мај 2009

Slavoj Žižek danas je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu održao predavanje i dao potporu mnogobrojnim studentima.

Frflja, maše rukama, neprestano trlja nos i obilno se znoji dok govori. I dok bi netko tim nimalo lijepim prizorima odvukao pozornost od onoga što govori, Slavoj Žižek zaokuplja slušatelje – i one koji se slažu s njime i one koje živcira. Žižek je filozof, psihoanalitičar, sociolog, kritičar kapitalizma…

• Je li autoritarni kapitalizam, poput onog u Kini, model koji će prevladati nakon krize liberalnog kapitalizma?
Ne bih brzao i prerano proglasio smrt liberalnoga kapitalizma. Griješe oni ljevičari koji misle da će se ljudi osvijestiti i shvatiti da je kapitalizam iracionalan. U osnovi će ova kriza djelovati kao šok terapija, otpadanjem predrasuda ugurat će nam jedan još radikalniji kapitalizam. Već je sada jasno da se kriza iskorištava za uništavanje posljednjih sindikalnih prava. U uvjetima virtualnog, nematerijalnog kapitalizma trebamo sve snažniju državnu regulaciju, koja će sve više postati nekompatibilna s demokracijom. Italija je za to model, ljudi govore o Berlusconiju i njegovim obiteljskim problemima, a nitko o zakonima i funkcioniranju države. To je horor.

• Je li na djelu namjerno zaglupljivanje?
Ne! U tome sam stari marksist. Ideologija nikada nije namjerno zaglupljivanje. To sam se pitao dok sam bio mlad i čitao Mein Kampf pitajući se vjeruje li Hitler u ono što piše. S jedne strane nije vjerovao jer je objašnjavao model manipulacije, a na drugim se mjestima vidjelo kako je sam sebe prevario i povjerovao u svoje manipulacije. To se danas vidi više nego ikada. Govore nam da živimo u postideološkom razdoblju, a ideologije su snažnije nego ikada prije.

• Poduprli ste studente Filozofskog fakulteta, ali ste im rekli da su preblagi, da bi trebali primijeniti pravu dozu nasilja. Koja je prava doza?
Ubijanje apsolutno ne! Za mene je nasilje provođenje snažna pritiska na vlast.

• Kako?
Treba riskirati malo više, poput Gandhija. Treba pokušati poremetiti funkcioniranje državnog aparata. Strašne se stvari događaju s ovom glupošću od bolonjskog usmjerenog obrazovanja koje je dugoročno katastrofa. Kad su Europljani shvatili da im je obrazovanje u krizi, uvezli su proizvod jugoslavenskoga genija – usmjereno obrazovanje.

• Je li teško biti filozofska zvijezda?
Svoj uspjeh zahvaljujem komunističkoj represiji koja me izbacila sa Sveučilišta. Da toga nije bilo, ja bih danas bio nepoznata budala s ljubljanskog sveučilišta. Teško je biti superstar i u tome ne hinim. Problem je što strašno mnogo vremena gubim na politikantske gluposti poput onog idiota Adama Kirscha koji me prozvao da zazivam novi holokaust, a prenio ga je vaš velikan Čičak. Umara me odgovarati na te gluposti.
(Večernji list, Zagreb)

Više od 400 kilometara autoceste od Zagreba prema jugu, oko 100 kilometara prema Rijeci, oko 70 prema Macelju, 80-ak kilometara na istoku zemlje, 100-tinjak kilometara autoceste prema Goričanu, sve to u šest godina zvuči jako impresivno, ali Hrvatska sada treba usporiti gradnju autocesta. Pitanje je kako će vraćati dugoročne kredite koje je podizala za ovu gradnju. Sada treba ulagati u održavanje ostalih cesta koje su zbog ubrzane gradnje zapostavljene i u jako lošem stanju.

Siže je to dijela analize Svjetske banke koji se odnosi na razvoj autocestovne mreže u Hrvatskoj.

Pelješki most

Upozorenje Svjetske banke Hrvatskoj da uspori gradnju autocesta dolazi u trenutku kada su otvoreni radovi na nekoliko iznimno skupih projekta. Tu je prije svega riječ o Pelješkom mostu te autocesti Dubrovnik – Doli. Ta dionica autoceste Zagreb – Dubrovnik bit će najskupljih 28 kilometara autoceste u Hrvatskoj. Gradnja samo jednog kilometra stoji više od 17 milijuna eura ili u domaćoj valuti – jedan kilometar je 128 milijuna kuna! Ne treba zaboraviti ni da su otvoreni radovi na na Podravkom ipsilonu čija gradnja nema ekonomske opravdanosti, već je riječ o ustupku vladajuće stranke koalicijskom partneru. U isto vrijeme traje i gradnja autoceste Zagreb – Sisak te gradnja punog profila Istarskog ipsilona.

Otplata kredita

Svjetska banka ima razumijevanja za veliki graditeljski bum na autocestovnoj mreži u razdoblju od 2001. do 2008. iz turističkih, gospodarskih, socijalnih razloga, ali sada predlaže da se to uspori. Upozoravaju da će sljedeće tri godine otplata kredita, koji su podizani za gradnju, vrhunac doseći u sljedeće tri godine kada će doseći razinu između 0,7 i 0,8 posto BDP-a.

Iako se danas lijepo voziti autocestama prema jugu ili istoku zemlje, treba znati da se više od 60 posto njihove gradnje financira dugoročnim zaduživanjima. Od 2001. do kraja 2008. u gradnju autocestovnih pravaca, ne uključujući Istarski ipsilon i Zagreba – Macelj, uloženo je 42,7 milijardi kuna. Prema ovoj računici oko 25 milijardi kuna je posuđeno i treba vratiti sljedećih godina.

Svjetska banka smatra da financiranje otplate duga iz poreza na gorivo doseže svoj limit, a prihodi od cestarina svakako nisu dostatni za financiranje daljnje gradnje i otplate duga. Hrvatska u ovom trenutku ima 23 kilometara autocesta na 100.000 stanovnika, nasuprot 14 kilometara na 100.000 stanovnika u zemljama EU 15.

I dok je projekt gradnje mreže autocesta dobio pozitivnu ocjenu, sektor Željeznica je ocijenjen katastrofalnim.

Analitičari Svjetske banke nisu našli gotovo ni jedan pozitivan segment funkcioniranja željeznice. Smatra se da su subvencije od 0,6 posto BDP-a neodržive i visoke u usporedbi s članicama Europske Unije i susjednim zemljama te bi ih trebalo smanjiti za pola.

Nerentabilne pruge

Tako je, primjerice, Hrvatska 2005. po kilometru pruge dodijelila 190.000 dolara, što je deset posto više od Turske ili 422 posto više od Rumunjske. Broj zaposlenih i visina njihovih plaća je previsoka te prihodi HŽ-a ne pokrivaju troškove rada.

Preporučuje se ukidanje neisplativih linija, privatizacija ili likvidacija svih tvrtki u vlasništvu HŽ-a koje nisu nužne za osnovnu djelatnost te otpuštanje velikog broja zaposlenih.

Godine 2007. HŽ i njegova ovisna društva zapošljavali su oko 20.639 radnika, što je u međuvremenu smanjeno.

Iako je Vlada još prije dvije godine pompozno najavila ulaganje od 18 milijardi kuna idućih pet godina u željeznice, analitičari smatraju da će to pogoršati stanje jer će se financijska potpora udvostručiti, a program ulaganja neće utjecati na smanjenje subvencija.
(Jutarnji list, Zagreb)

Prema navodima Gardijana, Uzbekistan je veliki deo privrede zasnivao na eksploataciji radne snage, čija najgora karakterstika je uprkos tome što ima 40% nezaposlenih među starijom populacijom, ipak bila dečiji rad. Država je u sprezi sa poslodavcima imala uticaj na stotine hiljada dece koja su „odustajala“ od školovanja, kako bi brala pamuk na visokim temperaturama, u lošim uslovima, zarad mizernih nadnica.

Proizvodnja pamuka je bila pod državnom kontrolom, a proizvod je bio namenjen najvećim svetskim proizvođačima odeće, ili preprodavcima pamuka. Novac koji se iz toga slivao u državu, samo je ojačao represivni režim. Međutim, nedavno je došlo do obrta.

Sve je počelo idejnim zaokretom kod nekih društveno odgovornih kompanija iz tekstilne industrije, koje su primorale vlasti Uzbekistana da potpišu konvencije Međunarodne organizacije rada koje ih obavezuju da se pridržavaju svetskog standarda rada i prestanu da ekploatišu decu. Sada se postavlja pitanje da li će ova odluka ostati mrtvo slovo na papiru, ili će Uzbekistan regulisati datu oblast i dozvoliti nezavisnim organima da sprovode monitoring.

Od ukupnog broja umrle dece, 37% nije preživelo prvi mesec života, a većina njih ni svoju prvu nedelju. Izveštaj od pre mesec dana pokazuje da u Africi dnevno umre 1 500 žena na porođaju, uglavnom zbog nedostatka sredstava za lečenje, ali i loših higijenskih uslova.

Ova stopa smrtnosti može se umanjiti ojačavanjem zdravstvenih sistema, kao i poboljšanjem sanitarnih uslova u zemljama u razvoju, a posebno pročišćenjem vode. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti reformisanju zdravstvenih sistema u državama sa visokom stopom zaraženih HIV-om, ali i u siromašnim i konfliktnim društvima.

Za razliku od stope smrtnosti dece, na polju materinstva nema napretka, ili je on minoran u određenim državama. Širom sveta trudnoća i porođaj odnesu više od 536 000 života godišnje, od kojih polovinu umrlih porodilja u Africi. Ovo je uglavnom posledica nedostatka medicinskog osoblja, opreme i lekova, i loših saobraćajnica, neprohodnih za medicinske službe.

Prema najnovijim podacima iz godišnjeg statističkog izveštaja Svetske zdravstvene organizacije (WHO), Zapadnoafrička zemlja Sijera Leone ima najkraću očekivanu životnu dob za muškarce – 39 godina, a u Avganistanu kratko žive oba pola – 41 i 42 godine u proseku.

WHO navodi da su neke zemlje, najviše afričke, napravile veliki napredak u porastu očekivanog životnog veka nakon 1990, delimično završetkom rata, delimično zbog uspešne zdravstvene inicijative.

U Eritreji je tako povećana očekivana životna dob sa 33, na 61 godinu za muškarce i sa 53, na 65 za žene. Angola, Bangladeš, Maldivi, Niger i Istočni Timor povećali su životni vek za oba pola za 10 godina.

Ali, neke druge zemlje pokazuju oštar pad u istom razdoblju. Očekivan životni vek u Zimbabveu pao je u proseku za 19 godina za oba pola i iznosi 44 godine. U Lesotu pad iznosi 16 godina, a u Svaziju 14 godina. Očekivani životni vek za muškarce u Južnoafričkoj Republici pao je za 12 godina, na 47 godina. U svim navedenim zemljama hara zaraza virusom HIV-a.

U SAD-u očekivani životni vek za muškarce porastao je sa 72, na 76 godina, a za žene sa 79, na 81 godinu. U Rusiji muškarci žive 60 godina, odnosno četiri manje nego u doba SSSR-a.

Oskarovac Majkl Mur najavio je da će njegov novi, zasad neimenovani film, ugledati svetlo dana 2. septembra ove godine. Mur je odlučio da se u svom novom filmu pozabavi događajima koji su doveli do globalne recesije i finansijske krize. „Bogati su u određenom trenutku odlučili da nisu dovoljno bogati. Želeli su više, puno više, pa su odlučili oduzeti američkom narodu teško zarađen novac“, izjavio je Mur. Njegovi distributeri najavili su da će film nuditi „komičan pogled na tragične događaje“.

Slovenački mediji navode da je reč o prividnom poslu o kojem su se dogovorili Boško Šrot, direktor Infond holdinga, koji raspolaže polovinom akcija najvećeg slovenačkog trgovinskog preduzeća, i vlasnik Orbico grupe Branko Roglić. Šrotov holding zbog zahteva državnih regulatora mora smanjiti vlasnički udeo u Mercatoru, a preti mu i zaplena akcija od Nove ljubljanske banke (NLB), koja je u većinskom vlasništvu države, ako joj ne vrati kredit od 130 miliona evra.

Mediji navode da Orbico grupa, koja se bavi distribucijom, nije u Mercatoru sprovela uobičajeno dubinsko snimanje poslovanja, niti je dobila kredit za tu akviziciju, nego raspolaže pismom o namerama jedne austrijske banke da će operaciju finansirati nakon što saglasnost daju državne agencije za hartije od vrednosti i zaštitu konkurencije. Slovenački mediji navode da je reč o „netransparentnom poslu“ kojim Šrot pokušava dobiti bolju poziciju u pregovorima s državom i NLB-om oko novog refinansiranja dospelih kredita.

Navodno je dogovorena kupoprodajna cena Mercatorovih akcija Orbico grupi od oko 200 evra po akciji, znatno više od ponuda koje je Šrot dobijao od inostranih investicionih fondova, dok je cena akcije na berzi oko 160 evra.

Licence su otkupljene po pojedinačnoj ceni od 540.000 evra, 40.000 evra više od početne cene. Telekom Srbije je već imao probnu licencu za CDMA, a prema podacima Republičke agencije za telekomunikacije (Ratel) pokrio je oko 30.000 korisnika, naplaćujući uvođenje priključka od 10.000 do 12.000 dinara.

Kompanije koje su dobile licencu imaju rok od šest meseci da počnu da pružaju usluge, a u roku od godinu i po dana bi trebalo da pokriju najmanje 20 odsto naseljenih mesta u Pčinjskom, Jablaničkom, Raškom, Pirotskom i Zlatiborskom okrugu.

Telekom Srbije je kompanija čiji je većinski vlasnik Javno poduzeće PTT Srbije, a manjinski partner grčki OTE, dok je vlasnik Media Worksa holandski holding Greenhouse Telecommunication.

Najveći gubitak ostvarila je Prva banka Crne Gore od 24,2 miliona evra, za razliku od 2007. godine kada je ostvarila dobiti od 3,8 miliona evra. Gubitak su ostvarile i First Finansial, Invest banka Montenegro i Hypo Alpe Adria banka.

Najveću dobit u crnogorskom bankarskom sektoru prošle godine imala je Oportunity banka od 4,8 miliona evra, 17% manje nego godinu ranije.

Na adresu General Motorsa stigle su ponude italijanskog Fiata, kanadsko-austrijskog proizvođača auto-delova Magne i američkog finansijskog investitora Ripplewooda. Nemačka vlada će do kraja iduće nedelje ispitati ponude kako bi izabrala onu koja obećava osiguranje egzistencije četiri Opelove fabrike u Nemačkoj, u kojima radi oko 25.000 ljudi.