Od 13 fondova koliko trenutno posluje u Srbiji, čak 12 njih je u januaru 2009. ostvarilo negativne rezultate, a jedino je Focus novčani fond poslovao s plusom od 0,9 odsto. U najvećem minusu su Focus Premium sa padom od 6%, KD Ekskluziv (-4,50%), Raiffeisen Akcije (-3,68%) i Citadel Triumph (-3,67%). Nešto manji pad imali su Jubmes Aktiv sa -1,98%, Delta Plus sa -1,85%, Zepter Capital sa -1,40%, Ilirika JIE sa -1,35% i Kombank Infond sa -1,19%. Investicioni fondovi koji su ostali na gotovo istom nivou od početka godine su Hypo Balance, Fima Proactive i Delta Dynamic. Imovina svih 13 investicionih fondova umanjena je za 50 miliona dinara (528.000 evra) i na dan 29. januara iznosila je nešto više od 1,5 milijardu dinara (16 miliona evra). Najveći procentualni pad imovine pod upravljanjem beleži Focus novčani fond – od 17,92%, dok se imovina najviše povećala kod fonda Delta Dynamic, za 0,29%.
Biznis & Finansije
Nevelika aktivnost ulagača i zadovoljavajući minus na berzanskom parketu, ukratko su odrednice koje su obeležile prvi trgovački mesec u godini. Iako je u nekoliko navrata ranije (pre svega 2005. i 2007. godine) januar važio za period udarne aktivnosti ulagača, ovaj put takav scenario malo ko je i očekivao. Ukupan promet u trgovanju iznosio je svega 1,4 milijarde dinara odnosno prosečan dnevni promet bio je na nivou trećine prošlogodišnjeg. Indeks najlikvidnijih akcija spustio se nešto preko 5 procenata, što se nakon prošlogodišnjeg fijaska može definisati kao blagi silazni trend.
Obveznice
Obveznice stare devizne štednje imale su neobičajeno veliki udeo u januarskom trgovanju, ali pre svega kao posledica smanjenog učešća u trgovanju akcijama. Prinosi na svim serijama registrovali su značajno smanjenje te je na kraju meseca malo koja serija nosila zaradu veću od 6,5 procenata. Ovaj trend rasta cena državnih dužničkih hartija posledica je snažnog opadanja kursa dinara ali i velikih kupovina poslednjih serija radi učešća investitora u privatizacionom postupku.
Akcije
Tržište akcija spustilo se u toku januara 5,2 odsto mereno indeksom Belex 15 i to u velikoj meri zahvaljujući akcijama Komercijalne banke koje su zabeležile gubitak od 12,3 odsto. Ostale najlikvidnije hartije iz ove korpe ili su blago oscilirale oko ustaljenih vrednosti ili su, čak, kao u slučaju AIK banke ostvarile solidan oporavak.
Ipak, najtrgovanija hartija bio je kikindski konditor „Banini“ zahvaljujući nekolicini transakcija u jednom danu kada je istrgovano nepunih 14 procenata akcija. Kupac ovog paketa bio je „Banini trade“ sada već ubedljivo najdominantniji akcionar ove kompanije dok su se na strani prodaje našle kompanije okupljene oko beogradske „Delte“. Na ovaj način verovatno je završena saga oko konsolidacije kontrolnog paketa akcija ove kompanije nakon što je najpre usledelo trvenje među menadžerima, da bi se u proleće protekle godine u celu priču umešala i „Delta“ kupovinom znatnog udela u ovoj kompaniji. Uporedo, „Banini“ je počeo ostvarivati lošije rezultate poslovanja te je u 2007. godini osim pada poslovnih prihoda zabeleženo i značajno smanjenje dobiti.
Od standarno najlikvidnijih akcija najviše se trgovalo akcijama AIK banke koja je zabeležila dvocifreni oporavak od 10,4 odsto. Akcije ove niške banke uz realizaciju od 203,8 miliona dinara, u drugoj polovini meseca su beležile gotovo neprekidni uzlazni trend stigavši na kraju meseca i nadomak nivoa od 3.000 dinara. Ostale bankarske akcije nisu beležile velike promete. Beogradska Agrobanka oscilirala je oko nivoa od 4.000 dinara dok je Komercijalna banka mesec okončala na koti od 22.799 dinara. Uz realizaciju od 15,2 miliona dinara novosadska Metals banka je zabeležila oporavak od 12,1 odsto.
Od akcija iz realnog sektora, osim kikindskim „Baninijem“, najviše se trgovalo akcijama vranjskog „Alfa plama“. Posle drastičnog gubitka vrednosti u poslednjih godinu i po dana, ova kompanija s juga Srbije nalazi se pred preuzimanjem nakon što je kompanija „Amasis“ za nepunih mesec dana stekla udeo veći od 22 procenta. Uprkos izrazito dobrim fundamentima, činjenica da su se institucionalni investitori olako odlučili na prodaju svojih paketa akcija govori najbolje o dubini aktuelne krize. „Alfa plam“ je i tokom 2008. godine nastavio trend uspešnog poslovanja, koji je gotovo svake godine bio praćen trasparentnim izveštavanjem i značajnim dividendama koje ova kompanija isplaćuje. Na trenutnoj ceni, „Alfa plam“ vredi oko 10 miliona evra dok se očekuje dobit iz protekle godine ne manja od trećine te sume.
Beogradski holding „Energoprojekt“ zabeležio je stagnaciju uz promet od 82,6 miliona dinara. Tokom januara značajnije promete ova akcija beležila je zahvaljujući rivalu „GP Napred“ koji je stekao udeo od pola procenta u ovoj kompaniji. Bečejska „Soja“ zabeležila je petoprocentno smanjenje vrednosti spuštajući se na kraju meseca i ispod nivoa od 800 dinara. Tokom januara ovaj emitent je sazvao vanrednu skupštinu akcionara na kojoj će glavna tačka biti dokapitalizacija ove kompanije veličine postojeće emisije. Pravo preče kupovine moći će ostvariti akcionari koji to budu na dan skupštine i to po ceni od 851 dinar dok će svi investitori moći preostatak akcija kupovati na ceni od 946 dinara. Ova sredstva biće namenjena za proširenje kapaciteta za proizvodnju sojinih proizvoda za ljudsku ishranu u cilju povećanja izvoza i za refinansiranje kreditnog zaduženja. Sličnu emisiju najavio je i subotički Veterinarski zavod kojim upravlja spomenuta bečejska kompanija. Eventualni uspeh ovih emisija mogao bi nagovestiti znake oporavka berzanskog tržišta dok bi ranije već viđeni neuspesi dokapitalizacija dali dodatne dokaze da tržište nije ni blizu oporavka.
Cena zlata ove godine će verovatno dostići rekordnu visinu, predviđa londonska konsultantska kuća GFMS specijalizovana za istraživanja globalnog tržišta plemenitih metala i prognozira prosečnu cenu od 915 dolara po finoj unci uz mogući skok na čak 1.080 dolara. Skoku cene doprineće isključivo rast investicione tražnje koji se očekuje. Naime, na sektoru proizvodnje zlatnog nakita očekuje se nastavak trenda pada zbog visokih cena i GFMS prognozira da će udeo tražnje za račun juvelira u ukupnoj pasti na 11,1 odsto dok će udeo investicione porasti na 89,4 odsto. U 2008. svetska proizvodnja zlatnog nakita je smanjena 11 odsto, na najniži nivo od 1989. zbog rekordnih i kolebljivih cena i pogoršanja ekonomske situacije. Analitičari GFMS takođe ističu da bi efekte eventualnog slabljenja tražnje kompenzovala slaba ponuda. Očekuje se naime da ove godine ukupna ponuda padne 0,6 odsto, na 1.888 tona. Sa tek nekoliko novih izvora ponude, GFMS ne očekuje da se cena zlata vrati na istorijski minimum od oko 250 dolara s početka decenije ali napominje da bi cena mogla da padne na oko 500 dolara ako veliki posednici zlata, poput nekih fondova, krenu da prodaju na tržištu.
GFMS navodi da tražnja zlata raste već nekoliko meseci, uglavnom u Evropi i Severnoj Americi i posebno za račun malih investitora, ali da je maskiraju obilne prodaje od strane fondova kojima treba keš za pokriće gubitaka. Da nije tih prodaja, cena bi brzo preskočila 1.000 dolara, smatraju u GFMS. Unca zlata krajem januara je plaćana gotovo 900 dolara prema rekordnih 1.030 dolara iz marta prošle godine.
U međuvremenu analitičari „Morgan Stenlija“ procenjuju da će unca zlata za tri godine koštati 1.075 dolara zahvaljujući rastu tražnje i padu dolara. Ovogodišnju prosečnu cenu tog plemenitog metala u Morganu prognoziraju na 900 dolara što je 20 odsto više nego u prethodnim prognozama. Iduće godine prosečna cena zlata, prema „Morganovim“ analitičarima, porašće na 1.000 dolara, u 2011. će unca koštati 1.050 a u 2012. čak 1.075 dolara. Te procene su tridesetak odsto više od ranijih.
Gledano na kratak rok, analitičari banke Standard za prvi kvartal 2009. prognoziraju pad cene na 750 dolara sa smanjenjem tražnje tog metala za izradu nakita i relativno snažnim dolarom. Kasnije tokom godine. sa slabljenjem dolara, cena bi trebalo da ojača na u proseku 910 dolara.
Neki drugi poznavaoci tržišta zlata računaju da će u prvoj polovini godine cene biti relativno stabilne dok bi u drugom delu 2009. trebalo da testiraju nove rekordne visine.
Odluka Vlade Republike Srpske (RS) da najbogatijem Srbinu Miroslavu Miškoviću produži rok da plati tri miliona evra za preuzimanje 58% kapitala posrnule robne kuće „Boska“ u Banjaluci ukazuje da globalna kriza neće ostaviti netaknut ovogodišnji plan širenja prodajne mreže u zemlji i inostranstvu njegove kompanije Delta holding. U ostvarenje tog plana potrebno je investirati čak oko 200 miliona evra ili nekih 10% Deltinog prošlogodišnjeg prihoda. Plan je pre nepunih mesec objavljen iz Deltinog maloprodajnog lanca Maxi.
Pritisak globalne krize na Deltine investicije potvrđuje objašnjenje koje su taj holding i njen konzorcioni partner u akviziciji „Boske“, beogradska privatna kompanija Zekstra, dali uz zahtev za odlaganje. „Oni navode da im je ekonomska kriza otežala pribavljanje novčanih sredstava“, prenela je nakon sednice Vlade RS šefica vladine kancelarije za odnose s javnošću Vera Sajić. Vlada RS je odlukom koju donela 28. januara, rok za plaćanje „Boske“ pomerila za mesec dana, do 28. februara. Ali, novi rok možda neće biti dovoljan jer se za mesec dana teško može očekivati da banke promene sadašnju krajnje rigidnu politiku kreditiranja kompanijskih akvizicija dok istovremeno finansijska kriza po svetu zatvara gomile trgovina. Za kompaniju kao što je Delta, čija se imovina procenjuje na dve milijarde dolara a rast prihoda procentualno stavlja ispred dva najveća srpska javna preduzeća – Elektroprivrede i Naftne industrije, teškoća svakako nisu tri miliona evra keša koje treba odmah platiti za „Bosku“. Problem je obaveza investiranja 40-60 miliona evra u potpunu rekonstrukciju te devastirane robne kuće, koja je preuzeta kupovinom njenog većinskog paketa. To kreditori nisu spremni da podrže, pritisnuti sopstvenim problemima i ispunjeni očekivanjem da će i u Bosni maloprodaja doći pod udar. Osim investicionih obaveza „Boske“, Delta mora da podmiri i sve druge, što će reći gubitak iz 2007. od 1,7 miliona evra, gubitak iz prethodnih godina od 5,3 miliona evra i nepoznati gubitak iz 2008. Tu su još „Boskine“ kratkoročne obaveze do kraja 2007. od 4,7 miliona evra, reprogramirane poreske obaveze od milion evra, zaostale plate zaposlenima i sve drugo što je stizalo prošle godine. Mišković u Bosni ima velike planove. U Banjaluci je krajem septembra prošle godine otvorio veliki Deltin šoping mol „Tempo centar“, najveći trgovački objekat u RS i BiH, koji je smešten na površini od osam hiljada kvadratnih metara. Ranije je preuzeo maloprodajni lanac „Tropic“ iz Banjaluke, koji drži skoro 3% maloprodaje u BiH a sa „Boskom“, koju namerava da sruši i izgradi potpuno novi centar, planira da preuzme 40% maloprodajnog tržišta RS.
Dosadašnje Deltino širenje pratile su, međutim, optužbe da tu nisu čista posla. Prodaju „Boske“ pratile su optužbe da se iza toga „krije krupna politička igra“ te da je premijer RS Milorad Dodik vlasnik dela akcija drugog člana konzorcijuma Zekstre. Opozicija u RS tvrdila je da se prethodni vlasnik „Tropica“ Mirko Risović svoje firme nije odrekao dobrovoljno, a ekonomista Svetlana Cenić je izjavila da je Risoviću bila „zavrnuta ruka“.
Zahtev za odlaganje plaćanja tri miliona evra vremenski se podudario sa informacijom da je Deltin ogranak Delta agrar u Moskvi osnovao distributivni centar za plasman poljoprivrednih proizvoda iz Srbije na rusko tržište. Agrodistributivni centar počeće da radi 1. februara u Moskvi, ali se ne navodi koliko je u njega investirano. Pre dve nedelje Delta je takođe objavila da traži zemljište od 8.000 do 10.000 kvadrata u Podgorici ili nje noj okolini na kojem planira izgradnju „Tempo centra“. Prema rečima direktora za odnose s javnošću Delta holdinga Branislave Milunov, „Tempo centar“ se ne može uporediti ni sa jednim hipermarketom jer će u njemu biti oko 50.000 artikala i „ubedljivo najniže cene“, a radiće tokom celog dana. „Tempo centar“ u Banjaluci bi inače trebalo da bude veći od podgoričkog.
Deltini problemi sa „Boskom“ podudaraju se, s druge strane, i sa vestima da su dva druga najveća trgovačka lanca u regionu, zagrebački koncern Agrokor i ljubljanski Merkator, zbog visoke kreditne zaduženosti, zapali u finansijske probleme. Zbog takvih problema, deo Merkatora je već u procesu prodaje a pre desetak dana je i Agrokor bio meta medijskih spekulacija da njegov vlasnik Ivica Todorić traži kupca za trgovinski segment Agrokora, najveći hrvatski maloprodajni lanac Konzum. U oba slučaja, kao mogući kupac pominje se Mišković, ali je vest o „Boski“ na dnevni red izvukla pitanje koliki je stvarni investicioni potencijal njegovog poslovnog carstva i nije li se i Delta preinvestirala. Odgovor na ta pitanja malo ko zna, pošto detalje svog finansijskog stanja, a posebno o uzetim kreditima, Delta brižljivo drži podalje od javnosti. Vlada uverenje, međutim, da pare za tu kompaniju nikad nisu problem.
U Agrokoru su demantovali nameru da prodaju Konzum, ali prema nezvaničnim informacijama, Todorić je prinuđen na prodaju jer nije našao banku od koje bi dobio kredit za refinansiranje oko 83 miliona evra duga čija naplata dolazi ove godine. Prema medijskim spekulacijama, Todorić je s prodajom Konzuma bio u pregovorima sa francuskim Karfurom (Carrefour), ali je posao propao zbog nerealno visoke cene od 1,7 milijardi evra i namere Todorića da zadrži 25% vlasničkog paketa maloprodajnog lanca. U Agrokoru ne pokušavaju da negiraju faktičko postojanje pritiska dugoročnih obaveza koje su, prema poslednjim službenim podacima, na kraju 2007. godine dostigle 3,8 milijardi kuna (oko 500 miliona evra), dok ukupne obaveze na ukupni prihod koncerna od oko tri milijarde evra, dostižu oko 1,7 milijardi evra. Prema podacima hrvatskog portala „Biznis“, Agrokoru 2010. godine na naplatu dolazi oko 100 miliona evra, a 2011. godine oko 300 miliona evra.
Merkatorovi ključni akcionari Pivara Laško i Infond pokrenuli su postupak prodaje svojih udela iz istih razloga koji su pokrenuli spekulacije u slučaju Agrokora. Akvizicija dela Merkatora bi za Miškovića ipak bila veliki zalogaj, čak i ako bi animozitet slovenačkih političara prema njemu oslabio, pošto se udeo koji će u martu biti ponuđen na prodaju procenjuje na više stotina miliona evra. Kriza bi Miškoviću u eventualnom pokušaju ulaska u Merkator mogla da pomogne tako što će smanjiti cenu za taj veliki regionalni trgovinski lanac, ali mu istovremeno može otežati posao zbog problema koje imaju banke kreditori.
(Beta monitor)

