Ekonomija
U novembru 2025. godine izdate su 2.724 građevinske dozvole, što predstavlja smanjenje od 3,1 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, saopštio je Republički zavod za statistiku (RZS).
Među zgradama, 84,4 odsto dozvola izdato je za stambene, a 15,6 odsto za nestambene zgrade, dok se kod ostalih građevina najveći deo odnosi na cevovode, komunikacione i električne vodove (73,3%).
Prema dozvolama izdatim u novembru 2025. u Srbiji, prijavljena je izgradnja 4.451 stana, s prosečnom površinom od 62,4 kvadratna metra. Od ukupnog broja stanova u novim stambenim zgradama sedam odsto stanova biće građeno u zgradama s jednim stanom, s prosečnom površinom od 135,6 kvadrata, a 92,4 odsto stanova biće građeno u zgradama s tri stana i više stanova, i njihova prosečna površina biće znatno manja i iznosiće 55,9 kvadrata.
Posmatrano prema oblastima, najveća građevinska aktivnost očekuje se u Beogradskoj oblasti, 61,6% od predviđene vrednosti novogradnje, zatim slede Južnobačka oblast (6,3%), Pomoravska oblast (4,3%), Južnobanatska oblast (3,8%) i Zlatiborska oblast (3%), dok se učešća ostalih oblasti kreću od 0,1% do 2,8%.
Izvor: Danas Online
Foto: Pixabay
U knjizi „Bioskopi u Srbiji“, u izdanju Zavoda za proučavanje kulturnog dobra, autora Bojane Subotić, Bogdane Opačić i Jelene Damnjanović, navodi se da je u periodu između dva svetska rata u Srbiji otvoreno 1.514 bioskopa. I gotovo nijedan nije opstao. Tada, a knjiga je izdata 2013. godine, negotinska Krajina je bila izuzetak.
„Najviše ustanova kulture u okviru kojih danas funkcioniše prikazivačka delatnost osnovano je pre više od 40, 50, pa i 60 godina. Gotovo svi bioskopi čiji su predstavnici dostavili upitnike, otvoreni su nakon 1950. godine. Tako je najstariji bioskop, koji i danas funkcioniše, bioskop Krajina, koji radi pri Domu kulture Stevan Mokranjac u Negotinu, otvoren 1937. godine. Devet godina nakon njega sa radom počinje i bioskop u Vladičinom Hanu koji je 2011. godine renoviran i radi u sklopu Centra za kulturne delatnosti, turizam i bibliotekarstvo“, deo je ove knjige.
Bioskop javni, javno-privatni i privatni
Prema podacima publikacije Kultura Republičkog zavoda za stistiku, u Srbiji je na kraju 2024. bilo ukupno 98 bioskopa. Na severu 48 i jugu – 50. U javnoj svojini ih je čak 71, javno-privatnom parnerstvu četiri. Deset je privatnih domaćih i 13 privatnih stranih biskopa. Predstave su prikazivane u proseku 194 dana. Beogradske sale rade češće – 325 dana. U južnoj i istočnoj Srbiji svega 130 dana.
Ova publikacija nam otkriva da 98 bioskopa raspolaže se 43.798 mesta. Podaci Filmskog centra Srbije govore da su bioskopi u Srbiji 2024. ugostili više od četiri miliona gledalaca. I ako neko želi da zna i svaki detalj, broj bioskopskih ekrana je 215. Među njima 138 omogućava 3D ugođaj.
Velike brojke, međutim, ne kriju velike finansijske uspehe. Prema dostupnim podacima, pod šifrom delatnosti prikazivanje kinematografskih dela registrovane su 83 firme. Aktivnih je svega 33. I nije reč o odstupanju u odnosu na raniji podatak, već bioskop može da radi i u okviru domova i centara kulture. Pa i pod drugom šifrom.
Ali kada je reč o najvećim „prikazivačima“, i među prvih pet, uspeh nije zagarantovan. Pregled njihovog poslovanja u 2024. pokazuje da veličina i broj sala ne garantuje i pozitivan poslovni rezultat. Naprotiv, najveći igrač, sa najvećim prometom, istovremeno je i u najvećem gubitku. I to ne od ove godine.
Najveći, ali u izveštaju gubitak
Prvi na spisku po ukupnim prihodima je firma Cineplexx Srbija. Tokom 2024. imali su skoro 13 miliona evra ukupnih prihoda. To je nekoliko procenata više nego godinu pre. To nije bilo dovoljno da godinu završe sa profitom. Ostvarili su gubitak od oko 1,35 miliona evra. Ova firma posluje sa gubitkom i tokom poslednjih pet godina.
„U strukturi poslovnih rashoda, troškovi materijala, goriva i energije učestvuju sa 14,25%. Troškovi zarada, naknada i ostali lični rashodi sa 12,61%, troškovi amortizacije sa 13,58%. Troškovi proizvodnih usluga učestvuju sa 52,56% i nematerijalni troškovi sa 7%“, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Pritom, troškovi proizvodnih usluga od 884,5 miliona dinara se uglavnom odnose na troškove zakupa poslovnog prostora, troškove ostalih zakupnina, zakup opreme… Troškovi ostalih usluga od oko 527 miliona dinara odnose se na troškove prikazivanja filmova. Zapravo su troškovi koje bioskopi plaćaju dobavljačima odnosno distributerima poput Taramount, Blitz film, MCF – Megacom Film, Con Film.
Cineplexx Srbija je u većinskom valsništvu, 96 odsto, Cineplexx Internacional iz Austrije. Preostala četiri odsto vlasništvo su Continental grupe iz Hrvatske. Preko osnivača povezani su sa 16 sličnih firmi širom regiona.
Cineplexx Srbija bioskopi su u tržnim centrima Delta City, Plaza u Kragujevcu, Ušću, Stop Shop ritejl park u Nišu, TC Big fashion, BEO šoping centar. Ovoj firmi pripada i bioskop u beogradskoj Galeriji.
Nekadašnji Dom sindikata pod drugom šifrom
Kada se meri po poslovnim prihodima, na drugom mestu bi mogla da bude Dvorana Doma sindikata. Ovo preduzeće, kupljeno iz stečaja 2016. godine, u 2024. je ostvarilo skoro 5,5 miliona evra poslovnih prihoda i profit od oko 1,4 miliona evra.
Pretežna delatnost ove firme je izvođačka delatnost, pa se nije sama pojavila među onima koji se bave prikazivanjem kinematografskih dela. I jeste, koliko po filmovima i FEST-u, sala na Trgu Nikole Pašića možda i poznatija po koncertima čuvenih zvezda.
Vlasnik ove firme je MCF Megacom film, čiji je vlasnik Igor Stanković.
Porodična firma sa profitom
I sledeća, druga fiima pod šifrom prikazivača, porodična Art-Vista, demantuje ideju da su bioskopi siguran gubitak. Doduše, u računicu ulaze i ugostiteljski objekti koji verovatno popravljaju rezultat.
Vlasnici preduzeća su glumica Jugoslava Drašković, njena ćerka Maša Cvetanović i Nebojša Ćetković. A ova firma je vlasnik dva bioskopa – Rode Cineplex i novosadske Arene Cineplex. Kao i kafe restorana “Baštino“.
Tokom 2024. je ostvarila 4,25 miliona evra ukunih prihoda i profit od oko 109.000 evra.
„Art Vista d.o.o. je preduzeće za filmsku, tv i bioskopsku distribuciju, osnovano je 1996. godine. Dugi niz godina se bavi televizijskom i filmskom distribucijom u Srbiji i u regionu. Sa velikim uspehom se bavi i bioskopskim prikazivanjem“, navodi se u napomenama uz finansijski izveštaj.
Art Vista je i distributer bioskopske opreme za teritoriju Srbije i region bivše Jugoslavije. U saradnji sa partnerima i lokalnim klijentima pruža usluge konsaltinga i posredovanja u kupovini opreme.
Firma poslednje četiri godine posluje sa dobitkom. Samo je onaj u 2024. daleko veći od profita ostvarenog u 2023. Tada su bili u „plusu“ oko 18.000 evra.
CineStar drži 25 bioskopskih sala
Treći igrač na srpskom tržištu prikazivača je Blizt Sinestar. Vlasnik firme je malteška kompanija Hero Holdings. Zapravo, iza lanca CineStar bioskopa stoji hrvatski biznismen Hrvoje Krstulović. Kako su pisali hrvatski mediji, sredinom 2016. godine je objedinio svoje kompanije pod maletškom „kapom“.
U Srbiji posluje još i Blitz video i film distribucija.
Kompanija Blitz-CineStar je 2015. godine otvorila prvi multipleks u Srbiji, CineStar Pančevo sa četiri bioskopske sale. Ukupnog kapaciteta od 483 mesta. Nakon Pančeva, otvorila je druga dva multipleksa u Zrenjaninu i Novom Sadu. Imaju i bioskop u Ada Molu. Ukratko, u Srbiji CineStar ima 25 bioskopskih sala sa gotovo 3.300 mesta.
Poslednje četiri godine firma je poslovala sa profitom. U 2024. je iznosio blizu 55.000 evra, godinu pre oko 150.000 evra. Od 2021. do 2024. su utrosturčili poslovne prihode, sa oko milion na 3,6 miliona evra. Rasli su i poslovni rashodi – sa oko 1,4 na oko 3,5 miliona evra.
„Troškovi proizvodnih usluga u ukupnom iznosu od 230 miliona dinara uglavnom se odnose na troškove zakupnina, troškove usluga održavanja i troškove reklame i propagande, kao i troškove ostalih usluga“, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Pet ogranaka i profit
Po ukupnim prihodima vrednim 2,2 miliona evra sledi firma Cine Grand MFC. U vlasništvu je Cine Place, a njen vlasnik je Zoran Stanković.
Imaju registrovanih pet ogranaka bioskopa u gradovima Srbije. U njihovom lancu nalazi se 19 sala, sa više od 2.700 sedišta. Sa profitom od blizu 34.000 evra završili su 2024. godinu. Godinu pre imali su profit od skoro 27.000 evra, dok je u 2022. zabeležen gubitak od oko 70.000 evra.
I sestra je na listi
Peti, ako gledamo samo prikazivače kinematografskih dela, po prihodima je Cineplexx Panonija. Ova firma zapravo je sestra prvoplasiranog Cineplexx Srbija, jer joj je isti vlasnik – Cineplexx Internacional iz Austrije. Osim vlasnika, zajednički im je i rezultat. Panonska kompanija u 2024. je imala 1,7 miliona poslovnih prihoda i gubitak od oko pola miliona evra.
Raniji suvlasnik ove firme, takođe je firma sa liste – Art Vista. Od 2018. godine jedini vlasnik je Cineplexx Internacional.
“U strukturi poslovnih rashoda, troškovi nabavne vrednosti prodate robe učestvuju sa 0,03%, troškovi materijala sa 8,51%. Troškovi bruto zarada i drugih primanja čine 12,07%, troškovi amortizacije 11,10%,. Troškovi proizvodnih usluga sa 49,07%, i ostali poslovni rashodi sa 19,22%”, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Art Vista je zakupac bioskopa Arena JP „Poslovni prostor″ Novi Sad. Cineplexx Panonija je preuzela od Art Viste upravljanje ovim bioskompom. Ona priprema i realizuje plan i program prikazivanja filmova.
Koliko su koštale ulaznice
Zahvaljujući publikaciji „Bioskopi u Srbiji“ prisećamo se koliko su pre najmanje 12 godina koštale karte.
„U najvećem broju bioskopa cene karata iznose 150 do 200 dinara. Očekivano, u regionalnim centrima, prvenstveno u Beogradu i Novom Sadu, ulaznice koštaju i do 400 dinara, s tim što su 3D projekcije skuplje, u proseku za 100 dinara“, navodi se u knjizi.
Ali se napominje da bioskopi često daju popuste za decu, studente, penzionere i osobe sa invaliditetom.
„Prema podacima Zavoda osam prikazivačkih ustanova ne odobrava popuste prilikom kupovine karata ni za jednu kategoriju građana“, pokazala je njihova analiza.
Danas je tada najveća tarifa u najboljem slučaju cena najjeftinijih karata. A kreću se i do 1.000 dinara, zavisno od kvaliteta i mogućnosti sale. U slavu pobede komercijalnog pristupa sedmoj umetnosti, bioskopi pribegavaju i dodatnom trošku. Naime, za filmove duže od 140 minuta se doplaćuje, na primer 120 dinara. A ako režiser radnju nije okončao ni po isteku trećeg sata – još. Otprilike 150 dinara.
Izvor: Forbes
Foto: Pixabay
„Ono što je karakteristično za ceo Balkan jeste da ljudi nerado govore o detaljima poslovanja vlastite firme, ali su više nego spremni da podijele svoje informacije o konkurenciji“, kaže Arsenij Dabah, vlasnik kompanije Innotechnics, specijalizovane za analizu tržišnih trendova, posebno kada je riječ o tehnološkom sektoru i venture ulaganjima. Ruski konsultant i investitor koji posluje iz Beograda širom svijeta, smatra da od masovnog priliva ruskih preduzetnika Srbija ima više koristi nego štete, posebno Beograd.
Kompanija Innotechnics ima beogradsku adresu, ali većina njenih klijenata je rasuta širom svijeta, od Portugala do Indije. Njen vlasnik, ruski preduzetnik, konsultant i investitor, Arsenij Dabah, ne spada u kategoriju mladih i ambicioznih preduzetnika koji naseljavaju američku Silicijumsku dolinu i lokalne evropske kopije, niti mu je osnivanje kompanije za tržišne analize u Srbiji prvi pokušaj, jer se radi u suštini o već uhodanom poslu. Ruska kompanija DSight formirana je još 2014. godine, a Dabah je bio jedan od dvojice osnivača.
„Ja sam sa partnerom pokrenuo kompaniju DSight u Rusiji, koja se fokusirala na analizu tržišnih trendova, posebno kada je riječ o tehnološkom sektoru i venture ulaganjima i koja raspolaže i vlastitom bazom sa podacima o 100 hiljada kompanija u Euroaziji. Sada moj partner nastavlja da vodi taj posao na ruskom tržištu, dok sam se ja sa kompanijom Innotechnics fokusirao na tržišta izvan Rusije, prije svega na globalna tržišta u razvoju, poput Indije, Turske, Bliskog Istoka“, kaže Dabah za B&F.
„Nekoliko zadnjih godina mahom se bavim poslovnim savjetovanjem, ali sam i dio različitih grupa koje okupljaju ’angel investors’. Međutim, kada se radi o mom ličnom investiranju u startap kompanije, to mi je sada u drugom planu“, napominje Dabah.
Kako izgleda poslovanje u Srbiji viđeno očima ruskog investitora, pogotovu kada se radi o malim startapovima?
„Balkan generalno zaostaje za Rusijom, koja je više digitalizovana kada se radi o javnim uslugama bitnim za preduzetnike, poput onlajn bankarstva, otvaranja firme ili podnošenja poreske dokumentacije i to su sve stvari na koje su ruski preduzetnici navikli u Rusiji. U principu, stvari na Balkanu se rješavaju puno sporije, bilo da je riječ o dozvolama boravka, otvaranju računa u banci ili sličnim administrativnim postupcima. Naravno, shvatam da postoje procedure koje banke moraju ispoštovati poput ’KYC – poznavanja svojih klijenata’ , ali postojeće aplikacije banaka za onlajn bankarstvo svakako bi mogle biti bolje“, diplomatski iznosi Arsenij Dabah svoje viđenje trenutnog poslovnog okruženja u Srbiji.
O sebi malo, o konkurenciji sve
Na Balkanu u cjelini, izvori poslovnih informacija su ograničeni kada se radi o kompanijama, naročito startapovima i specifičnim tržišnim segmentima. Tako da je zanimljivo kako se svježe pristigla firma, kao što je Innotechnics, nosi sa ovim problemom.
„Do podataka dolazimo na različite načine, kroz razgovore sa ljudima, direktorima, konsultantima, analitičarima, slanje upitnika i prikupljanje svih ostalih raspoloživih podataka, od Linkedina pa do drugih specijalizovanih baza podataka. Ono što je karakteristično je da ljudi nerado govore o detaljima poslovanja vlastite kompanije, ali su više nego spremni da podijele svoje informacije o konkurenciji. Tako da, vremenom, gradimo povjerenje sa poslovnim ljudima koji su onda spremniji da dijele informacije sa nama“, objašnjava Arsenij Dabah svoj način rješavanja ovog problema.
Prikupljanje sirovih podataka je jedna stvar, ali njihovo efektivno korištenje i „pakovanje“ u proizvod koji ima kupce je nešto drugo. Ono što svi traže je da se u moru novih kompanija na vrijeme uoči ona koja donosi nešto novo, po mogućnosti revolucionarnu promjenu.
AI u potrazi za iglom u plastu sijena
U slučaju Innotechnicsa, radi se o primjeni IT tehnologije „krojene po mjeri“. Iza scene masu podataka „žvaću“ različiti algoritmi, koji pokušavaju ukazati na ne tako jasno vidljive trendove i potencijale individualnih kompanija.
„Mi imamo naš vlastiti IT sistem, sa specijalizovanim bazama podataka i specijalizovanim AI alatima koji su razvijeni interno, od strane naših stručnjaka, kao rezultat našeg vlastitog ulaganja u istraživanje i razvoj. U suštini, da bi se razvio ovakav posao treba više od pet godina, i možda malo kraće uz korištenje vještačke inteligencije“, navodi Dabah.
Sam Balkan, uključujući Rumuniju i Bugarsku, sa nekih šezdesetak miliona stanovnika, u globalnim razmjerama nije preveliko tržište, ali bi investitorima mogao biti zanimljiv ako se pojave firme sa globalnim potencijalom u oblasti tehnologije. Međutim, i ovdje veličina jeste bitna. Tako da unutar Balkana, Rumunija i Bugarska su od primarnog interesa za strane investitore, koji pažljivo traže startapove sa potencijalom za eksplozivni rast, gdje se na kraju na svaki uloženi dolar dobija barem 20 do 30 dolara zarade.
Zbog toga i nije preveliko iznenađenje da Innotechnics i njegov vlasnik Arsenij Dabah ne očekuju da će im poslovanje samo na Balkanu omogućiti opstanak i dalji rast. Srbija je jednostavno baza, a posao se pravi na brzo rastućim tržištima, Indije, Bliskog istoka, Centralne Azije.
Zašto Rusi zapošljavaju Ruse
U Srbiji u isto vrijeme veliki broj građana vjeruje da su radna mjesta u ruskim kompanijama rezervisana za Ruse i da tu domaći nemaju puno šanse za posao. Odgovor na pitanje zašto većina ruskih preduzetnika, koji su otvorili svoje firme u Srbiji, mahom zapošljava Ruse je prilično banalan: jezička barijera ali i razlike u radnoj etici između Srba i Rusa, barem kako ih Rusi vide.
„U ruskim firmama u Srbiji zaposleno je i dosta lokalnih stručnjaka, ali jedan od razloga za češće zapošljavanje Rusa je i nepostojanje jezičke barijere, pošto za Ruse srpski jezik nije baš lagan. Druga strana medalje je da možda zbog kulture, raspoloženja ili klime, ali zaposleni u Srbiji fokusiraju se striktno na radno vrijeme od devet do pet. Sa druge strane, Bjelorusi i Rusi ostaju na poslu onoliko koliko je potrebno da se posao završi“, objašnjava Arsenij Dabah zašto ruski preduzetnici preferiraju da zapošljavaju Ruse.
Šta će biti sa svim ovim ruskim firmama i njihovim vlasnicima u Srbiji nakon završetka rata u Ukrajini i očekivanog ponovnog uključivanja ruskih banaka i firmi u međunarodni finansijski sistem, jedna je od nepoznanica.
„Procjena je da je od 2022. godine u Srbiju došlo između 200.000 i 250.000 Rusa, od kojih je većina osnovala svoje firme, mahom u oblasti IT. Otprilike jedna polovina se ili vratila ili se namjerava vratiti u Rusiju, ali će barem jedna trećina ostati u Srbiji, dok su se preostali preselili na druge evropske destinacije, poput Kipra ili Portugala. Vjerujem da će oni koji ostanu imati dugoročan pozitivan efekat na ekonomiju Srbije“, predviđa Dabah.
Innotechnics nije na prodaju
Dabah je svjestan i negativnih posljedica masovnog priliva ruskih preduzetnika, poput povećane potražnje stanova i pratećeg rasta cijena nekretnina i kirija. Ipak, vjeruje da su u cjelini Srbija, a posebno Beograd, imali više koristi nego štete, te da je otvaranje ruskih restorana i prodavnica popravilo i turističko-gastronomsku ponudu Beograda.
Innotechnics je praktično startap u fazi razvoja i nije isključena mogućnost da u budućnosti i sam završi u portfoliju nekog od velikih investitora. Arsenij Dabah tvrdi da mu prodaja firme trenutno nije prioritet, pogotovu ne za sitniš, već da mu je glavni cilj dalji rast firme, pri čemu mu je Beograd baza, a polje djelovanja ostatak svijeta.
Dražen Simić
Biznis & finansije 240/241, decembar 2025/januar 2026.
Foto: Privatna arhiva
Foto: Pixabay
Pavle Petrović: Motor privrednog rasta Srbije su strane direktne investicije, a one opadaju
Prvi strukturni problem privrede Srbije je usporavanje stranih direktnih investicija, koje su jedan od osnovnih motora privrednog rasta do sada, rekao je član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), Pavle Petrović u intervjuu za Insajder.
„Pad investicija je strukturni, temeljni, bazični problem u srpskoj ekonomiji. Investicije su bile privlačene jeftinom radnom snagom i ulazile su u niskotehnološke grane sa malom dodatnom vrednošću“, rekao je Petrović, nekadašnji predsednik Fiskalnog saveta, prenosi Beta.
Dodao je da se u 2025. očekivao rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) od više od četiri odsto – biće oko dva odsto – a razlog su međunarodne okolnosti, suša u poljoprivredi, ali postoje i dve fundamentalne stvari koje utiču na privredni rast i koje su uticale u 2025, i uticaće u 2026. i sledećim godinama, a to su obim investiranja, pre svega strane direktne investicije i drugo su tekući građanski, studentski protesti.
Strane direktne investicije, su prema njegovim rečima, gotovo prepolovljene u 2025. u odnosu na 2024.
U 2024. su, kako je naveo iznosile 4,6 milijardi evra, sada se procenjuje za 2025. da su oko 2,6 milijardi, a neke projekcije prve za ovu 2026. godinu jesu da će se one nešto popraviti, ali neće dostići nivo iz tih ranijih godina.
Investicije u „motanje kablova“ donose, prema njegovim rečima, male dodatne vrednosti iz koje je mogla da se plati jeftina radna snaga i još da se dobro zaradi.
„Sada ta radna snaga više nije toliko jeftina i mi tu više nismo konkurentni. Da je tako vidimo jer investicije koje su išle u te grane već odlaze. To je primer juga Srbije. To će da odbije i nove investicije“, rekao je Petrović.
Istakao je da ono što bi moralo da se promeni, da bi „Srbija i dalje privlačila strane direktne investicije, jeste da se promeni poslovno okruženje, obezbedi vladavina prava, da se poštuju ugovori, da se ne donose ad hoc neke druge mere“.
„Mi izvozimo dve trećine u Evropsku uniju, glavne investicije dolaze odatle i mogli bi da počnemo da privlačimo investicije koje su na višem tehnološkom nivou, koje imaju veću dodatu vrednost i mogu da plate radnu snagu. Te investicije će se smanjivati ako se ambijent ne promeni“, naveo je Petrović.
Dodao je da se taj model koji ekonomisti nazivaju „sirova snaga“, iscrpljuje pošto ne može dugo da „gura“ privredni rast.
„Često se pozivaju, pa kako je Koreja, Tajvan … Oni jesu imali jedan period državnog rasta, ali te zemlje su postale razvijene tek kada su kod njih uvedena pravila igre i kada su prešle sa relativno autokratskih režima na demokratske režime“, rekao je Petrović.
Na konstatciju da predstavnici vlasti tvrde da su za manji privredni rast krivi studenti, Petrović je rekao da upravo studenti zahtevaju da se zemlja vrati na putanju stabilnog privrednog rasta, baziranog na znanju, inovacijama, ili onome što se zove pametan rast, a to dovodi do rasta produktivnosti, rasta dohotka po glavi stanovnika, a to znači rast životnog standarda i ekonomski prosperitet.
„Ono što oni zahtevaju jeste fundament za naš dugoročni rast. Naravno, tu ima još dosta drugih mera, ali to su kratkoročnije, ali ako treba jednu polugu izvući, šta treba povući da bi se to obezbedilo, to je upravo ono što studenti zahtevaju“, naveo je Petrović.
Dodao je da je tačno da su građanski i studentski protesti imali neki efekat na usporavanje privrednog rasta u 2025, a imaće efekat na usporavanje privrednog rasta i u 2026. godini, ali da su građanski protesti koji izazivaju neizvesnost upravo zbog toga što se demokratija i građanske i političke slobode u Srbiji naglo urušavaju.
Odgovarajući na pitanje da li međunarodna izložba Ekspo može da „pogura“ privredni rast, Petrović je rekao da će imati efekat dok se grade ti objekti.
„Međutim, već sada postoje analize da je pitanje da li će to da se desi i dugoročno. Ja sam skeptičan da će to dati efekte kakvi se očekuju“, naveo je Petrović.
Istakao je da su neke alternativne investicije bile mnogo potrebnije i bolje – u zaštitu životne sredne, prečistače vode u Beogradu, u obrazovanje (škole, zgrade, opremu), lokalne i magistralne puteve koji su daleko slabiji od auto-puteva.
Dodao je da bi upravo te investicije stvorile ambijent za privredni rast.
Izvor: Insajder/Nova ekonomija
Foto: Mihaly Koles, Unsplash
Najnoviji Deloitteov izveštaj “Tehnološki trendovi za 2026. godinu” pokazuje uz pomoću kojih tehnologija se mogu unaprediti poslovni rezultati.
Donedavno su bile potrebne decenije za sveobuhvatnu primenu određene tehnologije, a danas govorimo o mesecima, jer se njihov uticaj ne sabira već umnožava. Ova kombinacija inovacija, naročito u oblastima poput veštačke inteligencije (VI), deluje kao katalizator – napredak u jednom domenu ubrzava napredak u svim drugim.
Moraju li kompanije “hvatati korak” sa promenama?
Ovako brze promene dovode u pitanje tradicionalne organizacione strukture i procese. Brojna privredna društva postaju svesna da njihova postojeća tehnološka infrastruktura i operativni modeli, osmišljeni za neko drugo vreme, više nisu dovoljni da odgovore na zahteve ovog naprednog okruženja. Više nije dovoljno samo pronaći nove tehnologije – potrebno ih je integrisati tako da se stvori stvarna poslovna vrednost, i to brzo, u različitim sektorima.
„Došlo je do suštinske promene: više se ne pitamo ‘Šta možemo da uradimo uz pomoć veštačke inteligencije?’, već ‘Kako eksperimentisanje pretvoriti u merljiv poslovni učinak?’. Hitnost sada proizilazi iz svesti da je ovo trka u kojoj odlučnost ubrzava napredak. Oni koji deluju brzo i odlučno menjaju pravila igre i postavljaju nove standarde, dok oni koji čekaju rizikuju da postanu irelevantni na tržištu. Prednost prvog poteza donosi ubrzanu poslovnu vrednost – zato je imperativ da krenemo sada, sa jasnom vizijom i strategijom kako bismo kapitalizovali potencijal“, smatra Stefan Ivić, partner i lider za Data i AI za Deloitte Central Europe.
Pet trendova koji će odrediti budućnost kompanija
Izveštaj “Tehnološki trendovi za 2026. godinu” izdvaja pet međusobno povezanih tehnologije koje mogu unaprediti poslovanje privrede.
Veštačka inteligencija poprima fizički oblik: Veštačka inteligencija i robotika se sve više približavaju. Mašine prestaju da budu unapred programirani alati i postaju autonomni sistemi sposobni da razumeju, uče i deluju u složenom okruženju. Troškovi opadaju, a kapaciteti rastu – od industrijskih robota do autonomnih vozila – te je integracija ovih tehnologija sve prisutnija.
Agenti veštačke inteligencije postaju naša stvarnost: Sve veći deo radne snage zasniva se na silicijumskim čipovima. Prve inicijative za uvođenje agenata veštačke inteligencije nisu donele značajne rezultate jer su se fokusirale na automatizaciju starih procesa, umesto na njihovo redizajniranje. Vodeće organizacije sada uvode modele koji se prvenstveno oslanjaju na agente, organizuju multiagentske sisteme i razvijaju nove okvire upravljanja za ovu novu digitalnu radnu snagu.
Razmišljanja o infrastrukturi veštačke inteligencije: Upotreba veštačke inteligencije raste, a mnoge organizacije se približavaju prelomnom trenutku kada će pristupi zasnovani isključivo na cloudu postati preskupi. Strateška hibridna arhitektura – koja podrazumeva uravnoteženu zastupljenost clouda, lokalne infrastrukture i edge računarstva – postaje dominantan model za podršku velikim sistemima za zaključivanje i tokovima rada u kojima je latencija ključna.
Veliko restrukturiranje: Veštačka inteligencija iz temelja menja tehnološke organizacije. Budžeti za veštačku inteligenciju sve su veći, dok prioriteti postaju strateško rukovođenje, modularna arhitektura i novi modeli rada koji se zasnivaju na saradnji čoveka i mašine. Buduće IT funkcije biće jednostavnije, brže i sve više usmerene na timove organizovane oko proizvoda i arhitekture agenata.
Dilema u vezi sa veštačkom inteligencijom: Veštačka inteligencija ima dvostruku ulogu u oblasti sajber bezbednosti. Iako povećava odbrambene kapacitete kroz detekciju sajber napada brzinom mašine i automatizovanu simulaciju napada (engl. red-teaming), istovremeno stvara nove vrste ranjivosti u podacima, modelima, aplikacijama i infrastrukturi. Organizacije moraju od samog početka ugraditi bezbednost u veštačku inteligenciju kako bi se efikasno suočile sa ovim paradoksom.
Što je brzo više nije kuso
„Ovo razdoblje zahteva značajne iskorake: potrebno je iz korena rekonstruisati osnove naše tehnologije, ali i operativne modele“, dodala je Anamarija Mlinarić, liderka Deloitteovog regionalnog sektora za tehnologije, medije i telekomunikacije. „Organizacije moraju biti hrabre u redefinisanju svojih pristupa infrastrukturi, procesima i bezbednosti kako bi uspevale u AI-native budućnosti.“
U ovom dinamičnom okruženju uspeće organizacije koje su spremne da predvode u rešavanju problema, daju prednost brzini u odnosu na savršenstvo, projektuju rešenja uz fokus na ljude i prihvate promenu kao kontinuirani proces.
Uspeh će zavisiti od hrabrosti u redizajnu, discipline u povezivanju ulaganja sa opipljivim poslovnim rezultatima i agilnosti u sprovođenju pre nego što prilike nestanu. Sve veći jaz između organizacija koje tehnološki zaostaju i onih koje napreduju naglašava potrebu za odlučnim delovanjem.
Kompletan izveštaj Tehnološki trendovi za 2026. godinu možete preuzeti na ovom linku.
Foto: Chris_and_Ralph, Pixabay
U svom najnovijem izveštaju “Globalne ekonomske perspektive” Svetska banka povećala je prognozu rasta u 2026. i za globalnu i za srpsku ekonomiju.
Prema njenim novim projekcijama svetska privreda će umesto 2,3% porasti za 2,6%. To zapravo znači da će njen rast usporiti pošto je njegova stopa u 2025. procenjena na 2,7%.
Ipak, kada se sve sabere svetska privreda je u boljem stanju od očekivanog i zabeležila je najbrži oporavak od recesije (one iz 2020.) u poslednjih šest decenija.
Međutim, treba imati u vidu da su se mnogo brže oporavljale razvijene zemlje. Gotovo 90% njih danas ima veći dohodak po stanovniku od predpandemijskog, dok preko četvrtine zemalja u razvoju i tržišta u nastajanju i dalje nije dostiglo nivo iz 2019. godine.
Što se tiče Srbije, njen prošlogodišnji rast BDP-a je prema Svetskoj banci procenjen na 2,1%. Prognoza kaže da će u 2026. dostići 3% a u narednoj godini 3,2%.
Foto: Vladimir Vinogradov, Unsplash
U Srbiji je 2025. godine otkriveno 1.832 falsifikovane novčanice u domaćoj valuti i 2.681 falsifikat efektivnog stranog novca, objavila je Narodna banka Srbije (NBS).
U domaćoj valuti otkrivenih falsifikata preovladavali su apoeni od 2.000, odnosno oko 78 odsto, piše u izveštaju o otkrivenim falsifikovanim novčanicama za 2025. godinu.
Kada je reč o stranoj valuti, najviše je bilo falsifikovanih novčanica od 100 i 200 evra (2.196).
U 2025. godini otkrivena su 484 komada falsifikata američkog dolara u apoenima 20, 50 i 100 dolara.
Registrovana je i jedna falsifikovana novčanica nemačke marke, apoena 100 maraka.
Od ukupno oko 47,31 milion dinara, koliko iznosi nominalna dinarska protivvrednost falsifikata svih valuta, dominantan je udeo falsifikovanih novčanica evra u iznosu od oko 39,17 miliona dinara, što čini 82,79 odsto.
Izvor: Bizlife
Foto: ra2studio, Depositphotos
Kompanija Saks Global, u čijem vlasništvu su trgovci luksuznom robom Saks Fifth Avenue i Neiman Marcus, podnela je zahtev za bankrot.
Njene robne kuće postoje i rade u Njujorku još od početka prošlog veka, ističući se veoma kvalitetnom dizajnerskom robom, neretko i onom koja se ne može drugde naći, ali i personalizovanijim pristupom kupcima nego što je to običaj u drugim prodavnicama.
Međutim, upravo akvizicija jedne od njih – Neiman Marcusa – dovela ju je u poziciju da proglasi bankrot. Naime, 2024. godine Saks Global je preuzeo poznatu robnu kuću za 2,65 milijardi dolara, a onda je zapao u dugove.
Zatim je podigao je cene svoje robe a kupci su počeli da se bune i da odlaze kod narastajuće konkurencije. Zbog lošeg poslovanja Saks Global je ovog januara podneo zahtev za proglašenje bankrota, sa najavom da će pokušati da se restruktuira i smanji dug od oko 1,75 milijardi dolara. Saopštio je i da nastavlja poslovanje bez prekida, uključujući isplatu zaposlenih, dobavljača i poštovanje programa za kupce.
Foto: Muhammad Zaqy al fattah, Unsplash

