Josip Broz Tito je poznat po mnogo čemu, pa i po svojoj ljubavi prema fotografiji. Na putovanja, žurke, prijeme i na mnoga druga mesta on je stalno nosio foto aparat, a njegove fotografije sada možete pogledati u Muzeju „25. maj“.
Izložba „Foto Tito“ traje do 28. februara a ulaz na nju košta 200 dinara.
Inače, Titov fotografski opus nađen je pre nepunih mesec dana u 473 filma i oko 300 polaroid snimaka sa raznim motivima, od prve dame tadašnje Jugoslavije, preko svečanih proslava, pejzaža, lovišta i lova, do kućnog osoblja, uglavnom ženskog.
Izložbu je otvorila fotografkinja Goranka Matić, sa objašnjenjem da je Tito veoma voleo kako fotografisanje, tako i razvijanje filmova, koje je ponekad sam obavljao.


Kada potpisujete ugovore morate pažljivo čitati sve, a posebno sitne fusnote, jer se ništa ne „podrazumeva“. To i radim. Ali sve ostalo čitam ovlaš. Dosadilo mi je više i to čitanje, posebno onoga što dobijam na mejl, sve pozivi na koktele i otvaranje nekih objekata, gde teba da se dosađujete sa širokim osmehom na licu. Novinarima se međutim, pored koktela, često dešava da dobijaju pozive za učestvovanje u nekim manifestacijama. Tako je naša redakcija dobila od VIP-a poziv za turnir u ženskoj odbojci na Adi. Preletela sam ono pismo, i sa nostalgičnim sećanjima na sve sportske manifestacije u kojima sam učestovala, a s obzirom na činjenicu da je pozivnica za dve osobe, povela sam drugaricu koja voli da igra odbojku. Tako smo se nas dve, jednog toplog junskog dana, uputile na Adu, obučene kako i dolikuje odbojkašicama – u kratke šorciće i stare patike. No, ispostavilo se da ja nisam dobro pročitala ulaznicu, da smo došle ne da igramo, nego da gledamo utakmicu profesionalnih odbojkašica, i to iz vip lože. Ušle smo u ložu, kad ono – svi pristojno obučeni, a žene profi našminkane, u dugim haljinama. Tako se naš sportski dan sveo na sedenje u hladu iz kog se ni ne vidi utakmica, u odeći skoro pa za plažu, sa mišlju koja me je sve vreme kopkala – odakle mi ideja da će mene neko da pozove da igram odbojku na Prvenstvu Srbije. Od sada, kada dobijem pozivnicu, čitam sve što piše, gledam slike, a dodatno proverim i sajt organizacije koja me negde poziva.