NAJNOVIJE
Bogati se sele: Italija, Grčka i Švajcarska postaju nova...
Građani Srbije više su kupovali na domaćim internet sajtovima...
Milion dinara zarade po hektaru za gajenje belog luka,...
Gde je život najskuplji u Evropi?
Neobičan trend: Cena zlata pada uprkos što je geopolitički...
Ko najviše a ko najmanje zarađuje u Srbiji?
Počela žetva pšenice: Može li dobar rod da kompenzuje...
Zbog prekomerne vrućine više slučajeva anksioznosti,nasilnog ponašanja i psihijatrijskih...
Porez na robote: Da nam živi, živi rad!
Zašto Evropa teško podnosi aktuelni toplotni talas?
Biznis i Finansije
Banner
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit
EkonomijaVesti

Neki antički jezici ne mogu da se dešifruju, da li će to uspeti veštačka inteligencija

by bifadmin 3. јануар 2026.

Neki antički jezici jednostavno ne mogu da se dešifruju, kao indusko pismo, rongorongo, linear A. Može li veštačka inteligencija jednog dana da razbije kodove prošlosti?

Zamislite da vam neko pruži potpuno nepoznat kod – bez rečnika, bez gramatike, bez prevoda. Upravo pred takvim problemom stoje arheologija i lingvistika kada je reč o više drevnih jezika, odnosno pisama. Ona su i danas zagonetka – uprkos visokoj tehnologiji i veštačkoj inteligenciji i svedoče o visokim civilizacijama čije pismo vidimo, ali ne razumemo, prenosi Dojče vele.

Svenja Bonman je lingvistkinja na Univerzitetu u Kelnu i bavi se istorijsko-uporednom lingvistikom. U istraživanju pokušava da dešifruje istorijske jezike i rekonstruiše njihove strukture.

„Za mene je izuzetno privlačno kada ispred sebe imam intelektualnu zagonetku koja je toliko zahtevna da nisu uspeli da je reše ni najpametniji umovi. Putem takvih pisanih tragova dobija se pristup kulturi koja je odavno nestala“, kaže ona.

To je, kaže Bonman, kao neka vrsta vremeplova pomoću kog se može barem pasivno komunicirati sa stranom kulturom.

Prekratko, premalo, previše strano: prepreke u dešifrovanju

Bonman trenutno istražuje epi-olmečko pismo, koje se nekada koristilo na južnoj obali Meksičkog zaliva. Pojedinačni natpisi i simboli pisma drevnih Olmeka ukazuju na rani sistem pisanja, ali toga ima toliko malo, a kontekst je toliko neizvestan, da je dešifrovanje izuzetno teško.

Slično zagonetno je i indusko pismo kulture Harapa na području današnjeg Pakistana i severozapadne Indije. Ono se pojavljuje na stotinama pečata i keramičkih fragmenata, ali gotovo uvek u izuzetno kratkim nizovima. Da li se iza toga krije potpuno razvijen jezik ili pre simbolički sistem, i dalje je predmet rasprava.

Zagonetan ostaje i etruščanski jezik, kojim se u antici govorilo u srednjoj Italiji. Iako se pismo može čitati jer je izvedeno iz grčkog alfabeta, sam jezik gotovo da nema prepoznatljive srodnike. Zbog toga je teško razumeti šta zapravo piše na natpisima.

Veoma apstraktno je i rongorongo sa Uskršnjeg ostrva, koje podseća na slikovno pismo sa pticama, ljudima i ornamentalnim oblicima, a sačuvano je samo na nekoliko, delimično oštećenih drvenih tabli.

Sa područja današnjeg Irana potiče proto-elamsko pismo, najranija poznata tradicija pisanja i administracije u oblasti kasnijeg Elama. Znakovi su dobro katalogizovani, ali su table često fragmentarne, sadržaj deluje kao administrativne beleške, a jezik iza njih ne pripada nijednoj poznatoj jezičkoj porodici.

Poznatija nam je minojska kultura na Kritu: od njena tri pisma samo je linear B dešifrovan, jer predstavlja ranu formu grčkog jezika. Kritski hijeroglifi i linear A, međutim, do danas ostaju zagonetka.

Sa Krita potiče i čuveni Festoski disk iz drugog milenijuma pre nove ere – jedinstven glineni predmet sa spiralno raspoređenim pečatnim simbolima. Spektakularan, ali upravo zato što je usamljen primerak, gotovo nemoguć za sistematsko dešifrovanje.

Kada pisma postanu nerešive zagonetke

Sva ova pisma imaju jedan osnovni problem: nedostaju „ključevi“, takozvani „Rozeta kamenovi“, odnosno dvojezični natpisi u kojima je isti tekst zapisan i na poznatom jeziku i na zagonetnom pismu. Bez takvih ključeva, povezivanje znakova sa glasovima, slogovima ili rečima ostaje izuzetno teško.

Ali ne i nemoguće, kaže Bonman, podsećajući na dešifrovanje lineara B.

„Nisu nužno potrebni dvojezični tekstovi, ali je neophodna neka vrsta kontinuiteta sa istorijskim vremenima. Na primer, to mogu biti imena mesta, vladara ili bogova. Tada je to sasvim izvodljivo.“

Problem nastaje kada postoji samo mali broj veoma kratkih tekstova, jer se obrasci tada teško uočavaju, a hipoteze teško proveravaju. Ili kada su nalazišta uništena ili loše dokumentovana.

„Uvek radimo samo sa fragmentima ili krhotinama prošlosti. U Evropi, na sreću, postoji relativno mnogo izvora, dok se u regionima poput Srednje Amerike mora raditi sa onim što su konkvistadori ostavili iza sebe“, ističe kelnska lingvistkinja.

Za dešifrovanje je, pored toga, presudno i da li se jezik može svrstati u neku poznatu jezičku porodicu. Bez tog okvira nedostaju glasovni sistemi, strukture reči i tipični gramatički obrasci na kojima bi se hipoteze mogle testirati.

Veštačka inteligencija – samo delimično od pomoći

Veštačka inteligencija se često pominje kao mogući „razbijač kodova“. Ona može da ispituje nizove znakova, prepoznaje obrasce, razlikuje varijante, dopunjuje oštećena mesta i računa učestalost.

Međutim, kaže Bonman, kod veoma malih količina teksta brzo dolazi do svojih granica. Veštačkoj inteligenciji su za analizu potrebne velike količine podataka, a kod neodgonetnutih pisama obično postoji samo mali broj natpisa.

„Prema mom mišljenju, relativno je malo verovatno da će u skorije vreme biti razvijeni programi koji mogu da rade sa tako malo podataka.“

Osim toga, objašnjava Bonman, veštačka inteligencija pre svega ponovo kombinuje već poznate informacije, umesto da zaista „smisli“ nešto novo.

„Veštačka inteligencija jednostavno varira određene fraze i reči i time stvara privid inteligencije. Ali u suštini je reč samo o simulaciji inteligencije. Program zapravo ne razmišlja.“

Tako ponekad nastaju tumačenja koja deluju elegantno, ali su naučno slabo utemeljena. Postoji i opasnost da sistemi odražavaju nesvesna očekivanja istraživača – na primer, kada „otkrivaju“ srodstva sa jezičkim porodicama koje su bile posebno često zastupljene u materijalu za obuku, upozorava Bonman.

Možda večne zagonetke

Možda upravo u tome leži posebna privlačnost ovih jezika: pokazuju da čak i u dobu naizgled sveznajućih mašina neki glasovi prošlosti ostaju nemi – barem za sada.

„Mi ljudi, koliko znamo, jedina smo vrsta na planeti koja ima svesti o istoriji. Razmišljamo o tome odakle dolazimo i kuda idemo“, kaže Bonman.

Razmišljanje o prošlim društvima, o tome kako su funkcionisala i zašto su nestala, za ovu lingvistkinju predstavlja samu srž ljudskog postojanja. Utoliko je dešifrovanje ovih jezika, zaključuje Bonman, izuzetno relevantna i savremena tema.

Izvor: Dojče vele

Foto: Chris_and_Ralph, Pixabay

3. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

10 najluđih trenutaka koji su definisali tržišta 2025

by bifadmin 3. јануар 2026.

Protekla godina bila je burna i nestabilna za sve, od akcija do kriptovaluta i roba. Business Insider je pokušao da napravi kompilaciju najluđih trenutaka koji su definisali godinu za investitore:

Porodica Tramp lansira sopstvene kripto tokene

Predsednik Donald Tramp i njegova supruga predstavili su sopstvene kripto tokene dan pre predsedničke inauguracije. Taj potez izazvao je talas interesovanja za meme novčiće.

DeepSeek pokrenuorasprodaju od bilion dolara

AI akcije bile su uzdrmane lansiranjem DeepSeek-a u januaru. Kineski četbot postao je rival ChatGPT-a, uprkos korišćenju jeftinijih i inferiornijih Nvidia čipova. Za samo jedan dan, strahovi zbog DeepSeek-a su izbrisali oko bilion dolara vrednosti, uglavnom u američkom tehnološkom sektoru.

Krah kriptovaluta nakon izbora

Kripto valute su doživele brutalnu rasprodaju u mesecima nakon Trampove inauguracije. Tako su poništile veliki deo rasta koji je doveo do vrtoglavog rasta vrednosti tokena nakon pobede Trampa na izborima.

Trampove carine

„Dan oslobođenja“ američkog predsednika šokirao je investitore. Tramp je uveo carine svojim glavnim trgovinskim partnerima, što je dovelo do straha da bi one mogle da podstaknu više cene, opterećujući već usporenu američku ekonomiju.

Sukob Tramp – Pauel

Svađa Trampa sa predsednikom Federalnih rezervi Džeromom Pauelom je 2025. dostigla novi nivo. Tramp je tražio hitno smanjivanje kamatnih stopa i nebiranim rečima prozivao Pauela.

Teslin istorijski pad (i oporavak)

Tesla je ove godine doživela masivan preokret nakon što je naglo pala u prva četiri meseca 2025. godine.

Akcije proizvođača električnih vozila pale su za više od 50 odsto u odnosu na svoj vrhunac u decembru 2024. godine. Razlog je bio pada prodaje, zabrinutost zbog carina i prisustvo izvršnog direktora Ilona Maska na Kapitolu. Akcije su sada porasle za više od 100 odsto.

Trgovinski sporazumi SAD i Kine

SAD su postigle niz trgovinskih sporazuma sa Kinom, što je pomoglo akcijama da dostignu nove rekorde ovog leta.

Javni raskid Trampa i Maska

Akcije Tesle su se oscilirale u junu, posle burne svađe i „raskida“ Ilona Maska i Donalda Trampa. Posle manje burnog i javnog pomirenja, situacija se smirila.

Nvidia dostiže procenu od 5 biliona dolara

Nvidia, najvrednija kompanija na svetu po tržišnoj kapitalizaciji, postala je prva koja je dostigla procenu od 4 biliona dolara u julu. Takođe je bila prva koja je dostigla prekretnicu od 5 biliona dolara u oktobru.

Zlato, srebro i bakar i rekordni maksimumi

Zlato, srebro i bakar su porasli na rekordne maksimume jer su investitori tražili alternativne investicije koje bi mogle da se zaštite od rizika.

Izvor: Bonitet.com

Foto: dapor2560, Depositphotos

3. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
B&F PlusZabava

Kvazi-preduzetnici u mantijama: Jevanđelje bogatstva

by bifadmin 2. јануар 2026.

Za razliku od mnogih hrišćanskih kongregacija u SAD koje su na rubu opstanka, mega crkve zapanjujuće rastu poslednjih godina, pri čemu najveće imaju na stotine hiljada vernika. One funkcionišu daleko više kao mašine za izvlačenje novca nego kao duhovne organizacije, jer za njih vernici predstavljaju tržište, a manje crkve mete za preuzimanje. Svake godine objavljuje se lista sto najbrže rastućih mega crkava koje beleže ogromne prihode. Iako je reč o industriji u kojoj komercijalni poslovi hrane jedni druge, mega crkve su kao i ostale verske zajednice u Americi izuzete od većine poreskih obaveza.

Ko bi u Srbiji pomislio da ode u crkvu radi urnebesnog večernjeg provoda? Međutim, u Americi to nije neobično. Na primer, jedna evangelistička crkva u Kanzas Sitiju, koja može da primi čak 16.000 ljudi, svake srede održava koncerte hrišćanskih hevi metal grupa. Po čemu se „hrišćanski metalci“ razlikuju od onih „nehrišćanskih“ nije sasvim jasno kada na video snimku jednog takvog koncerta vidite sledeću scenu: muzika tutnji kroz zvučnike, a gomile vernika frenetično skaču i vrište dok tenk prelazi preko bine i gazi red automobila!?

Procenjuje se da širom Sjedinjenih Američkih Država ima između 350.000 i 400.000 verskih objekata, među kojima preovlađuju crkve različitih hrišćanskih denominacija. Ali, i u veri postoji preraspodela dohotka. Mnoge od hrišćanskih kongregacija su na rubu opstanka, sa prosečnih šezdesetak članova, od kojih je većina starija od 65 godina.

Nasuprot njima, takozvane mega crkve ubrzano rastu. To su crkve koje broje najmanje 2.000. članova, a najveće među njima imaju na stotine hiljada vernika. Tri četvrtine njihovog članstva mlađe je od 55 godina, dok je polovina u toj grupi stara manje od 35 godina.

„Princ propovednika“

Trenutno u SAD ima samo 1.800 mega crkava, ali one preotimaju gro prihoda od konkurencije, rukovodeći se principima koje u svom poslovanju favorizuju najveće američke kompanije sa liste Fortune 500. To znači da mega crkve funkcionišu mnogo više kao mašine za izvlačenje novca od članstva, nego kao duhovne organizacije jer za njih vernici predstavljaju – tržište.

Ovaj fenomen nije nov, štaviše svoje poreklo može da zahvali Starom kontinentu. Na početku tog rodoslova je baptistička metropolitanska crkva Tabernakl, koju je 1861. godine u Londonu osnovao baptistički propovednik i pisac Čarls Sperdžen. Bio je poznat u britanskoj javnosti kao „Princ propovednika“, jer je zahvaljujući svojim govorničkim veštinama privlačio ogromne mase vernika i bio je „hrišćanska zvezda“ toga doba.

Prvu takvu crkvu preko okeana pokrenula je jedna žena. Kontroverzna pentakostalska propovednica Ejmi Sempl Mekferson redovno je okupljala više od 5.000 sledbenika u svom hramu „Angelus“ u Los Anđelesu.

Ona je bila prva koja je dvadesetih godina prošlog veka koristila masovne medije kako bi privikla „pastvu“ i novac. Reklamirala se u novinama i na radiju koji se tek pojavio u to vreme i svoja „bogosluženja“ je začinjavala mnogim vidovima popularne zabave, uključujući kratke pozorišne skečeve i ples.

Akvizicije na crkvenom tržištu

Ono što je relativno novo je zapanjujući rast mega crkava u skorije vreme širom SAD, od kojih je 95% evangelističke veroispovesti. Prema Institutu za istraživanje religije u Hartfordu, oko 70% američkih mega crkava sada ima svoje objekte na više lokacija. One koriste demografiju i geografiju da bi odredile gde će se dalje širiti na ovom, „bože pomozi“ tržištu.

Tamo gde se beleži veliki priliv mladih, mega crkve kupuju ogromne placeve i na njima podižu svoje zgrade. Takođe, uzimaju i renoviraju veće objekte, poput avionskih hangara, sportskih arena ili koncertnih dvorana koje primaju i do 20.000 ljudi. Konkretne lokacije određuju prema gustini naseljenosti i vode računa da vernicima iz okolnih mesta treba najviše 45 minuta vožnje kolima da stignu do verskog objekta.

Najveće kongregacije imaju na desetine svojih ogranaka, koji funkcionišu kao ćerke firme. Nije retkost da se mega crkve šire i uz pomoć akvizicija. Kupuju „materijalno posrnule“ crkve po bagatelnim cenama i onda ih „restrukturiraju“ prema svojim potrebama. To, između ostalog, znači da je u takvim objektima umesto tradicionalnih verskih liturgija i drugih događanja uobičajenih za crkve, moguće organizovati spektakl, sa svim pratećim efektima koje nude najnovije tehnologije.

Lista najbrže rastućih crkava u SAD

Da li, onda, treba da čudi da Institut u Hartfordu u saradnji sa evangelističkom kompanijom „Lifeway Research“ koja se bavi istraživanjem crkvenog poslovanja, svake godine objavljuje listu sto najbrže rastućih crkava u SAD, prema broju članova, posećenosti i prihodima. Crkve na listi „TOP 100“ prihoduju u proseku između 30 i 50 miliona dolara godišnje, ali što je pozicija bliža vrhu tabele, ove sume toliko rastu da čoveku dođe da se prekrsti od čuda.

Tako je prošle godine, drugoplasirana evangelistička crkva Lakewood u Teksasu ostvarila prihode od 80 miliona dolara, a čak dvostruko veći iznos je ubeležila prva na listi, evangelistička crkva Life sa sedištem u Oklahomi, koja u svom sastavu ima 45 verskih objekata, odnosno svojih „satelita“ kako piše na zvaničnom sajtu ove crkve.

Ali, to nije sve. Crkve često imaju parohijski dom, koji bi u duhu hrišćanske vere trebalo da predstavlja skromni smeštaj. No, ne lezi vraže, samo u Teksasu više od 20 parohijskih domova vrede po nekoliko desetina miliona dolara svaki, a gde su ostale nekretnine, vozni parkovi, skupe kolekcionarske zbirke i da ne nabrajamo dalje.

Duhovni cirkus

Odakle mega crkve stvaraju svoje bogatstvo? Osnovne prihode obezbeđuju od članarine. Prosečna članarina u mega crkvama iznosi oko 1.800 dolara godišnje, što za američke uslove deluje relativno skromno, ali kada se taj iznos pomnoži sa više desetina ili nekoliko stotina hiljada vernika, onda taj osnovni prihod i nije za bacanje. Doduše, deo tog novca se izdvaja za provizije onim vernicima koji regrutuju nove članove, po principu „multilevel“ marketinga i prodaje.

Veliki deo prihoda mega crkve ostvaruju od komercijalnih poslova. One osnivaju svoje prodavnice ali i vrtiće, organizuju aktivnosti za decu, sportske, muzičke, filmske događaje i druge vidove zabave, iznajmljuju svoje objekte drugima za njihove manifestacije. Mega crkve snimaju i prodaju muzičke albume, bave se izdavaštvom, što podrazumeva i prihode od autorskih honorara. Pravilo je da se od svega pravi spektakl, samo još fale cirkuske atrakcije u ovom duhovnom cirkusu.

Ipak, najviše novca dolazi od donacija, a tu su glavni adut propovednici, od kojih su neki toliko slavni da su postali „brend“. Prosečna plata sveštenika u svim hrišćanskim kongregacijama u SAD je oko 56.000 dolara, ali popularni pastori u mega crkvama dobijaju višestruko veću platu, na šta treba dodati i prihode od knjiga, televizijskih emisija, muzičkih produkcija i drugih tezgi.

Izbegavanje demona na komercijalnim letovima

Procenjuje se da, recimo, Kenet Kouplend, televizijski evangelista koji je inače bio pilot i pevač pre nego što ga je „pozvao Isus“, poseduje bogatstvo vredno 300 miliona dolara. Kouplend ima brojne vile, pa čak i nekoliko privatnih aviona, što pravda potrebom da „izbegne demone na komercijalnim letovima“.

Iako su mega crkve praktično industrija u kojoj brojni komercijalni poslovi hrane jedni druge, one su kao i ostale verske zajednice u SAD izuzete od većine poreskih obaveza. To izaziva kritike u američkoj javnosti, pa i među delom hrišćanskih vernika, jer većina toga što mega crkve rade teško da se može podvesti pod verske aktivnosti.

Njihov „menadžment“, međutim, nema moralnih dilema. Najslavniji propovednici tvrde da oni šire jevanđelje napretka. Ono poručuje da se bogatstvo stiče verom i da mnogo novca može ukazivati na božju milost. Eto nebeskog argumenta zašto je mega crkvama toliko stalo da kada plate račune, pretekne za poneku vilu i privatni aviončić.

Zorica Žarković

Biznis & finansije 240/241, decembar 2025/januar 2026.

Foto: lunamarina, Depositphotos

2. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Globalni paradoksi koji utiču na Srbiju

by bifadmin 2. јануар 2026.

Privreda Srbije neraskidivo je vezana za globalna monetarna kretanja, prvenstveno kroz odluke najznačajnijih svetskih centralnih banaka.

Procesi koji se odvijaju u Vašingtonu i Frankfurtu ne predstavljaju samo daleke vesti sa svetskih berzi, već direktno utiču na cenu zaduživanja države, stabilnost bankarskog sektora i debljinu novčanika građana Srbije.

O tome smo, kroz retrospektivu dešavanja u 2025. godini, razgovarali sa profesorom Ekonomskof fakulteta u Beogradu Đorđem Đukićem.

Kamate Fed-a i Evropske centralne banke

Analizirajući trenutnu globalnu ekonomsku scenu, Đukić upozorava da su odnosi u upravljačkoj strukturi u američkim Federalnim rezervama (Fed) postali potpuno atipični.

Sa jedne strane, kako objašnjava, od preuzimanja mandata traju stalni napadi predsednika SAD DonaldaTrampa na prvog čoveka Fed-a Džeroma Pauela zbog visokih kamatnih stopa, dok je u istom periodu bilo uočljivo veliko neslaganje unutar Komiteta za operacije na otvorenom tržištu, koji je “zadužen” za utvrđivanje referentne kamatne stope.

To je dodatno podgrejano nedostatkom pouzdanih statističkih podataka, sa kojim se privreda SAD po prvi put suočila pošto je Tramp smenio rukovodstvo Biroa za statistiku rada.

Đukić upozorava i na opasan presedan u kojem se dva kandidata za čelnu funkciju Feda javno obavezuju da će “uzimati k znanju” poruke političkih lidera (konkretno – Trampa), što je potpuno suprotno decenijskoj tradiciji te institucije.

“Međutim, ono što je neuobičajeno u ekonomskom smislu je situacija da dolar slabi iako Fed zadržava visoki nivo kamatnih stopa, dok ih Evropska centralna banka uporno smanjuje. Taj paradoks je direktna posledica ekstremne nepredvidivosti na tržištima, zbog načina na koji Tramp vodi svoj carinski rat”, objašnjava naš sagovornik.

Međutim, dužnicima u Srbiji sa evroindeksiranim stambenim kreditima, takva situacija išla je ove godine na ruku, pošto se šestomesečni Euribor, koji se prošlog decembra kretao oko 2,65% sada spustio na 2,13%.

Posledice slabog privrednog rasta u Evropi

Iako se očekuje da bi inflacija u evrozoni mogla pasti ispod dva procenta u 2026. godini, profesor Đukić naglašava da ključni faktori privrednog rasta u Nemačkoj i Francuskoj i dalje nisu optimistični, a prema prognozama OECD-a projektovani rast BDP-a za obe zemlje u 2026. je 1%, a u evrozoni 1,2%.

Zato smatra da treba biti spreman čak i na povećanje referentne kamatne stope u Evropi ukoliko dođe do novih inflatornih pritisaka uzrokovanih nepredvidivošću cena energenata ili manjkom radne snage, što već signalizirala predstavnica Nemačke u Izvršnom odboru ECB-a

U takvim okolnostima, on predviđa dalje slabljenje dolara u odnosu na evro, sa projektovanim odnosom od oko 1,18 u korist evropske valute – što bi opet moglo da poraduje zemlje sa delom javnog duga u američkoj valuti.

Ipak, on upozorava državu da ne pribegava zaduživanju u dolarima bez obzira na trenutno slabljenje te valute.

„Zadužuj se u valuti u kojoj imaš najintenzivnije transakcije i najzastupljenije spoljnotrgovinske tokove, a za Srbiju je to evro. Svako odstupanje od tog pravila moglo bi dovesti do toga da ogromne kursne razlike padnu na teret poreskih obveznika“, savetuje Đukić.

Kritika domaćeg režima deviznog kursa

Kada je reč o unutrašnjoj monetarnoj politici, profesor Đukić iznosi oštre kritike na račun politike kursa dinar -evro.

Njegov stav je da je Srbija postala zarobljenik režima fiksnog kursa, što smatra strateškom greškom koja se koristi za veštačko prikazivanje manjeg stepena zaduženosti zemlje kroz naduvani bruto domaći proizvod (BDP) u evrima I većih zarada i penzije u evrima.

Đukić naglašava da je dinar precenjen i da bi Srbija morala da pređe na režim slobodno plivajućeg kursa prema definiciji Međunarodnog monetarnog fonda, što bi zbog dnevo relanog kursa dinara isključilo psihološke udare i strah građana koji su prirodna reakcija na gorka iskustva iz prošlosti.

Prognoze i izazovi u narednom periodu

Prognozirajući kretanja u prvoj polovini godine, profesor Đukić ne očekuje promene u ključnoj kamatnoj stopi Narodne banke Srbije, delom i zbog dodatnih inflatornih pritisaka.

On smatra da će se država i dalje nesmetano zaduživati putem dinarskih obveznica, jer su banke hiperlikvidne i u tome vide siguran profit bez velikog rizika.

Ipak, upozorava na opasnost situacije u kojoj stopa po kojoj se država zadužuje postaje veća od stope ekonomskog rasta, što je klasična „crvena zastavica“.

„Srbija kupcima svojih 10-godišnjih obveznica već plaća po stopi od 5,04 odsto dok će privredni rast u ovoj godini iznositi oko 2% dok se za 2026. projektuje rast od 3% BDP“, upozorava naš sagovornik.

Kao ključno pitanje za stabilnost cena u narednom periodu Đukić izdvaja sudbinu Naftnu industriju Srbije (NIS).

„To je kritična tačka i što pre dobijemo razrešenje u smislu promene i izlaska ruskog kapitala, mi ćemo imati nešto jasniju sliku šta će se dešavati u prvoj polovini godine po pitanju inflacije, jer se svako pomeranje cena goriva naviše iz bilo kod razloga u našoj privredi preslika na cene drugih proizvoda i usluga.“, upozorava profesor Đukić.

Izvor: Nedeljnik

Foto: stocksnapper, Depositphotos

2. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Od 1. januara minimalac 64.554 dinara

by bifadmin 1. јануар 2026.

Minimalna zarada u Srbiji od danas iznosi 371 dinar po radnom satu bez poreza i doprinosa, odnosno za mesec sa 174 radnih sati 64.554 dinara.

Odlukom Ekonomsko socijalnog saveta utvrđena je visina minimalne cena rada za 2025. godinu u iznosu od 308 dinara neto po radnom času.

Ta cena je trebalo da važi do kraja prošle godine, ali je 15. jula doneta odluka o vanrednom povećanju visine minimalne cene rada od 1. oktobra na iznos od 337 dinara po času.

Izvor: Beta

Foto: Bif

1. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Počelo korišćenje sistema e-Otpremnica

by bifadmin 1. јануар 2026.
Sistem e-Otpremnica otpočeo je rad, a kako je saopštilo Ministarstvo finansija Srbije u četvrtak, 1. januara 2026. godine počinju da se primenjuju prve obaveze propisane Zakonom o elektronskim otpremnicama, koje se odnose na javni sektor i privredne subjekte koji posluju sa javnim sektorom, odnosno akciznim proizvodima, i koji treba da pristupe sistemu i počnu da ga upotrebljavaju.

Iz ministarstva podsećaju da je produkciono okruženje sistema elektronskih otpremnica dostupno na adresi eotpremnica.mfin.gov.rs.

Takođe, korisnici sistema na linku eotpremnica.efaktura.gov.rs/tekst/6169/produkcione-verzije-mobilnih-aplikacija.php mogu preuzeti produkcione verzije mobilnih aplikacija, dok uputstvo za pristup sistemu e-Otpremnica, kao i sve relevantne instrukcije, mogu da preuzmu na adresi eotpremnica.efaktura.gov.rs.

Sistem e-Otpremnica je osmišljen da pomogne korisnicima u smislu ubrzanja i olakšavanja procesa i logistike, a služiće i potrebama inspekcijskog nadzora i fiskalne kontrole.U ministarstvu tvrde da se postepeno očekuju uštede u privredi, pre svega na troškovima štampanja dokumenata i radnih sati kadrova koji učestvuju u administriranju transporta dobara.Sistem e-Otpremnica omogućiće i razmenu elektronskih otpremnica bez troškova za korisnike.

Prilikom vršenja nadzora u prvih šest meseci neće se uzimati u obzir eventualne greške pri iskazivanju podataka u poslatim elektronskim otpremnicama i elektronskim prijemnicama.
Pravilnikom o elektronskim otpremnicama bliže je uređeno u kojim se situacijama e-otpremnica ne šalje uopšte, a u kojim je dovoljno poslati internu elektronsku otpremnicu.
Takođe, jasno su definisana postupanja prilikom isporuka procenjenih količina dobara, kao i na koji način se evidentira kretanje dobara u slučaju uvoza, odnosno izvoza.
Na inicijativu budućih korisnika, omogućeno je dodavanje određenih podataka u već poslatu elektronsku otpremnicu, bez zadiranja u sadržaj originalnog dokumenta.
Izvor: Ekapija
Foto: Pixabay

 

1. јануар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Vesti

B&F: Srećna Nova godina!

by bifadmin 31. децембар 2025.

Redakcija portala i magazina Biznis i finansije,  želi srećnu i uspešnu Novu godinu.

Da ste živi, zdravi i veseli u 2026.

31. децембар 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
B&F PlusEkonomija

Opada „imunitet“ malih i srednjih preduzeća u Srbiji: Krajnje je vreme da se prizovemo pameti

by bifadmin 31. децембар 2025.

Da je država podsticala razvoj malih i srednjih preduzeća umesto što ih godinama izlaže nelojalnoj konkurenciji povlašćenih domaćih i stranih firmi, sada bismo imali stabilniju privredu. Srbija ne može doveka da se razvija na „ekonomiji kompleksa“ i motanju kablova za strance. Krajnje je vreme da se prizovemo pameti, da ulažemo u sopstveno znanje i više se oslanjamo na domaće preduzetnike, koji za razliku od moćnih stranih kompanija – nemaju rezervnu državu, poručuju ekonomski stručnjaci u razgovoru za B&F.

Srbija se prema nivou ekonomske razvijenosti nalazi na 41,7% proseka EU, što znači da je našoj zemlji potrebno 35 godina da dostigne taj prosek sa ovakvom tempom privrednog rasta. Produktivnost rada u Srbiji iznosi 56% proseka EU, dok su zarade na 38% proseka Unije ali sa tendencijom rasta, zbog čega smo sve manje atraktivni i za strane ulagače. Ovo su neki od ključnih nalaza istraživanja koje je sproveo beogradski Institut za razvoj i inovacije (IRI) uz podršku Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, a koji su javnosti predstavljeni prošlog meseca.

Jedan od glavnih zaključaka u pomenutoj studiji – da model razvoja koji se prvenstveno zasnivao na stranim direktnim investicijama (SDI) i javnim ulaganjima u velike infrastrukturne projekte više ne funkcioniše – podudara se sa ocenama koje u poslednje vreme iznose brojni domaći ekonomisti.

Stručna javnost već duži period upozorava da je za dalji razvoj i brži privredni rast neophodno da se povećaju domaće privatne investicije. To praktično znači da bi rast ulaganja trebalo da generišu pre svega mikro, mala i srednja preduzeća, budući da su ona prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), prošle godine činila preko 99% domaće privrede, zapošljavala više od 55% ukupne radne snage i proizvela više od 50% bruto dodate vrednosti.

Jednaki na papiru, ugrožena vrsta u praksi

Koliko je rast ulaganja u ovom delu privrede realan u situaciji kada skoro sve ankete koje se sprovode među vlasnicima manjih firmi pokazuju da se prepreke za razvoj njihovog poslovanja uvećavaju iz godine u godinu? Ispitanici se žale na ubrzani rast troškova radne snage i sve teži dolazak do radnika, gomilanje birokratije i administrativnih opterećenja, na otežanu naplatu potraživanja, dok su mogućnosti za pribavljanje dodatnog kapitala više nego oskudne, a prihodi padaju zbog slabije tražnje izazvane potresima na svetskom i domaćem tržištu.

Međutim, suštinski problem koji koči napredak malih i srednjih preduzeća je pravna nesigurnost u kojoj važe različita tržišna pravila za politički povlašćene firme i one ostale, uključujući i favorizovanje stranih investitora na štetu domaćih.

Politika da se izdašnim subvencijama privuče što veći broj stranih firmi imala je smisla pre 15 godina, kada su na taj način vlasti pokušavale da smanje ogromnu nezaposlenost u Srbiji. Ali, kada se situacija normalizovala, trebalo je podsticati razvoj domaće privrede, što kreatori ekonomske politike nisu učinili, kaže za B&F Nenad Jevtović, direktor Instituta za razvoj i inovacije.

On podseća da su pravno gledano strani investitori u Srbiji ravnopravni sa domaćim, ali su u praksi u boljem položaju od njih. Strane kompanije koje većinom dolaze sa moćnih tržišta, raspolažu najsavremenijim znanjima i tehnologijama, istovremeno imaju i podršku naše države i to ne samo kroz subvencije, već su im „otvorena mnoga vrata“ da lakše dogovore različite pogodnosti.

S druge strane, domaća preduzeća uglavnom sama rešavaju administrativna pitanja, teže dolaze do izvora finansiranja i bore se sa niskom produktivnošću dok im rastu troškovi zarada, što im smanjuje konkurentnost. Pritom, jaka konkurencija domaćim privrednicima ne uzima samo tržište, već i kadrove, napominje Jevtović.

Potrebna snažnija antimonopolska kontrola

Kada bi Srbija imala jača domaća preduzeća i njena privreda bi sada bila stabilnija, ocenjuje Branimir Jovanović iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije i podseća da smo mi u poslednjih 15 godina preživeli četiri recesije, dok je EU imala samo dve.

„To, međutim, ne znači da treba odustati od stranih ulaganja. Neophodno je ulagati i u domaće kompanije i u privlačenje stranih investitora, ali ne samo onih koji ulažu u radnointenzivne industrije jer se oni masovno sele u zemlje sa jeftinijom radnom snagom, već i onih koji donose nova znanja i tehnologije”, kaže Jovanović za B&F.

On smatra da je srpskom tržištu neophodna i snažnija antimonopolska kontrola koja bi ograničila moć velikih kompanija.

Izostanak saradnje usporava razvoj

Jedna od brojnih prepreka rastu mikro, malih i srednjih preduzeća je i činjenica da se manje firme u Srbiji uglavnom ne povezuju, osim u namenskoj industriji, napominje Jevtović.

„Koliko je horizontalno i vertikalno umrežavanje značajno najbolje pokazuje primer severa Italije, gde velike i srednje kompanije uglavnom nabavljaju komponente od manjih lokalnih preduzeća, čime zaokružuju proizvodni proces na svojoj teritoriji. Zato Italija ima proizvode sa visokom dodatnom vrednošću, a mi važimo za ‘sklapačku ekonomiju’, iz koje inostrane kompanije izvoze delove. Sve što naš budžet od toga dobija su porezi i doprinosi, iz kojih dalje finansira subvencije za strane investitore”, navodi Jevtović.

On naglašava da izrečena ocena nije kritika vlasnika malih preduzeća, jer nije realno očekivati da oni pokrenu inicijative za umrežavanje. Najlogičnije bi bilo da se time bavi Ministarstvo privrede, „ali ono nema dovoljno kapaciteta, ni ljudskih ni materijalnih, a ni političku težinu“.

Zbog svega navedenog Srbiji je potrebna nova industrijska i politika inovacija, koje bi bile okrenute domaćim firmama, smatra Branimir Jovanović. Drugim rečima, kreatori ekonomske politike bi trebalo da odrede industrijske sektore u koje bi se državi isplatilo da ulaže, kao i da podrže razvoj startapova.

„Pod ovim ne mislim da predsednik ili neki ministar treba da urade nešto, već da je potrebno osmisliti razvojnu strategiju, naravno u saradnji sa privrednicima koji bi izveštavali o svojim potrebama. Primera radi, predstavnici preduzeća iz malih mesta često govore da im loša infrastruktura otežava prevoz robe i da bi im bolji putevi značajno unapredili poslovanje, a još uvek ne vidimo veći napredak na tom polju”, komentariše Jovanović.

Ekonomija kompleksa

Nenad Jevtović skreće pažnju da se u našoj javnosti bilo kakvo mešanje države u ekonomiju često etiketira kao relikt komunizma, iako bi državno planiranje trebalo da bude sastavni deo svake ekonomije, pa i tržišne. „Imam utisak da smo razvili neku vrstu ‘ekonomije kompleksa’. Ona se ogleda dvojako: u frenetičnom izbegavanju tema koje nisu u skladu sa dominantnom neoliberalnom politikom, kao i u gubitku samopouzdanja, odnosno vere da smo sposobni da budemo nešto više od komponentaša najnižeg nivoa, da ne kažem motača kablova“, konstatuje Jevtović.

Prema njegovim rečima, Srbija više ne može da se oslanja na manuelni rad i krajnje je vreme da se „prizovemo pameti“ tako što ćemo ulagati u razvoj znanja.

„Potrebno je i da se više oslanjamo na sebe, na svoja mikro, mala i srednja preduzeća. Ona su veoma žilava i opstaju uprkos državi, umesto uz njenu pomoć. Za razliku od moćnih stranih kompanija, naša mikro, mala i srednja preduzeća nemaju rezervnu državu, niti sredstva da stalno sele proizvodnju tamo gde je radna snaga jeftinija”, ukazuje Jevtović.

Marija Dukić

Biznis & finansije 240/241, decembar 2025/januar 2026.

Foto: frankie_s, Depositphotos

31. децембар 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Ekonomija

Šta ako se razbolite u toku godišnjeg odmora?

by bifadmin 31. децембар 2025.

Ako se razbolite tokom godišnjeg odmora da li on mora da vam propadne ili možete da otvorite bolovanje? Na ovo pitanje odgovara Milan Predojević, pravnik Infostuda.

Osnovna svrha godišnjeg odmora je oporavak od umora i relaksacija zaposlenih, sve kako bi se sačuvalo i poboljšalo zdravlje, pa samim tim i povećala produktivnost zaposlenog nakon povratka na posao. Ali šta ako se desi da se zaposleni razboli tokom trajanja godišnjeg odmora? Da li mora da koristi godišnji odmor do kraja ili ima pravo da mu se dani kada je bolestan i kada se leči ne računaju u iskoišćeni godišnji odmor? Može li potom da nastavi da koristi dane odmora kada se oporavi?

Šta kaže zakon?

U delu Zakona o radu koji uređuje pravo na godišnji odmor, preciznije – u članu 70. navedenog Zakona, propisano je da ako je zaposleni za vreme korišćenja godišnjeg odmora privremeno sprečen za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju – ima pravo da po isteku te sprečenosti za rad nastavi korišćenje godišnjeg odmora.

Citirana zakonska odredba praktično znači da kada se desi da se zaposleni razboli, a nalazi se na godišnjem odmoru, ima pravo da prekine odmor, otpočne sa korišćenjem bolovanja, te da nakon zaključenja bolovanja iskoristi one dane odmora koje nije iskoristio jer je otvorio bolovanje.

Jer, bolovanje se odnosi na period kada zaposleni zbog bolesti ili povrede nije u mogućnosti da obavlja svoje radne obaveze i koristi pravo na odsustvo s posla da bi se lečio i oporavio od bolesti, a godišnji odmor je namenjen oporavku od radnih napora i mentalnom i fizičkom opuštanju.

Procedura otvaranja bolovanja i prekidanja godišnjeg odmora

Prema tome, ako se desi da se zaposleni tokom godišnjeg odmora razboli, treba da se javi svom izabranom lekaru kako bi lekar utvrdio da li je zaposleni toliko bolestan da je privremeno sprečen za rad, odnosno da li je neophodno odsustvo sa posla radi lečenja. Ako to jeste slučaj, zaposleni od lekara dobija potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad i i tu potvrdu predaje poslodavcu. Obaveza zaposlenog je da najkasnije u roku od tri dana dostavi poslodavcu doznake, u suprotnom nedostavljanje doznaka može biti razlog za otkaz ugovora o radu.

Odredba člana 103. stav 1. Zakona o radu propisuje da je zaposleni dužan da, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi poslodavcu potvrdu lekara koja sadrži i vreme očekivane sprečenosti za rad. Način izdavanja i sadržaj potvrde lekara uređeni su Pravilnikom o načinu izdavanja i sadržaju potvrde o nastupanju privremene sprečenosti za rad zaposlenog u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju. Potvrdu o nastupanju privremene sprečenosti za rad zaposlenog izdaje izabrani lekar na odgovarajućem obrascu, što predstavlja zapravo obaveštenje poslodavcu da je zaposleni opravdano odsutan sa posla.

Poslodavac nakon toga rešenjem prekida korišćenje godišnjeg odmora zaposlenog i naredne dane dok traje spečenost za rad tretira kao bolovanje. Ti dani se ne oduzimaju zaposlenom od dana godišnjeg odmora.

Kako se računaju dani odsustva?

Ako zaposleni ode na godišnji odmor pa otvori bolovanje dani bolovanja mu se ne računaju u godišnji odmor i može po isteku bolovanja da nastavi korišćenje godišnjeg odmora.

Iznos naknade zarade za vreme bolovanja se isplaćuje u iznosu od 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupilo bolovanje. Ako je bolovanje zbog održavanja trudnoće ili zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, bolovanje se isplaćuje 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci.

Bolovanje, iako je propisano da se isplaćuje 65%, nikada ne sme ići ispod minimalca. S druge strane, naknada zarade za svaki dan godišnjeg odmora plaća se u visini prosečne zarade koju je po jednom radnom danu ostvario zaposleni u 12 meseci koji prethode mesecu kada se koristi godišnji odmor. Prema tome, veoma je bitno da se razdvoji kada se koristi bolovanje, a kada godišnji odmor.

Da li nakon dužeg bolovanja može da propadne godišnji odmor?

Po Zakonu o radu, u svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu. Godišnji odmor se koristi ili jednokratno, u kom slučaju se ceo korsti u tekućoj godini, ili u delovima, kada minimum deset radnih dana mora da se uzme u godini za koju taj odmor pripada, a ostatak mora da se iskoristi najkansije do 30.juna naredne godine.

Izvor: Infostud

Foto: PourquoiPas, Pixabay

31. децембар 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
IT i naukaVesti

2025. godina bila je među tri najtoplije godine ikada zabeležene

by bifadmin 31. децембар 2025.

Zašto je ova godina trebalo da bude hladnija nego što jeste bila, i zašto se može opisati kao „godina u kojoj je anomalija postala norma“, piše dr Irida Lazić sa Instituta za meteorologiju u Beogradu.

Dr Lazić zaposlena je kao istraživač-saradnik u nastavi na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i bavi se numeričkim modeliranjem procesa u klimatskom sistemu, sa fokusom na opisivanje interakcija između atmosfere i tla, i na otklanjanje grešaka u rezultatima modela prouzrokovanih ovim interakcijama.

Posmatrajući prvu polovinu 21. veka, 2025. godina verovatno neće biti upamćena samo kao statistički dodatak rekordnoj 2024. godini.

Ona će po svemu sudeći biti upamćena kao godina u kojoj je anomalija postala norma, a ekstremni vremenski događaji prestali da budu izuzeci i postali očekivani obrazac svakodnevice.

Dok je 2024. godina probila granice kao najtoplija godina u istoriji merenja, 2025. je stigla kao snažan eho tog toplotnog udara, cementirajući realnost u kojoj globalni klimatski sistem funkcioniše u potpuno novom režimu.

Prema podacima programa Kopernikus, 2025. se pozicionirala kao druga ili treća najtoplija godina u istoriji merenja, rame uz rame sa 2023, odmah iza rekordne 2024.

Činjenica da su tri uzastopne godine, 2023, 2024. i 2025, formirale najtopliji trogodišnji period ikada zabeležen ukazuje da više ne govorimo o kratkotrajnim fluktuacijama, već o stepenastoj promeni klimatskog stanja.

Iako naučna zajednica već deceniju upozorava na prag od 1,5 °C kao granicu zagrevanja iza koje štete naglo rastu, činjenica da smo tri godine zaredom boravili oko ili iznad te vrednosti sugeriše da ona više nije apstraktan cilj, već realnost u kojoj živimo.

Zašto je 2025. trebalo da bude godina koja će nas rashladiti?

U klimatološkom smislu, 2025. nije bila obična godina. Bila je to godina potvrde, a ono što ovu statistiku čini posebno alarmantnom jeste njen kontekst.

Naime, 2023. godina bila je godina razvoja El Ninja, koji je 2024. dostigao vrhunac, kada je Pacifik bio izrazito zagrejan, a samim tim i atmosfera.

Prema našem razumevanju prirodne klimatske varijabilnosti, 2025. godina je trebalo da predstavlja fazu postepenog hlađenja, s obzirom na to da su se površinske temperature u Pacifiku spustile ispod proseka, ispunjavajući kriterijume tzv. La Ninje, koja predstavlja suprotan mehanizam El Ninju.

Međutim, globalni temperaturni prosek u 2025. godini ostao je tvrdoglavo visok.

Naučne procene ukazuju da nije došlo do razvoja La Ninje krajem godine, 2025. bi verovatno nadmašila rekord iz 2024. La Ninja je, paradoksalno, spasila svet od još gorih rekorda, ali nije donela olakšanje.

Činjenica da hlađenje nije nastupilo u značajnoj meri govori o dominaciji antropogenog faktora, gde su emisije gasova staklene bašte stvorile „toplotni jastuk“ koji prirodne oscilacije više ne mogu lako da probiju.

Zagrevanje Zemlje možemo zamisliti kao prostoriju sa dva izvora toplote.

Jedan je ogroman radijator koji neprekidno radi već više od jednog veka, napajan gasovima sa efektom staklene bašte, dok je drugi mali klima uređaj koji se samo povremeno pali, povezan sa vetrovima u Pacifiku i atmosferskom cirkulacijom, koji naizmenično pojačava ili ublažava zagrevanje okeana i atmosfere.

Tokom 2025. godine klimatski sistem je prošao put od El Ninja, preko neutralne faze, do La Ninje.

Globalno, period od januara do marta mozemo komično nazvati „zimskim mamurlukom“ El Ninja, zbog toga što je januar ove godine bio globalno najtopliji mesec u istoriji merenja, što objašnjava situaciju da se atmosfera ponašala kao rerna koja ostaje vrela dugo nakon što se grejač isključi.

Iako su tokom proleća i leta uslovi u Pacifiku postali neutralni, globalna temperatura nije pokazala očekivani pad, već su meseci i dalje rangirani kao drugi ili treći najtopliji u istoriji.

Ni početak La Ninje u jesen nije doveo do značajnijeg globalnog zahlađenja.

U Srbiji su se tokom godine nizali različiti ekstremi

U Srbiji se globalni signal manifestovao povremeno uz pojačan regionalni intenzitet, karakterističan za jugoistočnu Evropu.

Podaci RHMZ-a ukazuju na godinu izraženih kontrasta, u kojoj su se godišnja doba sudarala umesto da se postepeno smenjuju.

Zimu su obeležile nagle smene toplih i hladnih perioda, sa više zimskih toplotnih talasa širom zemlje. Deficit padavina je predstavljao uvertiru za snažne letnje suše.

Proleće je, uz kratku pauzu tokom maja, donelo rane prodore letnjih temperatura, uz česte periode iznad novije klimatske normale 1991-2020.

Iako zima i proleće nisu nosili izrazit pečat ekstrema, leto je snažno definisalo 2025. godinu u Srbiji.

Za razliku od prethodnih godina, kada su se smenjivali olujni sistemi i suše, 2025. je bila godina gotovo kontinuirane suše. Jun, jul i avgust doneli su jednu od najtežih suša u novijoj istoriji.

Tokom juna u velikom delu zemlje danas 12 puta verovatniji u Srbiji nego sredinom 20. veka.

Ono što je nekada iskustvo jedne generacije, danas je pojava koja se ponavlja na svakih pet, šest godina. Sa druge strane, ova godina je pokazala dobro poznat primer kada suše dodatno pojačavaju toplotne talase, jer suvo zemljište gubi sposobnost da hladi vazduh isparavanjem, pa toplotni talasi postaju još intenzivniji nego u normalnim uslovima.

Nagla promena vremena u oktobru ilustrovala je još jedan savremeni klimatski fenomen, nazvan naučno-popularno kao „klimatski bič“.

Nakon toplog početka jeseni, Balkan je zahvatio prodor hladnog polarnog vazduha, uz rani i obilan sneg. Na Kopaoniku i Zlatiboru izmeren je rekordan oktobarski snežni pokrivač, uz skoro pola metra snega.

Ovakvi nagli prelazi iz jedne krajnosti u drugu, koji postaju sve verovatniji, ostavljaju minimalno vreme za prilagođavanje društva i infrastrukture, i naravno utiču značajno na poljoprivredu, naročito u prelaznim sezonama proleća i jeseni.

Učestali ekstremi izazivaju katastrofalne ekonomske posledice

Globalno, 2025. je pokazala da klimatski ekstremi nisu samo meteorološki, zbog razornih požara u Los Anđelesu, dok su u južnoj i jugoistočnoj Aziji intenzivne oluje i cikloni nanele ogromne gubitke i odneli brojne živote.

U Šri Lanki, šteta od 4,1 mlrd USD znači da će zemlja morati da preusmeri sredstva sa obrazovanja i zdravstva na obnovu puteva i mostova.

Na Sumatri, gde se već decenijama dešava nekontrolisano sečenje šuma, deforestacija je uklonila prirodni „sunđer“ koji upija vodu, pa su se brda, lišena korenovog sistema koji vezuje tlo, pretvorila u smrtonosna klizišta koja su brisala čitava naselja usled prolaska snažnog tropskog ciklona.

U Pakistanu su pojačani „monsuni na steroidima„, direktno povezani sa toplijom atmosferom koja može zadržati više vlage, dodatno ugrozili poljoprivredu i prehrambenu sigurnost, sa posledicama koje su se prelile i na globalna tržišta hrane.

Godina 2025. pokazala je da klimatske promene nisu linearan proces postepenog zagrevanja, već niz skokova i poremećaja koji testiraju otpornost društva.

Njena najvažnija poruka nije u rekordima, već u ranjivosti sistema. Adaptacija više nije izbor, već nužnost opstanka, od sistema za rano upozoravanje, preko prilagođavanja poljoprivrede, do otpornije energetske infrastrukture.

Ovo je generalna proba za budućnost, mada bismo mogli reći da je ta „budućnost“ već stigla.

Izvor: Klima 101/Ekapija

Foto: Pixabay

31. децембар 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Noviji članci
Stariji članci

Скорашњи чланци

  • Bogati se sele: Italija, Grčka i Švajcarska postaju nova utočišta kapitala
  • Građani Srbije više su kupovali na domaćim internet sajtovima nego na stranim
  • Milion dinara zarade po hektaru za gajenje belog luka, a Srbija uvozi 70% potrošnje
  • Gde je život najskuplji u Evropi?
  • Neobičan trend: Cena zlata pada uprkos što je geopolitički rizik porastao

Архиве

  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019
  • јануар 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • август 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • децембар 2017
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • јун 2017
  • мај 2017
  • април 2017
  • март 2017
  • фебруар 2017
  • јануар 2017
  • децембар 2016
  • новембар 2016
  • октобар 2016
  • септембар 2016
  • август 2016
  • јул 2016
  • јун 2016
  • мај 2016
  • април 2016
  • март 2016
  • фебруар 2016
  • јануар 2016
  • децембар 2015
  • новембар 2015
  • октобар 2015
  • септембар 2015
  • август 2015
  • јул 2015
  • јун 2015
  • мај 2015
  • април 2015
  • март 2015
  • фебруар 2015
  • јануар 2015
  • децембар 2014
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јул 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • април 2014
  • март 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014
  • децембар 2013
  • новембар 2013
  • октобар 2013
  • септембар 2013
  • август 2013
  • јул 2013
  • јун 2013
  • мај 2013
  • март 2013
  • фебруар 2013
  • јануар 2013
  • децембар 2012
  • новембар 2012
  • октобар 2012
  • септембар 2012
  • август 2012
  • јул 2012
  • јун 2012
  • мај 2012
  • април 2012
  • март 2012
  • фебруар 2012
  • јануар 2012
  • децембар 2011
  • новембар 2011
  • октобар 2011
  • септембар 2011
  • август 2011
  • јул 2011
  • јун 2011
  • мај 2011
  • април 2011
  • март 2011
  • фебруар 2011
  • јануар 2011
  • децембар 2010
  • новембар 2010
  • октобар 2010
  • септембар 2010
  • август 2010
  • јул 2010
  • јун 2010
  • мај 2010
  • април 2010
  • март 2010
  • фебруар 2010
  • јануар 2010
  • децембар 2009
  • новембар 2009
  • октобар 2009
  • септембар 2009
  • август 2009
  • јул 2009
  • јун 2009
  • мај 2009
  • април 2009
  • март 2009
  • фебруар 2009
  • јануар 2009
  • децембар 2008
  • новембар 2008
  • октобар 2008
  • октобар 1021

Категорије

  • Analize
  • Analize
  • Analize stručnjaka
  • B&F Plus
  • Bizlife.rs
  • Biznis
  • Biznis & Finansije
  • Blogovi
  • Brojevi B&F
  • Čitanje za dž
  • Edicije
  • Ekonomija
  • Ekonomija
  • EU mogućnosti
  • Euractiv
  • EY Preduzetnik godine
  • Features
  • Interviews
  • Intervjui
  • IT i nauka
  • IZDVAJAMO
  • Kultura
  • Novci.rs
  • Nove tehnologije
  • Novi brojevi
  • Politika i društvo
  • Posle 5
  • Posle 5
  • Presseurop
  • Promo
  • Reprint
  • Seebiz
  • Slajder
  • Specijalna izdanja
  • Tekstovi
  • Uncategorized
  • Vesti
  • Zabava
  • zlato
  • Некатегоризовано

Мета

  • Пријава
  • Довод уноса
  • Довод коментара
  • sr.WordPress.org
  • Facebook
  • Linkedin

Svi tekstovi sa portala "Biznis i finansije" su u vlasništvu "NIP BIF PRESS doo" i ne smeju se presnositi niti koristiti, delimično ni u celosti, bez izričite dozvole kompanije.

@2020 - Studio triD


vrh
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših podešavanja. Klikom na "Prihvati", prihvatate upotrebu SVIH kolačića.
Podešavanja kolačićaPRIHVATI
Privacy & Cookies Policy

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit