pomenutog softvera, Uniplast i Mašinski fakultet razvijaju još jedan proizvod koji pretenduje na titulu prvog u svetu – to je poluprikolica sa osovinama direktno pričvršćenim za kompozitni pod.

Bez inovacija nema opstanka

Stamenković ocenjuje da su ovakvi vidovi saradnje obostrano korisni. On i njegove kolege sa fakulteta su tokom razvoja softvera za Uniplast dobili priliku da se bave istraživanjima za koja inače ne bi imali sredstava. „Dodatna korist za nas bila je to što smo kroz predstavljanje ove ideje Fondu stekli i znanja koja nisu toliko zastupljena među inženjerima mašinstva, od pravljenja poslovnog plana, do marketinga i promocije proizvoda. Kolege iz kompanije Uniplast Serbia su nam bile od velike pomoći, i to ne samo u početnoj fazi, već tokom čitavog projekta”, ističe Dragan Stamenković.

Rezultatima zajedničkog rada veoma je zadovoljna i kompanija iz Šapca. Zahvaljujući novom softveru, njeni stručnjaci će brže dolaziti do proračuna koji su im neophodni da povećaju korisnu nosivost vozila i obezbede klijentima kvalitetnije čuvanje lako kvarljivih namirnica tokom transporta.

Miroslav Živanović ističe da ne može da zamisli poslovanje njihove firme bez inovacija. „Autoindustrija je veoma dinamična ali i jako surova delatnost u kojoj, da biste opstali, morate da pratite kretanja na tržištu i da usvajate nova znanja do kojih dolazi nauka, ali i naši zaposleni. Nekada su nam, na primer, zavarivači izvor odličnih ideja. Sve struke koje daju doprinos proizvodnji treba slušati, jer bez njih ne bi ni bilo te proizvodnje”, naglašava generalni direktor Uniplasta i dodaje da se do korisnih predloga nekada može doći i kroz neformalne razgovore: „Mi smo posle dugogodišnje saradnje sa naučnicima sa Mašinskog fakulteta počeli da se družimo i van posla, i to su takođe prilike da razgovaramo o nekim novim idejama. Zato tvrdim da, osim sviranja u rokenrol grupi, i ovaj posao i te kako može biti lep i zanimljiv”.

Marija Dukić

Biznis & finansije 221, maj 2024. 

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar