Irska vlada je odustala od elektronskog glasanja i vraća se glasačkim listićima. Cena sistema koji slabo funkcioniše je prevelika, a ekonomska kriza koja je pogodila ovu ostrvsku državu je dovela nedostatka novca za ovakve preskupe projekte.
Poslednja evropska iskustva govore da ozbiljni problemi sa e-glasanjem nisu samo američki. Mnogo je jeftinije vratiti se nazad na papir ako vam je država relativno mala. U Irskoj su već uložili 67 miliona dolara u elektronski sistem glasanja i njegovu infrastrukturu, međutim, ispostavilo se da je mnogo jeftinije vratiti se na glasanje listićima nego ulagati u sistem koji ima mnogo mana.
U vremenu sveopšte recesije koja je duboko pogodila Irsku, svako dalje ulaganje u ovakav sistem je rizično. Slično je i u američkim državama Ohajo i Florida, s tim da u slučaju Floride, država se odlučila za mašine za optičko skeniranje, koje su takođe loše rešenje, jer je na poslednim izborima preko 3.500 glasova „nestalo“, kažu ljudskom greškom.



Peter Altin, advokat koji zastupa portparola sajta Petera Sundea najavio je da će tražiti ponovno suđenje. Drugostepeni, apelacioni sud, trebao bi da odluči po žalbi. Lif Silberski, jedan od eksperata koji je učestvovao u pripremanju odbrane izjavio je da je saznanje da je sudija Norstrom član više udruženja za zaštitu intelektualne svojine sukob interesa i kaže da je ponovno suđenje moguće, ali da advokati moraju ovome da pristupe odmah.
Ako kažemo da u Srbiji trenutno ima oko 290.000 pravnih subjekata (prema APR-u), današnji odnos broja domena i pravnih lica je 14 odsto (oko 40.000). To je manje u odnosu na Sloveniju (60 odsto), Mađarsku (30 odsto) ili Hrvatsku (47 odsto). S tim što treba napomenuti da su to podaci višedecijskog rada iako mi radimo tek godinu i po dana. Naravno, bilo je tu i puno domena koji su preregistrovani iz .yu, ali niko se nije nadao da će u ovako malom vremenskom periodu biti ukupno 50.000 registrovanih domena. Nama je cilj da u narednih pet godina penetraciju domena među pravnim korisnicima dignemo na 60 odsto, što čak smatramo konzervativnim.
Paradoksalno je da su dosadašnje krizne situacije imale pozitivnije efekte na razvoj ženskog preduzetništva u Srbiji nego periodi stabilnosti na šta upućuju relevantna ali malobrojna istraživanja. Šta govore iskustva preduzetnica o motivima za pokretanje sopstvenog posla? Kakvu podršku i od koga mogu očekivati žene koje će, sasvim izvesno, u sadašnjoj krizi ponovo imati „prednost“ u odnosu na muškarce u dobijanju otkaza?
Istraživanja pokazuju da je većina žena, sadašnjih preduzetnica, pokrenula sopstveni biznis upravo u kriznim periodima jer su bile prinuđene da odgovornost za sopstvenu egzistenciju preuzmu na sebe. „Imala sam 50 godina, radno iskustvo na rukovodećim poslovima u preduzeću koje je poslovalo na prostoru bivše Jugoslavije i nestalo zajedno sa raspadom države, kada sam, 1998. godine doživela porodičnu tragediju, smrt supruga i ostala sama sa dvoje dece koju je trebalo školovati“, kaže za Biznis i Finansije, danas uspešna novosadska preduzetnica Ružica Vajdić. Ona naglašava da je to bilo krizno i vreme bez perspektive a upravo tada je bila prinuđena da pokrene sopstveni posao: „Sada si ušla u Dunav a voda ti je do usta. Ili ćeš da plivaš ili ćeš se utopiti“, sumira Ružica Vajdić iskustvo ulaska u privatni biznis koji je obeležen neprospavanim noćima, nedostatkom sredstava ali i upornošću i hrabrošću. „Napravila sam spisak od 3000 imena potencijalnih poslovnih partnera, napisala svima da sam otvorla privatnu firmu i zamolila za pomoć. Pisma sam slala sukcesivno, sa faks aparata prijateljice i u zavisnosti od toga koliko sam mogla novca za to da odvojim“ seća se Ružica i dodaje da je posao počela sa telefonom kupljenim na pijaci.