„Etihad Airways“ je danas predstavio novi brend „Etihad Airways Partners“, koji povezuje grupu aviokompanija čiji je zajednički cilj da putnicima omoguće širi izbor putem unapređenih saobraćajnih mreža i reda letenja, kao i pružanjem dodatnih pogodnosti za putnike koji često lete.
Vesti
Najviše će se uštedeti na smanjenju plata u Beogradu, najveće smanjenje fonda zarada u Golupcu
Ako se izuzmu policija i vojska, ukupan fond zarada, po modelu ušteda koji je najavila vlada biće smanjen za 1.083 miliona dinara mesečno, što je 1,4% od mesečnog fonda zarada koji iznosi 77 milijardi dinara, izračunao je urednik sajta Makroekonomija.org, Miroslav Zdravković. Najviše će se uštedeti na platama u Beogradu, 327 miliona dinara, ali će u njemu fond zarada biti smanjen za 1%. Najveće smanjenje fonda zarada imaće Golubac (4,3%), Despotovac (4,3%) i Žagubica (4,1%). Slede, sa više od 3% pada zarada: Sokobanja (3,8%), Boljevac (3,7%), Mali Zvornik (3,6%), Raška (3,1%), Rekovac (3,1%), Bosilegrad (3,1%), Lajkovac (3,1%), Majdanpek (3,1%), Ljig (3,1%), Opovo (3%), Bor (3%), Sjenica (3%) i Požarevac (3%). U većini, radi se o malim opštinama gde nije razvijen privatan sektor, pa je relativna zavisnost od plata u državnoj upravi, zdravstvu i obrazovanju najveća.
U Srbiji je u avgustu registrovano 284.077 noćenja stranaca, što je čak za 25,3% više u odnosu na isti mesec 2013 godine, a povećalo je kumulativnu stopu rasta na 9,3% u periodu januar-avgust, jer je u tom periodu već registrovano 1.447.697 noćenja stranaca. Prethodni rekord zabeležen je u julu ove godine, kada je bilo registrovano 251.730 noćenja stranaca, prenosi makroekonomija.org.
U poslednjih 11 godina, koliko je lizing prisutan na domaćem tržištu, zahvaljujući ovom vidu finansiranja nabavke vozila, mašina, opreme i nekretnina, u privredu Republike Srbije direktno je investirano više od 4,3 mlrd EUR, saopšteno je na međunarodnoj konferenciji „Lizing kao podrška privredi Srbije“.
Među najvećim korisnicima lizinga su mala i srednja preduzeća iz transportne, proizvodne i trgovinske delatnosti. Ukupno, privredna društva predstavljaju više od 85% korisnika lizinga.
Na lizing se najviše kupuju kamioni, priključna i ostala vozila, proizvodna oprema i mašine, a kao značajno sredstvo finansiranja koriste ga i poljoprivredni proizvođači i gazdinstva, koji kupuju poljoprivredne mašine i opremu, ali i silose, sušare, rashladne komore i plastenike…
Sektor informacionih tehnologija putem lizinga finansira nabavku IT opreme i mrežnih sistema, ali, kako je istaknuto na skupu o lizingu, iako taj vid finansiranja prepoznaje veliki deo privrede, trenutno stanje nije ni blizu maksimalne iskorišćenosti.
U zemljama EU čak 40% preduzeća koriste lizing, a kako je rekao pomoćnik ministra finansija Zlatko Milikić, učešće tog vida finansiranja u Srbiji je 2,1%.
Milikić je ovom prilikom napomenuo da se beleži blag rast lizinga ali da i dalje dominiraju drugi vidovi finansiranja privrede. On je precizirao da u finasiranju banke učestvuju sa 92%, osiguranje sa 5%, dok je učesće tržišta kapitala zanemarljivo.
Potpredsednik Privredne komore Srbije Raša Ristivojević rekao je da se upotrebom lizinga može smanjiti rizik tehnološkog zastarevanja opreme što je za mnoge privredne grane od izuzetnog značaja. Prema njegovim rečima, stiče se utisak da posebno mala i srednja preduzeća ne koriste dovoljno prednosti finansijskog lizinga. Kako je dodao, jedan od razloga je činjenica da privrednici nisu u dovoljnoj meri upoznati sa mogućnostima koje ovaj model finansiranja pruža.
Šansa za MSP
Generalna sekretarka Asocijacije lizing kompanija Srbije Teodora Milenković, navela je da sredstva plasirana privredi putem lizinga predstavljaju direktno i dugoročno ulaganje u proizvodnju i da omogućava preduzećima da nadoknade ograničene mogućnosti finansiranja iz drugih izvora.
– Lizing omogućava malim i srednjim preduzećima da nadoknade ograničene mogućnosti finansiranja iz drugih izvora, i na taj način, putem lizinga investiraju u dalju proizvodnju što doprinosi boljem i efikasnijem poslovanju ovog sektora, te direktno utiče i na privredni rast zemlje – kaže Milenković.
Emilijano Štajnf, predsednik ALCS, istakao je da industrijski sektor koristi ovaj vid finansiranja za nabavku svih vrsta mašina, opreme, pogona i proizvodnih linija. On ističe da su među korisnicima lizinga zastupljena i fizička i pravna lica koja koriste lizing za kupovinu putničkih automobila i flota vozila i da u perspektivi, veliki potencijal lizinga leži i u finansiranju projekata obnovljivih izvora energije.
Učesnici konferencije su se složili da, iako je lizing prepoznat od strane velikog dela privrede, trenutno stanje nije ni blizu maksimalne iskorišćenosti lizinga, imajući u vidu da u zemljama Evropske unije čak 40% malih i srednjih preduzeća koristi lizing.
Tako je na primer u Hrvatskoj, pored sektora malih i srednjih preduzeća jedan od najvećih korisnika lizinga državni i javni sektor, koji u Srbiji još uvek ne koristi sve pogodnosti lizinga.
– U većini slučajeva, državni i javni sektor u Republici Hrvatskoj putem finansijskog lizinga finansira pre svega segment voznog parka, javnog prevoza i komunalnih potreba, i čini veoma značajan udeo u ukupnim plasmanima lizing industrije – izjavio je Darko Urukalović, potpredsednik lizing društava Privredne komore Hrvatske.
Šta dalje?
Da bi se podstakao dalji razvoj lizinga u Srbiji, neophodno je dalje unapređenje zakonodavstva i harmonizacija propisa koji se odnose na lizing industriju, a koji trenutno nisu usklađeni, zaključak je učesnika konferencije.
– U poslednjih godinu dana, ostvaren je značajan napredak u komunikaciji predstavnika lizing kompanija i donosilaca zakonske regulative i verujem da je došao momenat da se ovakvo razumevanje i podrška materijalizuju u vidu formiranja radne grupe, u cilju izmene Zakona o finansijskom lizingu – istakla je generalna sekretarka Asocijacije lizinga Srbije.
– Zalažemo se da se omoguće subvencioni programi finansiranja putem lizinga istim intenzitetom kao što postoji i za finansiranje putem kredita. Takođe, predlažemo da se poslovanje davalaca lizinga kao finansijskih institucija proširi i da se omogući ostvarivanje prihoda po osnovu vršenja delatnosti koje su srodne, poput toga da se lizing kompanijama omogući da budu zastupnici u osiguranju – pojašnjava Emilijano Štajnfl, predsednik ALCS.
Predstavnici lizing industrije su skrenuli pažnju da je Asocijacija lizing kompanija Srbije već inicirala pred Ministarstvom poljoprivrede dopunu Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, kojim se definišu mogućnosti subvencionisanog finansiranja, a koji je u ovom trenutku rezervisan isključivo za kreditnu podršku. Na taj način, poljoprivrednim proizvođačima bi se omogućilo i subvencionisano finansiranje mehanizacije na lizing, i ponudio povoljniji način finansiranja od trenutnog.
Izvor: eKapija
Program profesionalne orijentacije i karijernog vođenja koji je uveden u sve osnovne škole i kancelarije za mlade u Srbiji, do sada je prošlo više od 95.000 osnovaca i oko 50.000 srednjoškolaca. Program se sprovodi kroz projekat „Profesionalna orijentacija u Srbiji“, koji od 2011. realizuje Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ u partnerstvu sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Ministarstvom omladine i sporta Republike Srbije, sa ciljem da se kroz školske i vanškolske aktivnosti učenicima završnih razreda osnovne škole i srednjoškolcima pruži maksimalna podrška za samostalnu i valjanu odluku u izboru buduće škole i zanimanja. Mladi se kroz ovaj program osposobljavaju da upravljaju svojom karijerom i prilagođavaju brzim promenama na tržištu, da se stalno usavršavaju, donose odgovorne odluke u svim sferama života i aktivno utiču na ključne društvene i ekonomske okolnosti, istaknuto je na međunarodnoj konferenciji „Moj put do željenog zanimanja“, koja je u organizaciji GIZ-a okupila u beogradskom Sava centru najpoznatije domaće i strane stručnjake za ovu tematiku.
Projekat se sprovodi u okviru programa razvojne saradnje Savezne Republike Nemačke i Republike Srbije, sa glavnim ciljem da se kroz sistemsko povezivanje obrazovnih institucija i tržišta rada omogući brže zapošljavanje i smanji stopa nezaposlenosti među mladima. Prema rečima Jirgena Šmida, prvog sekretara za ekonomsku saradnju u Ambasadi Savezne Republike Nemačke u Beogradu, mladi su u fokusu razvojne saradnje Nemačke i Srbije kako bi im bilo omogućeno da ostvare svoje ciljeve i preuzmu odgovorne uloge u reformskim procesima. Nemačka je od 2000. godine do danas za Srbiju izdvojila 1,6 milijardi evra, a dve države trenutno realizuju 14 zajedničkih projekata iz raznih sektora, sa ciljem da se poboljšaju privredni i društveni uslovi u zemlji, pa time i perspektive za mlade generacije, istakao je Šmid.
Projekat „Profesionalna orijentacija u Srbiji“ primenjuje potpuno novi pristup, koji je na osnovu najboljih evropskih iskustava prilagođen uslovima u Srbiji. Učenici imaju mogućnost da kroz pet faza programa i kroz radioničarski rad sa vršnjacima steknu realnu sliku o svojim talentima i sposobnostima, informišu se o željenom zanimanju, o mogućnostima daljeg školovanja i situaciji na tržištu rada. Potom dobijaju priliku da se u preduzećima oprobaju u profesijama koje ih interesuju i da na osnovu svih tih informacija donesu odluku šta zaista žele da rade, i shodno tome, za koju školu da se opredele. U završnoj fazi programa, učenici stiču osnovne veštine kako da upravljaju karijerom, neprestano uče i svoj plan prilagođavaju i menjaju u skladu sa promenama životnih okolnosti.
Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja stoga je donelo odluku da se program profesionalne orijentacije uvede u svih 1.086 osnovih škola u Srbiji, u kojima je u programu angažovano oko 3.500 nastavnika i stručnih saradnika, rekao je Ljubiša Antonijević, pomoćnik ministra u Sektoru za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje odraslih. Tokom tri godine realizacije projekta, uspostavljena je saradnja među školama, saradnja sa roditeljima, sa lokalnim preduzećima u kojima se održavaju realni susreti mladih sa svetom rada, sa kancelarijama za mlade koje podstiču vršnjačko informisanje i sa lokalnom samoupravom. Na ovaj način vraćena je vaspitna funkcija u škole, koje su postale glavni mobilizator kapaciteta u lokalnoj zajednici, istakao je Antonijević.
Prema rečima Snežane Klašnje, pomoćnice ministra omladine i sporta u Sektoru za omladinu, institucionalna podrška mladima u Srbiji zasnovana je na Strategiji za mlade, a donošenjem Zakona o mladima, Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, a u skladu sa Strategijom karijernog vođenja i savetovanja i Nacionalnom strategijom zapošljavanja, postavljen je okvir za unapređenje kompetencija mladih, kako bi se povećale mogućnosti za njihovo zapošljavanje. U promociji karijernog vođenja i savetovanja, 145 kancelarije za mlade imaju veoma aktivnu ulogu u pružanju informacija iz ove oblasti, organizovanju realnih susrete sa svetom rada i vršnjačkih radionice za mlade.
U projektu učestvuju 32 lokalne samouprave u Srbiji i preko 1.000 kompanija koje su realizovale realne susrete za više od 51. 000 osnovaca i oko 15.000 srednjoškolaca. Preko timova za profesionalnu orijentaciju koji se formiraju na nivou lokalnih zajednica, uspostavlja se saradnja i sa filjalama Nacionalne službe za zapošljavanje, službama za socijalni rad i nevladinim organizacijama, pa ovakav obuhvat aktivnih učesnika pokazuje da je reč o jednom od najambicioznijih bilateralnih projekata, ocenio je Hajnc-Diter Harbers, vođa GIZ projekta „Profesionalna orijentacija u Srbiji“. Prema njegovim rečima, osnovni zadatak GIZ-a je da u saradnji sa svim relevantnim akterima uspostavi mrežu odgovornih ljudi i aktivira celu zajednicu u podršci mladima da se kroz profesionalnu orijentaciju osposobe za kvalitetan život.
Važnost ovakvog pristupa potvrđuju i rezultati istraživanja među mladima u Srbiji pre primene programa, prema kojima na odluku deteta o daljem školovanju najviše utiču vršnjaci, blizina škole, šta je od zanimanja u tom trenutku popularno u javnosti, slika o tome u kojim profesijama najviše može da se zaradi i mišljenje roditelja, naročito u situacijama kada je već razvijen porodični posao, navela je Marija Radovanović, viša menadžerka ovog projekta u GIZ-u. Nakon njegove trogodišnje primene, značajno je poboljšana informisanost učenika prilikom donošenja odluka o budućem zanimanju, što potvrđuje podatak da više od 90% svršenih osnovaca upisuje prvu želju sa liste. Radovanović je dodala da je posebna prednost ovoga programa što kod svakog deteta, shodno njegovim sposobnostima, neguje uslove za uspeh i priprema mlade da žive svoj život, da nauče da iskoriste šanse i savladaju prepreke.
Zahvaljujući uspostavljanju zajedničkih resursa i objedinjenom katalogu usluga o profesionalnoj orijentaciji, mladi ljudi su u mogućnosti da se infomišu o tome kakve vrste podrške mogu da dobiju u svojoj sredini, smatra Jelena Dimitrijević, direktorka Centra Inventiva, koji je implementacioni partner GIZ-a u ovom projektu. Učenici, nastavnici, roditelji, preduzeća i ostali učesnici programa, istakli su kao njegovu posebnu vrednost što se u realizaciji pruža sistemska podrška, koja je istovremeno dovoljno fleksibilna da se svako uključi u program shodno svojim kapacitetima. Dimitrijević posebno ističe IPA projekat, u kome se fokus pomera ka integrisanom pristupu, koji profesionalnu orijentaciju već od prvog razreda osnovne škole uključuje u nastavne sadržaje.
S obzirom na izuzetne dosadašnje rezultate ovog projekta i na njegov značaj za osamostaljivanje mladih u Srbiji i njihovo brže zapošljavanje, na konferenciji je zaključeno da bi program profesionalne orijentacije trebalo integrisati u obrazovni sistem na svim nivoima.
Dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrade za fiziku su Šuji Nakamura, Isamu Akasaki i Hiroši Amano za izum novog, energetski efikasnog i ekološkog izvora svetlosti – svetleće diode (LED) koja emituje plavu svetlost.
Upotreba ovih dioda trebalo bi da svetu donese mnogo efikasnije i trajnije alternative tradicionalnim izvorima svetlosti, navodi se u saoštenju komiteta koji dodeljuje nagrade, koje simbolično nosi naziv „Nova svetlost koja će obasjati svet“.
Bele svetleće diode, do kojih danas možemo doći zahvaljujući radu ovih japanskih načunika, emituju jaku “belu svetlost”, traju duže, znatno su štedljivije i manje štetne po našu okolinu.
Njihovo razvijanje moguće je pratiti iz dana u dan, jer postaju sve savršenije i imaju bolji svetleći efekat. Najskoriji rekord koji je postignut beleži 300 lm/W, što se može porediti sa svetlošću 18 klasičnih sijalica ili 4 fluorescentne lampe.
Kako četvrtina energije koju trošimo ide na osvetljenje, doprinos očuvanju planete i njenih resursa diodama koje su izumeli japanski naučnici je nemerljiv.
Ovakve LED lampe mogu da osvetle i krajeve naše planete u kojima živi više od milijardu i po ljudi širom sveta, a do kojih još uvek nije stigla efikasna električna energija. S obzirom na to koliko malo energije treba za njihov rad, mogu se pokrenuti i samo uz pomoć jeftine solarne energije.
Kako je Voja Antonić, montažer, pronalazač i publicista, već pisao za B&F, svetleće diode (Light Emitting Diode, ili LED), ne sadrže otrovne sastojke niti štetna ultraljubičasta zračenja, mogu da se pale i gase bezbroj puta, mehanički su skoro neuništive, lako im se reguliše snaga, a uz sve to, vek trajanja ovih rasvetnih tela je višestruko duži od svega što smo do sada imali – iznosi oko 50.000 radnih časova, što je preko 30 godina normalne upotrebe. Čak ni tada LED neće prestati s radom, nego će se jačina samo smanjiti na oko 70% početne.
Voja Antonić je toliko zainteresovan za ovu temu da je počeo da se bavi i implementacijom LED rasvete u stambenom prostoru. Osim toga, LED rasveti posvetio čak i izložbu pod imenom „Čarolija svetleće tačke“ gde je izložio 13 njegovih LED Art instalacija, nastalih iz čiste radoznalosti i ličnog zadovoljstva.
Naučnici su uputili upozorenje komisiji za Nobelovu nagraduda dodeljivanje Nobelove nagrade godinama, pa i decenijama, posle naučnih otkrića dovodi do umanjenja značaja same nagrade. Još gore je kada se desi ono što se desilo 2011. godine kada je polovina nagrade za medicinu pripala Ralfu M. Stajnmanu za otkrića vezana za stečeni imuni sistem, ali je on tri dana pre dobitka nagrade preminuo. Komisija za dodelu nagrade je u ovom slučaju prekršila svoje pravilo i posthumno dodelila nagradu, ali to je uzburkalo javnost.
Naime, stručna javnost govori da bi moglo da bude sve više ovakvih slučajeva. Santo Fortunato, fizičar sa finskog Aalto univerziteta, je ove godine sa nekoliko drugih naučnika napisao rad u kojem tvrdi da se na dodelu Nobelove nagrade čeka sve više. “Do 1940. godine samo 11 odsto fizičara, 15 odsto hemičara i 24 odsto psihologa je nagrađivano posle više od 20 godina od svog najvažnijeg otkrića. Od 1985. godine međutim, nagradu sa velikim zakašnjenjem dobija 60 odsto fizičara, 52 odsto hemičara i 45 odsto psihologa”, piše u radu.
Ako se ovaj trend nastavi, piše, do kraja ovog veka procenjena starost Nobelovaca pri dobijanju nagrade prevazići će njihovu dužinu života. Drugim rečima, većina će biti pokojnici pre nego što budu nominovani za prestižnu nagradu.
Ovaj trend međutim pospešuje potreba Nobelove komisije da se naučna otkrića dokažu i u praksi pre nego što se za njih dodeli nagrada. Tako je teorija o Higsovom bozonu, za čije dokazivanje postojanja su prošle godine dobili Nobela Fransoa Englert (80) i Piter Higs (84), zapravo postavljena 1964. godine. Dok su stigli do nagrade, jedan od trojice postavljača ove teorije, fizičar Robert Brout, je preminuo.
Izvor: The Local
Često se dešava da čitamo o tome kako ne volimo HR, kako je HR više ne postoji, kako je beskoristan, kako ga ne treba spašavati ili kako treba zatvoriti HR odeljenja. U jednom od skorijih citata, HR se opisuje kao: „posao koji obično rade gojazne žene srednjih godina i koje obožavaju da tračare“. Ove kritike se najviše odnose na administrativni deo HR-a, pobornike prava korporacija ili loša iskustva ljudi tokom procene radne uspešnosti.
Ovi stereotipi su ukorenjeni u zastarelom i uskom načinu razmišljanja i ličnim predrasudama koje treba zameniti sa realnijim i dugoročnijim pogledima na HR.
Prvenstveno ove kritike procenjuju sadašnjost prema iskustvima iz prošlosti. Kada sam bio mlad, naši televizori su imali katodne cevi koje su kasnije zamenjene SSE uređajima, a nakon toga nadograđene televizorima visoke rezolucije (HDTV). Bilo bi naivno da procenjujemo televizore sa visokom rezolucijom prema iskustvu koje smo imali sa televizorima sa katodnom cevi. Isto tako, kritike često osuđuju sadašnje HR prakse prema onima iz prošlosti. HR jeste počeo kao administrativna funkcija koja određuje uslove za rad i rutine pri zapošljavanju, plaćanju i razvoju ljudi. Danas, ove administrativne aktivnosti se odrađuju uz pomoć tehnologije i drugih usluga i skoro su nevidljive. Stvaranjem predrasuda o sadašnjosti prema rezultatima iz prošlosti samo usporava napredak i dokazuje raskorak sa sadašnjim HR-om.
Drugo, uskoumne kritike se fokusiraju na samo mali deo HR sveta. Normalna distribucija postoji u svakom delu našeg života: 20-60-20. U svakoj promeni, 20% ljudi koji se odmah promeni i prilagodi, 20% koji se nikad neće promeniti, a 60% ljudi vremenom uči i menja se. Ljudi koji kritikuju HR misle da tih 20% ljudi koji se nikad neće promeniti čini 100% HR sveta. Naravno da postoje loši HR profesionalaci, prakse i odeljenja. Ali definisanje jedne struke prema tih 20% ljudi je kao kada kolumnistu okarakterišemo prema jednom komentaru iz njegove kolumne. Većina kritičara ima usko razmišljanje, nisu tolerantni i imaju ograničenu perspektivu baš zato što se fokusiraju na tih 20% ljudi.
Verujem da su mnogi HR pesimisti imali neko loše iskustvo u toj oblasti. Možda nisu dobili željenu promociju ili posao, imali su užasne rezultate na proceni radne uspešnosti ili nisu bili plaćeni onoliko koliko su mislili da zaslužuju. Osuđivanje cele profesije prema ličnim iskustvima je kao kad osuđujemo SAD prema jednom danu provedenom u Njujorku. Moja žena, psiholog po struci, me podstiče da istražim ono “zašto” … zašto neko radi neke stvari? Pesimisti možda žele da reše njihova negativna lična iskustva ili žele da privuku pažnju svojim snažnim izjavama. U svakom slučaju, većina tih ljudi ima predrasude koje potiču iz ličnih iskustva.
Kako bi HR nauka nastavila da napreduje, potrebno je zameniti pesimiste sa promišljenim posmatračima. Optimistični psiholozi su pronašli da fokus na dobre stvari umesto na loše može da stvori trajne promene. Losardov odnos 5:1 – pozitivni naspram negativni komentari – dovode do uspešnijih timova i odnosa.
Evo nekoliko saveta kako možemo unaprediti HR:
• Počnite od biznisa. Kada je u diskusijama o HR-u glavni fokus na potrebama biznisa, onda HR treba posmatrati kao proces koji omogućuje da se poslovni rezultati ostvare.
• Definišite rezultate koje želite da HR ostvari. Poslovni uspeh se ne postiže aspiracijom vizije, misije i nade, već rezultatima koje HR ostvari u smislu talenta, liderstva i kulture.
• Budite inovativni u HR procesima. Kao što televizor visoke rezlucije sa ravnim ekranom menja naše iskustvo gledanja televizije; tako i HR prakse pri zapošljavanju, treninzima, kompenzacijama, čak i omraženim upravljanjem učinkom treba da se nadograde i obnove.
• Uskladite HR procese. HR procesi su sve više usklađeni sa strategijom kompanije, kao i sa drugim interesnim grupama i kontekstima. Stvaranjem brenda koji ima lidersku kulturu iznutra i koji se odražava i spolja, osigurava da naši lideri i kulture izdrže promene.
• Budite radoznali i fokusirajte se na ono što dolazi. Umesto da žali za onim što se već dogodilo, pronicljiv HR profesionalac treba da predvidi i stvori nešto novo.
Autor: Dave Ulrich, vodeći HR stručnjak i počasni govornik Artof.HR konferencije u Dubrovniku
Posle najave tehnološkog giganta Filipsa da će se ova kompanija razdvojiti na dva dela, stigla je i vest da Hewlett-Packard (HP) planira isto.
Naime, računarska kompanija bi mogla uskoro da razvoji proizvodnju računara i štampača od brzorastućeg dela kompanije koji se bavi poslovnim hardverom i uslužnim delatnostima. Akcionari HP-a bi trebalo da zadrže svoj udeo u obe kompanije.
Nova kompanija koja će proizvoditi personalne računare i štampače zvaće se HP Inc a predvodiće je Dion Vajsler koji trenutno upravlja ovom divizijom u HP-u. Aktuelni izvršni direktor Meg Vajtmen trebalo bi da preuzme rukovodstvo u drugoj kompaniji – Hewlett-Packard Enterprise.
Svaka od ove dve delatnosti podjednako doprinosi trenutnom poslovanju HP-a i stvara po pola profita kompanije.
Izvor: CNBC









