Visoko izaslanstvo Gazprom-a predvođeno predsednikom Uprave Aleksejem Millerom iduće sedmice posetiće Hrvatsku.
јануар 2013
Protekle sedmice zabeležen je ogroman promet na Beogradskoj berzi, kao posledica velikog trgovanja akcijama Frikoma (FRKM) ali je u pitanju obično pregrupisavanje vlasnišva unutar koncerna Agrokor. Zahvaljujući ovoj velikoj transakciji, ukupan promet na tržištu iznosio je 97,7 miliona evra što je skoro polovina celokupnog prometa u protekloj godini. Sentiment tržišta većim delom sedmice bio je optimistički pa je indeks najlikvidnijih akcija dobio na vrednosti 0,4 odsto. Ipak, promet na najlikividnijim hartijama je i dalje prilično skroman čemu je delimično doprinela još jedna praznična sedmica.
Britanska vlada uvodi maksimalni iznos socijalnih usluga koje jedna porodica može da primi, što, kako misle tamošnji analitičari ne bi uradila čak ni veoma konzervativna Margaret Tačer. Inicijator ove ideje misli da Britanci treba više da se potrude da bi sebi obezbedili egzistenciju.
Kada je britanski ekonomista Vilijam Beveridž usred Drugog svetskog rata predstavio svoj izveštaj o koristima opšteg osiguranja u slučaju nezaposlenosti, većina Britanaca imala je važnijih briga. Ipak, Beveridž je time položio temelje britanske socijalne države. Sedamdeset godina kasnije, konzervativno-liberalna vlada usudila se da učini nešto od čega bi ustuknula i Margaret Tačer. Od oktobra ove godine, vlada će postepeno početi da uvodi jedinstveni maksimalni iznos socijalnih usluga koje jedna porodica godišnje može da primi. Mera se zove „universal credit“, koji iznosi 26.000 funti godišnje. U ovaj iznos uključena su primanja zbog radne nesposobnosti, poreske olakšice za porodice, kao i novac za socijalno stanovanje. Vlada je svoje planove predstavila u utorak i namerava da okonča reforme do kraja 2017. NHS (državno zdravstveno osiguranje) ostaće pošteđeno.
Pokretačka snaga iza ovih reformi je konzervativni ministar rada i socijalnih pitanja Ian Dankan Smit, veliki fan Margaret Tačer. On je pristalica ideje da Britanci treba više da se potrude da bi sebi obezbedili egzistenciju. Ne treba da nas čudi što Smit najvećeg krivca vidi u bivšoj laburističkoj vladi. „Država blagostanja pod laburistima dovela je do toga da su hiljade porodica zavisne od državne pomoći, umesto da se potrude da pronađu posao.“
U ovom trenutku nekih 5,5 miliona Britanaca u radno sposobnom dobu prima neki vid državne pomoći, uključujući 1,6 miliona ljudi koji imaju pravo na vremenski ograničeno osiguranje u slučaju nezaposlenosti. Uz to, sve je više dugoročno nezaposlenih. Čak 67% primalaca pomoći, prema podacima ministarstva rada, nije bilo u radnom odnosu najmanje 5 godina. Administracija socijalnih usluga godišnje košta oko 3 milijarde funti, a gotovo svaka treća funta državnih prihoda odlazi na neki oblik socijalnih usluga. U očima konzervativaca to nije samo klasično rasipanje državnog novca, već pre svega teret za one koji rade. „Postavljamo pitanje gde je tu pravda. Radnik koji radi jutarnju smenu kreće na posao i šta ima da vidi – kod njegovih komšija su još uvek spuštene roletne. Oni spavaju i svoj život finansiraju socijalnim uslugama“, grmi ministar finansija Džordž Ozborn. Prema procenama njegovog ministarstva socijalni rashodi će pojesti trećinu državnog budžeta, ukoliko se nešto hitno ne preduzme. Ian Dankan Smit i Ozbornov kabinet ovom reformom nameravaju da postignu dva cilja. Prvi cilj je podsticanje što više ljudi da traže posao. Važna pretpostavka za ovo je debirokatizacija državnog socijalnog sistema uz pomoć „universal credita“. I drugo, mere štednje potekle iz Dauning strita 11, inače sedišta ministarstva finansija, moraju se sprovesti bez odlaganja.

Velika Britanija još uvek oseća posledice najteže finansijske krize u poslednjih 80 godina. Javni dug, prema podacima Eurostata, iznosi 86% BDP-a, što ide u prilog konzervativcima, koji pre svega nameravaju da režu socijalne usluge. Uz ograničenje iznosa socijalnih usluga vlada planira ukidanje usklađivanja socijalnih usluga sa inflacijom i ograničavanje njihovog godišnjeg uvećanja za samo jedan procenat u naredne tri godine. Time će primaoci državne pomoći morati da progutaju dalje pogoršanje životnog standarda, jer je stopa inflacije veća od dva odsto.
Laburisti, sindikati i socijalna udruženja protive se ovim reformama strahujući od produbljivanja podela u društvu. Međutim, laburisti ovom prilikom prećutkuju činjenicu da je do najvećih razlika u dohotku došlo upravo za vreme njihove vladavine 2002-2008. Tokom ovog perioda ekonomska elita, 0,1% stanovnika na vrhu lestvice dohotka, uvećala je svoja primanja za 600%, dok su realni dohoci većine Britanaca stagnirali ili padali. Najteža situacija je u takozvanim kritičnim oblastima poput istočnog Glazgova, jednog od najsiromašnijih gradskih regiona u Velikoj Britaniji, gde 9 od 10 stanovnika živi od državne pomoći, a alkoholizam je najčešći uzrok smrti. Nekada davno ovaj škotski grad bio je centar brodograditeljske industrije, ali ti dani su odavno prošli.
BUCHAREST (Romania), January 11 (SeeNews) – Romania plans to sell 150 million euro ($200 million) in three-year government bonds on the domestic market on January 22 to re-finance public debt and shore up its budget deficit, the finance ministry said on Friday.
“Europeans have something to cheer at last,” writes columnist Philip Stephens in the Financial Times. US President Barack Obama’s nominations of pro-EU politicians John Kerry to the State department and Chuck Hagel to the Department of Defense offers an opportunity for Europe to reconnect with its key trading partner. The “White House wants to revive the long-stalled goal of a transatlantic free-trade area”, writes Stephens, but Washington is troubled by the UK’s anti-European stance. –
The US thinks Cameron is barmy to be talking about a referendum that could detach Britain from Europe. One certain consequence of Brexit would be a weakening of Britain’s voice in Washington. Mr Cameron has now been put on notice that outside the EU, Britain would be on its own.
The newspaper adds that through joint EU-US diplomatic pressure on Iran, both sides could further strengthen their ties, and “break free of the suffocating introversion of the euro crisis”. However, there is no such thing as a free lunch, –
Refurbishing the alliance will come with a price tag – but then so does everything worthwhile. Europeans cannot expect to be taken seriously if they ratchet down further their feeble defence budgets.
