Vesti
Amerikanci su od svog predsednika dobili svadbeni poklon koji nisu tražili – za 30% skuplja venčanja, zahvaljujući proklamovanim carinama. Naime, sve što je potrebno za prosečnu svadbu u SAD Amerikanci ne proizvode, već uvoze.
Parovima u Americi koji žele da se venčaju, sreću kvari gost koga niko nije zvao na svadbu. To je niko drugi do američki predsednik Donald Tramp, koji u darove nosi carine na robu proizvedenu van Sjedinjenih Država. Američka industrija venčanja vredi više od 70 milijardi dolara, ali je problem u tome što se u velikoj meri oslanja na uvoz.
Od venčanica, cveća i dekora, do elektronskih uređaja koji se koriste na svadbama širom Amerike, većinu toga ne proizvode Amerikanci.
Sve što je potrebno za uobičajeno svadbeno slavlje, uglavnom se proizvodi u Kini. Ako ne u Kini, onda u Meksiku. To za prosečan američki par koji želi da „stane na ludi kamen“ znači da je od svog predsednika dobio na poklon barem 30% skuplju svadbu.
Ovakav udar na kućni budžet za venčanje a posledično i na „bračno tržište“, postao je velika tema u američkim medijima. Trenutna statistika pokazuje da su troškovi za venčanja počeli da rastu još tokom inflacije koju je pogurao korona virus, da bi sa Trampovim carinama doživeli „kvantni skok“.
Procvat troškova
Konkretno, svadbeni izdaci su tokom proteklih godinu dana porasli sa oko 29.000 dolara na 36.000 dolara. Zvuči neverovatno, ali jedna od većih stavki je cveće za venčanje. Na cvetne aranžmane se troši u proseku između 2.700 i 3.000 dolara, jer se 90% cveća za te namene uvozi iz Južne Amerike, najviše iz Meksika.
To može biti skuplje nego prosečna venčanica, koja se uglavnom nabavljala iz Kine i na američkom tržištu je do skoro mogla da se kupi za oko 2.500 dolara. Sada cena raste, pa su tako i haljine za deveruše poskupele čak za 50%. A gde se cipele, frizura, šminka, svadbena torta, hrana i piće za goste…
Ali, pomenute cene su samo prosek na nivou celih Sjedinjenih Američkih Država. Ovi troškovi su po rečima američkih novinara „posebno brutalni“ u najvećim gradovima, među kojima prednjači Njujork, gde za venčanje mora da se izdvoji skoro 65.000 dolara.
Statistika pokazuje da 42% Amerikanaca nema ušteđevinu kojom bi pokrilo troškove venčanja, a 19% njih se zadužuje da bi izgovorilo sudbonosno „da“. Više od polovine parova prekoračuje planirani budžet u proseku za više od 7.000 dolara, a organizatori venčanja sada traže da se u ugovorima uključe klauzule koje dozvoljavaju da se ugovorene cene povećaju za 10 do 30%, za stvari koje su „van njihove kontrole“. U prevodu, to znači da niko ne zna šta bi Trampu već sutra ujutru moglo da padne na pamet.
Venčanjima se ne raduju ni gosti
Ankete pokazuju da zbog porasta troškova, trećina parova razmišlja da odloži venčanje za neka stabilnija vremena, a polovina ispitanika boga moli da ih prijatelji ili rodbina ne pozovu na svadbu, jer rastu i cene poklona, posebno troškovi kojima su izloženi kumovi. Prosečan ispitanik bi na svadbeni poklon bio spreman da potroši do 170 dolara, sve preko toga se smatra nerazumnim u ovako neizvesnim vremenima.
S druge strane, više od 70% anketiranih bi volelo da kao svadbeni poklon dobije novac, a skoro trećina ne bi imala ništa protiv da im rodbina ili kumovi poklone akcije u nekom unosnom preduzeću.
Da li ste ikada odlučili da kupite crveni automobil ili vam je samo zapao za oko, a onda ste odjednom počeli da ih viđate svuda? Ne, to nije univerzum koji vam se šali. To je vaš mozak na delu, zahvaljujući jednom malom psihološkom fenomenu poznatom kao Teorija crvenog automobila.
Šta je Teorija crvenog automobila?
Kako se to primenjuje na poslu?
Na šta se fokusiraš – postaje tvoja realnost
To utiče na timsku dinamiku i kulturu
Percepcija kolega se može promeniti
Feedback i ocene učinka su takođe pod filterom
Stres i burnout se pojačavaju fokusom
Nadležne institucije u Bugarskoj prete da će biti nemilosrdne prema privrednicima koji spekulišu sa cenama u evrima i pre nego što se Bugarska zvanično pridružila evrozoni i poručuju: „Budite pažljivi kao ježevi kada vode ljubav!“
Iako su Evropska komisija i Evropska centralna banka početkom juna dale zeleno svetlo za pristupanje Bugarske evrozoni od 1. januara 2026. godine, konačna odluka o tome očekuje se 8. jula, nakon što izveštaje EK i ECB razmotre ministri finansija u Evropskoj uniji.
Ipak, cela zemlja, uključujući i preduzeća, već je mobilisala svoje snage u pripremi za evro, ali izgleda da su neki učesnici u trgovinskim lancima preterali u svojim naporima. Naime, samo dva dana posle izveštaja EK i ECB, uočeno je da pojedini dobavljači u Bugarskoj podižu cene, dok neki trgovci na malo obmanjuju potrošače crvenim etiketama, koje su rezervisane za popuste.
Ko neopravdano podiže cene, platiće veći PDV
„Dobijamo informacije da dobavljači već povećavaju cene u svojim isporukama“, rekao je na konferenciji za novinare Rumen Specov, izvršni direktor Nacionalne agencije za prihode. Prema njegovim rečima, uočeno je povećanje cena za robu i usluge kao što su voda, kafa, frizerske usluge, proizvodi u kafeterijama i drugo.
Iz tog razloga, Nacionalna agencije za prihode je sa Komisijom za zaštitu potrošača i Komisijom za zaštitu konkurencije, potpisala sporazum o zajedničkoj kontroli tržišta. Ove tri nadležne institucije su započele inspekcijski nadzor u preko 150 komercijalnih objekata u više od 30 gradova u Bugarskoj. Inspektori kontrolišu 14 osnovnih prehrambenih namirnica u prodavnicama, kao i restorane i objekte u kojima se prodaje brza hrana.
Specov je naglasio da se kontrola sprovodi kako bi se privrednicima obezbedio što bezbolniji prelazak na evro, a građani uverili da neće biti prevareni i da neće plaćati nerazumno visoke cene. Direktor Nacionalne agencije za prihode je upozorio trgovce koji su počeli da spekulišu sa evrom, da će sledećeg meseca platiti veći PDV. Specov je poručio privrednicima da ne gaje nade kako će biti mirni nakon posete jedne inspekcije, jer će iste objekte ponovo kontrolisati inspektori iz drugih nadležnih institucija.
Podigli cene čak za 800 odsto!
U Komisiji za zaštitu potrošača su objavili da su neki trgovci, uglavnom veliki lanci, već počeli da prikazuju cene i u levima i u evrima. Međutim, neki od njih vrednost evra pišu crvenom bojom, koja se koristi za popuste. Marija Filipova, iz Komisije za zaštitu konkurencije istakla je da se trenutno radi na softverskom rešenju koje će potrošačima omogućiti da telefonom provere da li je ekvivalent robe i usluga u evrima pravilno izračunat. To će najverovatnije biti mobilna aplikacija, slična onoj koju već koristi Nacionalna poreska uprava za gotovinske prihode.
Predsednik Komisije za zaštitu životne sredine Rosen Karadimov, istakao je da nadležni svojim akcijama ne krše principe tržišne ekonomije i da podstiču svaku zdravu poslovnu inicijativu. „Ali, oni koji se odluče za pljačku, možda će se prvi put suočiti sa punom silom države“, bio je izričit Karadimov i posavetovao privrednike da zato „budu pažljivi kao ježevi kada vode ljubav“.
Karadimov je naveo da je Udruženje industrijskog kapitala u Bugarskoj (AICB) obavestilo Komisiju za zaštitu životne sredine da su tri od četiri organizacije za upravljanje otpadom povećale svoje ekološke takse čak za 700 do 800 odsto, što je direktno pogodilo 127 kompanija.
Na osnovu te informacije, Komisija za zaštitu životne sredine će istražiti da li na tržištu upravljanja otpadom postoji kartelsko dogovaranje, dok će Nacionalna agencija za prihode i Komisija za zaštitu konkurencije proveravati da li je povećanje cena ekonomski opravdano.
Foto: Pixabay
ChoiceJacking napadi
Kako da se zaštitite?
2 godine dovoljno da se investicija isplati
Krađe na poljima ratarima najveća briga
Značajan rast prometa
Tri pravca: gradnja objekata, promet nepokretnosti i gradnja bez dozvole
Preko notara „oprano“ 1,9 miliona evra
Sektor posrednika u prometu nepokretnosti
Zaduživanje je ušlo u naš svakodnevni život tiho, gotovo neprimetno. Danas se kredit uzima za stan, auto, telefon, pa čak i letovanje. Sve više ljudi ima više rata nego stabilnih prihoda, a razliku između korisnog i štetnog zaduživanja malo ko zaista razume. I tu počinje problem.
Najveći mit u ličnim finansijama je da je svaki dug loš. To jednostavno nije tačno. Dug, kao i alat, može biti koristan ako znaš kako da ga koristiš – ali isto tako, ako ne znaš, može da ti napravi ozbiljnu štetu. Ključ je u tome za šta se zadužuješ, pod kojim uslovima i s kojim ciljem.
Zamisli osobu koja je uzela stambeni kredit pod razumnim uslovima i umjesto da svaki mesec plaća kiriju koja odlazi u vetar, sada otplaćuje stan koji će za deset ili dvadeset godina biti njen. To nije loš dug – to je finansijski instrument koji joj omogućava da gradi vlasništvo, stvori stabilnost i dugoročno uštedi.
Isto važi za kredit koji finansira školovanje, ukoliko to obrazovanje otvara vrata ka boljem poslu, većim prihodima i sigurnijem životu. Ili za poslovni kredit koji pokreće ideju koja ima potencijal da generiše prihod i zaposli druge. U tim slučajevima, dug postaje odskočna daska.
S druge strane, imamo loše dugove. Oni se uzimaju za stvari koje gube vrednost čim ih kupimo, koje ne donose nikakav prihod, niti doprinose našoj finansijskoj stabilnosti. Kupovina najnovijeg telefona na rate, bez pokrića, zato što “svi imaju”, nije investicija – to je čisto trošenje.
Kredit za putovanje koje traje sedam dana, a otplaćuje se sedam meseci, isto tako. Auto koji nije neophodan, a opterećuje kućni budžet, predstavlja luksuz zaduženja. Kreditne kartice koje se ne otplaćuju na vreme, sa kamatama koje dosežu i preko 20% godišnje, vrlo lako prerastaju u zamku iz koje se teško izlazi. U takvim slučajevima, dug nije alat, već teret.
Razlika između dobrog i lošeg duga, dakle, nije u emociji, već u matematici i dugoročnom efektu. Dobar dug podrazumeva da će vrednost koju stvaraš u budućnosti nadmašiti trošak zaduženja. Loš dug je kad plaćaš više nego što vredi ono što si kupio, i to iz novca koji još nisi ni zaradio.
Psihološki, ljudi često zaborave da kredit nije prihod, već obaveza. Kada ti banka “odobri” potrošački kredit, ona ti ne poklanja ništa – samo ti daje dozvolu da platiš više za nešto što si mogao čekati, planirati, ili izbeći. A u trenutku kada rate postanu prevelike, a kartice blizu limita, stvarnost dolazi na naplatu.
Zato je jedno jednostavno pitanje najbolji filter za svako zaduživanje: da li će ova pozajmica povećati moju vrednost ili prihod u budućnosti? Ako je odgovor “ne”, razmisli još jednom. Ako ćeš otplaćivati godinama nešto što nećeš koristiti ni mesec dana, to je gotovo siguran znak lošeg finansijskog poteza.
Na kraju, dug sam po sebi nije ni dobar ni loš – on je samo alat. Kao i nož – možeš njime seći hleb, ali možeš i da se posečeš. Sve zavisi od tvoje discipline, ciljeva i razumijevanja. Zadužuj se pametno, samo kada znaš da ti to otvara vrata ka većoj vrednosti, boljoj budućnosti i stabilnijem životu. Sve ostalo je finansijska iluzija – i put ka spirali dugova iz koje se mnogi nikada ne izvuku.
Izvor: Investitor.me
Foto: Pixabay

