Kriterijumi na osnovu kojih domaći privrednici donose odluku gde će otvoriti tekući račun veoma su različiti. Neko bira banku na osnovu blizine filijala, neko onu koja mu nudi povoljniji kredit, a ima i privrednika na koje najviše utiče „ljudski faktor“, odnosno to što im zaposleni u banci ulivaju sigurnost. Finansijski analitičar Đorđe Ostojić kaže da je potonji razlog vrlo racionalan, jer stručni i iskusni kadrovi još uvek su od veće koristi od mnogih tehnoloških rešenja.
Kada pitate veštačku inteligenciju kako vlasnici kompanija odlučuju u kojoj banci će otvoriti račun, dobićete uopšten odgovor da je privrednicima važno da banka ispuni njihove potrebe, nudeći im istovremeno povoljnu naknadu, dobru korisničku podršku, ekspoziture na pravim lokacijama i stručne zaposlene koji će im svojim savetima pomoći da unaprede poslovanje.
Ovako je u teoriji. U domaćoj praksi, jedna banka retko ispunjava sve ove uslove, tvrdi Nenad Gvozdić, vlasnik kompanije „Prvi korak“ koja već 34 godine trguje obućom na veliko i malo. „Kada smo birali banku u kojoj ćemo otvoriti tekući račun, najvažniji kriterijumi su nam bili blizina ekspoziture, brzina kojom se obavljaju redovni tekući poslovi, odnosno uplate pazara, predaje čekova građana, podizanje gotovog novca i slično, a potom i vreme za koje banka može da obradi zahtev za neki vid pozajmice i da odgovori na taj zahtev. Na našu žalost, nismo uspeli da nađemo banku koja ispunjava sve te kriterijume, pa smo bili primorani da otvorimo račun u dve“, priča Gvozdić za B&F.
On smatra da Srbiji nedostaje jedna jaka banka, po mogućstvu domaća, koja bi bila orijentisana na rad sa malim i srednjim preduzećima. U tom slučaju, privrednici ne bi morali da gube toliko vremena „deleći“ šaltere sa građanima, „koji umeju da budu bučniji i skloniji ispadima, pa im bankari zato daju prednost“, ukazuje Gvozdić i dodaje da bi za privredu bilo korisno i kada bi banke povećale broj finansijskih savetnika.
Sve ovo su problemi sa kojima su srpski privrednici već navikli da se nose, međutim, u poslednje vreme javili su se i neki novi. „Pre dva meseca sam podneo zahtev za kredit koji je bio veoma fleksibilan u smislu iznosa, rokova otplate, grejs perioda… Odbijen sam u najkraćem mogućem roku. Na pitanje zašto je moj zahtev odbijen, kao odgovor sam dobio sleganje ramenima. Pošto nisam osoba koja lako odustaje“, ističe Gvozdić, „potražio sam odgovore na to pitanje iz drugih izvora i saznao da je banka donela nezvaničnu odluku da se, do daljnjeg, zahtevi za kredite maksimalno odbijaju zbog ’situacije u zemlji’. Potom sam iz lične radoznalosti podneo zahtev za pozajmicu kao fizičko lice i takođe sam bio odbijen u najkraćem roku“.
„Banke postavljaju uslove, mi im se prilagođavamo“
Nešto drugačije kriterijume za izbor poslovne banke imalo je preduzeće „MSN Trade Automotive“, koje se bavi uvozom i distribucijom rezervnih delova za putnička i komercijalna vozila, ali i profesionalnog alata i servisne opreme.
Srđan Tanović, menadžer prodaje u ovoj kompaniji, kaže za B&F da su prilikom donošenja odluke u kojoj banci će otvoriti račun imali jedan kriterijum – to što im je banka, u kojoj su već imali jedan račun, ponudila najbolje uslove za lizing. „Do tog zaključka došli smo posle provere ponude drugih banaka. Kada sam sveli računicu shvatili smo da nam se najviše isplati da otvorimo račun u toj banci, što smo i učinili. Zadovoljni smo njenim uslugama, mada povremeno nailazimo na određene probleme koji srećom ne utiču suštinski na poslovanje“, komentariše Tanović.
On ističe da problemi nisu novost za domaće privrednike, šta više – oni su deo njihove svakodnevice. „Ovo važi za sve sfere poslovanja, pa i za saradnju sa bankama. Odavno smo naučili pravila tržišne igre – da banke postavljaju uslove a mi im se prilagođavamo“, konstatuje naš sagovornik i dodaje da se sada, primera radi, „MSN Trade Automotive“ suočava sa otežanim pristupom gotovini, ali i tu prepreku uspešno prevazilazi.
„Iako saradnja sa bankama ne ide uvek glatko, moram da kažem da one nisu uzrok naših najvećih problema, trenutno nas daleko više muči to što ne možemo da pronađemo odgovarajuće radnike, tu je situacija kritična“, naglašava Tanović.
Posledice ukrupnjavanja bankarskog sektora
Pre deset godina u Srbiji su poslovale 42 banke a sada ih ima 19. „Ovo je rezultat akvizicija i povlačenja nekih stranih banaka sa našeg tržišta. Zbog spajanja banaka ukinute su mnoge filijale, što je uzrokovalo gužve u preostalim poslovnicama. Istovremeno, mnoge banke su štedele na ljudstvu a pojačano ulagale u razvoj digitalnih platformi koje, kako se ispostavilo, klijenti manje koriste nego što se očekivalo, jer ne mogu sve operacije obavljati onlajn, pogotovo ako imaju nedoumice i potreban im je savet bankarskog službenika“, objašnjava finansijski analitičar Đorđe Ostojić zašto se čini da su klijenti manje zadovoljni uslugama u bankama.
Osim što je povećala gužve u ekspoziturama, konsolidacija bankarskog tržišta je usluge u svim bankama učinila sličnijim, što je preduzećima ograničilo izbor specifičnih finansijskih proizvoda. S druge strane, ubrzana digitalizacija je mnogim poslovnim korisnicima omogućila kvalitetnije digitalne usluge, navodi Ostojić za B&F.
No, kada je reč o tradicionalnim uslugama banaka, tu se situacija nije mnogo promenila, osenjuje naš sagovornik. Ostojić smatra da je ponuda usluga vezanih za tekuće račune na našem tržištu odgovarajuća, pogotovo kada je reč o osnovnim funkcionalnostima kao što su uplata i isplata sredstava, mobilno i e-bankarstvo, kao i ponuda platnih kartica.
Usluge koje bi po njegovom mišljenju trebalo poboljšati odnose se pre svega na devizne transakcije koje su u ovom trenutku skupe, kao i na konverziju deviznih sredstava u dinare zbog činjenice da devizni kursevi za poslovne subjekte nisu preterano atraktivni, pogotovu za mala i srednja preduzeća. Ovi nedostaci pogađaju samo firme koje pretežno posluju sa inostranim kupcima, ali koje su veoma značajne za celokupnu ekonomiju, ističe Ostojić.
Dobar bankarski savetnik preduzeću štedi novac
U poslednje vreme banke kao da se utrkuju koja će klijentima pružiti veće pogodnosti, od mogućnosti da se otvori račun bez dolaska u banku, do besplatnog održavanja računa na duži period. Ostojić tvrdi da ovakve ponude ne utiču mnogo na privrednike koji planiraju da otvore račun, osim možda na vlasnike mikro preduzeća kojima je na početku poslovanja važan svaki dinar.
„Veća preduzeća račune otvaraju uglavnom zato što je to uslov koji banke postavljaju da bi nekome izdale kredit. Za privrednike je važno i da imaju dobar odnos sa zaposlenima u banci, pogotovu ako ti zaposleni mogu da im pruže kvalitetne savetodavne usluge vezane za poslovanje. Privrednicima su od velike koristi bankari koji ih pravovremeno informišu o značajnim promenama, na primer zakona o platnom prometu i deviznom poslovanju, promenama kursa, tržišnih kretanja na kreditnom tržištu, EURIBOR-a i slično“, ukazuje Ostojić.
On napominje da se takvi odnosi grade godinama i da bi iz tog razloga banke trebalo konstantno da ulažu u dobre kadrove, jer njima dugoročno vezuju klijente za sebe. S druge strane, i privrednici kada biraju banku ne bi trebalo da vode računa samo o uštedama, već i o njenim kadrovskim rešenjima, savetuje Ostojić: „Ako određena banka nije među najpovoljnijima ali zauzvrat nudi kvalitetne bankarske saradnike, ona po mom mišljenju i dalje predstavlja racionalan izbor, jer dobar bankar poseduje visok nivo specifičnog znanja koje smanjuje broj grešaka u poslovanju i time preduzeću štedi vreme i novac“.
Marija Dukić
Finansije Top 2024/25 u izdanju časopisa Biznis & finansije
Foto: Wavebreakmedia, Depositphotos
