Nema razloga da švajcarski franak ojača, smatra Tomas Džordan, predsednik Upravnog odbora švajcarske Narodne banke,
koji je juče u švajcarskom Institutu za međunarodne studije u Cirihu, izlagao argumentaciju protiv pritisaka da švajcarac ojača.
Ekonomija
Tokom januara trgovinski deficit Japana dostigao je svoj dosadašnji maksimum nakon što je nacionalna valuta izgubila na vrednosti usled nove monetrane politike premijera Abea.

Mesečni trgovinski deficit Japana u januaru iznosio je 17,1 milijardi dolara (1,6 biliona jena), odnosno čak 10% više nego u istom periodu prošle godine. Posle slabljenja jena došlo je i do prvog povećanja izvoza domaće robe u poslednjih osam meseci, ali je porast uvoza značajno premašio taj rezultat. Dalji zastoj funkcionisanja nuklearnih reaktora u zemlji doprinosi velikom uvozu goriva u poslednjih godinu dana, sa rekordnim porastom uvoza tečnog gasa od čak 28% u prvom mesecu 2013. Od novembra je jen izgubio 15% svoje vrednosti u odnosu na američki dolar, što je bila i jedna od namera vlade novog premijera Abea, da slabljenjem nacionalne valute poveća profit velikih izvoznika i omogući veću likvidnost u zemlji. Međutim, poslednji pokazatelji ukazuju da je japanska ekonomija danas u goroj situaciji nego što su to nagoveštavale prošlogodišnje prognoze.
Američke kompanije ostvaruju profit od skoro bilion dolara u inostranstvu. Međutim, u tu sumu spada i dobar deo profita ostvaren u SAD, ali kasnije prenet u tzv. poreske rajeve.

Tokom 2008. godine, poslednje za koju su dostupni potpuno obrađeni podaci, ukupni profit američkih korporacija koje su registrovane u Bermudi premašio je za 1000% BDP ove ostrvske zemlje, dok je u Luksemburgu iznosio 208% BDP. To znači da dotične korporacije u pomenutim zemljama zarađuju značajno više od svih njihovih građana zajedno. Ovo samo dokazuje davno poznatu činjenicu: velike američke kompanije bave se „fiskalnim inženjerstvom“ kako bi premestile svoj profit u poreske rajeve i na taj način izbegle oporezivanje na domaćem tlu.
Američki Kongresni istraživački servis (CRS) nedavno je objavio izveštaj o kretanju profita velikih kompanija poslednjih godina. Prema toj studiji ispostavlja se da su Sjedinjene Države u 2008. izgubile između 57 i 90 milijardi dolara zahvaljujući prenosu profita u države sa blagonaklonijom poreskom politikom. Iste godine američke kompanije prijavile su ukupan profit od 938 milijardi dolara ostvaren u inostranstvu.
Pokretači rasta u centralnoj i istočnoj Evropi su i dalje prisutni, ali su neophodne dalje inovacije kako bi oni dobili podstreka. Čitav region je znatno industrijalizovaniji od evrozone, ali još uvek treba da je sustigne u pogledu konkurentnosti, zaključak je specijalnog izveštaja Erste Group, „Konvergencija 2.0“.

Od pada komunizma, centralna i istočna Evropa je postala školski primer ekonomske konvergencije putem integracije u EU, ali je u međuvremenu finansijska kriza zakočila taj proces. Specijalni izveštaj Erste Grupe „Konvergencija 2.0″ konstatuje da su pokretači rasta i dalje tu, ali da će tokom naredne decenije region CIE morati da pređe sa klasičnog sustizanja putem imitiranja na sistem zasnovan na znanju sa više dodate vrednosti i diverzifikovanijim izvozom. „Puka troškovna konkurentnost nije dovoljna kada se zemlje približavaju tehnološkoj granici; zemlje CIE moraće da podignu produktivnost kapitala i rada sopstvenim sredstvima, a to čini presudnim ulaganja u obrazovanje i istraživanje i razvoj“, objašnjava Birgit Niessner, glavna analitičarka istraživačkog tima za makroekonomiju CIE u Erste Grupi.
U uzorku zemalja CIE, predvodnici u pogledu konkurentnosti i znanja su Češka, Slovačka i Poljska, dok Mađarska zaostaje za ovom grupom. Rumunija i Srbija su krenule tim putem, ali još uvek mogu da iskoriste dodatne rezerve efikasnosti pre no što postanu inovativne ekonomije. Hrvatska mora da postane konkurentnija kako bi očuvala relativno visok nivo dohotka, dok Turska tek treba da krene ka ekonomiji zasnovanoj na znanju. Zemlje CIE su iz ponovne integracije Evrope izvukle korist za svoje ekonomije, a strani investitori su otkrili taj region kao mesto za ulaganje. Tako su zemlje regiona iskoristile relativnu troškovnu prednost da svoju industriju modernizuju stranim tehnologijama. Visoki obimi direktnih stranih investicija i visok udeo izvoza u BDP svedoče o tome i dobro su podneli finansijsku krizu. Krizna 2008. godina donela je prekid povećanja obima SDI, ali se do 2011. godine obim SDI stabilizovao u svim zemljama. Obim SDI u Mađarskoj zabeležio je najnegativnije kretanje: sa maksimuma od 75% BDP u 2009. godini opao je za preko 10 procentnih poena za samo dve godine.
Još jedna osobenost rasta u CIE, ali ne i najmanje važna, su izuzetni izvozni rezultati. Kada se posmatra udeo izvoza u BDP, postaju očigledne razlike u regionu CIE: polazeći od već visokih nivoa, zemlje grupe CIE3 (Mađarska, Češka i Slovačka) bile su u stanju da u kriznoj godini podignu
udeo izvoza. U srednjem rasponu nalaze se Poljska, Hrvatska i Rumunija, što je delom posledica veličine tih tržišta (veće zemlje obično manje izvoze), ali i nekonkurentnih struktura. Međutim, njihov učinak je ipak bolji od zemalja jugoistočne Evrope. Dakle, integracija EU je bila uspešna i predstavljala je faktor od najvećeg značaja u oblikovanju procesa ekonomskog sustizanja regiona CIE. Sada je pitanje kako reformisati integracijski model rasta. „Da upotrebim terminologiju Svetskog ekonomskog foruma, izazov je da se sa efikasnosti pređe na inoviranje kao pokretača konkurentnosti. Ključ za dalje sustizanje biće zamena uvoza znanja inovativnim i novim proizvodima stvorenim u zemljama CIE. Na značaju će dobiti konkurencija, visokokvalitetno tercijarno obrazovanje i raspoloživost finansiranja riziko kapitalom“, kaže Niessner.
Nivo tercijarnog obrazovanja u CIE prilično je raznolik, ali kod većine njih oscilira oko 20% kod ljudi starosti 30 do 34 godine, što je daleko od cilja EU (40%) i nivoa potrebnog za radnu snagu angažovanu u visokoinovativnim sektorima. Region CIE je znatno industrijalizovaniji od evrozone (30% naspram 19%), ali još uvek treba da je sustigne u pogledu konkurentnosti. Ekonomijama CIE dominira sekundarni sektor. Udeo industrije u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti varira oko 30%, dok industrijski sektor u evrozoni stoji na samo 19% BDP. U pogledu ukupne konkurentnosti, zemlje CIE analizirane u izveštaju kreću se oko vrednosti 4 na skali od 1 do 7. To znači 39. mesto za Češku Republiku, a 95. mesto za Srbiju od 144 zemlje. Neke zapadnoevropske zemlje su znatno bolje rangirane, što Erste analitičare navodi na zaključak da, u pogledu šireg koncepta konkurentnosti, region CIE ima još toga da uradi.
Kada se govori o perspektivama, izveštaj Erste Grupe navodi da je naredna decenija period šanse regiona CIE da se pridruži ligi visokotehnoloških zemalja. Pitanje je koliko je vremena ostalo ekonomijama CIE da sustignu evrozonu u pogledu produktivnosti, koja, zajedno sa dugoročnim razvojem radne snage, određuje potencijalnu proizvodnju jedne ekonomije. Potencijalna proizvodnja se definiše kao najviši nivo BDP koji može da se održi u dužem periodu i pruža uvid u ekonomiju nezavisno od ekonomskog ciklusa. Tokom finansijske krize, u većini evropskih zemalja su se smanjile stope rasta kako stvarne tako i potencijalne proizvodnje, a stopa rasta potencijalne proizvodnje čak je postala i negativna za Portugaliju, Grčku, Italiju i Irsku (prosečno od 2009. do 2012. godine). „U 2013. i 2014. godini, prognozira se da će se stope rasta potencijalne proizvodnje u zemljama CIE vratiti na više nivoe, sa izuzetkom Mađarske. To podrazumeva da će na kratak do srednji rok zemlje CIE ponovo krenuti putem sustizanja tehnološke granice. Međutim, čim se eliminišu jazovi u tehnologiji i ljudskom kapitalu, usporiće se rast produktivnosti i tada će pomenuti deficiti inovacija stvorenih na domaćem tlu postati relevantni“, zaključuje autor izveštaja. Možda će postati važniji i endogeni izvori produktivnosti, jer u narednim godinama stimulacija preko SDI i izvoza možda bude umerena ukoliko se kriza nastavi.
Izazov za centralnu i istočnu Evropu uopšte jeste da upravlja prelaskom sa uvezenog porasta produktivnosti na endogene izvore inovacija kao pokretače rasta. Analitičari procenjuju da će čak i veoma dugoročno rast potencijalne proizvodnje uglavnom biti pokretan porastom produktivnosti, jer vrlo mali broj evropskih zemalja može da se osloni na pozitivnu demografsku dinamiku kao Turska. Prema prognozama OECD, zemlje CIE neće moći da nadmaše zemlje van OECD (npr. Kinu i Indiju) u pogledu rasta potencijalne proizvodnje. To je posledica već višeg nivoa ekonomskog razvoja. Međutim, rast u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj i Turskoj i dalje će biti viši nego u zapadnoevropskim zemljama do 2050. godine.
Preliminarni rezultati Raiffeisen Bank International AG (RBI) za fiskalnu 2012. godinu koji nisu prošli reviziju prikazali su profit pre oporezivanja od 1.032 miliona evra, što je oko 25% ispod uporedive vrednosti u 2011. godini. Konsolidovani profit (nakon manjinskih udela) iznosio je 725 miliona evra, takođe približno 25% ispod vrednosti za 2011. godinu.
„Uprkos izazovnom okruženju – uz izmenjeno makroekonomsko okruženje, naše usmerenje bilo je da dostignemo racio kapitala koji je propisala Evropska bankarska institucija (EBA) – i ostvarili smo ga. Ostvarili smo dva veoma važna cilja: uočljivo uvećanje racija dopunskog kapitala i stabilizaciju naših troškova, isključujući Polbank“ izjavio je Herbert Stepic, predsednik RBI.
Fiskalnu 2012. godinu obeležio je niz jednokratnih efekata. U prvom kvartalu, ostvarena je zarada pre oporezivanja od 159 miliona evra od prodaje portfolija hartija od vrednosti matične kuće grupacije. Uz to, profit pre oporezivanja od 113 miliona evra zarađen je otkupom hibridnih obveznica. U četvrtom kvartalu, međutim, niz jednokratnih efekata u iznosu od 85 miliona evra ostavio je negativan predznak. Pored ostalih faktora, neto prihod od trgovanja nije doprineo profitu zbog smernica IFRS koje se tiču prilagođavanja vrednosti derivata (oko minus 30 miliona evra). Štaviše, otpisani su preostali gudvil bilans koji se odnosi na ukrajinsku Raiffeisen Bank Aval (29 miliona evra) i gudvil koji se odnosi na neke druge participacije (ukupno 10 miliona evra).
Neto rezervisanja za gubitke po plasmanima, u iznosu od 1.009 miliona evra, bilo je oko 5% ispod cifre za 2011. godinu (1.064 miliona evra). Stopa problematičnih kredita krajem 2012. bila je na 9,8%, što je 1,2 procentna poena iznad vrednosti krajem 2011. godine, ali bila je 0,2 procentna poena ispod cifre krajem trećeg kvartala 2012. godine.
Obim potrošačkih kredita porastao je za 2,2% na 83,3 milijarde evra. Depoziti klijenata pali su za 0,7% na 66,3 milijarde evra. Ukupna bilansna aktiva opala je za oko 7,4% na 136,1 milijardu evra, prvenstveno zbog aktivnih mera da se smanji preterana likvidnost.
Ukupan racio dopunskog kapitala I značajno je ojačan u 2012. godini i iznosio je 10,7% krajem godine (kraj 2011. godine: 9,0%). Ova cifra uključuje profite za 2012. godinu i predstavlja neto dividende na kapital učešća, kao i predloženu dividendu na obične deonice.
Upravni odbor predložiće na godišnjoj skupštini raspodelu dividende od 1,17 evra po deonici za 2012. fiskalnu godinu (1,05 evra u 2011. godini).
RBI će objaviti godišnji izveštaj 10. aprila 2013. godine, kao i više detalja za fiskalnu 2012. godinu.
U Srbiji svaki četrdeseti zaposleni radi u gradskoj i opštinskoj administraciji, tačnije 2,46%. Najmanje ih je u Novom Sadu (1,37%), i Beogradu (1,42%), a najviše u Vojvodini (2,41%) i Centralnoj Srbiji (3,3%).
U ovim prosecima krajnosti predstavljaju opštine sa najvećim i najmanjim udelom. Najveći udeo imaju Bosilevgrad (12,26%), Medveđa (11,5%), Bojnik (9,3%), Trgovište (9,18%), Opovo (9,12%), Ražanj (8,43%) i Ćićevac (7,31%), a najmanje Despotovac (1,17%), Temerin (1,23%), Senta (1,32%), Valjevo (1,33%), Arilje (1,43%), Ivanjica (1,57%) i Inđija (1,69%). Iz nabrojanih imena opština i gradova vidi se da se u krajnostima najčešće nalaze male opštine usled nekakvih specifičnosti koje ih gurnu na vrh ili na dno liste.
Na osnovu pokazatelja iz zvaničnog izveštaja Ministarstva finansija i privrede Republike Srbije, „Pregled broja zaposlenih i angažovanih lica i podataka o iznosu isplaćenom za njihove plate, dodatke i naknade u organima lokalne samouprave za korisnike obuhvaćene Zakonom o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u lokalnoj administraciji za mesec 11/2012 godine“, u četiri tabele prikazano je rangiranje opština u Srbiji. Moguće su štamparske greške, kako u izveštaju tako i u izvršenoj obradi i one su mogu ukloniti logičkom kontrolom. Na primer, moguće je da je za Novi Pazar ispuštena jedna cifra te je za 551 zaposlenog isplaćeno 4.428.630 dinara, što je 8.037 dinara po zaposlenom. A to je više nego četiri puta manje od sledeće opštine sa najmanjim primanjima Ćićevac (34.773 dinara). Podaci se odnose na sve isplate tako da ne predstavljaju prosečne bruto zarade, već stvarne troškove na kontima troškova zaposlenih. Prosečne zarade mogu da se razliku u zavisnosti od strukture zaposlenih po kvalifikacionoj strukturi i vremenskom statusu (na neodređeno, određeno ili po drugim osnovama). Od gradova i opština jedino Jagodina nije dostavila zarade i broj zaposlenih, te je nema u tabelama odabranih pokazatelja. Njeni podaci bi povećali ukupan broj zaposlenih i fond isplaćenih zarada.
Prva tabela rangira opštine prema prosečno isplaćenim sredstvima prema broju zaposlenih i angažovanih u lokalnim samoupravama. U novembru je isplaćeno 3.057 miliona dinara (bez Jagodine) za 42.352 zaposlena lica, što daje trošak od 72.180 dinara po zaposlenom. Najveće troškove je imao Beograd (91.868 dinara), praćen Novim Sadom (80.383 dinara), Vojvodinom sa novosadskim podacima (73.827 dinara) i Centralnom Srbijom bez Beograda (64.811 dinara). Najveće isplate za zarade imali su Pećinci (305.848 dinara), Despotovac (276.175 dinara) Temerin (192.399) i Senta (155.715 dinara) i još sedam opština ima veće izdatke od 100 hiljada po zaposlenom. Najmanje imaju Ćićevac (34.773), Velika Plana (41.152), Kanjiža (47.458), Bosilevgrad (49.804) i Kula (51.274).
U lokalnoj upravi od 170 stanovnika u proseku je zaposlena po jedna osoba. Ili 0,59 lica radi među 100 stanovnika u lokalnoj administraciji, što je 59 zaposlenih na 10.000 stanovnika. Beograd ima jednog na 208, Novi Sad na 192, Vojvodina na 180 a Centralna Srbija na 152 lica. Na 10.000 Beograd ima 48, Novi Sad 52, Vojvodina 55 i Centralna Srbija 66 administratora. Najmanje imaju Despotovac (jednog među 473 meštana), Temerin (1:416), Inđija (1:329), Senta (1:328), Lučani (1:322), a najčešće su osobe u Crnoj Travi (1:49), Bosilevgradu (1:54), Trgovištu (1:59), Medveđi (1:76). Više od jednog procenta populacije predstavlja lokalna administracija još u Ćićevcu, Čajetini i Bojniku. Kako se smanjuje broj stanovnika ovom udelu se još približavaju Blace, Kikinda, Kanjiža, Lakovac, Dimitrovgrad…
Kada se fond isplaćenih zarada u novembru podeli sa popisanim brojem glava, dolazimo do podatka da je svakog građanina Srbije u tom mesecu postojanje lokalne samouprave koštalo po 425 dinara. Malo je veće, za pad broja stanovnika od popisa, ali par dinara više na ovu skromnu sumu novca je nevažno. Vojvođani su oduvek bili poznati reformisti i racionalisti, tako reći naprednjaci, te je njih lokalna samouprava koštala po 409 dinara, u Novom Sadu je bila 419 dinara, u Centralnoj Srbiji 427 a u Beogradu 441 dinar. U skladu sa demografskim trendovima u Beogradu i Novom Sadu je malo pojeftinila, a u ostalim krajevima poskupela. Najveći trošak za plate, dodatke i ostale lične troškove zaposlenih imali su žitelji Pećinaca (1.396 dinara) Trgovišta (1.360), Crne Trave (1.353), Bosilevgrada (925) i Medveđe (853), a najmanje Preševo (208), Ivanjica (215), Varvarin (222), Bajina Bašta (224) i Arilje (229 dinara). Bilo bi interesantno uporediti podatke o zaradama sa podacima o transferima te utvrditi koliki je stepen samofinansiranja. Na primer, u Pećincima su se ovajdili od investitora (prikupljenim porezima), pa mogu da koštaju građane i dve crvene, dok u Preševu se ne prikupi ni dinar lokalnih poreza pa svaki dinar koštaju republičku kasu.
autor: Miroslav Zdravković
Izvor: makroekonomija.org
Narodna banka Srbije objavila je svoj redovni Pregled dešavanja na svetskom finansijskom tržištu. U njemu se ističe da makroekonomski rezultati SAD i Nemačke, pa i evrozone u celini, pokazuju znake oporavka. Cena zlata je u prethodnom periodu ostala skoro nepromenjena, dok je cena nafte dostigla svoj maksimum u poslednjih devet meseci.

Bundesbanka je saopštila da se nemačka privreda već oporavlja posle njenog smanjenja u poslednjem tromesečju 2012. godine. Pozitivni podaci objavljeni početkom prve nedelje izveštajnog perioda potvrdili su to saopštenje. Naime, poslovanje u Nemačkoj i poverenje investitora zabeležili su veće vrednosti nego što su ekonomisti predviđali, dok je aktivnost u uslužnim delatnostima dostigla najvišu vrednost u poslednjih 19 meseci. Agencija za kreditni rejting S&P potvrdila je Belgiji rejting AA s negativnim izgledima. S druge strane Atlantika, pored indeksa poverenja potrošača u SAD u januaru, koji je zabeležio manju vrednost od očekivane, objavljen je i S&P indeks promene cena nekretnina za novembar veći za 5,5%, što je najviši godišnji rast od avgusta 2006. godine.
Visoki zvaničnik Banke Engleske Majls izjavio je da očekuje da ekonomski rast bude između 2% i 2,5% u narednih 18 meseci. Pozitivne izjave i pokazatelji širom sveta uticali su da vodeći svetski indeksi ostvare rast vrednosti. Međutim, već narednog, pošto su objavljeni makroekonomski pokazatelji s vrednostima lošijim od očekivanih, na finansijskim tržištima sa obe strane Atlantika zavladala je averzija prema riziku. Indeks poverenja industrijskog sektora zone evra zabeležio je veći pad od konsenzusa ekonomskih analitičara, dok je BDP u SAD u četvrtom tromesečju 2012. godine opao, prvi put posle drugog tromesečja 2009. godine. Ministarstvo finansija Nemačke očekuje rast BDP-a od 0,2% u prvom tromesečju 2013. godine, kao i nastavak rasta u drugom, posle usporavanja privrede u četvrtom tromesečju 2012. godine. U sredu, 30. januara, održan je i sastanak FED-a na kome je donesena odluka da mere kvantitativnih olakšica ostanu na nivou od 85 mlrd dolara mesečno. Agencija za kreditni rejting S&P potvrdila je AAA rejting za ECB, navodeći kao glavne faktore za takvu odluku njenu monetarnu fleksibilnost i veoma visoku ocenu njenih članova.
Poslednjeg dana u januaru objavljeni su podaci koji su upućivali na oporavak tržišta rada u Nemačkoj. Cene na malo pokazale su veći pad od očekivanog, što je ujedno i najveći pad ovih cena od maja 2009. godine. U SAD su objavljeni podaci o rastu ličnih primanja u decembru od 2,6%, nasuprot predviđenom rastu od 0,8%, ali je, s druge strane, broj nezaposlenih koji se prvi put javlja za socijalnu pomoć bio veći nego što se očekivalo. Prema podacima evropskog zavoda za statistiku „Eurostat“, inflacija u 17 zemalja Evropske monetarne unije pala je na 2%, što je najniži nivo od novembra 2010. godine i daleko manje od njenog maksimuma od 3% u septembru 2011. godine. Stopa nezaposlenosti u zoni evra zabeležila je nešto bolje vrednosti od predviđanih i iznosila je 11,7%, odnosno 11,9%. Poverenje potrošača u SAD u januaru koje se meri indeksom poverenja potrošača Univerziteta u Mičigenu imalo je veću vrednost od predviđanja.

Prema anketi Rojtersa, banke će prvom narednom prilikom (27. februara) vratiti ECB-u 123 mlrd evra druge tranše LTRO pozajmice, što je manje od četvrtine ukupnog iznosa od 530 mlrd evra. Pošto je evro dostigao najveću vrednost prema američkom dolaru u poslednjih 14 meseci, francuski predsednik Fransoa Oland izjavio je da se ne sme dozvoliti da vrednost evra oscilira u zavisnosti od raspoloženja na tržištu i da se ekonomija mora zaštiti od iracionalnih kretanja na tržištu. To je bila i prva izjava visokog zvaničnika EU koji je izrazio nezadovoljstvo zbog nedavne aprecijacije evra. Nakon te izjave evro je na kratko izgubio na vrednosti, da bi ga naslovi u novinama, pozivajući se na izvore iz ECB-a da je nešto viša vrednost evra dokaz obnavljanja poverenja u zoni evra, vratili na viši nivo. Povodom aprecijacije evra oglasila se i nemačka kancelarka Angela Merkel izrazivši zabrinutost. Pritom je dodala da je takva izjava možda i prekomerna i istakla svoje duboko uverenje da devizni kurs treba da određuje tržište, a ne da bude fiksan, kao što je predložio francuski predsednik Oland.
Nakon što je agencija za kreditni rejting Moody’s ostavila Aaa rejting Holandije s negativnim izgledima, isto je učinila i agencija Fitch, obrazlažući svoju odluku time da je holandska ekonomija pretrpela dosta šokova u poslednje vreme. ECB je u četvrtak, 7. februara, održala sastanak na kome je, kao što je većina tržišnih učesnika i očekivala, referentnu kamatnu stopu ostavila na istorijskom minimumu (0,75%). Predsednik ECB-a Mario Dragi izjavio je da je odluka donesena jednoglasno i dodao da se situacija na finansijskim tržištima poboljšala iako je makroekonomska perspektiva i dalje slaba, ali da i tu očekuje poboljšanje tokom godine. Banka Engleske je takođe zadržala referentnu kamatnu stopu na istom nivou (0,50%), kao i obim njenog programa otkupa obveznica (375 mlrd funti). Agencija za kreditni rejting Fitch potvrdila je kreditni rejting Španije BBB s negativnim izgledima. Član izvršnog odbora ECB-a Jorg Asmusen pozvao je vlasti Francuske da postignu obećani budžetski deficit u 2013. godini od 3% i zatražio uvođenje novih mera ako predviđanja ukažu na viši deficit.
Na početku izveštajnog perioda evro je nastavio da raste u odnosu na američki dolar. Takav trend trajao je tokom cele prve nedelje izveštanog perioda. Nemačka Bundesbanka saopštila je da se njihova ekonomija već oporavlja i da su poslovanje i poverenje investitora zabeležili veće vrednosti od predviđanja ekonomista, kao i da je aktivnost u uslužnim delatnostima dostigla najvišu vrednost u poslednjih 19 meseci. Za to vreme, s druge strane Atlantika, izašli su podaci da je indeks poverenja potrošača na tržištu SAD u decembru bio ispod očekivanja, kao i da je prodaja nekretnina bila u padu, što je dodatno uticalo na slabljenje američkog dolara u odnosu na evro. Posle objavljivanja podataka o oporavku tržišta rada u Nemačkoj i najvećeg pada cena na malo od maja 2009. godine, kao i izjave ministra finansija Volfganga Šojblea da mu je potrebno samo četiri mlrd evra da se prevaziđe deficit sledeće godine, evro je dodatno ojačao. Dodatnom slabljenju američkog dolara doprineli su i podaci o padu realnog BDP-a (0,1%) u SAD u poslednjem tromesečju prošle godine, prvi put posle drugog tromesečja 2009. godine, kao i odluka FED-a da mere kvantitativnih olakšica ostavi na nivou od 85 mlrd dolara. Krajem prve nedelje izveštajnog perioda vrednost evra je porasla u odnosu na dolar za 1,63%, što je najviša vrednost u poslednjih 14 meseci.
Evro je početkom druge izveštajne nedelje zabeležio pad u odnosu na američki dolar za 1%. Na to je uticala najpre vest da će banke naredne nedelje vratiti samo 3,5 mlrd evra u poređenju sa 137 mlrd evra prethodne tranše, kao i da konačan indeks proizvodne aktivnosti zone evra u januaru i dalje beleži vrednost ispod 50,0, dok je isti indeks u SAD bio iznad očekivanja. Po anketi Rojtersa, banke će ipak vratiti 123 mlrd evra LTRO prvom narednom prilikom (27. februara), što se pozitivno odrazilo na kurs evra prema američkom dolaru, ali samo nakratko. Već sutradan predsednik Francuske je izjavio da se ne sme dozvoliti da vrednost evra oscilira u zavisnosti od raspoloženja na tržištu i da se ekonomija mora zaštiti od iracionalnih kretanja. Bila je to prva izjava nekog visokog zvaničnika EU koji je izrazio nezadovoljstvo zbog nedavne aprecijacije evra, što je dovelo do slabljenje ove valute. Na tu izjavu nadovezala se i nemačka kancelarka Merkel koja je izrazila zabrinutost za nedavnu aprecijaciju evra, napomenuvši da je možda i prekomerna, pa je i to dodatno oslabilo vrednost evra. Očekivana odluka ECB-a da referentnu kamatnu stopu ostavi na istorijskom minimumu (0,75%) i izjava njenog predsednika Dragija da je odluka donesena jednoglasno, kao i da se situacija na finansijskim tržištima poboljšala, nisu bile dovoljne da zaustave slabljenje evra.
Pozitivni podaci o broju nezaposlenih u SAD koji se prvi put javljaju za socijalnu pomoć, kao i navodi Odbora za budžetska pitanja Kongresa da će se deficit u SAD smanjiti, doprineli su da vrednost evra bude za 2,32% manja nego u prvoj nedelji izveštajnog perioda. Na kraju druge nedelje izveštajnog perioda evro je zabeležio pad u odnosu na američki dolar za 0,73% u odnosu na početak perioda.
Cene državnih HoV SAD nisu se mnogo menjale u toku prve nedelje izveštajnog perioda iako je objavljen niz važnih makroekonomskih podataka. Nedelju je otvorio podatak o narudžbinama trajnih dobara za decembar, koji je bio iznad predviđanja, dok su, s druge strane, podaci o prodaji nekretnina za decembar bili ispod tržišnih očekivanja. Narednog dana je objavljen indeks poverenja potrošača za januar, koji je ukazao na pad poverenja. Najbitniji privredni pokazatelj objavljen je u sredu, 30. januara, i odnosio se na rast BDP-a SAD u četvrtom tromesečju 2012. godine. BDP je zabeležio neočekivani pad od 0,1% tokom poslednjeg tromesečja 2012. (znatno ispod očekivanog rasta od 1,1%). Međutim, detaljnom analizom tog pada uočeno je da on ipak ne ukazuje na usporavanje privrede SAD, već da je pad uzrokovan uraganom Sendi, kao i smanjenjem javne potrošnje (npr. u vojnoj industriji), što dugoročnije može da ima pozitivne efekte. Krajem nedelje objavljeni su podaci s tržišta rada. Broj novih radnih mesta bez sektora poljoprivrede za januar bio je ispod tržišnih očekivanja, što je uticalo da stopa nezaposlenosti poraste sa 7,8% na 7,9%.
U toku druge nedelje izveštajnog perioda zabeležen je blag rast cena državnih HoV u odnosu na prvu nedelju, ali uz veoma male promene na dnevnom nivou. Rast je bio podstaknut vestima s tržišta rada, koja su ponovo ukazala na najveću slabost privrednog oporavka SAD – visoku stopu nezaposlenosti. Porast cene zaustavilo je objavljivanje podatka o industrijskim porudžbinama u decembru, koji je bio iznad tržišnih očekivanja. Nakon toga cena državnih HoV SAD su mirovale sve do kraja izveštajnog perioda, iako je krajem nedelje objavljen pozitivan podatak o trgovinskom bilansu tokom decembra. Prema tom podatku, umesto očekivanog deficita od 46,0 mlrd američkih dolara zabeležen je znatno manji deficit od 38,5 mlrd američkih dolara.
Cene nemačkih državnih obveznica porasle su tokom posmatranog izveštajnog perioda. I pored rasta poverenja potrošača u Nemačkoj, prema GfK anketi, uočen je pritisak na rast cena te niskorizične aktive, kao posledica veće tražnje posle objavljenog slabijeg rasta zaposlenosti u Americi s kraja prethodne nedelje. Narednog dana, serija pozitivnih podataka iz zone evra izazvala je smanjenu tražnju za nemačkim državnim HoV, da bi u četvrtak, 31. januara, podatak o drastičnom padu maloprodaje u Nemačkoj u decembru vratio averziju investitora prema riziku. Okrenutost investitora sigurnijim oblicima aktive nije se smanjila ni pošto je objavljen podatak o neočekivanom smanjenju stope nezaposlenosti u Nemačkoj u januaru (sa 6,9% na 6,8%).

Poslednjeg dana prve nedelje izveštajnog perioda makroekonomski podaci upućivali su na poboljšanje stanja privrede zone evra i Nemačke. Međutim, ni oni nisu uspeli da anuliraju negativan efekat koji je izazvao pad maloprodaje u mesecu kada je tradicionalno na visokom nivou. Naime, konačni PMI indeks proizvodne aktivnosti u Nemačkoj i zoni evra u januaru ostavrio je rast veći nego što se očekivalo, nezaposlenost u zoni evra u decembru neočekivano je pala na 11,7%, dok je inflacija na godišnjem nivou u januaru imala rast od 2% (konsenzus je bio 2,2%), prvi put u poslednje dve godine. Rast tražnje za nemačkim državnim obveznicama nastavljen je i u drugoj nedelji izveštajnog perioda, izuzev u utorak kada su PMI kompozitni indeksi industrijske proizvodnje i sektora usluga pokazali veće vrednosti od očekivanih kako u Nemačkoj, tako i u zoni evra. Do kraja nedelje na rast cena te niskorizične aktive, pored podataka o stanju privredne aktivnosti koji su zabeležili veći pad od očekivanja na godišnjem nivou (industrijske porudžbine i industrijska proizvodnja), uticao je i sastanak ECB-a. Posle tog sastanka predsedavajući toj instituciji Mario Dragi rekao je da niska inflacija ostavlja otvorena vrata povećanoj likvidnosti na tržištu i ekspanzivnoj monetarnoj politici, a, samim tim, i niskim kamatnim stopama.
Cena zlata je na svetskom finansijskom tržištu na početku prve izveštajne nedelje neznatno pala. U utorak, 29. januara, cena je počela da raste zbog očekivanja da će FED zadržati izuzetno nisku referentnu kamatnu stopu dok se stopa nezaposlenosti ne smanji ispod 6,5%. Takav trend se nastavio i narednog dana kada su izašli podaci da se najveća svetska ekonomija u poslednjem tromesečju prošle godine smanjila za 0,1%. Odluka FED-a da mere kvantitativnih olakšica ostavi na nivou od 85 mlrd dolara, kao i podatak da je indeks poverenja potrošača u SAD u januaru zabeležio manju vrednost od očekivane, takođe se doprineli takvom kretanju cena nafte. U četvrtak, 31. januara, cena zlata je opala 0,76%, jer su investitori čekali izveštaj s tržišta rada, za koji FED predviđa da će se u narednom periodu poboljšati. Narednog dana vrednost zlata se povećala zbog vesti da će banke naredne nedelje ECB-u vratiti samo 3,5 mlrd evra trogodišnjih pozajmica, za razliku od prethodne tranše od 137 mlrd evra. Zlato je, u skladu s tim, prvu izveštajnu nedelju završilo s vrednošću od 1.669,00 US$/oz, što je promena od 0,06% u odnosu na prethodnu nedelju. I drugu nedelju izveštajnog perioda cena zlata je beležila blag pad. Na to su uticali pozitivni podaci iz SAD za januar, pre svega indeks proizvodnih delatnosti i poverenja potrošača koji se meri indeksom poverenja potrošača Univerziteta u Mičigenu. U utorak i sredu, 5. i 6. februara, cena tog plemenitog metala je porasla po osnovu podatka da je konačni indeks proizvodne aktivnosti zone evra za januar još ispod od 50,0, da su narudžbine trajnih dobara u SAD u decembru bile ispod očekivanih, kao i da je Kina u 2012. godini uvezla preko 400 tona zlata, što ju je učinilo najvećim korisnikom zlata u prošloj godini. Po objavljivanju podataka da su industrijske porudžbine u Nemačkoj za decembar, kao i godišnje u decembru, imale bolje vrednosti od očekivanih, cena zlata je pala. Očekivana odluka ECB-a da referentnu kamatnu stopu ostavi na istorijskom minimumu (0,75%) i izjava njenog predsednika Dragija da je odluka donesena jednoglasno i da se situacija na finansijskim tržištima poboljšala, uz pozitivne podatke iz SAD da se broj onih koji se javljaju za socijalnu pomoć smanjio, ostavile su cenu zlata skoro neporemenjenu. Na kraju izveštajnog perioda cena zlata je iznosila 1.668,25 US$/oz, ili za 0,5% više nego na početku izveštaja.
Cene sirove nafte je u toku prve nedelje izveštajnog perioda porasla za 1,61%. Inicijalni rast bio je uslovljen slabljenjem američkog dolara u odnosu na evro, kao i dobrim makroekonomskim podacima iz SAD. Slabljenje dolara nastavilo se do kraja nedelje. Uz to, na sastanku FED-a je dato obećanje da će FED nastaviti da radi sve što je u njegovoj moći kako bi pospešio privredu, a, samim tim, i potpomogao tražnju za naftom. Najviša cena sirove nafte postignuta je u petak, 1. februara, kada se u jednom momentu našla na četvoromesečnom maksimumu zbog sve većeg optimizma tržišnih učesnika u vezi sa oporavkom globalne privrede. Međutim, zbog zatvaranja profitabilnih pozicija krajem dana je došlo do veće prodaje sirove nafte, a, posledično, i do pada cene, pa je dnevna aprecijacija izbrisana.
Zatvaranje profitabilnih pozicija nastavljeno je i na početku druge nedelje izveštajnog perioda. Cena sirove nafte je u ponedeljak, 4. februara, pala za 1,01%. Naime, trgovcima naftom je, posle tronedeljnog rasta cene (koji iznosi oko 10% od početka decembra), to bila prilika da zatvore svoje pozicije uz profit. Međutim, bio je to samo kratkotrajni pad cene sirove nafte, budući da se cena već narednog dana potpuno oporavila nošena pozitivnim privrednim vestima iz EMU i SAD. Trend rasta trajao je sve do kraja izveštajnog perioda, čemu su doprinele i pozitivne vesti o rastu uvoza u Kini, kao i o smanjenju trgovinskog deficita SAD. Na kraju izveštajnog perioda cena sirove nafte je iznosila 118,29 US$/bbl, što je najviša cena sirove nafte u poslednjih devet meseci, zabeleživši rast od 1,50% u odnosu na početak nedelje.
izvor: Narodna banka Srbije
Francuska kompanija koja stoji iza brendova Activia jogurta i Evian vode za piće saopštila je da će zbog uticaja loših ekonomskih rezultata iz regiona jugoistočne Evrope biti prinuđena da otpusti oko 900 zaposlenih u svojim evropskim preduzećima.

Danone je tokom 2012. godine ostvarila zaradu od prodaje svojih proizvoda u iznosu od 20,1 milijardi evra, odnosno 5,4% više u odnosu na 2011. godinu. Ipak, na evropskom tržištu u istom periodu zabeležen je pad od 3%, kao posledica smanjene potražnje, pogotovo na tržištima jugoistočne Evrope. Kako ne bi ostvarivala veće gubitke u ovom regionu, uprava Danone-a odlučila je da smanji svoje troškove kroz otpuštanje oko 900 radnika u 26 evropskih zemalja. Sudeći prema zvaničnom saopštenju kompanije, ugroženi su zaposleni iz sektora administracije i menadžmenta, za razliku od radnika u proizvodnim pogonima. Najveći svetski proizvođač jogurta već redviđa pad profita u ovoj godini, ukoliko potražnja u Evropi ostane ovako slaba, a cene sirovina visoke.
Meksička ekonomija najverovatnije je zabeležila rast od 3,6 odsto u poslednjem kvartalu 2012., saopštilo je njeno Ministarstvo finansija.

BDP je prošle godine porastao za oko četiri odsto zbog povećanja domaće potrošnje i investicija koje su otvorile nova radna mesta. Deficit ove zemlje bio je 31,6 milijardi dolara, međutim ako se isključi ulaganje u naftnu kompaniju Petroleus Mexicanos on spada na 7,2 milijarde.
Iz ovih preliminarnih podataka se vidi da se meksički privredni rast blago usporava zbog iste situacije u Americi u koju Meksikanci najviše izvoze.
Međutim, analitičari Blumberga misle da je u poslednjem kvartalu prošle godine meksička ekonomija rasla 3,1 odsto. Oni kažu da će BDP ove zemlje rasti 3,5% ove godine, čime bi Meksiko treći put zaredom prestigao Brazil.
Iako je crnogorska „vrednoća“ glavna tema viceva širom Balkana, realnost pokazuje da se u najmanjoj državi Balkana sve više radi – u prošloj godini je, prema poslednjim raspoloživim podacima, broj zaposlenih u Crnoj Gori povećan za 3,1%, a u ostalim bivšim članicama SFRJ je padao i to u BiH za 0,4%, Srbiji za 0,9%, a u Hrvatskoj i Sloveniji za po 2,2%.
U proseku (računajući i neradne dane) je u Crnoj Gori dnevno povećavan broj zaposlenih lica za 14, a u BiH je smanjivan za 8, u Srbiji za 43, Sloveniji za 50 i u Hrvatskoj za 83 lica.
U Crnoj Gori je u proseku dnevno broj zaposlenih u javnoj upravi, administrativnim delatnostima i saobraćaju rastao za tri lica, za dva lica u obrazovanju i u hotelima i restoranima, dok je i u nizu drugih oblasti postojao rast broja zaposlenih. Po četvoro je dnevno ostajalo bez posla u trgovini, i po jedan u prerađivačkoj industriji.
U BiH je po desetoro dnevno gubilo posao u građevinarstvu, po šestoro u prerađivačkoj industriji i u trgovini, troje u hotelima i restoranima, ali je zato povećavan broj u javnoj upravi za po 6 lica dnevno, u nekretninama i poslovnim uslugama za 4, po četvoro je svakoga dana više radilo u zdravstvu, a po dvoje u obrazovanju i rudarstvu.
U Srbiji je svakoga dana u preduzetničkom sektoru bez posla ostajalo po 56 lica, dok je u pravnim licima povećavan broj za 13 dnevno. Kao i u Crnoj Gori i u BiH i u Srbiji je povećavan broj zaposlenih, u proseku za po pet dnevno. Svakoga dana je povećavan broj zaposlenih za 13 lica u stručnim, naučnim, inovacionim i tehničkim delatnostima, po pet lica je dnevno nalazilo novi posao u informacijama i komunikacijama i u adinistrativnim i pomoćnim delatnostima. Broj zaposlenih je smanjivan za po 9 lica dnevno u prerađivačkoj industriji, po 5 lica je bilo manje u obrazovanju i zdravstvu, po četiri u saobraćaju i skladištenju…
U Sloveniji je pri dnevnom padu za 50 lica najviše je smanjivan broj zaposlenih u građevinarstvu (17 dnevno), zatim u prerađivačkoj industriji (15), trgovini (6) i javnoj upravi (3). Broj zaposlenih povećan je samo u zdravstvu i u informisanju i komunikacijama.
U Hrvatskoj je svakoga dana smanjivan broj zaposlenih lica za 51 u pravnim licima i za 32 u preduzetničkom sektoru. Najviše je smanjivan broj u prerađivačkoj industriji, 30 dnevno, zatim u građevinarstvu (20), trgovini (7), a bilo je i po 5 činovnika svakoga dana manje. Broj zaposlenih najviše je povećan u obrazovanju i u hotelima i restoranima: po četiri dnevno.




