Nacrt izmena Zakona o računovodstvu koji je objavilo Ministarstvo finansija ponovo je otvorio raspravu o položaju računovođa u Srbiji, ali i o tome koliko su domaći propisi zaista prilagođeni praksi.
Javna rasprava traje do 15. maja, a iako se izmene formalno predstavljaju kao usklađivanje sa pravilima Evropske unije među računovođama i poreskim savetnicima dominira utisak da se struci nameću nove obaveze bez rešavanja ključnih problema koji godinama opterećuju njihov rad.
Već važeći Zakon o računovodstvu iz 2019. godine uneo je značajne promene u profesiju. Posebno je regulisao rad agencija koje pružaju računovodstvene usluge, pooštrio uslove poslovanja i otvorio pitanje profesionalnih licenci.
Međutim, tada su se pojavile ozbiljne primedbe da zakon pravi razliku između računovođa zaposlenih u agencijama i onih koji rade direktno u kompanijama. Strogi uslovi uvedeni su samo za vlasnike računovodstvenih agencija, dok zaposleni na pozicijama šefova računovodstva ili finansijskih direktora u firmama nisu morali da prolaze iste procedure dokazivanja stručnosti.
Novi nacrt zakona nastavlja u sličnom pravcu. Predviđene su dodatne obaveze izveštavanja, ali i obavezno osiguranje od profesionalne odgovornosti. Upravo ta odredba izazvala je najviše reakcija među računovođama koje smatraju da se na profesiju prebacuje još jedan finansijski i administrativni teret.
Računovođe upozoravaju da već godinama rade pod stalnim pritiskom rokova, čestih promena propisa i sve komplikovanijih elektronskih sistema, pa svaku novu obavezu doživljavaju kao dodatno opterećenje. Oni ukazuju da je jedan od najvećih problema domaćeg zakonodavstva to što propise često pišu ljudi koji nisu direktno uključeni u svakodnevnu praksu.
Prema njihovim rečima, posledica toga su zakoni koji u teoriji deluju uređeno, ali u praksi stvaraju brojne probleme i dodatne troškove privredi. Posebno se kritikuje činjenica da se kompanije i računovođe sve više oslanjaju na stručna tumačenja kroz seminare, časopise i vebinare koji se dodatno naplaćuju.
Kao primer loše pripremljenih reformi navodi se uvođenje elektronskih sistema poput Sistema elektronskih faktura (SEF), elektronskih otpremnica i elektronskog bolovanja. Računovođe tvrde da su mnogi servisi puštani u rad pre nego što su tehnički stabilizovani, zbog čega svakodnevno gube vreme na rešavanje administrativnih i IT problema.
U praksi se, kako navode, dešava da firme moraju da izrađuju interne elektronske otpremnice čak i za sitne kupovine poput 200 grama kafe kupljene za potrebe kancelarije. Kod sistema e-bolovanja problem predstavlja ograničenje veličine dokumentacije koja može da se priloži, ali i komplikovana procedura elektronskog potpisivanja, zbog čega računovođe često moraju da preuzimaju i ulogu IT podrške kako bi uspešno podnele zahteve za refundaciju bolovanja.
Dodatno nezadovoljstvo izaziva činjenica da se poreski propisi često različito tumače, pa Ministarstvo finansija redovno izdaje mišljenja kojima objašnjava pojedine odredbe zakona. Poreski savetnici upozoravaju da sama činjenica da su potrebna dodatna tumačenja pokazuje da zakoni nisu dovoljno jasno napisani.
Posebno problematičnim smatraju to što mišljenja Ministarstva formalno nisu obavezujuća, pa u praksi ne pružaju potpunu pravnu sigurnost.
Novi trošak za računovođe
Veliku polemiku izaziva i obavezno osiguranje od profesionalne odgovornosti koje predviđa novi zakon. Računovođe upozoravaju da će to za mnoge agencije predstavljati novi finansijski udar u trenutku kada je tržište već preopterećeno damping cenama i nelojalnom konkurencijom.
Mnogi tvrde da su knjigovođe godinama same obezvredile profesiju prihvatajući poslove po veoma niskim cenama kako bi privukle klijente. Zbog toga danas, kako navode, klijenti teško prihvataju bilo kakvo povećanje cena usluga, čak i kada država uvede nove obavezne troškove.
Pored toga, deo struke otvoreno kritikuje način licenciranja računovođa. Za dobijanje licence potrebno je polaganje velikog broja ispita, ali računovođe tvrde da je veliki deo gradiva zasnovan na teoriji koja nema mnogo veze sa svakodnevnim poslovanjem. Zbog toga smatraju da formalna licenca ne garantuje praktično znanje niti sprečava ozbiljne greške u radu.
Posebne kritike upućene su i na račun profesionalnih organizacija, kao što je Savez računovođa i revizora Srbije, koje insistiraju na obnavljanju licenci, godišnjim članarinama i obaveznim seminarima. Pojedine računovođe smatraju da bi novi zakon praktično mogao da ih primora na članstvo samo u Savezu računovođa i revizora Srbije, uz dodatne troškove za edukacije i stručne skupove.
U delu struke postoji i stav da bi mnogo korisnije bilo uvođenje ozbiljne kontrole kvaliteta računovodstvenog rada umesto novih administrativnih obaveza. Kao primer navodi se nekadašnja kontrola SDK, koja je proveravala ispravnost knjiženja i obračuna. Predlaže se model obavezne stručne kontrole ili povoljnije revizije za manje firme koje nisu zakonski obveznici revizije.
Pojedine rečunovođe smatraju da bi država čak mogla da osnuje posebnu revizorsku instituciju za privredu koja bi kontrolisala ispravnost poslovnih knjiga, slično sistemu koji već postoji za budžetske korisnike.
Računovođe ukazuju i na još jednu nelogičnost u sistemu – činjenicu da su direktori firmi i preduzetnici formalno odgovorni za rad računovođa, iako često nemaju dovoljno znanja da procene kvalitet njihovog rada. Zbog toga se pojavljuju predlozi da se prilikom osnivanja firme uvede obavezna osnovna edukacija iz oblasti poreza, poslovanja i računovodstva, ali sa fokusom na praktična znanja koja su potrebna u svakodnevnom poslovanju, umesto na obimnu teoriju i detaljno poznavanje svih propisa.
Izvor: Biznis.rs
Foto: Pixabay
MAT: Rast BDP Srbije u prvom tromesečju tri odsto, najbolji u Evropi, ali je inflacija veća od evropske
„Privremena normalizacija poslovanja Pančevačke rafinerije nafte, koja posluje u okviru Naftne industrije Srbije imala je izrazito pozitivan efekat na dinamiku Prerađivačkog sektora“, naveli su autori MAT-a.
Dodali su da je u martu nastavljen rast i vrednosti spoljnotrgovinske razmene – robni izvoz je uvećan 15,4 odsto, uvoz 6,3 odsto, a deficit u robnoj razmeni smanjen 23,2 odsto.
U periodu januar-mart 2026. robni uvoz je pokriven izvozom 84,5 odsto, a prošle godine je to bilo 79,1 odsto.
U budžetu Srbije je u prva tri meseca ostvaren deficit od 97,9 milijardi dinara, što je za 80,3 milijardi bolji rezultat od plana za ovaj period godine.
Srbija je prema evidenciji Evrostata početkom 2026. ostala u evropskom vrhu i prema međugodišnjem rastu realnog prometa u trgovini na malo.
„Izuzetna međugodišnja ekspanzija realnog prometa u maloprodaji u martu proizvod je i baznog efekta lanjske unutrašnje političke destabilizacije te bojkota nekih velikih trgovinskih lanaca“, navdeno je u tekstu.
U februaru i martu 2026. registrovana je mesečna inflacija od po 0,5 odsto, te međugodišnja inflacija od 2,5 odsto i 2,8 odsto.
Inflacija se kreće u okvirima cilja Narodne banke Srbije, na nivou nižem od tri odsto, a rast međugodišnje inflacije u martu je isključivo rezultat povećanja nebazne inflacije, što je bilo i očekivano, imajući u vidu da su prestala da važe ograničenja marži u trgovini robom široke potrošnje.
U narednom periodu, kako je navedeno, poseban izazov će predstavljati kretanje cena energije, imajući u vidu krizu na svetskom tržištu izazvanu smanjenjem ponude nafte i naftnih derivata usled rata u Persijskom zalivu.
Međugodišnja inflacija je u martu, prema konceptu harmonizovanog indeksa potrošačkih cena u Srbiji iznosila 3,1 odsto, a u Evropskoj uniji (EU) 2,8 odsto, odnosno u evrozoni 2,6 odsto.
Od 27 zemalja članica EU, veću međugodišnju inflaciju nego Srbija u martu 2026. imalo je 11 zemalja, od kojih su najveće stope zabeležene u Rumuniji (devet odsto), Hrvatskoj (4,6 odsto) i Litvaniji (4,4 odsto).
Smanjenje međugodišnje inflacije zabeleženo je u svega tri države članice – Sloveniji, Slovačkoj i Švedskoj.
Humanitarna organizacija SOS Dečija sela Srbija predstavila je danas preporuke za unapređenje javnih politika od interesa za mlade u riziku.
Ovaj dokument donosi konkretne predloge kako da mladi koji odrastaju bez stabilne porodične podrške ili žive u otežanim životnim okolnostima ne ostanu prepušteni sami sebi. Cilj preporuka je da mladi u riziku dobiju fer šansu da izgrade siguran i dostojanstven samostalan život uz krov nad glavom, dostupno obrazovanje i realnu priliku za posao.
Prema ovim preporukama za održiv i dostojanstven život mladih u riziku neophodan je sistem stambene podrške i finansijska pomoć, koja će biti dostupna svim mladima koji izlaze iz alternativne brige, i neće zavisiti od toga u kojoj opštini pokušavamo da započnemo samostalan život. U oblasti obrazovanja potrebno je izraditi minimalne standarde finansijske i nefinansijske podrške učenicima i studentima iz osetljivih grupa, jačanje kapaciteta nastavnog osoblja za inkluziju i mere koje sprečavaju rano napuštanje školovanja. Kada je reč o zapošljavanju, potrebni su individualni planovi zapošljavanja, razvijanje socijalnog preduzetništva i omogućavanje kombinovanja više vidova podrške. Neophodno je i veće učešće mladih u donošenju odluka kroz reaktiviranje saveta za mlade i obavezne konsultacije, kako se naše potrebe ne bi pretvorile u statistiku, već u konkretna rešenja.
Preporuke su izrađene u okviru regionalnog projekta „Jaki mladi – Nove perspektive“, koji u Srbiji sprovodi SOS Dečija sela Srbija u saradnji sa partnerima, a finansiraju ga Nemačko savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj i SOS Dečija sela širom sveta. Kroz projekat su pruženi razni vidovi podrške za 750 mladih, uključujući i njihovo zapošljavanje.
„One su nastavak naših napora da, pored direktne podrške koju pružamo mladima i koja ih osnažuje za samostalan život i pronalaženje zaposlenja, utičemo i na javne politike koje se odnose na mlade u riziku. Na taj način želimo da dodatno doprinesemo njihovom osnaživanju, ali i kreiranju institucionalnog okruženja koje prepoznaje njihove potrebe i pruža im podršku“, istakla je Vesna Mraković, nacionalna direktorka humanitarne organizacije SOS Dečija sela Srbija, koja je već 20 godina posvećena pružanju podrške deci, mladima i porodicama u krizi.
Mladi ističu važnost inkluzivnog obrazovanja
Ove preporuke namenjene su Ministarstvu turizma i omladine, Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Ministarstvu prosvete, Ministarstvu privrede, Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Privrednoj komori Srbije, kao i lokalnim samoupravama, uključujući i Grad Beograd.
„Ministarstvo turizma i omladine će u narednom periodu nastaviti da kroz svoje aktivnosti pruža podršku mladima u riziku, i posebno mladima koji izlaze iz sistema alternativne brige, koji su prepoznati kao jedna od ciljnih grupa u Strategiji za mlade 2023-2030, te se nadamo da ćemo na ovaj način, kao krovno ministarstvo koje se brine o mladima, pa i o mladima u riziku, biti primer i drugim institucijama koje se bave pitanjima od njihovog interesa. Ministarstvo se zalaže da se sva dokumenta i propisi donose uz uključivanje mladih i da niko od mladih ne bude izostavljen“, rekla je Snežana Klašnja, savetnica za omladinsku politiku u Ministarstvu turizma i omladine. Ona je tokom događaja istakla važnost uključivanja interesa mladih u riziku u proces donošenja odluka, ali i u strateška dokumenta.
Partneri na projektu „Uradimo zajedno” Kragujevac, Somborski edukativni centar, Edukativni centar Kruševac, TOC – Asocijacija za razvoj održivih zajednica Zaječar i FORCA Požega, predstavili su javne politike u čijem definisanju su učestvovali, a koje su usvojene tokom poslednjih 18 meseci u njihovim lokalnim zajednicama. Politike su usmerene na unapređenje položaja mladih u riziku i primeri su dobre prakse. Naglašena je i važnost saradnje lokalnih samouprava, republičkih institucija koje pružaju podršku mladima u riziku i lokalnih udruženja građana koja se bave osnaživanjem mladih u riziku.
Mladi u riziku su predstavili svoje stavove i potrebu da budu prepoznati, kao i da se unaprede javne politike koje se bave njihovim pravima i mogućnostima za stanovanje, zapošljivost i učešće u procesu donošenja odluka. Posebno su se osvrnuli na set preporuka vezanih za unapređenje javnih politika u oblasti obrazovanja, ističući važnost inkluzivnog obrazovanja. To uključuje učešće u radu studentskih parlamenata ne samo studenata sa invaliditetom i studenata upisanih po afirmativnim merama, već i studenata koji napuštaju sistem alternativne brige, odnosno potrebu za kreiranjem okruženja koje bi obezbedilo učešće predstavnika svih manjinskih grupa u radu učeničkih parlamenata.
Foto: Ua_bob_dmyt_ua, Pixabay
Masovno korišćenje alata poput ChatGPT-a dovela je do toga da mnogi ljudi prilikom pisanja namerno prave slovne greške kako bi delovali više „ljudski“.
Ovo se ne dešava samo u neformalnoj komunikaciji, već i na poslu, na primer kada se zaposleni trude da dokažu svojim šefovima da njihove radne zadatke ne obavlja AI nego oni sami.
Student Harvardske poslovne škole Ben Horwitz je rast broja ovakvih slučajeva video kao svoju poslovnu šansu. On je napravio aplikaciju Sinceerly koja formalne i besprekorno napisane tekstove – poput onih koje generišu četbotovi – pretvara u „razbijenije“ i nesavršenije. Sinceerly nudi tri nivoa ispravke tekstova: „suptilni“, „ljudski“ i „CEO“, pri čemu je poslednji ekstremno kratak i nemaran stil pisanja.
Horwitz za El Pais kaže da je pomenuta aplikacija više šala nego poslovna ideja od koje očekuje da će se obogatiti. Cilj mu je zapravo bio da pokaže koliko su ljudi postali nesigurni u materijale koje čitaju, odnosno u to ko ih je pisao. I koliko je ljudima bitno da čitaju ono što su napisali ljudi.
Međutim, ne razmišljaju ovako samo studenti. Julio Alonso, profesor protokola na španskom UNED-u, kaže: „Kada nađem greške u radu studenta moram da se kontrolišem da mu ne dam višu ocenu, jer moj mozak to tumači kao znak truda, kao da posao nije delegiran veštačkoj inteligenciji.“
Toga su svesni i pojedini studenti, kao i menadžeri, zaposleni, novinari i mnogi drugi korisnici interneta. Zato se čini da je pitanje trenutka kada ćemo ući u začaran krug i početi da treniramo veštačku inteligenciju da namerno pravi slovne greške poput nas, što će nas vratiti na početak ove priče.
Izvor: El Pais
Foto: Alexandra_Koch, Pixabay
Iako se očekuje da će globalna ekonomija dostići 126 triliona dolara u 2026. godini, taj ekonomski učinak izrazito je koncentrisan.
Samo četiri zemlje — SAD, Kina, Nemačka i Japan — generišu približno polovinu ukupne svetske ekonomske aktivnosti.
Veličina ekonomije ne znači nužno i visok rast. Među četiri najveće svetske ekonomije, Kina prednjači sa projektovanim realnim rastom od 4,4 odsto u 2026. godini, dok se za SAD očekuje i dalje solidan rast od 2,3 odsto. Nemačka i Japan, koji se već godinama suočavaju sa stagnacijom, trebalo bi da ostvare rast od svega 0,7 do 0,8 odsto.
Kineski bolji rezultat nastavlja trend prisutan tokom poslednjih nekoliko decenija, iako se zemlja suočava sa sopstvenim izazovima, uključujući demografsko usporavanje i dugotrajnu krizu u sektoru nekretnina.
Pomeranje ekonomske moći prema Aziji
Pored Kine i Japana, Azija sve više postaje glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta. Velika tržišta u razvoju poput Indije (4,2 triliona dolara) i Indonezije (1,5 triliona dolara) mogla bi u narednim decenijama značajno promeniti globalni ekonomski poredak.
Indija, koja je poslednjih godina postala najmnogoljudnija država sveta, sada je šesta najveća ekonomija globalno. Njena snažna projekcija rasta od 6,6 odsto za 2026. godinu mogla bi joj omogućiti da već do 2028. prestigne Ujedinjeno Kraljevstvo (4,3 triliona dolara), pa čak i Japan.
Istovremeno, očekivani rast Indonezije od pet odsto dolazi uprkos problemima u proizvodnom sektoru nakon pandemije kovida, kao i nastavku pritisaka na lance snabdevanja povezanih sa geopolitičkim tenzijama.
Posledice trgovinskih tenzija
Indonezija nije jedina zemlja koja oseća posledice promjena u globalnoj trgovini. Politike visokih carina koje su SAD uvele od početka 2025. godine dovele su do smanjenja projekcija ekonomskog rasta u više ekonomija, posebno u Severnoj Americi.
Kanada (2,3 triliona dolara) i Meksiko (2,1 trilion dolara), koji su snažno zavisni od trgovine sa SAD-om, posebno su izloženi riziku.
Kako su odnosi između SAD-a i Kanade pod pritiskom, a pregovori o trilateralnom trgovinskom sporazumu napreduju sporo, severnoamerički ekonomski blok suočava se sa rastućom neizvjesnošću.
Izvor: Bankar.me
Foto: Pixabay
Kako digitalni sadržaji i veštačka inteligencija sve snažnije oblikuju svakodnevicu i utiču na naše odluke, potrošači širom Evrope ovog leta sve više traže ravnotežu, okrećući se iskustvima uživo koja donose bliskost, autentičnost i osećaj zajedništva. Najnovije Mastercard istraživanje „Experience Economy“, sprovedeno među više od 27.000 ispitanika širom Evrope, uključujući i Srbiju, pokazuje da su putovanja, gastronomska otkrića i boravak u prirodi među ključnim prioritetima.
Čak tri od pet Evropljana (60%) planira da u 2026. provodi više vremena u aktivnostima uživo, dok 64% navodi da je spremnije da troši kada uživa u kvalitetnom iskustvu. U Srbiji se ovaj trend dodatno ističe – 55% ispitanika kaže da su im iskustva danas važnija nego ranije, a 54% planira da poveća budžet za fizička iskustva. Ovi podaci potvrđuju da neposredna iskustva zauzimaju sve važnije mesto u svakodnevnom životu.
Fizička iskustva kao odgovor na digitalno preopterećenje
Rezultati istraživanja dodatno potvrđuju spremnost potrošača da naprave otklon od tehnologije. U Evropi se 64% ispitanika pri odabiru slobodnih aktivnosti vodi preporukama, dok je taj procenat u Srbiji još viši – 74% njih radije se oslanja na savete ljudi iz svog okruženja nego na digitalne algoritme. Ovi uvidi ukazuju na povratak fokusa na ono što je istinski ljudsko. Podaci Mastercard Ekonomskog Instituta[1] dodatno potvrđuju ovaj trend: udeo potrošnje na iskustva (bez putovanja) porastao je na 20,4% u protekloj godini, u odnosu na 19,9% u 2024. Uprkos ekonomskim izazovima, 46% Evropljana spremno je da smanji izdvajanja za tehnologiju i striming servise kako bi više ulagali u slobodno vreme, dok 59% ističe da danas, više nego ikada, daje prednost iskustvima.
Kako ističe Jelena Sretenović, direktorka kompanije Mastercard za tržišta Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, rezultati istraživanja jasno ukazuju na promenu u načinu na koji potrošači danas definišu vrednost: „Vrednost se danas meri iskustvima. Ljudi žele da ulažu u trenutke koji zaista donose autentična osećanja i povezanost – u Srbiji 79% ispitanika potvrđuje da im ona donose najlepše životne uspomene. Spremni su da plate više za sadržaje koji doprinose zajednici (55%) i biraju male i srednje brendove kada traže poklone (55%), što otvara nove prilike i za mala i srednja preduzeća.“
Koja iskustva su u fokusu 2026. godine?
U 2026. godini, iskustva koja se nalaze se na samom vrhu liste prioriteta Evropljana se odnose na putovanja i turizam (79%), gastronomiju (70%) i aktivnosti na otvorenom (69%). Slede događaji uživo (69%), wellness i zdravstveni sadržaji (68%), filmska iskustva (66%), porodična iskustva (63%), zabavne aktivnosti i vožnje na otvorenom (63%), istorijska i kulturna iskustva (62%), kao i pozorišne predstave (62%).
U Srbiji 91% ispitanika želi više putovanja, 82% njih više gastronomskih iskustava, a 71% planira više aktivnosti na otvorenom. Gastronomija se izdvaja kao ključni segment savremenog života – 51% želi da iskustva deli sa porodicom i prijateljima, 19% ih vidi kao priliku za nova poznanstva, dok bi 12% u njima najradije uživalo samostalno. Podaci pokazuju da iskustva koja uključuju hranu i druženje igraju ključnu ulogu u stvaranju veza, zajedničkih trenutaka i trajnih uspomena.
Istraživanje je takođe pokazalo da potrošači u Evropi sve svesnije traže načine da se ‘isključe’ iz digitalnog sveta pa tako 63% njih planira više aktivnosti koje podstiču digitalni detoks, dok 58% aktivno traži sadržaje koji jačaju osećaj zajedništva – od radionica do grupnih programa usmjerenih na opuštanje i oslobađanje od stresa. Značaj socijalnih veza jasno potvrđuju i ispitanici u Srbiji: gotovo polovina (49%) aktivno traži iskustva usmerena na zajednicu.
Natalia Lechmanova, glavna ekonomistkinja za Evropu u Mastercard Ekonomskom Institutu, izjavila je ovim povodom: „Širom Evrope vidimo jasnu promenu – potrošači redefinišu i svoje potrošačke navike i način na koji provode slobodno vreme. Naši nalazi ukazuju na dublji trend od samog rasta potrošnje: kako digitalni svet sve snažnije utiče na svakodnevicu, raste i potreba za iskustvima zasnovanim na stvarnoj ljudskoj povezanosti. Bilo da je reč o događajima uživo, kulturnim sadržajima ili aktivnostima koje otkrivamo putem ličnih preporuka, ljudi sve više biraju trenutke koji ih povezuju i ostavljaju trajan utisak”.
Trendovi koji oblikuju leto i predstojeći period
U saradnji sa platformom Trend Hunter, Mastercard je identifikovao šest ključnih trendova u ekonomiji iskustava:
1. Analogni beg – svesno biranje iskustava bez tehnologije, poput slušaonica vinila ili događaja bez telefona
2. Zajednički prostor – povezivanje kroz zajednička interesovanja u inkluzivnim zajednicama
3. Zajedničko prevazilaženje izazova – okupljanje ljudi kako bi zajedno odgovorili na izazove savremenog života
4. Svesna povezanost – kvalitetno vreme i dublji odnosi potiskuju površne susrete
5. Nostalgija – potreba za iskustvima koja prizivaju „stara dobra vremena“
6. Indie pristup – rast značaja autentičnih i alternativnih sadržaja
Među savremenim trendovima, poput sauna, rejvova i interaktivnih igara inspirisanih viteškim turnirima, istraživanje pokazuje da nostalgija zauzima sve značajnije mesto u ekonomiji iskustava. Gotovo dvoje od pet Evropljana (41%) očekuje da će ove godine učestvovati u većem broju nostalgičnih sadržaja, dok 72% aktivno traži iskustva koja oživljavaju kulturne trenutke iz prošlosti. Ovaj trend je još izraženiji u Srbiji, gdje 47% ispitanika planira da učestvuje u ovakvim aktivnostima, a čak 82% pokazuje interesovanje za sadržaje koji evociraju kulturne i istorijske momente.
Courtney Scharf, futuristkinja iz Trend Hunter-a, izjavila je: „Evropljani u 2026. sve više vrednuju ljudski aspekt iskustava, ali to ne znači odbacivanje tehnologije. Naprotiv, automatizacija se koristi kako bi pojednostavila svakodnevicu, dok slobodno vreme sve više posvećuju sadržajima koji su autentično ljudski. Što je veća prisutnost veštačke inteligencije i što više naših života provodimo onlajn, to su lična, stvarna iskustva vrednija. Veštačka inteligencija može u deliću sekunde da ponudi izuzetne uvide, ali ne može da ponovi hemiju ljudi koji dele isti prostor, niti nepredvidivost trenutka koji se dešava uživo. Ljudi sve promišljenije biraju kako provode vreme – češće biraju koncerte umesto striming platformi, zajedničke aktivnosti umesto individualnog „skrolovanja“ i dublje odnose umesto površnih susreta. 2026. godina donosi povratak onome što samo stvarni svet može da pruži.”
Prilika za mala preduzeća
Trend ka intimnijim i personalizovanim aktivnostima otvara značajne mogućnosti za mala i srednja preduzeća. Više od polovine ispitanika u Evropi (52%) smatra da upravo mali biznisi nude kvalitetnija iskustva, dok je 57% spremno da plati više za aktivnosti koje doprinose lokalnoj zajednici i privredi. Više od polovine potrošača (51%) navodi da će svesno birati da rezerviše aktivnosti putem malih i srednjih preduzeća, dok 60% kaže da bi ih koristilo još češće ukoliko bi nudili iskustva u formi poklona.
Privreda Srbije se samo za poslednji mesec zadužila dodatnih 345 miliona evra kod domaćih banaka (tačnije inostranih koje dominiraju ovdašnjim tržištem), i podigla ukupan nivo dugova po kreditima na nešto preko 21 milijardu evra, pokazuju podaci iz redovnog mesečnog izveštaja Udruženja banaka Srbije (UBS), piše BizSrbija.
U tom dužničkom rastu podizanjem letvice prednjačili su preduzetnici koji su svoj dug podigli na 836 miliona evra – 15% više nego što je bio pre godinu dana. Kompanije su svom dugu dodale 12,5% i sad duguju 20,2 milijarde. Ukupan rast zaduženja privrede je time 12,3%.
Sa tih +345 miliona evra, od čega se 337 miliona odnosi na kompanije, postignut je rekord u ovoj godini. Za godinu dana to daje 2,36 milijardi evra novog duga
Kao razlog ovoliko velikog trenda zaduživanja ne mogu se navesti povoljniji uslovi na tržištu, bar ne u celosti. Takođe, razlog nije ni velik investicioni zamah, jer podaci kazuju da se mnogo više para uzima održavanje posla, tj. za obrtna sredstva, nego za ulaganje u budućnost – investicije.
Kod kamata, situacija je takva da njihovo kretanje zavisi od toga u kojoj se valuti kredit uzima. Iako je kurs dinar prema evru praktično fiksan (evro je u martu bio veći za 0,2% nego godinu dana ranije), banke su kamatne stope na kredite u dinarima povećale. Tako je mikro preduzeće moglo da dobije dinarski kredit u martu (poslednji mesec za koji je NBS dala podatke) po prosečnoj stopi od 8,02% a veliko po 6,28%. Godinu dana ranije one su bile 7,47% i 6,07%, odnosno ukupno za privredu oko 0,45 procentnih poena manje.
Kod kredita vezanih za evro, situacija je obrnuta. Kamata za mikro-preduzeća je sada 4,96% a bila je 5,33%, dok su velika mogla da se zaduže po 4,46% umesto 4,86 kolika je topa bila godinu dana ranije. Ukupno, pad stopa je 0,58 procentnih poena.
Srećom u ovo slučaju, iznos koji srpska privreda uzima u domaćoj valuti je mnogo manji nego onaj koji uzima u evrima – 34 naprema 83 milijarde dinara.
Zašto se kamate kod komercijalnih kredita privredi ovako kreću, znaju samo ovdašnji bankari. Razlog za smanjenje kamata u evrima je logično –kamatne stope ECB (posredno referentna za srpske kredite u evrima) je početkom marta 2025. godine bila 2,75% a godinu dana kasnije 2%. To je pratio (ne baš „pomno“) i euribor, kako cena po kojoj novac međusobno pozajmljuju banke, pa je u pomenutih dvanaest meseci stigao sa 2,5% na 2% (6M).
Krediti u dinarima „ostaju misterija“, jer tu Narodna banka Srbije nije menjala referentnu kamatnu stopu od septembra 2024 godine (5,75%), a belibor (srpski, tj dinarski pandan euriboru) je i u martu 2025 i u martu ove godine bio na oko 4,7%.
Rast zaduženja ne bi bio veliko pitanje kada bi njegova struktura bila nešto drugačija od aktuelne. A ova je takva da preduzeća mnogo više novca uzimaju za obrtan sredstva nego kao investicione kredite. Tako su, na primer, velika preduzeća u martu uzela vrednost evrokredita od 219 miliona evra za podmirivanje potreba tekućeg poslovanja a 39 miliona za investicije – odnos 5,6 u korist potrošnje.
U decembru je taj odnos bio 1,34, tj. 348 miliona za obratna sredstva naspram 260 za investicije a za celu 2025. godinu 2,49, odnosno 2,71 milijardi naspram 1,09 milijardi evra.
Ako počnete da živite i da se ponašate kao italijanska „nonna“ ne samo što će vam se poboljšati zdravlje, nego ćete biti i veoma moderni.
Naime novi trend koji se trenutno širi po svetu zove se „nonnamaxxing“ i veoma je popularan na društvenim mrežama. Njegovi zagovornici tvrde da usvajanje životnih navika italijanskih baka može da poboljša zdravlje i mentalno blagostanje. Osnovni principi italijanskog načina života su jednostavni: provodite vreme sa prijateljima i voljenima, jedite hranu uzgojenu u sopstvenoj bašti i kuvajte obroke kod kuće.
Značaj društvenog života
Napokon nas jedan trend sa društvenih mreža osvešćuje koliko je bitno imati društveni život, ali ne virtuelni nego pravi. Viđanje sa ljudima koji su nam dragi utiče pozitivno ne samo na sreću i blagostanje, već ima i niz fizioloških koristi.
Na primer, smeh sa voljenima ili držanje za ruke smanjuje bol i ublažava stresni odgovor. Istraživanja pokazuju da društvena povezanost može pozitivno uticati i na upale i poboljšati imuni sistem.
Takođe, čak i sitni društveni kontakti koje brzo zaboravljamo, poput kratkog razgovora sa ljubaznim konobarem, imaju merljive koristi po zdravlje i blagostanje.
Lekovito baštovanstvo
Fizička aktivnost i svakodnevno kretanje su ključni faktori povezani sa dugovečnošću. Ali to ne znači da morate ići u teretanu, jer čak i uzgoj sopstvenih biljaka – inače aktivnost koja se često povezuje sa italijanskim bakama – ima zdravstvene prednosti.
Baštovanstvo je fizički stimulativna aktivnost koja povećava pokretljivost i smanjuje sedentaran način života. Studije pokazuju da je dobro i za mentalno zdravlje i za kvalitet života.
Pored toga, zbog svoje složenosti baštovanstvo stimuliše mozak. Da bismo se uspešno bavili njime moramo da planiramo, koordiniramo, pamtimo i pratimo promene u bašti tokom vremena. To pomaže razvoju „kognitivne rezerve“ – dodatnog zdravog moždanog tkiva koje pomaže da se kompenzuju oštećenja u starosti. Pojedini stručnjaci u ovoj činjenici nalaze vezu sa smanjenjem rizika od demencije.
Domaći obroci
Još jedan ključni element nonnamaxxing-a je kuvanje kod kuće. Jer, ljudi koji kuvaju za sebe obično unose više voća, povrća i vlakana. Takođe jedu manje kalorija, masti i dodatog šećera, što može pomoći u regulaciji šećera u krvi, smanjenju telesne masti i prevenciji dijabetesa tip 2.
Ali ako želite da budete prava italijanska „nonna“ onda se zaista ozbiljno, da ne kažemo ostrašćeno, morate posvetiti izboru i pripremi jela jer u toj zemlji sa hranom nema šale.
Izvor: The Conversation
Foto: Clement Falize, Unsplash
Startapi, scaleup kompanije, istraživači, studenti, preduzetnici i organizacije iz Srbije imaće snažniju podršku za razvoj inovacija, pristup međunarodnim programima, finansiranju i partnerstvima, zahvaljujući nastavku saradnje NALED-a sa EIT Food-om, vodećom evropskom mrežom za inovacije u prehrambenom sektoru, u okviru novog trogodišnjeg mandata za period 2026–2028.
Srbija će, preko NALED-a, biti deo mreže od 15 odabranih zemalja, sa ciljem da se poveća učešće naše zemlje u međunarodnim projektima i programima, ali i da se domaćim inovatorima omogući da svoje ideje brže razviju, testiraju i plasiraju na tržište.
– EIT Food trenutno nudi više od 75 edukativnih programa, uključujući i novi međunarodni Master in Food Systems, namenjen obrazovanju budućih lidera u transformaciji sistema ishrane. Za razvoj inovacija trenutno su otvoreni programi kao što su Ignite NEB koji pruža finansiranje do 52.000 evra i EIT Jumpstarter koji obuhvata mentorsku podršku u razvoju biznis modela i pripremu za pristup investitorima – rekao je Todo Terzić, šef Jedinice za hranu i poljoprivredu u NALED-u.
Prema njegovim rečima, otvoreni su i programi sa fokusom na žensko preduzetništvo kao što su EWA Grow i EWA Advance 2026, za preduzetnice u ranoj i naprednoj fazi razvoja biznisa, kao i Proof-of-Concept Co-Financing Instrument 2026 koji omogućava finansijsku podršku do 60.000 evra za testiranje i validaciju inovacija kroz pilot projekte. Za tehnološke startape dostupan je i program AI Growth Studio, koji podržava razvoj rešenja u oblasti veštačke inteligencije i robotike, uz finansiranje do 200.000 evra.
Pored toga, zainteresovanima su dostupni i edukativni programi, među kojima je EWA Explore online kurs, namenjen preduzetnicama koje žele da razvijaju svoje biznis ideje u agri-food sektoru.
Cilj ovih aktivnosti je da se dodatno unapredi konkurentnost domaće poljoprivrede i prehrambene industrije.
Kao EIT Food Country Representative za Srbiju, NALED je na raspolaganju svim zainteresovanima za dodatne informacije, podršku u odabiru odgovarajućeg programa i procesu prijave, kao i za povezivanje sa relevantnim partnerima iz zemlje i Evrope. Sve informacije o programima dostupne su na stranici https://www.eitfood.eu/news/new-eit-food-country-representatives-selected-to-boost-regional-innovation-ecosystems.



