Ekonomija
Češki lanac apoteka Dr. Max Srbija preuzeo je srpskog konkurenta Žalfiju, proširujući svoje prisustvo na još devet gradova širom zemlje.
Inače, Žalfija ima 30 apoteka u 17 srpskih gradova.
„Ova akvizicija predstavlja još jedan važan korak u širenju naše mreže i jačanju prisustva na tržištu. Posebno nam je značajno što ovim korakom ulazimo u čak devet novih gradova, u kojima do sada nije bilo Dr. Max apoteka, što nas čini još dostupnijim pacijentima širom Srbije“, naveo je Dr. Max Srbija u objavi na LinkedIn-u, ali ne otkrivajući finansijske uslove poslovnog dogovora.
Dr. Max grupa je u vlasništvu češke investicione grupe Penta i najveći je lanac apoteka u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Posluje u Srbiji od 2017. godine, gde poseduje 320 apoteka i zapošljava 1.700 ljudi. U regionu posluje i u Bugarskoj i Rumuniji.
Žalfija, osnovana 2013. godine u Svrljigu, bila je u vlasništvu lokalnih preduzetnika Dejana Stamenkovića i Srđana Stefanovića pre nego što ju je preuzela kompanija Dr. Max Srbija, prema podacima Agencije za privredne registre Republike Srbije, podseća portal SeeNews. U 2024. godini, Žalfija je ostvarila operativni prihod od 1,6 milijardi dinara (16,1 mil USD/13,7 mil EUR) i neto dobit od 5,1 milion dinara, prema godišnjem finansijskom izveštaju.
Izvor: eKapija
Foto: Mariano Baraldi, Unsplash
Američki dolar je decenijama važio za najvažniju svetsku valutu — primarni instrument globalne trgovine i glavni oslonac međunarodnih rezervi. Međutim, 2025. godina donosi sve više upozorenja da se njegov status poljuljao.
Prema analizi J.P. Morgana, „dominacija dolara je pod znakom pitanja usljed geopolitičkih i geostrateških promena“.
U najnovijem izvještaju, J.P. Morgan navodi ključne razloge za takozvanu „de-dolarizaciju“, odnosno smanjenje uloge dolara u međunarodnim transakcijama. Na prvom mestu je činjenica da se energetske transakcije sve češće obračunavaju u drugim valutama, poput kineskog juana ili eura, a drugo što su američke banke isključene iz novih sistema plaćanja koji se koriste za prekogranične transakcije, naročito u Aziji i među zemljama BRICS-a.
Osim toga, udio dolara u deviznim rezervama centralnih banaka opada, što direktno pokazuje pad poverenja u dugoročnu stabilnost američke valute.
Razlozi za optimizam: Slabiji dolar nije uvek loša vest za Amerikance
Iako može izgledati zabrinjavajuće, slabljenje dolara ne mora nužno biti loše za američke građane — naprotiv. Neki ekonomski stručnjaci ističu potencijalne koristi.
Annie Cole, finansijska edukatorka i osnivačica platforme Money Essentials for Women, objašnjava to ovako:
„Ako dolar oslabi u odnosu na euro, evropske kompanije će radije kupovati američke proizvode jer su jeftiniji. To može podstaći izvoz, donijeti sveži kapital u SAD i otvoriti nova radna mesta.“
Slično tome, analitičar Andrew Lokenauth iz platforme Be Fluent in Finance navodi direktan uticaj na investicije:
„Pad vrednosti dolara od 10% često vodi rastu zarade multinacionalnih kompanija u S&P 500 indeksu za 15 do 20%, zbog povoljnije konverzije prihoda iz inostranstva.“
Takođe, blaga inflacija izazvana slabijim dolarom može pogodovati vlasnicima stambenih kredita sa fiksnom kamatom.
„Ako je godišnja inflacija 5%, to realno znači da vaša hipoteka postaje 5% jeftinija u stvarnim vrednostima“, dodaje Lokenauth.
Dakle, iako gubitak dominacije dolara izaziva zabrinutost na globalnoj sceni, moguće je da će prosečni Amerikanac – a posredno i investitori širom sveta – osetiti pozitivne efekte kroz izvoz, rast tržišta kapitala i bolju poziciju zaduženih domaćinstava.
Ipak, kako se svetska trgovinska dinamika menja, de-dolarizacija ostaje važan signal da se globalni finansijski sistem polako, ali sigurno — multipolarizuje.
Izvor: GoBanknig Rates/Investitor
Foto: Pixabay
Jako nevreme pogodilo je Beograd i celu Srbiju. Za sobom je ostavilo veliku količinu vode koja je preplavila ulice, ali i brojne automobile, došlo je i do oštećenja vozila. Da li štetu pokriva gradsko zelenilo ili kasko osiguranje?
Automobili koje su smrskala stabla nisu redak prizor kada dođe do ovakve oluje. U nastavku vam donosimo detaljno objašnjenje ko pokriva štetu ako je došlo do nekih oštećenja na automobilu.
– Onaj ko je platio polisu da bude zaštićen od posledica nevremena, bez obzira na to da li pričamo o kući, imovini, poljoprivredi ili o životu, ima pravo na odštetu i šteta će im biti nadoknađena – rekao je ranije za „Blic Biznis“ Zoran Ćirić, predstavnik Udruženja osiguravača Srbije.
On ističe da se uslovi osiguranja preciziraju prilikom kupovine polise i da svako zna od čega je tačno osiguran.
– Kada kupujete polisu osiguranja imovine, vi birate od čega sve želite da budete osigurani. Preporuka je da se oni koji su pretrpeli štetu što pre jave svom osiguravajućem društvu – kaže Ćirić.
Iako vlada mišljenje da su oni koji imaju kasko osiguranje automatski zaštićeni od svega, naš sagovornik objašnjava da to nije baš tako.
– Mnoge osiguravajuće kuće nude vam i za kasko osiguranje da birate šta želite da osigurate, a mnogi da bi smanjili cenu osiguranja izbace, na primer, šoferšajbnu, a ona tokom ovakvih neprilika prva strada – objašnjava on.
Oni koji imaju uplaćeno puno kasko osiguranje, ne moraju da brinu, njihovi troškovi popravke vozila biće refundirani.
„Zelenilo Beograd“ na primer, može da nadoknadi štetu ukoliko je „njihovo“ drvo palo na automobil. Država, grad ili opština pak nemaju nikakvu zakonsku obavezu da nadoknađuju štetu niti je to njihov zadatak, navodi Ćirić.
O tome kako naplatiti štetu tokom nevremena i koja je tačno procedura, čitajte u našem posebnom tekstu.
Šta da radite ako vam je voda ušla u automobil?
Prvi savet je uvek da se konsultujete sa majstorom, međutim, ukoliko rešite da to uradite sami, postoji nekoliko stvari koje morate da znate.
dobro očistite automobil od mulja, prljavštine i vode
pustite vodu da se ocedi, podignite haubu
otvorite vrata, prtljažnik…
izvadite i akumulator
ispustite i sve tečnosti iz vozila (vodu, odnosno antifriz iz hladnjaka)
zameniti i sve filtere
ispraznite rezervoar
probajte da produvate cevi, očistite ležišta svećica, zamenite ih
nabavite i nove kablove za svećice
Kada sve ponovo dovedete u željeno stanje ostaje vam da stavite akumulator i proverite da li vam rade svetla, sirena…
Koliko će automobilu trebati vremena da se osuši zavisi od vremenskih usova, ali iako stoji na suncu, sačekajte bar 48 časova dok ne rešite da sami otklonite štetu
Izvor: Blic
Foto: Pixabay
Ukupni krediti privrede, građana i preduzetnika na kraju juna iznosili su oko 4.024 milijarde dinara, što je 2,1 odsto više nego u maju, objavilo je Udruženje banaka Srbije.
Pozajmice privrede bile su oko 2.174 milijarde dinara i za 2,3 odsto su veće nego u maju, a krediti preduzetnika su uvećani dva odsto, na oko 88,9 milijardi dinara.
Dug stanovništva bankama bio je 1.761 milijardu dinara i za 1,7 odsto je veći nego u maju.
Među kreditima stanovništva gotovinski su bili veći 1,9 odsto, potrošački 1,6 odsto, stambeni 1,3 odsto, zajmovi za refinansiranje 4,6 odsto i poljoprivredni tri odsto
U kašnjenju otplate na kraju maja bilo je 2,4 odsto ukupnih bankarskih pozajmica, dok ih je u maju bilo 2,5 odsto.
Izvor: Beta
Foto: Pixabay
Veća vrednost boda, ali i veći broj bodova za pojedine poslove – ovako bi se, najkraće, mogla opisati nova javnobeležnička tarifa koju je usvojila Vlada Srbije. Tako će, na primer, pojedine naknade sa sadašnjih 600 dinara porasti više nego dvostruko – na 1.440 dinara.
Vrednost boda je sa 150 dinara povećana na 180 dinara, stoji u Izmenama i dopunama javnobeležničke tarife.
Ipak, nije se samo vrednost boda uvećala – Ministarstvo pravde za određene poslove koje obavljaju notari – podigla je i broj bodova koji im sleduje za naknadu troškova.
Tako je kod naknade materijalnih troškova, koje građani moraju da nadoknade notaru – poput troškova za poštanske usluge, bankovne poslove uključujući i troškove otvaranja i korišćenja javnobeležničkog računa za stranke, fotokopiranje dokumentacije, izradu overenih prepisa za službenu upotrebu – dupliran broj bodova za određene slučajeve.
„Za isprave o pravnim poslovima i hipoteci stranka je dužna da naknadi javnom beležniku troškove u ukupnom iznosu od 8 bodova (a po starom je 4 boda), a za anekse isprava o pravnim poslovima i hipoteci, nasledničke izjave, punomoćja, saglasnosti supružnika i druge izjave u ukupnom iznosu od 4 boda (a po starom je 2 boda)“, stoji u novom tarifarniku.
Na konkretnom primeru, naknada koja je do sada koštala 600 dinara (četiri boda po 150 dinara), sada će biti 1.440 dinara (8 bodova po 180 dinara).
Dvostruko više bodova (i na to u višoj vrednosti) donosi i naknada materijalnih troškova javnog beležnika za izdavanje izvoda iz lista nepokretnosti i lista voda iz baze podataka Geodetskog katastarskog informacionog sistema koju vodi Republički geodetski zavod na zahtev stranke u formi overenog odštampanog originalnog prikaza izvoda iz lista nepokretnosti i lista voda, stranka je dužna da nadoknadi javnom beležniku materijalne troškove u fiksnom iznosu od 6 bodova (do sada je bilo 3 boda).
Uvećan broj bodova i za nagradu
Nagrada javnom beležniku sleduje za „sastavljanje javnobeležničkog zapisa, odnosno potvrđivanja privatne isprave prema vrednosti predmeta pravnog posla”.
„Za sačinjavanje javnobeležničkog zapisa o ustanovljavanju prava stvarne službenosti ili njegovu solemnizaciju javnom beležniku pripada nagrada u visini od 200 bodova“, stoji u novoj Tarifi.
Za sačinjavanje jednostrane založne izjave javnom beležniku pripada nagrada u visini od 50 odsto nagrade (u zavisnosti od vrednosti pravnog posla), s tim što ukupna nagrada ne može iznositi više od 4.000 bodova.
Ovaj procenat je do sada bito 40 odsto
Promenjen je i broj bodova za overu potpisa na nejavnoj ispravi (takozvana solemnizacija) – sa dva na jedan.
Nagrada javnog beležnika za overu potpisa na nejavnoj ispravi kojom se potvrđuje da su stranke pravnog posla ili stranke koje daju izjavu svojeručno potpisale ili svojeručno stavile otisak prsta, iznosi 1 bod po jednom potpisu i na jednom primerku javnobeležničke isprave.
U tom slučaju stranka je, predviđeno je, dužna da javnom beležniku naknadi materijalne troškove u ukupnom iznosu od 2 boda.
Ako se overava potpis lica kao zastupnika pravnog lica ili preduzetnika, pored nagrade (1 bod po jednom potpisu i na jednom primerku), javnom beležniku pripada i nagrada u visini od 2 boda po svakom takvom potpisu. U tom slučaju javnom beležniku nadoknađuju se i materijalni troškovi u ukupnom iznosu od 7 bodova.
Menja se i tarifni broj 10 iz postojeće Tarife, pa nagrada za overu prepisa ili fotokopije jedne javne ili nejavne isprave iznosi 1 bod za svaku stranicu.
Uz to se notaru plaćaju i materijalni troškovi u ukupnom iznosu od 2 boda.
Kad je hitno, i van kancelarije
Takođe, po novom, za posao koji javni beležnik na zahtev stranke u hitnim slučajevima, odnosno u slučaju neodložne potrebe, obavi izvan utvrđenog radnog vremena ili neradnim danom i praznikom, nagrada utvrđena ovom tarifom uvećava se za 30 bodova za svaki započeti sat, ali ne više od 150 bodova.
Ovo uvećanje nagrade po sadašnjoj tarifi je – 20 bodova za svaki započeti sat.
Uvećanje za posao koji notar na zahtev stranke obavi izvan javnobeležničke kancelarije, nagrada se povećava za 20 bodova za prvi započeti sat odsustva iz kancelarije, a za svaki sledeći započeti sat za 10 bodova, „ako drugačije nije određeno ovom tarifom, ali ne više od 150 bodova“.
I ova nagrada je bila niža po dosadašnjoj tarifi – 15 bodova za prvi započeti sat odsustva iz kancelarije, a za svaki sledeći započeti sat za 10 bodova.
„Ako se javnobeležnička isprava sastavlja za više od dve stranke, nagrada se uvećava za 10 bodova za treću i svaku narednu stranku. Ako u sastavljanju javnobeležničke isprave učestvuju pozvani svedoci, drugi javni beležnik, prevodioci ili tumači, nagrada se uvećava za 20 bodova za svako od tih lica“, stoji u Tarifi.
Međutim, predviđa se da javnom beležniku ne pripada uvećana nagrada za učešće pozvanih svedoka i tumača u sastavljanju javnobeležničke isprave za slabovidu stranku i stranku koja nije u stanju da čuje ili govori.
Izvor: N1
Foto: Pixabay
U kom pravcu se razvija savremeni lanac snabdevanja, koje usluge beleže najbrži rast i koja vrsta vozila je danas u dostavnoj delatnosti najisplativija, pojašnjava Lazar Radanov-Radičev, New Business Development direktor u Delta Auto Group.
Kako ukratko iz vašeg ugla izgledaju transport i logistika u 21. veku, šta su izazovi u ovom sektoru i da li smo svedoci velikih transformacija?
Transport i logistika u 21. veku prolaze kroz brzu i temeljnu transformaciju, pod uticajem digitalizacije, rasta e-commerce sektora i sve većih očekivanja krajnjih korisnika za bržom i preciznijom isporukom. Jedna od najuočljivijih promena je eksplozivan rast „last mile delivery“ usluga. Očekuje se da će globalna potražnja za ovim tipom usluge rasti po stopi od 7–10% godišnje do 2030. godine. „Last mile delivery“, koji podrazumeva transport robe od distributivnog centra do krajnjeg potrošača, danas je ključni segment savremenog lanca snabdevanja, sa snažnim uticajem na zadovoljstvo kupaca, operativne troškove i ekološku održivost.
Šta je danas najveći izazov za firme koje žele da poboljšaju segment dostave do krajnjeg korisnika (last mile delivery)?
Last mile delivery je najkomplikovaniji i najskuplji deo puta od proizvođača do kupca i trenutno čini više od 50% ukupnih troškova transporta. Urbani centri, koje karakterišu velika gustina naseljenosti, saobraćajne gužve i ograničen prostor, predstavljaju ozbiljan izazov za efikasnu isporuku, što produžava vreme isporuke, povećava troškove i doprinosi rastu emisije štetnih gasova. Ovaj sektor je pod snažnim pritiskom da postane održiviji, što podrazumeva elektrifikaciju voznog parka i primenu AI alata u optimizaciji ruta i planiranju isporuka.
Elektrifikacija voznog parka često se pominje u kontekstu održivosti ali koliko je ona u praksi i finansijski isplativa?
Elektrifikacija voznog parka je danas apsolutno finansijski isplativa. Sada već imamo dovoljno istraživanja, ali i konkretnih iskustava najvećih igrača u industriji. Važno je da se, prilikom procene isplativosti, ne fokusiramo isključivo na početnu nabavnu cenu, već da posmatramo ukupni trošak vlasništva (TCO). Iako je početna cena električnih vozila još uvek viša u odnosu na dizel alternative, ta razlika iz godine u godinu opada. Dodatno, subvencije poput onih u Srbiji pomažu da se ta početna razlika delimično kompenzuje. Kada se u računicu uključe niži troškovi goriva i održavanja, ukupni bilans sve više ide u korist električnih vozila. Prema nekim internim proračunima za Farizon V6E, razlike u troškovima goriva i održavanja u odnosu na dizel alternativu kreću se i do 25.000 EUR tokom pet godina eksploatacije. Osim toga, električna vozila su energetski efikasnija, odnosno troše manje energije po pređenom kilometru, pa je njihova isplativost manje osetljiva na promene cene struje nego što je to slučaj kod dizela.
Mnogi manji biznisi se i dalje oslanjaju na polovnu flotu zbog niže početne cene. Kako ih ubediti da je novo električno vozilo dugoročno bolja opcija?
Činjenica je da mnogi mali biznisi, zbog nižih inicijalnih troškova, često biraju polovna dizel vozila, ali kvarovi na polovnim dizel vozilima mogu biti jako skupi i što je za biznis još važnije, mogu ih izbaciti iz upotrebe na duži period. A lako komercijalno vozilo koje ne radi predstavlja direktan gubitak za biznis. Zbog toga je novo električno vozilo dugoročno bolja opcija, naravno pod uslovom da postoji pouzdana servisna podrška i dostupnost rezervnih delova, bilo lokalno ili iz regionalnog centra. Električno, zato što ovakva vozila imaju neuporedivo manje pokretnih delova od vozila sa klasičnim SUS motorom, pa su manje sklona kvarovima i zahtevaju manje redovnog održavanja. Novo, zato što garancija daje finansijsku sigurnost korisniku u slučaju da do nekog kvara ipak dođe.
Farizon modeli koje sada nudite na tržištu često se opisuju kao rešenje za urbanu dostavu. Po čemu se oni izdvajaju od konkurencije?
Za razliku od drugih brendova koji „elektrifikuju“ postojeće dizel platforme, Farizon je od starta razvijen kao EV brend, pa su
vozila tehnički i prostorno optimizovana za električni pogon, bez kompromisa sa baterijama ili šasijom. Takođe, kao deo Geely grupe, Farizon ima direktan pristup njihovoj tehnologiji, baterijama i razvoju, što rezultira bržim inovacijama, boljim softverom i kvalitetnijom mehanikom. Farizon koristi drive-by-wire tehnologiju koja poboljšava odziv na komande, smanjuje zaustavni put, ali i smanjuje habanje i donosi niže troškove održavanja zahvaljujući dodatnom smanjenju pokretnih delova. Takođe, ova tehnologija povećava energetsku efikasnost kroz preciznije doziranje snage i efikasnije regenerativno kočenje, čime Farizon postaje jedno od energetski najefikasnijih vozila u svojoj klasi, sa dometom koji premašuje konkurente sličnog kapaciteta baterije. Bogati spisak standardne opreme Farizon modela, ovaj brend čini izuzetno konkurentnim po ukupnoj vrednosti koju klijent dobija za uloženi novac. I na kraju Farizonovi modeli su, pored preduzetnika i malih firmi, veoma atraktivni velikim flotnim kupcima i već se koriste u velikim logističkim firmama u Kini i Evropi, što je dodatni dokaz njegove primene u stvarnim, zahtevnim uslovima.
Farizon V6E i SuperVan nude različite kapacitete i domet, kako firme biraju između ta dva modela i koji kriterijumi najviše presuđuju?
Izbor između modela Farizon V6E i SuperVan u najvećoj meri zavisi od svakodnevnih operativnih potreba firme — pređene kilometraže, vrste tereta, urbanih uslova vožnje i očekivanog nivoa opreme. Farizon V6E predstavlja praktično i racionalno rešenje za firme koje traže električno vozilo pouzdanih performansi, optimizovano za svakodnevne gradske dostave. Zahvaljujući dobro uravnoteženom odnosu cene i performansi, ovaj model se posebno dopada manjim biznisima i zanatskim servisima koji rade u dinamičnom urbanom okruženju. Iako je pozicioniran kao ulazni model u ponudi, V6E dolazi sa zavidnim nivoom opreme: LED dnevna svetla, digitalna instrument tabla, multimedijalni ekran osetljiv na dodir, podrška za Apple CarPlay i Android Auto, zadnji parking senzori sa kamerom, automatski menjač, regenerativno kočenje i praktična zadnja vrata sa otvaranjem do 270°, što je od posebnog značaja u uskim urbanim zonama. Farizon SuperVan, sa druge strane, razvijen je za korisnike sa kompleksnijim logističkim zahtevima i višim očekivanjima, bilo da je reč o većim voznim parkovima ili specijalizovanim delatnostima koje zahtevaju veću fleksibilnost. Dostupan je u različitim konfiguracijama dužine, visine, snage i kapaciteta baterije, kao i u specijalizovanim verzijama poput modela sa temperaturnim režimom. U pogledu opreme, SuperVan donosi ozbiljan tehnološki iskorak: napredne bezbednosne sisteme (ADAS), sistem za detekciju zamora vozača koji štiti zaposlene, čuva vozilo od oštećenja i doprinosi ukupnoj bezbednosti flote, napredni sistem za praćenje opterećenja koji prikazuje težinu tereta u realnom vremenu, kameru od 360°, automatsku klimu, elektronsku parkirnu kočnicu, grejanje volana, grejanje i ventilaciju vozačkog i spoljnjeg suvozačkog sedišta kao i mogućnost DC punjenja velike snage. Kao vrhunski predstavnik nove generacije električnih komercijalnih vozila, Farizon SuperVan je i zvanično prepoznat po svojoj bezbednosti, osvojivši najviši Platinum rejting na zahtevnim Euro NCAP testovima, što ga svrstava u sam vrh ponude lakih komercijalnih vozila na evropskom tržištu.
SAD će od 1. avgusta početi da primenjuju veće carine na uvoz robe iz više zemalja, označavajući novu fazu u trgovinskom ratu koji je Tramp pokrenuo u aprilu. Pisma s najavom viših carina do sada je primilo 14 zemalja.
U pismu, upućenom i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, a koje je objavljeno i na mreži Truth Social, Tramp je poručio i da će SAD uvesti novo povećanje ako Beograd odluči da uzvrati uvođenjem dodatnih carina na uvoz iz SAD.
Tramp je najavio je da će od 1. avgusta uvesti carine od 25% na robu iz Tunisa, Malezije i Kazahstana, 30% na robu iz Južne Afrike i Bosne i Hercegovine, 32% na uvoz iz Indonezije, 35% na robu iz Srbije i Bangladeša, 36% na robu iz Kambodže i Tajlanda, kao i 40% na uvoz iz Laosa i Mjanmara.
Izvor: Beta
Foto: Pixabay
U kontekstu do sada neviđene geopolitičke i trgovinske neizvesnosti, svetska privreda pokušava da prebrodi očekivano usporavanje privrednih aktivnosti i rastuće poslovne rizike. Trampove odluke po pitanju tarifa i povećanje tenzija na Bliskom istoku menjaju nepredvidljive privredne okolnosti očekivane u periodu 2025-2026.
U ovakvom okruženju, a uzimajući u obzir mere koje se već primenjuju, kompanija Coface je u svoje procene poslovnog rizika unela negativne korekcije za 23 industrijska sektora i 4 zemlje.
Ključni trendovi:
- Tarife Sjedinjenih Država, čak i ako bi se privremeno suspendovale ili pak umanjile, su već dostigle nikad viši nivo
- U gotovo 80% razvijenih zemalja neizmirene obaveze iz prvog tromesečja 2025. su veće nego 2024. godine.
- Metalurški sektor je pretrpeo najveću štetu dok tradicionalni industrijski sektori (automobilski i hemijski) takođe trpe pritisak.
- U ostale sektore u koje su unete negativne korekcije rizika spadaju:
U Sjedinjenim Državama, informatički i sektor komunikacionih tehnologija kao i sektor maloprodaje
U Kini su to tekstilna industrija i proizvodnja odeće, koje su pogođene carinskim nametima.
Svetska privreda: neizvesnost je nova normalnost
Svetske ekonomske prilike nikada nisu bile neizvesnije, budući da u velikoj meri zavise od (geo)političkih događaja i trgovinskih odluka američkog predsednika. Ponovno uvođenje tarifa nakon devedesetodnevne pauze (planirano za 12. avgust u slučaju Kine a 9. jul za ostatak sveta) bi moglo značajno da utiče na globalni rast privrede. Očekuje se izrazito usporavanje privrednih aktivnosti (rast od 2,2% u 2025. i 2,3% u 2026. godini), uz pretežno negativne rizike – kao što je privredni rast od ispod 2%,koji se ne može isključiti, ako se geopolitičke i trgovinske prilike pogoršaju.
Ista vrsta neizvesnosti svakako prati i inflaciju, čija bi trenutna stabilnost lako mogla biti ugrožena. Inflacija bi u Sjedinjenim Državama do kraja 2025. godine mogla da dosegne vrednost od 4%, s tim što postoji mogućnost za nastanak pozitivnog rizika u slučaju viših cena energenata. Veće centralne banke će na ovakvu situaciju verovatno odgovoriti tako što će i dalje nastupati uz dozu opreza. Međutim, ako se inflacija u Sjedinjenim Državama stavi pod kontrolu, Federalna Banka bi mogla da smanji kamatne stope već na jesen 2025. godine. Evropska Centralna Banka je najavila da će se držati politike smanjivanja kamatnih stopa, ali je i naglasila da se približava najmanjoj održivoj vrednosti kamatne stope.
U Evropi postoji još veći stepen neizvesnosti budući da bi dugo odlagane mere fiskalne konsolidacije konačno mogle da počnu da se primenjuju, dok je Nemačka uključena u program pospešivanja privrede čiji obuhvat je trenutno teško proceniti.
Tenzije na Srednjem Istoku i prevelika ponuda: nafta balansira na konopcu
Izraelskoiranski sukob ponovo budi strah povezan sa isporukom nafte. Poremećaj ili čak blokada Hormuškog moreuza (put kojim se prevozi 20 miliona barela nafte dnevno, što čini 20% svetske proizvodnje) bi mogla da dovede do toga da cena nafte pređe 100 dolara po barelu. Međutim, izuzimajući ovu geopolitičku okolnost, ključni podaci ukazuju na pad cena kao rezultat uvećane proizvodnje u zemljama koje ne pripadaju OPEC+, zatim umanjenoj potražnji usled tenzija na polju trgovine kao i ponovnom uvođenju proizvodne norme od strane zemalja članica OPEC+ (2,2 miliona barela dnevno). Osim u slučaju veće krize, cene nafte bi i u narednom periodu mogle biti jako nestabilne, ali za sada ostaju u opsegu od 65 do 75 dolara po barelu.
Razvijene zemlje: otpornost pomešana sa ranjivošću
Privreda Sjedinjenih Država se suočava sa dve vrste neizvesnosti: visina carinskih tarifa i način na koji će ih privreda apsorbovati. Uprkos sve manjem poverenju potrošača, procenat zaposlenosti je i dalje visok dok je pad BDP-a (-0,2% u prvom tromesečju) odraz preventivnog gomilanja zaliha u kompanijama.
Što se Evrope tiče, Nemačka je u prvom tromesečju zabeležila kratkotrajan rast privrede, francuska privreda i dalje sporo raste, italijanska privreda bi mogla da izgubi zamah, dok Španija nastavlja da koristi prednosti turizma i evropskih fondova kako bi ostala u zaletu.
Rastuće ekonomije kao prve žrtve trgovinskih potresa
U Kini je privremena obustava tarifa dovela do naglog porasta izvoza, ali je budućnost neizvesna. Iako je u Indiji u prvom tromesecju ostvaren rast privrede od više od 7%, potrošnja se usporava a prostor za napredak na fiskalnom planu se smanjuje.
Što se Latinske Amerike tiče, Meksiko podnosi najveci teret neizvesnosti na polju trgovine, pa se očekuje da će ta zemlja u 2025. godini ostvariti nulti rast privrede. Izvesno je i da će Brazil, nakon oporavka poljoprivrede posle gubitaka izazvanih uraganom El Niño, zabeležiti pad privrednog rasta usled primene restriktivnih mera monetarne politike (referentna kamatna stopa porasla na 15%). U Argentini je zamah stvoren „Mileinomiksom“ snažan i kao takav bi, uprkos malim deviznim rezervama te zemlje, mogao da obezbedi rast BDP-a od 5% u 2025. i 3,5% u 2026.
Metalurgija: 600 miliona tona čelika viška opterećuje sektor na globalnom nivou
Sektor metalurgije se nalazi u velikoj krizi, budući da je u 2024. godini zabeležio višak čelika u iznosu od 600 miliona tona, što predstavlja 25% svetske proizvodnje. Nepovoljno makroekonomsko okruženje, tenzije povezane sa energentima i nove tarife na čelik otežavaju situaciju proizvođačima, naročito u Kanadi, Meksiku i Evropi.
Kanada: privreda posustaje pod teretom tarifa
S obzirom na to da je 75% njenih izvoznih aktivnosti usmereno ka Sjedinjenim Državama, Kanada spada u red zemalja koje su najviše pogodjene trgovinskim ratom. Nakon uzleta s kraja 2024. godine privredni rast je značajno usporio. Potrošnja opada, ulaganja su sve manja dok stopa nezaposlenosti i dalje stoji na 6,9%, što je najviša vrednost još od 2017 godine.
Nakon što je obim izvoza povećan zbog pretnje carinskim nametima, u aprilu je došlo do naglog pada. Automobilski i metalurški sektor, koji su bili opterećeni tarifama u visini i do 50%, su naročito pogođeni. Predstojeće izmene Severnoameričkog trgovinskog sporazuma, koje će izvesno biti usvojene krajem 2025. godine, ranije nego što je prvobitno planirano, mogle bi dodatno da pogoršaju privrednu nestabilnost ove zemlje.
Najveći deo poslovne javnosti smatra da postojeći set finansijskih izveštaja i njihova kontrola nisu dovoljno efikasni u sprečavanju prevara, i da je zato potrebno uvesti forenzičko računovodstvo i reviziju sa većim zakonskim ovlašćenjima, pokazuje istraživanje Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu. Ispitanici smatraju da je najbolji način da se novi vid kontrole institucionalizuje kroz nove državne organe sa licenciranim forenzičkim računovođama. Ukoliko bi se forenzičko računovodstvo finansijskih izveštaja prepustilo tržištu, deo anketiranih se zalaže da to rade revizorske i konsultantske kompanije koje već posluju u Srbiji, a drugi da se to poveri novim privatnim institucijama, specijalizovanim za taj posao.
Ubrzani razvoj tehnologije i činjenica da svetska privreda poslednjih godina ulazi iz jedne krize u drugu doneli su sa sobom i nove oblike privrednog i finansijskog kriminala. Finansijski skandali u svetu koji su izbili tokom nekoliko prethodnih godina ukazali su na mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju kompanije, ali i na propuste i nedostatke u prevenciji i otkrivanju prevara, počev od rada regulatora i nadzornih državnih institucija, do kontrola koje se sprovode kroz interne i eksterne revizije.
Ogromni iznosi otkrivenih prevara, sve učestaliji slučajevi kršenja zakona kao i novi oblici finansijskih manipulacija, primorali su države da osmisle sisteme za borbu protiv ovih pojava, kroz različite strategije za sprečavanje privrednog i finansijskog kriminala. Događanja u poslednje vreme aktuelizovala su i pitanje da li treba institucionalizovati nove oblike kontrole u procesu finansijskog izveštavanja kao što su forenzičko računovodstvo i revizija.
Ovo pitanje je veoma aktuelno i za Srbiju, imajući u vidu da broj prevara u privatnim i državnim preduzećima stalno raste, posebno u oblasti finansijskog izveštavanja, zaključuju Dragomir Dimitrijević i Biljana Jovković, profesori na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu u analizi „Institucionalizacija forenzičkog računovodstva u Republici Srbiji“.
Mnogo babica, kilavo dete
Forenzički računovođa najčešće istražuje prevare u finansijskim izveštajima, prevare sa zaposlenima, prevare sa porezima, bankrotstvo, organizovani kriminal i terorizam i procenu vrednosti kompanija. Sticanje zvanja forenzičkog računovođe kao i njihovo delovanje kroz institucije različito je organizovano u svetu. Negde se tim poslom bave samo državne institucije, a u pojedinim zemljama postoje i privatna i državna tela koja međusobno tesno sarađuju.
U Srbiji ne postoji jedna institucija na državnom nivou koja se isključivo bavi prevarama, već više njih koje se direktno ili indirektno uključene u ovu borbu, navode autori studije. Takvo „usitnjavanje“ nadležnosti je dovelo do toga da nijedna od tih institucija nema potpuna ovlašćenja da istraži prevaru, već svaka to radi u okviru svog delokruga.
Dodatni problem je to što gotovo sve te institucije imaju teškoća da obezbede odgovarajuće stručnjake, posebno one koji su obučeni za korišćenje naprednih tehnologija u otkrivanju prevara. Primetno je i da ove institucije veoma loše sarađuju, ne dele neophodne informacije, što ih sprečava da zajednički i koordinirano izvrše kontrolu poslovanja u preduzećima. Pobrojani i brojni drugi problemi, uključujući i pitanje nezavisnosti samih institucija, idu na ruku počiniocima prevara koji često ostaju neotkriveni, a i kada se njihovi prestupi otkriju, protiv njih se ne sprovedu uvek odgovarajuće kazne.
Iako iz svega navedenog deluje da je odgovor na pitanje treba li Srbija da institucionalizuje forenzičko računovodstvo i reviziju više nego jasan, ova problematika otvara niz drugih dilema. Jedno od ključnih pitanja jeste na koji način bi taj oblik kontrole trebalo da bude organizovan? Drugim rečima, da li forenzičko računovodstvo kao oblik kontrole finansijskog izveštavanja u Srbiji treba da nametne država kroz zakonska rešenja, ili da se ono prepusti tržištu i organizuje u okviru privatnog sektora, kroz različite vidove savetodavnog i preventivnog delovanja?
Rupe u kontroli
Autori studije su odgovore na ova pitanja potražili u poslovnoj javnosti, kroz istraživanje koje je obuhvatilo 156 ispitanika u različitim preduzećima u Srbiji. Anketa je sprovedena na uzorku koji su činili zaposleni u finansijama i računovodstvu, kao i direktori u tim preduzećima, jer su svi oni odgovorni za sastavljanje i predstavljanje finansijskih izveštaja. Od ispitanika se tražilo da ocene kvalitet finansijskog izveštavanja u svom preduzeću, da li je ono podložno manipulacijama, da li je potrebno da se uvede forenzičko računovodstvo kao dodatni oblik kontrole, i ako bi se to uradilo kako bi ono trebalo da bude institucionalizovano u Srbiji?
Rezultati istraživanja su pokazali da čak 88% anketiranih smatra da postojeći set finansijskih izveštaja samo delimično doprinosi kvalitetu finansijskog izveštavanja u Srbiji. Više od trećine ispitanika smatra da postojeći set finansijskih izveštaja treba dopuniti novim izveštajima, dok 48% ocenjuje da bi on trebalo da se koriguje.
Kada je reč o mišljenju ispitanika da li je važeći model finansijskog izveštavanja podložan manipulacijama, samo 2% smatra da nije, a svega 3% se ne slaže sa konstatacijom da preduzeća u Srbiji u većem broju manipulišu podacima u svojim finansijskim izveštajima. Zanimljivo je da gotovo polovina anketiranih ocenjuje da je prelazak na sistem elektronskog sastavljanja i podnošenja finansijskih izveštaja smanjio mogućnosti za lažiranje podataka u njima.
Preko tri četvrtine učesnika istraživanja procenjuje da se nedovoljno primenjuju interna i eksterna revizija u procesu finansijskog izveštavanja, te da samim tim ovi vidovi kontrole ne mogu u potpunosti da spreče lažiranje finansijskih izveštaja. Zato ne čudi da od 156 ispitanika, 130 njih kaže da je novi sistem kontrole koji bi se sprovodio kroz forenzičko računovodstvo – „apsolutno potreban“.
Forenzičare treba da plaća država
Kako bi taj novi oblik kontrole trebalo da bude uspostavljen? Polovina anketiranih smatra da je to zadatak države, a četiri petine se zalaže za to da forenzičko računovodstvo i revizija budu obavezni za srednja i velika preduzeća. Skoro tri četvrtine ispitanika insistira na stavu da bi angažovanje forenzičkog računovođe trebalo da plati država, a ne kompanija čije finansijske izveštaje on proverava. Ovaj podatak je vrlo indikativan, komentarišu autori istraživanja, imajući u vidu da eksternu reviziju, koja je takođe zakonski obavezna za srednja i velika preduzeća, plaća kompanija koja je predmet revizije.
Takođe, najveći broj ispitanika smatra da ako država uspostavi forenzičko računovodstvo kao zakonski obaveznu kontrolu finansijskog izveštavanja, ona bi trebalo da se sprovodi jednom godišnje. To bi, smatra više od dve trećine anketiranih, morala da rade državna specijalizovana tela, a ne da država propiše zakonsku obavezu i potom za taj posao angažuje privatne firme. Preostala trećina misli da bi taj posao mogao da se poveri i privatnim revizorskim i konsultantskim kompanijama, pod uslovom da imaju odgovarajuća zakonska ovlašćenja.
U slučaju da se forenzičko računovodstvo uspostavi kao oblik kontrole koje ne bi nametao zakon već bi ga regulisale potrebe na tržištu, 50% anketiranih misli da bi to trebalo da rade revizorske i konsultantske kompanije koje već posluju u Srbiji, dok druga polovina smatra da bi taj posao trebalo poveriti novim, specijalizovanim privatnim institucijama sa licenciranim forenzičkim računovođama.
No, bilo da se novi vid kontrole uspostavi kroz delovanje države ili da se prepusti tržištu, preko 93% anketiranih je saglasno da bi svako kome se poveri forenzička kontrola finansijskih izveštaja, morao prethodno da stekne odgovarajuću licencu na nacionalnom nivou.
Jovana Bajić
Finansije Top 2024/25 u izdanju časopisa Biznis & finansije
Foto: artoleshko, Depositphotos
