Foto: Pixabay
Vesti
Pavle Petrović: Motor privrednog rasta Srbije su strane direktne investicije, a one opadaju
Prvi strukturni problem privrede Srbije je usporavanje stranih direktnih investicija, koje su jedan od osnovnih motora privrednog rasta do sada, rekao je član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), Pavle Petrović u intervjuu za Insajder.
„Pad investicija je strukturni, temeljni, bazični problem u srpskoj ekonomiji. Investicije su bile privlačene jeftinom radnom snagom i ulazile su u niskotehnološke grane sa malom dodatnom vrednošću“, rekao je Petrović, nekadašnji predsednik Fiskalnog saveta, prenosi Beta.
Dodao je da se u 2025. očekivao rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) od više od četiri odsto – biće oko dva odsto – a razlog su međunarodne okolnosti, suša u poljoprivredi, ali postoje i dve fundamentalne stvari koje utiču na privredni rast i koje su uticale u 2025, i uticaće u 2026. i sledećim godinama, a to su obim investiranja, pre svega strane direktne investicije i drugo su tekući građanski, studentski protesti.
Strane direktne investicije, su prema njegovim rečima, gotovo prepolovljene u 2025. u odnosu na 2024.
U 2024. su, kako je naveo iznosile 4,6 milijardi evra, sada se procenjuje za 2025. da su oko 2,6 milijardi, a neke projekcije prve za ovu 2026. godinu jesu da će se one nešto popraviti, ali neće dostići nivo iz tih ranijih godina.
Investicije u „motanje kablova“ donose, prema njegovim rečima, male dodatne vrednosti iz koje je mogla da se plati jeftina radna snaga i još da se dobro zaradi.
„Sada ta radna snaga više nije toliko jeftina i mi tu više nismo konkurentni. Da je tako vidimo jer investicije koje su išle u te grane već odlaze. To je primer juga Srbije. To će da odbije i nove investicije“, rekao je Petrović.
Istakao je da ono što bi moralo da se promeni, da bi „Srbija i dalje privlačila strane direktne investicije, jeste da se promeni poslovno okruženje, obezbedi vladavina prava, da se poštuju ugovori, da se ne donose ad hoc neke druge mere“.
„Mi izvozimo dve trećine u Evropsku uniju, glavne investicije dolaze odatle i mogli bi da počnemo da privlačimo investicije koje su na višem tehnološkom nivou, koje imaju veću dodatu vrednost i mogu da plate radnu snagu. Te investicije će se smanjivati ako se ambijent ne promeni“, naveo je Petrović.
Dodao je da se taj model koji ekonomisti nazivaju „sirova snaga“, iscrpljuje pošto ne može dugo da „gura“ privredni rast.
„Često se pozivaju, pa kako je Koreja, Tajvan … Oni jesu imali jedan period državnog rasta, ali te zemlje su postale razvijene tek kada su kod njih uvedena pravila igre i kada su prešle sa relativno autokratskih režima na demokratske režime“, rekao je Petrović.
Na konstatciju da predstavnici vlasti tvrde da su za manji privredni rast krivi studenti, Petrović je rekao da upravo studenti zahtevaju da se zemlja vrati na putanju stabilnog privrednog rasta, baziranog na znanju, inovacijama, ili onome što se zove pametan rast, a to dovodi do rasta produktivnosti, rasta dohotka po glavi stanovnika, a to znači rast životnog standarda i ekonomski prosperitet.
„Ono što oni zahtevaju jeste fundament za naš dugoročni rast. Naravno, tu ima još dosta drugih mera, ali to su kratkoročnije, ali ako treba jednu polugu izvući, šta treba povući da bi se to obezbedilo, to je upravo ono što studenti zahtevaju“, naveo je Petrović.
Dodao je da je tačno da su građanski i studentski protesti imali neki efekat na usporavanje privrednog rasta u 2025, a imaće efekat na usporavanje privrednog rasta i u 2026. godini, ali da su građanski protesti koji izazivaju neizvesnost upravo zbog toga što se demokratija i građanske i političke slobode u Srbiji naglo urušavaju.
Odgovarajući na pitanje da li međunarodna izložba Ekspo može da „pogura“ privredni rast, Petrović je rekao da će imati efekat dok se grade ti objekti.
„Međutim, već sada postoje analize da je pitanje da li će to da se desi i dugoročno. Ja sam skeptičan da će to dati efekte kakvi se očekuju“, naveo je Petrović.
Istakao je da su neke alternativne investicije bile mnogo potrebnije i bolje – u zaštitu životne sredne, prečistače vode u Beogradu, u obrazovanje (škole, zgrade, opremu), lokalne i magistralne puteve koji su daleko slabiji od auto-puteva.
Dodao je da bi upravo te investicije stvorile ambijent za privredni rast.
Izvor: Insajder/Nova ekonomija
Foto: Mihaly Koles, Unsplash
NIJE PRVI PUT DA JE GRINVALDOVA GRANICA PROBIJENA
Najnoviji Deloitteov izveštaj “Tehnološki trendovi za 2026. godinu” pokazuje uz pomoću kojih tehnologija se mogu unaprediti poslovni rezultati.
Donedavno su bile potrebne decenije za sveobuhvatnu primenu određene tehnologije, a danas govorimo o mesecima, jer se njihov uticaj ne sabira već umnožava. Ova kombinacija inovacija, naročito u oblastima poput veštačke inteligencije (VI), deluje kao katalizator – napredak u jednom domenu ubrzava napredak u svim drugim.
Moraju li kompanije “hvatati korak” sa promenama?
Ovako brze promene dovode u pitanje tradicionalne organizacione strukture i procese. Brojna privredna društva postaju svesna da njihova postojeća tehnološka infrastruktura i operativni modeli, osmišljeni za neko drugo vreme, više nisu dovoljni da odgovore na zahteve ovog naprednog okruženja. Više nije dovoljno samo pronaći nove tehnologije – potrebno ih je integrisati tako da se stvori stvarna poslovna vrednost, i to brzo, u različitim sektorima.
„Došlo je do suštinske promene: više se ne pitamo ‘Šta možemo da uradimo uz pomoć veštačke inteligencije?’, već ‘Kako eksperimentisanje pretvoriti u merljiv poslovni učinak?’. Hitnost sada proizilazi iz svesti da je ovo trka u kojoj odlučnost ubrzava napredak. Oni koji deluju brzo i odlučno menjaju pravila igre i postavljaju nove standarde, dok oni koji čekaju rizikuju da postanu irelevantni na tržištu. Prednost prvog poteza donosi ubrzanu poslovnu vrednost – zato je imperativ da krenemo sada, sa jasnom vizijom i strategijom kako bismo kapitalizovali potencijal“, smatra Stefan Ivić, partner i lider za Data i AI za Deloitte Central Europe.
Pet trendova koji će odrediti budućnost kompanija
Izveštaj “Tehnološki trendovi za 2026. godinu” izdvaja pet međusobno povezanih tehnologije koje mogu unaprediti poslovanje privrede.
Veštačka inteligencija poprima fizički oblik: Veštačka inteligencija i robotika se sve više približavaju. Mašine prestaju da budu unapred programirani alati i postaju autonomni sistemi sposobni da razumeju, uče i deluju u složenom okruženju. Troškovi opadaju, a kapaciteti rastu – od industrijskih robota do autonomnih vozila – te je integracija ovih tehnologija sve prisutnija.
Agenti veštačke inteligencije postaju naša stvarnost: Sve veći deo radne snage zasniva se na silicijumskim čipovima. Prve inicijative za uvođenje agenata veštačke inteligencije nisu donele značajne rezultate jer su se fokusirale na automatizaciju starih procesa, umesto na njihovo redizajniranje. Vodeće organizacije sada uvode modele koji se prvenstveno oslanjaju na agente, organizuju multiagentske sisteme i razvijaju nove okvire upravljanja za ovu novu digitalnu radnu snagu.
Razmišljanja o infrastrukturi veštačke inteligencije: Upotreba veštačke inteligencije raste, a mnoge organizacije se približavaju prelomnom trenutku kada će pristupi zasnovani isključivo na cloudu postati preskupi. Strateška hibridna arhitektura – koja podrazumeva uravnoteženu zastupljenost clouda, lokalne infrastrukture i edge računarstva – postaje dominantan model za podršku velikim sistemima za zaključivanje i tokovima rada u kojima je latencija ključna.
Veliko restrukturiranje: Veštačka inteligencija iz temelja menja tehnološke organizacije. Budžeti za veštačku inteligenciju sve su veći, dok prioriteti postaju strateško rukovođenje, modularna arhitektura i novi modeli rada koji se zasnivaju na saradnji čoveka i mašine. Buduće IT funkcije biće jednostavnije, brže i sve više usmerene na timove organizovane oko proizvoda i arhitekture agenata.
Dilema u vezi sa veštačkom inteligencijom: Veštačka inteligencija ima dvostruku ulogu u oblasti sajber bezbednosti. Iako povećava odbrambene kapacitete kroz detekciju sajber napada brzinom mašine i automatizovanu simulaciju napada (engl. red-teaming), istovremeno stvara nove vrste ranjivosti u podacima, modelima, aplikacijama i infrastrukturi. Organizacije moraju od samog početka ugraditi bezbednost u veštačku inteligenciju kako bi se efikasno suočile sa ovim paradoksom.
Što je brzo više nije kuso
„Ovo razdoblje zahteva značajne iskorake: potrebno je iz korena rekonstruisati osnove naše tehnologije, ali i operativne modele“, dodala je Anamarija Mlinarić, liderka Deloitteovog regionalnog sektora za tehnologije, medije i telekomunikacije. „Organizacije moraju biti hrabre u redefinisanju svojih pristupa infrastrukturi, procesima i bezbednosti kako bi uspevale u AI-native budućnosti.“
U ovom dinamičnom okruženju uspeće organizacije koje su spremne da predvode u rešavanju problema, daju prednost brzini u odnosu na savršenstvo, projektuju rešenja uz fokus na ljude i prihvate promenu kao kontinuirani proces.
Uspeh će zavisiti od hrabrosti u redizajnu, discipline u povezivanju ulaganja sa opipljivim poslovnim rezultatima i agilnosti u sprovođenju pre nego što prilike nestanu. Sve veći jaz između organizacija koje tehnološki zaostaju i onih koje napreduju naglašava potrebu za odlučnim delovanjem.
Kompletan izveštaj Tehnološki trendovi za 2026. godinu možete preuzeti na ovom linku.
Foto: Chris_and_Ralph, Pixabay
U svom najnovijem izveštaju “Globalne ekonomske perspektive” Svetska banka povećala je prognozu rasta u 2026. i za globalnu i za srpsku ekonomiju.
Prema njenim novim projekcijama svetska privreda će umesto 2,3% porasti za 2,6%. To zapravo znači da će njen rast usporiti pošto je njegova stopa u 2025. procenjena na 2,7%.
Ipak, kada se sve sabere svetska privreda je u boljem stanju od očekivanog i zabeležila je najbrži oporavak od recesije (one iz 2020.) u poslednjih šest decenija.
Međutim, treba imati u vidu da su se mnogo brže oporavljale razvijene zemlje. Gotovo 90% njih danas ima veći dohodak po stanovniku od predpandemijskog, dok preko četvrtine zemalja u razvoju i tržišta u nastajanju i dalje nije dostiglo nivo iz 2019. godine.
Što se tiče Srbije, njen prošlogodišnji rast BDP-a je prema Svetskoj banci procenjen na 2,1%. Prognoza kaže da će u 2026. dostići 3% a u narednoj godini 3,2%.
Foto: Vladimir Vinogradov, Unsplash
U Srbiji je 2025. godine otkriveno 1.832 falsifikovane novčanice u domaćoj valuti i 2.681 falsifikat efektivnog stranog novca, objavila je Narodna banka Srbije (NBS).
U domaćoj valuti otkrivenih falsifikata preovladavali su apoeni od 2.000, odnosno oko 78 odsto, piše u izveštaju o otkrivenim falsifikovanim novčanicama za 2025. godinu.
Kada je reč o stranoj valuti, najviše je bilo falsifikovanih novčanica od 100 i 200 evra (2.196).
U 2025. godini otkrivena su 484 komada falsifikata američkog dolara u apoenima 20, 50 i 100 dolara.
Registrovana je i jedna falsifikovana novčanica nemačke marke, apoena 100 maraka.
Od ukupno oko 47,31 milion dinara, koliko iznosi nominalna dinarska protivvrednost falsifikata svih valuta, dominantan je udeo falsifikovanih novčanica evra u iznosu od oko 39,17 miliona dinara, što čini 82,79 odsto.
Izvor: Bizlife
Foto: ra2studio, Depositphotos
Kompanija Saks Global, u čijem vlasništvu su trgovci luksuznom robom Saks Fifth Avenue i Neiman Marcus, podnela je zahtev za bankrot.
Njene robne kuće postoje i rade u Njujorku još od početka prošlog veka, ističući se veoma kvalitetnom dizajnerskom robom, neretko i onom koja se ne može drugde naći, ali i personalizovanijim pristupom kupcima nego što je to običaj u drugim prodavnicama.
Međutim, upravo akvizicija jedne od njih – Neiman Marcusa – dovela ju je u poziciju da proglasi bankrot. Naime, 2024. godine Saks Global je preuzeo poznatu robnu kuću za 2,65 milijardi dolara, a onda je zapao u dugove.
Zatim je podigao je cene svoje robe a kupci su počeli da se bune i da odlaze kod narastajuće konkurencije. Zbog lošeg poslovanja Saks Global je ovog januara podneo zahtev za proglašenje bankrota, sa najavom da će pokušati da se restruktuira i smanji dug od oko 1,75 milijardi dolara. Saopštio je i da nastavlja poslovanje bez prekida, uključujući isplatu zaposlenih, dobavljača i poštovanje programa za kupce.
Foto: Muhammad Zaqy al fattah, Unsplash
Poslednjih decenija na našoj planeti usporava rast stope fertiliteta, te bi u poslednjoj četvrtini veka broj ljudi mogao početi da opada, i to u početku relativno sporo, a potom sve brže.
Ako ne dođe do krupnih promena u ponašanju ljudi, demografi upozoravaju da bi sredinom narednog stoleća globalna naseljenost mogla biti upola manja nego što nas trenutno ima.
Rast, pa pad populacije
Istorija nas uči da je broj ljudi neprekidno rastao, ali ne kontinuirano. Na prelazu u novu eru na celom svetu je bilo između 200 i 300 miliona ljudi, a da bi ljudska populacija na prelazu u 19. vek dostigla milijardu, bilo je potrebno da prođe čak 1.800 godina.
Surovi ratovi i epidemije neizlečivih bolesti ne tako retko su drastično smanjivali broj živih ljudi. Tako je, recimo, epidemija kuge širom Evrope tokom 14. veka broj ljudi umanjila najmanje za trećinu, dok pojedini demografi tvrde – i za polovinu. No, od početka 19. veka čovečanstvo se uvećava vrtoglavom brzinom, pa je 1934. godine zabeleženo dve, 1960. tri, 1974. četiri, a već 1987. pet milijardi žitelja.
Međutim, poslednjih decenija, a u Evropi bezmalo i tri četvrtine veka, demografi beleže negativan fertilitet, odnosno nedovoljan broj dece. Novorođenčadi je manje u gotovo celom svetu, a stopa rađanja neophodne za prostu reprodukcije beleži se u petnaestak država afričkog kontinenta.
Nekontrolisani strah
Oni koji pokušavaju sagledavati stvari u budućnosti ukazuju na teškoće koje bi mogle usledeti usled naglog opadanja broja stanovnika, ali prethodno treba se podsetiti da su ljudi sa ne manjom zebnjom ukazivali na probleme koji se nagomilavaju sa prebrzim uvećanjem broja ljudi na planeti.
Tako je 1968. godine poznati biolog Pol Erlih objavio „Populacionu bombu“, iskazujući strahovanje da neće biti dovoljno hrane za sve ljude na planeti. Zagovarao je kampanju smanjivanja rasta populacije i (administrativno) ograničavanje broja novoređene dece. Bilo je i onih koji su razmatrali preseljavanje na druga nebeska tela.
Stvari su se, ipak, razvijale prirodnim tokom i došlo se do osam milijardi ljudi na planeti, a tek pre tri-četiri decenije počelo se sistematičnije uočavati brzi pad fertiliteta. Mada će se broj ljudi, kao posledica decenija ogromnog uvećanja nataliteta, na svetu još izvesno vreme povećavati, pad broja stanovništva obeležiće kraj ovog i bar prvu trećinu narednog veka. Prognoze za duže razdoblje nisu uobičajene.
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Kada će biti najviše ljudi
Moglo bi se reći da je nagli pad fertiliteta već doveo do drugačijeg razvoja događaja od ranije očekivanih. Tako se krajem prošlog veka procenjivalo da će sto godina kasnije planeta dostići maksimalan broj od 11,2 milijarde žitelja, ali je pad fertiliteta uticao da demografi dostizanje maksimalnog broja stanovnika lociraju u godinu 2083. i procenjuju ga na 10,3 milijarde.
Naravno da broj novorođene dece zavisi od ponašanja ljudi, pa postoji mogućnost da maksimalan broj ljudi na svetu bude dostignut 2065. godine, kada bi iznosio 9,6 milijardi. Uostalom, već se četvrt veka zapaža sporija stopa rasta broja stanovnika.
Ograničavanje broja ljudi neće biti jedina posledica pada fertiliteta. Znatno će se povećati broj starijih iznad 65 godina i istovremeno opasti broj mladih do 18 godina. Ovakav demografski tok dovodi do problema. Stariji se plaše da će manji broj ljudi dovesti i do umanjenja broja inovacija, te manjeg broja ljudi u radnoj dobi na koje će spasti daleko najveći deo tereta izdržavanja starijih.
Ljudi sve sposobniji
Međutim, sa produženjem životnog veka produžava se i period relativno očuvane mentalne i fizičke funkcionalnosti. Istraživanja ukazuju da današnje starije generacije, u proseku, postižu bolje rezultate na kognitivnim testovima nego osobe iste životne dobi krajem 20. veka, što se povezuje sa boljim obrazovanjem, zdravstvenom negom i kvalitetom života.
Takođe i tehnologija svakim danom omogućava da se mnogo toga uradi za daleko kraće vreme i sa znatno manje ljudskog rada. Stoga se od tehnologije očekuje da nadoknadi eventualni manjak ljudi radnog doba.
Kako će broj ljudi penzionerskog doba, najurednijih glasača, biti veoma velik, budućim vladama biće teško da sprovedu produžetak radnog veka do (najmanje) navršene 70. godine života, a što će morati ako se želi sačuvati postojeći relativno skladan međugeneracijski odnos. Uostalom, Holanđani su već doneli propis po kome se na svake tri godine uvećanog trajanja prosečnog života radni vek povećava za dve godine, a ka sličnim rešenjima usmeravaju se i Nemci, Šveđani, Česi…
Mnoge zemlje pokušavaju da raznim vrstama subvencionisanja podstaknu rađanje. Rezultati su skromni. Mađarska je država koja već treću deceniju podstiče porodice s većim brojem dece i u te namene izdvaja čak šest odsto budžeta. Poboljšanja ima, ali mnogo skromnijih od potrebnih.
Rizik siromaštva
Znatno uvećana prosečna životna dob stanovništva svakako sa sobom nosi i rizik od osiromašenja. Primer Japana pokazuje da zajednica sa uvećanim brojem starijih ljudi ne mora biti siromašna. U Zemlji izlazećeg sunca prosečni životni vek se decenijama svake godine uvećava, ali je i standard svake godine sve viši.
Mada je broj dece dominantno izraz ličnih želja i planova mladih, ne bi se moglo reći da političko uređenje i zakonska regulativa ne igraju bitnu ulogu. Primer Kine je upečatljiv. Posle petnaestak godina tokom kojih je vodila „politiku jednog deteta“, običaj retkog rađanja se toliko odomaćio u najmnogoljudnijoj zemlji na svetu da fertilitet neprekidno i sve brže opada i četvrt veka nakon što se prekinulo sa problematičnom praksom, i trenutno je ispod 1,5 deteta po ženi.
Ovakav trend će broj od 1,43 milijarde stanovnika već za petnaest godina smanjiti za sto miliona, da bi potom broj žitelja počeo opadati skoro eksponencijalnom brzinom. Ukoliko ne bude snažnog i uspešnog podsticaja rađanja, procene su da bi se krajem veka broj žitelja Kine sveo na milijardu, a potom bi usledio još brži pad.
Izvor: 021.rs, autor Živan Lazić
Foto: Pixabay
Tržište rada u Srbiji je tokom 2025. godine ušlo u fazu vidljivog usporavanja, koje se najjasnije ogleda u manjem broju objavljenih oglasa, saopštio je Infostud na osnovu podataka svojih sajtova za zapošljavanje i karijerni razvoj (Poslovi Infostud, HelloWorld i Startuj Infostud).
Tokom 2025. objavljeno je ukupno 62.632 oglasa za posao, što je za oko 15% manje nego u 2024. godini. Iako je broj oglasa manji, struktura potražnje pokazuje da su potrebe privrede i dalje jasno definisane, ali da se zapošljavanje sprovodi opreznije i selektivnije.
Najviše oglasa objavljeno je u oblasti trgovine, zatim u proizvodnji, kao i u uslužnim delatnostima i zanatima. Među pet najtraženijih oblasti nalaze se još IT sektor i ugostiteljstvo. Ovaj redosled najtraženijih oblasti potvrđuje da se tržište rada i dalje bazira na operativnim i uslužnim poslovima, koji čine osnovu svakodnevnog funkcionisanja privrede.
Posmatrano po zanimanjima, najtraženiji su bili prodavci, magacioneri, radnici u proizvodnji i administrativni radnici, ali i vozači i komercijalisti. To pokazuje da se, uprkos manjem broju oglasa, potražnja za konkretnim i primenljivim veštinama nije smanjila.
Deficit radnika sve izraženiji u zanatima i kvalifikovanim zanimanjima
I tokom 2025. godine izražen je nedostatak radne snage u zanatskim i kvalifikovanim zanimanjima, što se direktno odražava na visinu prosečnih ponuđenih zarada. Poslodavci su u proseku nudili oko 226.500 dinara za zidare, dok su mehaničari mogli da očekuju prosečnu ponuđenu zaradu od oko 220.800 dinara.
Među visoko deficitarnim zanimanjima su i autolimari, sa prosečnom ponuđenom platom od oko 146.000 dinara, kao i automehaničari, za koje se u proseku nudilo oko 130.000 dinara. Deficit je izražen i u uslužnim i zanatskim delatnostima gde je frizerima u proseku nuđeno oko 114.000 dinara, limarima oko 112.000 dinara, kozmetičarima oko 107.000 dinara, dok su pekari mogli da očekuju prosečnu ponuđenu zaradu od oko 102.000 dinara. Na listi deficitarnih zanimanja nalazi se i diplomirani veterinar, sa prosečnom ponuđenom platom od oko 115.500 dinara.
Smanjen broj oglasa za IT sektor
IT tržište rada u 2025. godini je i dalje beležilo pad broja oglasa, ali znatno sporijim tempom nego u periodu nakon 2022. godine, kada je usledio strmoglavi pad posle višegodišnjeg rasta. Tokom 2025. objavljeno je 4.619 IT oglasa, što je oko 16% manje nego godinu ranije.
Iako se IT sektor ne vraća na nivo rasta iz perioda pre 2023. godine, podaci ukazuju na to da se tržište zapošljavanja postepeno smiruje na nižem nivou, bez dodatnog ubrzavanja negativnog trenda.
Struktura oglasa govori da je najveća potražnja za medior i senior kadrovima, dok su junior pozicije i dalje retke, što otežava ulazak novih kandidata u IT sektor. Najtraženiji su i dalje softverski developeri, kao i backend, frontend i full stack profili, uz stabilnu potražnju za IT support, sistemskim, DevOps i QA pozicijama.
Razlike u potražnji prate i izražene razlike u prosečnim ponuđenim zaradama – senior IT pozicije u proseku nude oko 4.600 evra, mediorske oko 2.750 evra, dok se junior zarade kreću oko 950 evra, što jasno oslikava jaz između nivoa iskustva na IT tržištu rada.
Pad prilika i za mlade i osobe sa invaliditetom
Usporavanje tržišta rada tokom 2025. godine posebno se odrazilo na grupe koje se i inače teže zapošljavaju. Tokom godine objavljeno je 13.696 oglasa namenjenih mladima, što je gotovo 21% manje nego u 2024. godini. Ovi podaci ukazuju na to da se u uslovima opreznijeg zapošljavanja ređe otvaraju pozicije namenjene kandidatima bez prethodnog radnog iskustva.
Sličan trend beleži se i kod oglasa dostupnih osobama sa invaliditetom. U 2025. godini objavljeno je 3.099 takvih oglasa, što je oko 20% manje u odnosu na prethodnu godinu i dodatno potvrđuje da je inkluzivno zapošljavanje posebno osetljivo u periodima tržišnog usporavanja.
Usporavanje tržišta rada u 2025. godini rezultat je kombinacije globalnih ekonomskih neizvesnosti, opreznijeg poslovanja kompanija i prilagođavanja troškovima, što se najpre odražava na broj novootvorenih pozicija. Ipak, potražnja za konkretnim znanjima i veštinama ostaje prisutna, dok nedostatak zanatske radne snage, manjak mogućnosti za mlade i korekcija u IT sektoru ostaju ključni izazovi koji će oblikovati tržište rada i u periodu koji dolazi.
Foto: olly18, Depositphotos
Umesto da pomogne posrnuloj kompaniji čiji je osnivač, Grad Beograd je odlučio da tuži Apoteke Beograd gurajući ovu ustanovu u još veće dugove.
Kako piše Forbes Srbija, gradska uprava potražuje novac za zakupnine prostora u kojima je poslovala navedena apotekarska ustanova. To čini kroz 28 sporova za dugove nastale u okviru četiri meseca (septembar, oktobar, novembar i decembar 2025.) u ukupnoj vrednosti od 27 miliona dinara.
Sporni poslovni prostori
Kako kaže izvor Forbes Srbija upoznat sa prilikama u ovoj ustanovi, još krajem septembra na adresu Apotekarske ustanove stigla je opomena Gradskog pravobranilaštva. Reč je o poslovnom prostoru u Ulici Patrisa Lumumbe.
Navedeno je da Apoteka Beograd duguje iznos od 815.280 dinara za neplaćenu zakupninu za period od januara do juna 2025. U dopisu Gradskog pravobranilaštva navodi se i da ako taj iznos ne bude uplaćen u narednih osam dana (odnosno do 1. oktobra) biće pokrenut parnični postupak.
U septembru su, kako može videti u dostupnim bazama, pokrenuta dva spora Grada Beograda na ime duga u ukupnom iznosu od 2,5 miliona dinara. Tačnije, jedan u iznosu od 1,2 miliona dinara, a drugi 1,3 miliona.
U oktobru je bilo devet sudskih postupaka Grada Beograda za dug u ukupnom iznosu od oko osam miliona dinara, a u novembru 13 čija je ukupna vrednost 11,8 miliona dinara.
Za zakupninu su podnete dve tužbe, jedna u oktobru, druga u novembru – prva u iznosu od oko 1,3 miliona dinara, a druga od skoro dva miliona dinara.
Parnični postupak poveden je u novembru za iznos od 827.628 dinara. Početkom novembra, tačnije 3. novembra pokrenuta su još tri sudska spora ukupne vrednosti od oko 2,5 miliona dinara.
Rast potraživanja
Ni to nisu bila sva potraživanja Grada Beograda pa je krajem novembra pokrenut još jedan parnični postupak protiv Apoteka Beograd. Reč je o dugu u iznosu od 355.860 dinara.
Bilo ih je još tog meseca, ali znatno većih, koji su dostigli milionske iznose. Tako je jedan bio za iznos od dva miliona dinara, zatim još jedan za dug od 1,3 miliona dinara.
Tu je još jedan sudski spor u novembru od 391.344 dinara, kao i spor za zakupninu od 1,9 miliona dinara.
Kako se može videti, dva spora vođena tokom tog meseca pred Privrednim sudom su rešena. Jedan je bio u iznosu od 630.420 dinara, a drugi za dug od 386.400 dinara.
Nastavak sage u decembru
Početkom decembra pokrenuta su još dva spora od čega jedan parnični postupak na ime duga od 82.800 dinara i drugi od 386.400 dinara.
Krajem meseca je registrovan sudski spor pred Osnovnim sudom za dug oko zakupnine u iznosu od gotovo četiri miliona dinara (tačnije 3.901.608).
Nekoliko dana pre toga, 24. decembra, podneta je još jedna tužba za dug za zakupninu, ali u nešto manjem iznosu, konkretno od 293.880 dinara.
Ukupna vrednost ova četiri spora u decembru iznosi oko 4,7 miliona dinara.
I drugi vode sporove protiv Apoteka Beograd
Grad Beograd nije jedini koji na ovaj način potražuje svoja sredstva od Apoteka Beograd. To su činili i radnici, međutim njihovi advokati kažu da u se poslednje vreme, pre svega zbog blokade računa koja je sada dostigla visok iznos, kasni i sa isplatama plata onima koji su pokušali da ih naplate sudskim putem.
Kako se može videti i iz javno dostphih podataka, sve je manje je rešenih sporova koja vode fizička lica u poslednje vreme, konkretno u decembru. Oni koji su tužili, uspeli su u najboljem slučaju da dobiju zaostale plate do avgusta, kaže izvor Forbes.
No, radnici nisu jedini. I dobavljači pokušavaju da se naplate preko sudova. Krajem decembra, Infarm je uspeo da dobije presudu za dug od 1,9 miliona dinara.
Nešto pre toga i Beohem za veći iznos – šest miliona dinara. Tu je i Feniks sa potraživanjima od 30,4 miliona dinara. Medinic export-import doo Beograd uspeo je da dobije spor od 6,6 miliona, a Esensa doo za oko 17,1 milion.
TT medic u oktobru je dobio presudu u svoju korist za dug od 5,8 miliona dinara, a farmecauetska kuća Aspectum BG od 38 miliona. Sinofarm Stara Pazova je u nekoliko navrata tužio Apoteku Beograd, ali za nešto manje iznose i dobio sporove.
I Farmalogistu je to pošlo za rukom za potraživanje u vrednosti od 20,3 miliona.
Na listi onih koji potražuju dugove od Apoteke Beograd u oktobru se našla i Pošta Srbije koja je pokrenula spor pred Privrednim sudom i dobila ga za iznos od oko 1, 9 miliona dinara.
Da li se ova kompanija priprema za privatizaciju?
Zaposleni Apoteka Beograd osim plata nisu imali ni zdravstveno osiguranje ali su uspeli da dobiju overu zdravstvenih knjižica za prvi kvartal tekuće godine, zaključno sa 31. martom. Šta će sa njihovim osiguranjem biti nadalje još se ne zna, ali se zna da je za rešavanje problema ove kompanije najavljena koncesija.
Međutim, sindikat Opstanak najavljuje da će 16. januara održati protest ispred Ministarstva zdravlja zato što koncesiju smatra uvodom u privatizaciju.
Izvor: Forbes
Foto: Maria Ionova, Unsplash

