Svilajnčanin David Radovanović među najmlađim je poljoprivrednicima u Donjoj Resavi. Opredelio se za uzgoj borovnica bez upotrebe hemije. Isprobao je i kombinovani uzgoj borovnica i jagoda na istom zemljištu – i to sa odličnim uspehom.
Preko Amerike gde je neko vreme radio, zatim studija, David Radovanović je sa 27 godina ipak izabrao voćarstvo kao zanimanje. Vratio se u svoj kraj i podigao zasad borovnice na jednom hektaru. Put nije bilo lak, ali uz pomoć interneta i društvenih mreža obezbedio je dobar plasman borovnice na domaćem terenu, najviše u prestonici.
David na imanju ima savremeni sistem za zalivanje kap po kap, u planu mu je da tokom leta posle prodaje ovogodišnjeg roda postavi i protivgradnu mrežu. Nema sertifikat za organsku proizvodnju, ali kaže da biljke gaji bez trunke hemije.
Među prvima u Srbiji David je isprobao uzgoj borovnica i jagoda na istom banku. Biljke dele zemljište, isti sistem za zalivanje, rastu i rađaju u simbiozi i ispostavilo se da je to dobitna kombinacija.
Koristio je subvencije, državne i opštinske, i jedan je od najmlađih poljoprivrednika u Svilajncu, sa registrovanim gazdinstvom.
Izvor: RTS/Ekapija
Foto: Pixabay

Druga srećna okolnost je što mi posao omogućava česta putovanja. Na tim putovanjima svaki put kada završim svoje radne obaveze mogu da odem napolje i pravim noćne fotografije. Inače, radim kao servisni inženjer za laboratorijsku opremu, u kompaniji koja na prostoru Srbije, Crne Gore, Severne Makedonije i Bosne i Hercegovine zastupa svetske proizvođače opreme za razna merenja koja se koriste u nauci i privredi. Ta oprema može da izmeri sastav doslovno svakog materijala na zemlji, organskog ili neorganskog. Primera radi, ukoliko neka cementara želi da proveri kvalitet svog osnovnog proizvoda, to će učiniti našim mašinama koje mere tačan udeo svih sastavnih elemenata u njenom cementu. Dakle, može se reći da kompanija u kojoj radim implementira nauku u privredu.
Ja sam letos bio u jednom ronilačkom kampu na Lastovu, najudaljenijem ostrvu na Jadranu. Odatle se nebo zaista jasno videlo, a imali smo sreće da je tada bila i kiša meteora. Nagovorio sam ostale ronioce da fotografišemo njihove profile pod sjajem zvezda. Svi su mislili da je to nemoguće, jer se noću ljudi najčešće slikaju uz pomoć blica koji osvetli njih, ali pozadina ostane u mraku. Međutim, uz dva pametna telefona i po koji astrofotografski trik, moguće je napraviti fotografije na kojima se vide i ljudi i zvezdano nebo. Objasnio sam im da osoba koja se fotografiše mora biti mirna nekih 30 sekundi, zatim koje funkcije da podese na telefonu kojim se pravi fotografija i kako drugim telefonom da dosvetle osobu čiji portret rade. Kada su videli rezultat bili su oduševljeni i veliki broj njih se zainteresovao za astrofotografiju. To je jedan od načina da ljudima približite nauku.
Što se tiče novca, astrofotografi mogu da prodaju svoje fotografije, ali obično to nisu velike sume u poređenju s trudom koji moraju da ulože da bi ih napravili. Posebno u situaciji kada imate veliku konkurenciju među fotografima koji žive na područjima odakle se mnogo bolje vidi noćno nebo.