NAJNOVIJE
Kada se EU sprema za rat: Specijalci iz staračkog...
Euribor porastao za 30% od početka godine
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, a budućnost se...
Najveći državni bankrot svog vremena: Kako je Španija dobijala...
U Srbiji ne postoji „holding“: Da li firma odgovara...
Nova opsesija u enterijeru – Kutak za muziku, mir...
Šta uraditi ako pronađete tuđu bankovnu karticu
Zemlje kojima je od 1990. najviše porastao BDP po...
Javna potrošnja u Evropi: Gde odlazi novac građana?
Inovacija ima smisla tek kada odgovara na stvarne potrebe...
Biznis i Finansije
Banner
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit
Promo

Huma Kotor Bay obeležava vrhunac letnje sezone

by bifadmin 28. јул 2026.

Dok letnja sezona u Crnoj Gori ulazi u svoj najdinamičniji period, Huma Kotor Bay potvrđuje poziciju jednog od najtraženijih luksuznih hotela u Boki Kotorskoj.

Smešten na samoj obali mora, nadomak Kotora, u srcu Dobrote, hotel ovog leta beleži izuzetno interesovanje gostiju kako iz regiona i zapadne Evrope, tako i iz Amerike i Britanije. Kako gosti kažu, Humu biraju zbog spoja vrhunskog smeštaja, privatne plaže, izuzetne gastronomije i autentičnog mediteranskog ambijenta.

Poslednjih godina Boka Kotorska postala je jedna od najpoželjnijih destinacija na Mediteranu, a Huma Kotor Bay jedan od hotela koji na najbolji način predstavlja savremeni luksuz Crne Gore. Sa elegantnim sobama i apartmanima, privatnim vilama uz more, spa centrom, infinity bazenima i pogledom na jedan od najlepših zaliva sveta, ovaj hotel gostima pruža iskustvo koje prevazilazi klasičan odmor.

Mudra Art Cuisine – restoran koji menja gastronomsku mapu Crne Gore

Jedan od najvećih razloga zbog kojih gosti danas dolaze u Huma Kotor Bay jeste Mudra Art Cuisine, restoran koji je za kratko vreme postao jedna od najzanimljivijih gastronomskih adresa u Crnoj Gori. Koncept restorana zasnovan je na savremenoj interpretaciji lokalnih namirnica, sezonskim degustacionim menijima i precizno osmišljenom spoju mediteranske i moderne evropske kuhinje.

Poseban pečat restoranu Mudra Art Cuisine daje Michelin-star chef Guillaume Iskandar, koji kroz spoj vrhunskih kulinarskih tehnika i lokalnih namirnica kreira jedno od najautentičnijih gastronomskih iskustava u Boki Kotorskoj.

Mudra nije restoran namenjen isključivo gostima hotela. Naprotiv, sve više posetilaca iz Kotora, Tivta, Budve i Herceg Novog upravo ovaj restoran bira kao destinaciju za posebne prilike, rođendane, godišnjice, poslovne večere i autentično, prefinjeno gastronomsko iskustvo. Za putnike koji istražuju gde jesti u Boki Kotorskoj ili koji restoran pruža jedno od najboljih gastronomskih iskustava u Crnoj Gori, Mudra Art Cuisine danas predstavlja nezaobilaznu preporuku.

Mandolina – ukus Italije na obali Bokokotorskog zaliva

Pored fine dining koncepta, Huma Kotor Bay ovog leta dodatno privlači pažnju i restoranom Mandolina, koji donosi autentičnu italijansku kuhinju u modernom mediteranskom ambijentu. Sveža domaća pasta, vrhunski sastojci, pažljivo odabrana vinska karta i pogled na more učinili su Mandolinu jednim od omiljenih mesta kako gostiju hotela, tako i lokalnih ljubitelja italijanske gastronomije.

Inspirisana jednostavnošću italijanske obale i filozofijom da kvalitet namirnica govori sam za sebe, Mandolina predstavlja mesto na kome se dugi letnji ručkovi i večere prirodno pretvaraju u višesatna druženja uz zalazak sunca. Za mnoge goste upravo je spoj Mudre i Mandoline razlog zbog kojeg Huma Kotor Bay danas važi za jednu od najkompletnijih gastronomskih destinacija u Boki.

Huma Kotor Bay – jedno od najlepših mesta za venčanja u Boki Kotorskoj

Sve veći broj parova iz Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije i regiona bira Humu kao mesto na kojem započinje novo životno poglavlje. Zahvaljujući privatnoj plaži, spektakularnom pogledu na Bokokotorski zaliv, elegantnim prostorima i timu specijalizovanom za organizaciju luksuznih proslava, Huma Kotor Bay postala je jedna od najpoželjnijih wedding i events destinacija u Crnoj Gori.

Od intimnih ceremonija na obali mora do velikih svečanosti koje okupljaju goste iz celog sveta, svako venčanje prilagođava se željama mladenaca. Restorani Mudra Art Cuisine i Mandolina, luksuzni smeštaj za goste, privatne vile uz more i jedinstvena prirodna scenografija omogućavaju da kompletno iskustvo bude nezabopravno.

Huma Kotor Bay – hotel kojem se gosti vraćaju

Tokom cele sezone Huma Kotor Bay okuplja putnike koji traže više od luksuznog smeštaja. Gosti dolaze zbog odmora, plaže i pogleda na Bokokotorski zaliv, ostaju duže od planiranog zbog vrhunske gastronomije, a vraćaju se zbog osećaja mira i autentičnog doživljaja Crne Gore.

Ovog leta Huma Kotor Bay još jednom potvrđuje zašto je među najprepoznatljivijim luksuznim hotelima u Boki Kotorskoj, spajajući vrhunsku gastronomiju, elegantan smeštaj i jedinstvenu lokaciju na obali jednog od najlepših zaliva Evrope.

28. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Politika i društvo

Crna Gora uvodi pravo na plaćeno odsustvo zbog bolnih menstruacija

by bifadmin 28. јул 2026.

Žene u Crnoj Gori koje imaju sekundarnu dismenoreju, oblik bolnih menstruacija izazvan određenim ginekološkim oboljenjima, ubuduće će imati pravo na dva dana plaćenog odsustva mesečno.

To predviđaju izmene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju, koje je crnogorski parlament usvojio juče. Inače, sekundarna dismenoreja najčešće je posledica oboljenja kao što su endometrioza, polipi i miomi.

Predlog izmena podnela je poslanica Jevrosima Pejović na Međunarodni dan žena, sa ciljem da se unapredi ravnoteža između zaštite zdravlja žena i njihovih profesionalnih obaveza.

Crna Gora nije jedina država koja zaposlenima priznaje pravo na odsustvo zbog bolnih menstruacija. Takva mogućnost već godinama postoji u više azijskih zemalja, poput Japana, Južne Koreje, Indonezije i Tajvana, mada je odsustvo u većini slučajeva neplaćeno. U Zambiji zaposlene imaju pravo na jedan slobodan dan mesečno bez lekarskog uverenja.

U Evropi su do sada ovakvo pravo uvele samo Španija i Portugal. U Španiji žene sa jakim menstrualnim bolovima mogu da koriste do pet dana plaćenog odsustva, dok u Portugalu žene sa endometriozom ili adenomiozom imaju pravo na do tri dana plaćenog odsustva mesečno uz medicinsku potvrdu.

Foto: sasun bughdaryan, Unsplash

28. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Ekonomija

Posle Folksvagena, i Reno pred sudom zbog afere „dizelgejt“

by bifadmin 28. јул 2026.

Nakon Folksvagena, i Reno se u Francuskoj suočava sa krivičnim postupkom u okviru afere „dizelgejt“, uz potencijalne odštetne zahteve vredne više desetina milijardi evra.

I ona će se naći pred krivičnim sudom zbog „dizelgejta“ – afere koja je izbila 2015. godine kada je Folksvagen priznao da je u dizel vozila ugrađivao softver koji je tokom testiranja prikazivao niže emisije izduvnih gasova nego u stvarnim uslovima vožnje.

Od tada do danas protiv Folksvagena su u više država vođeni postupci koji su rezultirali nizom kazni, nagodbi, obeštećenja kupaca i drugih troškova. Prema pisanju Rojtersa na ime svih ovih kazni Folksvagen je do sada platio ili rezervisao više od 32 milijarde evra.

Za šta se tereti Reno?

Francusko tužilaštvo tvrdi da su vozila Renoa proizvedena između 2009. i 2017. godine bila opremljena uređajima koji su mogli da prepoznaju testiranja emisija i omoguće ispunjavanje regulatornih standarda, dok su u normalnoj vožnji emitovala veće količine štetnih gasova.

Prema navodima tužilaštva, takvi uređaji doprineli su povećanju emisije azotnih oksida, koji se povezuju sa razvojem respiratornih bolesti kod ljudi.

Reno je odbacio optužbe i najavio da će pred sudom braniti svoju nevinost, kao i profesionalnost svojih zaposlenih. Kompanija tvrdi da su sistemi kontrole emisija bili projektovani tako da usklade smanjenje zagađenja sa bezbednošću vozača.

Foto: Matt Boitor, Unsplash

28. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Zašto je „lov na talente“ postao najskuplja menadžerska zabluda

by bifadmin 28. јул 2026.

Tradicionalni model poslovanja, u kojem se svaka praznina u timu rešavala raspisivanjem novog oglasa i traženjem „gotovih“ kadrova na tržištu, postaje sve skuplji i sve manje pouzdan. Ključni razlog nije nestašica ljudi, stopa nezaposlenosti u Srbiji i dalje je jednocifrena (8,9% u četvrtom kvartalu 2025, prema Republičkom zavodu za statistiku, već sve veći jaz između veština koje poslodavci traže i onih koje kandidati zaista nude.

Razmere tog jaza potvrđuje i globalna statistika. Prema istraživanju kompanije ManpowerGroup za 2026. godinu, sprovedenom na 39.000 poslodavaca u 41 zemlji, čak 72% kompanija prijavljuje teškoće u popunjavanju radnih mesta zbog nedostatka odgovarajućih veština. Strategija stalnog preotimanja zaposlenih od konkurencije pritom donosi rast plata koji ne prati rast produktivnosti, što direktno pritiska profitne marže.

Suočeni sa ovakvim tržištem, izvršni direktori i HR lideri sve više pomeraju fokus sa eksternog tržišta rada na reorganizaciju unutar same organizacije.

Sanja Jevđenijević iz  HR Xcela ističe da uspešni sistemi napuštaju koncept krutih opisa poslova i prelaze na model organizacije zasnovane na veštinama. Umesto da se zaposleni posmatra isključivo kroz trenutnu poziciju, Jevđenijević ukazuje organizacijama da mapiraju stvarne, modularne veštine i neiskorišćene potencijale ljudi koji su već u sistemu. Da takvo ulaganje ima i merljiv finansijski efekat, sugerišu istraživanja konsultantske kuće McKinsey, prema kojima kompanije sa visokom stopom unutrašnje mobilnosti i sistematskim ulaganjem u razvoj zaposlenih ostvaruju bolje finansijske rezultate i veću otpornost na poslovne cikluse od svojih konkurenata.

Finansijska matematika: koliko stvarno košta eksterni radnik?

Da je reč o ekonomskoj računici, a ne o prolaznom HR trendu, pokazuju podaci sa globalnog tržišta. Prema istraživanjima koja navodi Gallup, trošak zamene zaposlenog kreće se između 50% i 200% njegove godišnje plate, zavisno od nivoa pozicije, pri čemu su menadžerske i specijalističke uloge na gornjem kraju tog raspona. U taj trošak ulaze regrutacija, izgubljena produktivnost i period adaptacije novog kadra. Society for Human Resource Management (SHRM) procenjuje da zamena u proseku košta između šest i devet meseci plate.

Istovremeno, postojeći zaposleni često žele upravo ono što kompanija pokušava skupo da kupi spolja. Prema Gartnerovoj anketi iz 2024. godine, sprovedenoj na više od 3.300 zaposlenih, svaki treći zaposleni smatra da bi mogao imati veći uticaj na nekoj drugoj poziciji unutar svoje organizacije. Gartner takođe navodi da mogućnost interne promene posla povećava verovatnoću da zaposleni ostane u kompaniji za oko 33%.

„Najskuplji radnik je onaj kojeg u panici preplatite sa tržišta, a koji zatim provede šest meseci prilagođavajući se sistemu, uz stalan rizik da ode čim dobije bolju ponudu. S druge strane, najlojalniji kadar za nove projekte često već radi kod vas, samo njegove veštine nisu mapirane jer je zarobljen krutim opisom posla“, objašnjava Sanja Jevđenijević iz agencije HR Xcel.

Tri ključna koraka za stabilizaciju sistema

Na osnovu iskustva u radu sa kompanijama na regionalnom tržištu, HR Xcel izdvaja tri koraka za prelazak na model unutrašnje mobilnosti:

Organizaciona kultura kojom se upravlja i koja najviše utiče na ostvarenje startegije i rezultata poslovanja, uključujući visoku efikasnost i posvećenost zaposlenih. Na koji način kompanija meri i upravlja organizacionom kulturom, ne na papiru već suštinski je od ključne važnosti.

Rušenje liderskih silosa.Lideri demonstriraju ponašanja i vrednosti kompanije, podržavaju svakodnevno rast i razvoj ljudi u organizaciji, ne samo profita jer je profit posledica ulaganja u kulturu i ljude. Najveći neprijatelj unutrašnjeg razvoja su rukovodioci koji „kriju“ i zadržavaju dobre zaposlene u svojim sektorima. Uspeh lidera mora se meriti i time koliko je ljudi razvio i pustio da napreduju dalje kroz kompaniju.
Ulaganje u stvarni razvoj umesto u kozmetičke benefite.Nedostatak razvoja i jasne perspektive napredovanja spada među najčešće razloge zbog kojih zaposleni odlaze. Kada se postavi jasan sistem internog napredovanja i učenja novih veština, lojalnost raste prirodno.

Modularno upravljanje timovima.Biznis danas zahteva agilnost. Mapiranjem veština kompanija dobija mogućnost da brzo sastavlja i rasformira timove za konkretne projekte, koristeći unutrašnje resurse umesto skupog angažovanja spoljnih saradnika.

Budućnost poslovanja u Srbiji zavisiće od sposobnosti lidera da svoje organizacije pretvore u sisteme koji sami stvaraju i rotiraju veštine zasnovane na organizacionoj kulturi koja je pokretač unutrašnjeg razvoja svake organizacije. dobra organizaciona kultura  predstavlja rešenje za prelazak na model koji čuva ljudski kapital i, posledično, profitne marže, upravo u vremenima najveće oskudice veština.

Izvor: Sveonovcu

Foto: Pixabay

28. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Evropa u odnosu na Ameriku nije siromašnija, ali jeste ranjivija

by bifadmin 28. јул 2026.
Američka ekonomija dominira u tehnološkom sektoru i veštačkoj inteligenciji, ali poređenje životnog standarda, produktivnosti i blagostanja pokazuje da evropska ekonomija nije ni približno tako neuspešna kako se često predstavlja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u samoj Evropi, široko je rasprostranjeno uverenje da evropska ekonomija živi od stare slave i da ubrzano zaostaje za Amerikom i Kinom.

Takav strah podstakao je i izradu brojnih evropskih ekonomskih analiza, među kojima se posebno izdvaja izveštaj bivšeg predsednika Evropske centralne banke Marija Draghija iz 2024. godine, posvećen budućnosti evropske konkurentnosti.

Međutim, podaci pokazuju da je stvarna slika mnogo složenija, navodi se u analizi Financial Timesa, zasnovanoj na argumentima nobelovca Paula Krugmana i ranijem istraživanju ekonomiste Setha Ackermana.

Nema dileme da su Sjedinjene Države već dugo neprikosnovene u razvoju naprednih digitalnih tehnologija, posebno veštačke inteligencije. Americi dodatnu prednost daje činjenica da predstavlja jedinstvenu državu, sposobnu da brzo mobiliše kapital, institucije i druge instrumente nacionalne moći.

Ipak, ekonomska snaga nije jedino mjerilo kvaliteta života.

Amerikanci žive kraće uprkos većoj potrošnji na zdravstvo

Kada se posmatra šira slika ljudskog blagostanja, Sjedinjene Države ne djeluju kao neprikosnoveni pobednik.

Očekivani životni vijek muškaraca u SAD-u tokom 2024. godine iznosio je 76,5 godina, dok je prosjek u drugim uporedivim razvijenim državama bio 80,5 godina.

Kod žena je očekivani životni vek u SAD-u bio 81,4 godine, u poređenju sa prosekom od 84,8 godina u drugim zemljama sa visokim prihodima. Razlika je posebno upečatljiva jer Amerika na zdravstvo izdvaja znatno veći dio bruto domaćeg proizvoda od evropskih zemalja.

Velike razlike postoje i u pogledu bezbednosti.

Stopa ubistava u SAD-u tokom 2023. godine iznosila je 5,9 na 100.000 stanovnika. U Francuskoj je iznosila 1,3, a u Nemačkoj svega 0,9.

Sjedinjene Države imale su i 542 zatvorenika na 100.000 stanovnika, u poređenju sa 130 u Francuskoj i 69 u Nemačkoj.

Kada se, umesto isključivo novca i proizvodnje, analiziraju zdravlje, bezbednost i kvalitet života, teško je zaključiti da su SAD nesporno uspješnije od Evrope.

Ekonomski paradoks koji menja sliku Evrope

Ključno pitanje je, ipak, kako se Evropa i Amerika porede prema sposobnosti proizvodnje roba i usluga, odnosno prema bruto domaćem proizvodu.

Krugman ukazuje na naizgled neobičan paradoks.

Postoje dva osnovna načina poređenja ekonomija: praćenje rasta realnog BDP-a po stanovniku tokom određenog perioda i poređenje relativnog nivoa BDP-a po stanovniku u konkretnoj godini.

Kada se posmatra rast od 2000. godine, američka ekonomija ostvarila je znatno bolje rezultate od eurozone.

Međutim, kada se analizira relativni BDP po stanovniku, zaključak je drugačiji. BDP po stanovniku eurozone nije smanjen u odnosu na američki, već je, prema ovoj metodologiji, čak povećan.

Postavlja se pitanje kako jedna ekonomija može rasti brže od druge, a da na kraju ne postane relativno bogatija nego što je bila na početku posmatranog perioda.

Odgovor se krije u razlikama između onoga što statistika meri i načina na koji to radi.

Tehnološki sektor objašnjava polovinu američke prednosti

Posebno je značajna uloga tehnološkog sektora.

Tehnologija je činila oko 9,2 odsto američkog BDP-a, u poređenju sa 5,4 odsto BDP-a Evropske unije. Iako predstavlja relativno mali dio ukupne ekonomije, razlika u veličini ovog sektora objašnjava gotovo polovinu razlike u rastu produktivnosti između SAD-a i EU.

Istovremeno, rast produktivnosti evropskog tehnološkog sektora statistički je prikazan kao sporiji od američkog.

Kada se saberu razlike u veličini sektora i izmerenoj produktivnosti, tehnologija je odgovorna za više od polovine ukupnog jaza u rastu BDP-a po stanovniku između dvije ekonomije.

To znači da američka prednost nije ravnomerno raspoređena kroz celu ekonomiju, već je snažno koncentrisana u jednoj oblasti.

U sektorima izvan tehnologije, koji predstavljaju ogromnu većinu i američke i evropske ekonomije, rast produktivnosti bio je prilično sličan.

Statistika teško meri vrednost tehnološkog napretka

Deo američke prednosti može biti povezan i sa načinom merenja cena i kvaliteta tehnoloških proizvoda.

Izuzetno visok statistički rast produktivnosti u američkom tehnološkom sektoru zavisi od takozvanih hedonističkih korekcija cena. Njima se pokušava izračunati koliko za potrošače vredi, na primer, veća procesorska snaga računara ili poboljšanje karakteristika drugih uređaja.

Takve procene su neizbežne, ali i veoma nesigurne.

Zbog toga je veći rast produktivnosti američkog tehnološkog sektora, a posredno i američkog BDP-a po stanovniku, delimično rezultat metodološke procene.

To ne znači da su podaci pogrešni, već da ih ne treba tumačiti kao potpuno precizan i nesporan dokaz ekonomskog zaostajanja Evrope.

Kupovna moć daje realniju sliku životnog standarda

Poređenje BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moći predstavlja pouzdaniji način merenja životnog standarda između zemalja.

Umjesto poređenja današnjeg automobila sa vozilom proizvedenim prije 20 godina, ova metodologija poredi automobile, proizvode i usluge koji se u SAD-u i Evropi nude u istoj godini, a zatim ih vrednuje po uporedivim cenama.

Svetska banka takva poređenja sprovodi kroz Program međunarodnih poređenja duže od pola veka.

Nominalni BDP po stanovniku, izražen prema tržišnim kursevima, može biti veoma nestabilan. Osim toga, često pogrešno prikazuje vrijednost netržišnih usluga, kao što su zdravstvo i obrazovanje, koje se u Americi i Evropi finansiraju i obračunavaju na različite načine.

Kod relativno sličnih ekonomija, kakve su američka i evropska, poređenje prema kupovnoj moći trebalo bi da pruži znatno realniju sliku.

Evropa koristi tehnologiju koju razvija Amerika

Suštinsko objašnjenje ekonomskog paradoksa jeste da američki tehnološki sektor stvara neku vrstu globalnog javnog dobra.

Najnaprednije tehnologije nastaju uglavnom u SAD-u, ali ih istovremeno koriste kompanije i stanovništvo širom sveta.

Evropske firme i građani imaju pristup američkom softveru, platformama, procesorima, uređajima i sistemima veštačke inteligencije. Zbog toga tehnološki napredak ostvaren u Americi povećava produktivnost i životni standard i van granica SAD-a.

Vlasnici američkih tehnoloških kompanija ostvaruju najveći dio finansijske koristi, ali se praktične koristi njihovih proizvoda šire na globalnu ekonomiju.

To pomaže da se objasni zbog čega američki BDP statistički raste brže, dok se relativni životni standard Evropljana ne pogoršava u istoj mjeri.

Evropa nije siromašnija, ali jeste ranjivija

Zaključak analize nije da Evropa nema ozbiljan problem.

Evropska unija je tehnološki slabija, ima manje globalnih digitalnih kompanija i znatno više zavisi od inovacija i resursa razvijenih u Sjedinjenim Državama.

Evropa, međutim, ne zaostaje dramatično za Amerikom kada se posmatraju relativni životni standard i ukupno ljudsko blagostanje.

Njena najveća slabost nije nužno sporiji ekonomski rast, već zavisnost od pristupa američkoj tehnologiji, kapitalu i bezbednosnoj infrastrukturi.

Zbog toga najveće pretnje evropskoj budućnosti možda nijesu isključivo ekonomske. Mnogo ozbiljniji izazovi odnose se na bezbednost, odbranu i sposobnost evropskih država da samostalno zaštite svoj politički i ekonomski model.

Izvor: Investitor.me
Foto.: Pixabay
28. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
B&F PlusPolitika i društvo

Uzbudljiva istorija stakla: Od vulkana do špijuna

by bifadmin 27. јул 2026.

Danas smo većinom skloni da staklo doživljavamo zdravo za gotovo, ali njegova istorija je bila toliko uzbudljiva i puna obrta, da je nadahnula i neka od najpoznatijih književnih i filmskih ostvarenja. Srbija se uključila u industrijsku proizvodnju stakla tek u 19. veku, a neki od preduzetnika pribegli su i industrijskoj špijunaži. Domaće staklo preživelo je dva svetska rata, ali ne i privatizacije početkom ovog veka, kada je preostala samo jedna fabrika koja je od 2022. godine u stranom vlasništvu.

Ljudi su očarani staklom već hiljadama godina, zbog njegovih neobičnih svojstava. Staklo je tvrdo a ipak providno, hvata svetlost i ima nepravilnu strukturu, zbog čega se često opisuje kao „tečnost“ koja je očvrsnula. Zato ne čudi da je ovaj materijal pokrenuo mnoštvo inovacija u ljudskoj istoriji i bio nadahnuće mnogim umetnicima.

Prvi tragovi upotrebe stakla sežu veoma daleko, 8.000 godina pre nove ere. Ljudi su već tada izrađivali sečiva od opsidijana, vulkanskog stakla čiji je „proizvođač“ bila priroda. Kanije je čovek preuzeo izradu stakla u sopstvene ruke, a kao i svaka revolucija, i ova ima svoju mitologiju.

Po jednoj priči, proizvodnja veštačkog stakla je nastala slučajno, tokom topljenja rude bakra. Druga se vezuje za feničanske trgovce, koji su putujući teritorijom današnjeg Izraela, zastali na peščanoj obali reke Bel da pripreme obrok. U nedostatku kamena, ognjište su okružili komadima sode (šalitre) iz tovara koji su prevozili. Vatra, kvarcni pesak i soda stopili su se u masu koja se nakon hlađenja stvrdnula u staklo.

Otkrića do kojih su došli arheolozi upućuju da su ljudi proizvodili veštačko staklo mnogo pre Feničana. Staklene glazure za glineni nakit napravljene su 3.500 godina pre nove ere na teritoriji današnjeg Iraka, dok su prve posude i bočice izrađene u egipatskim radionicama 15 vekova pre nove ere.

Antička cirkularna ekonomija

Najstariji pisani recept za proizvodnju stakla potiče od Asiraca iz 7. veka pre nove ere, urezan je klinastim pismom i glasi: „Uzmi 60 delova peska, 180 delova pepela morske trave, 5 delova krede ili izmrvljene školjke, zagrej dobro sve zajedno, ohladi i dobićeš staklo”. Ta osnova se nije promenila do danas, ali je tehnologija izrade u narednom periodu sve više napredovala.

Staklena masa se presovala ili izlivala u kalupe do prvog veka pre nove ere. Sa pronalaskom staklarske lule kojom se postizao željeni oblik, uvođenjem standardizovane proizvodnje i izuzetne umetničke dekoracije, radionice u starom Rimu su preuzele primat od zanatlija sa Bliskog istoka.

Rimljani su bili i preteče „cirkularne ekonomije“, jer su ostatke slomljenog stakla pažljivo sakupljali i ponovo pretapali u nove oblike. Takođe, prvi su ovladali izradom bezbojnog stakla. Verovalo se da zahvaljujući tehnologiji u njihovoj izradi, čaše od bezbojnog stakla mogu u piću da unište otrov, koji je u to vreme bio najveći neprijatelj bogatih i moćnih.

Tajne iza sedam brava

Staklo se pokazalo otpornijim od Zapadnog rimskog carstva. Uprkos gašenju mnogih radionica nakon propasti imperije, tajne ovog zanata prenosile su se sa generacije na generaciju, a predvodnik u ovom poslu u 13. veku postaje Venecija.

Međutim, zbog učestalih i nekontrolisanih požara koje su uzrokovale staklarske peći, venecijanski majstori su morali da presele svoje radionice na obližnje ostrvo Murano 1291. godine. Na ovom „Staklenom ostrvu“ tajne zanata su bile zaštićene zakonom, proizvođači nisu smeli da napuste Murano pod pretnjom smrtne kazne, ali su zauzvrat uživali povlastice rezervisane samo za aristokratiju.

Italijanski majstori nisu bili izuzetak, naprotiv, u to vreme su i drugi strogo čuvali svoju tehnologiju. Tako su radionice na teritoriji današnje južne Nemačke, u kojima su zanatlije usavršile tehniku bojenja stakla u 15 veku, bile opasane zidinama.

Velika potražnja za staklom dovela je do podele rada i specijalizacije, a razvoj manufaktura u Evropi je omogućio da proizvodi od stakla postanu jeftiniji. Od 17. veka, poznatim proizvođačima pridružuju se i majstori iz Bohemije na teritoriji današnje Čaške, koji su se proslavili i po otkriću kristala, što je podstaklo i razvoj umetničkih radionica.

Uporedo napreduje razvoj peći i alata, u proizvodnju se uvode i mašine za duvanje stakla. Krajem 18. veka počela je masovna i jeftinija proizvodnja ravnog stakla, što je omogućilo da prozori na kući ne budu više privilegija samo onih najbogatijih.

Ništa bez špijuna

Srbija se u industrijsku proizvodnju stakla uključila prilično kasno, tek sredinom 19. veka. Zanimljivo je da je prva fabrika u Kneževini Srbiji bila upravo fabrika stakla, koju je na svom imanju 1846. godine otvorio Avram Petronijević, srpski državnik, trgovac i diplomata.

Lokacija u blizini Jagodine, između sela Belica i Mišević, bila je dobro izabrana, jer je na obroncima Crnog vrha bilo dovoljno šuma iz kojih se dobijala potaša neophodna u topljenju stakla, a kamena-belutka (kvarc) bilo je na obali reke Belice u izobilju. Vlasnik fabrike je doveo oko 30 majstora iz Češke i Bavarske i u fabričkom krugu izgradio stanove za njihove porodice.

Petronijević je zaposlio i lekara u fabrici, Josifa Pančića, kome je to bilo prvo nameštenje. Uprkos entuzijazmu, fabrika nije uspela da pokrene obimniju proizvodnju zbog nedostatka kapitala, iskustva i dobrih majstora. Šest godina nakon otvaranja, vlasnik je iznenada umro i fabrika je prestala da radi.

Nešto duže, skoro četvrt veka trajala je fabrika koju je 1882. godine otvorio Nacko Janković, takođe u Jagodini. Bila je opremljena savremenijim mašinama i pećima, a proizvodila je sve vrste šupljeg, šlifovanog, presovanog, molovanog i graviranog stakla.

Kao i njegov prethodnik, Janković je u krugu oko fabrike napravio radničko naselje za oko 80 stranih majstora i njihovih porodica, uglavnom iz Češke, Nemačke i Slovenije. Fabrika je opstala do 1904. godine.

Tri godine kasnije, beogradski trgovac staklom Milivoje Popović osnovao je Srpsku fabriku stakla u Paraćinu, za čiji rad se vezuje i prvi poznati slučaj industrijske špijunaže u Srbiji. Popović je poslao projektanta Josifa Kovačevića u Češku, koji se tamošnjim fabrikantima predstavio kao trgovac, a zapravo je osmatrao način proizvodnje i potom u hotelskoj sobi pravio nacrte po kojima je kasnije sazidana paraćinska fabrika, zvanično otvorena 1908. godine.

Privatizacije pogubnije od ratova

Fabrika u Paraćinu proizvodila je upotrebno duvano i presovano staklo, zapošljavala je 350 radnika, a oko 70 glavnih majstora došlo je iz Češke, Austrije, Slovenije i Jagodine.
U fabričkim monografijama navodi se da su smene u pogonima trajale i po 18 sati, nesreće na radu su bile česte, kao i štrajkovi koje su organizovali sindikati i komunisti. Ali, arhivi beleže i to da je vlasnik paraćinske staklare 1925. potpisao prvi kolektivni ugovor kojim su radnici dobili veće plate, pravo na besplatan stan, osvetljenje, ogrev, hranu, pa je već naredne godine izgrađena prva moderna radnička kolonija a u fabrici otvorena kuhinja.

Proizvodnja je obustavljena tokom Prvog svetskog rata i ponovo je pokrenuta 1922. godine, ali je i dalje imala gubitke. Šest godina kasnije, fabrika je prodata konzorcijumu Sjedinjenih tvornica stakla Abel. Braća Rikardo i Vilhelm Abel, Nemci poreklom iz Austrougarske čija je porodica dugo živela u Sloveniji i između dva rata stekla jugoslovensko državljanstvo, posedovali su gotovo sve staklare u državi.

Oni uvode u proizvodnju luksuznije artikle poput kristala i šire izvozno tržište. Ali, tokom Drugog svetskog rata fabriku su preuzeli Nemci i posle povlačenja ostavili je opustošenu.

Proizvodnja je obnovljena 1947. godine, a deceniju kasnije otvara se više dislociranih pogona i fabrika u Pančevu, Zaječaru, Alibunaru i Prokuplju. Iako je svaka imala svoj segment tržišta, privatizacije koje su usledile posle 2000. godine preživela je jedino Srpska fabrika stakla u Paraćinu, a i ona na jedvite jade. Posle dve propale prodaje firma je dospela u stečaj, da bi je 2022. godine kupilo slovenačko preduzeće Steklarna Hrastnik, koje posluje u sastavu švajcarske kompanije Vaider.

Mirjana Stevanović

Biznis i finansije 247/248, jul/avgust 2026.

Foto: Inicijativa Kreativno staklo Srbije

27. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
IT i nauka

Da li je nedavni incident sa veštačkom inteligencijom upozorenje ili najava nečeg mnogo ozbiljnijeg?

by bifadmin 27. јул 2026.

Nedavno interno testiranje pokazalo je da modeli AI mogu da izvedu hakerski napad i samostalno pronađu neočekivane načine za ostvarenje zadatih ciljeva. Šta to zapravo znači u tehnološkom smislu a šta u društvenom?

U julu 2026. godine tokom tokom internog testiranja sajber sposobnosti, napredni modeli kompanije OpenAI – GPT-5.6 Sol i još jedan, do sada neobjavljeni model, uspeli su da izađu iz izolovanog testnog okruženja (sandbox), ostvare pristup internetu i pokrenu niz aktivnosti usmerenih ka produkcionoj infrastrukturi kompanije Hugging Face. Njihov cilj nije bio da „pobegnu“ niti da nanesu štetu, već da uspešno reše test. To su i uradili, ali na način koji njihovi tvorci nisu predvideli.

Upravo je to suština ovog slučaja. Nije najvažnije što je model ispunio zadatak, već što je sam pronašao put do rešenja, zaobilazeći ograničenja koja su ljudi smatrali dovoljnim. Drugim rečima, sistem nije radio ono što su istraživači očekivali, već ono što je procenio kao najefikasniji način da ostvari postavljeni cilj.

Ovo nije priča o veštačkoj inteligenciji koja je postala svesna, niti o mašinama koje su „odlučile“ da napadnu ljude. Ovo je priča o sistemu koji je, kada su mu uklonjena bezbednosna ograničenja i postavljen jasan cilj, pokazao sposobnosti koje su prevazišle očekivanja njegovih programera.

Šta se konkretno dogodilo?

OpenAI je sprovodio interno testiranje na platformi ExploitGym, namenjenoj proceni ofanzivnih sajber sposobnosti modela. Cilj ovakvih testova nije da se modeli koriste za napade, već da se što preciznije izmeri šta su u stanju da urade kada su im uklonjena ograničenja koja inače važe tokom svakodnevne upotrebe. Zbog toga su privremeno isključeni mehanizmi koji modelima zabranjuju rizične sajber aktivnosti.

Modeli su radili u okruženju koje je trebalo da bude potpuno izolovano od spoljnog sveta, dok se jedina dozvoljena komunikacija odvijala preko posredničkog servera (proxy) namenjenog preuzimanju softverskih paketa. Međutim, modeli su u tom sistemu otkrili do tada nepoznatu bezbednosnu ranjivost, iskoristili je da prošire svoja ovlašćenja, kretali se kroz istraživačku infrastrukturu OpenAI-a i na kraju uspeli da dođu do otvorenog interneta.

Važno je razumeti da napuštanje izolovanog okruženja nije bilo cilj eksperimenta. Istraživači su proveravali nešto sasvim drugo, ali je model najpre rešio problem koji mu niko nije postavio, a tek potom nastavio da rešava zadatak koji je bio predmet testiranja.

Kada su stekli pristup internetu, modeli su zaključili da bi platforma Hugging Face, kao jedno od najvećih svetskih skladišta modela, skupova podataka i razvojnih alata, mogla da sadrži informacije koje bi im pomogle da reše test. Zato su pokrenuli niz automatizovanih aktivnosti usmerenih ka njenoj produkcionoj infrastrukturi.

Prema kasnijoj rekonstrukciji, izvršeno je više od 17.000 pojedinačnih radnji. Incident je brzo otkriven i zaustavljen, a javnost je o njemu obaveštena 16. jula. Nekoliko dana kasnije OpenAI je potvrdio da su iza tih aktivnosti stajali upravo njegovi modeli.

U zajedničkom saopštenju OpenAI i Hugging Face opisali su ovaj slučaj kao događaj bez presedana, dok je OpenAI naveo da su modeli bili izuzetno usredsređeni na ispunjavanje postavljenog cilja i da su zbog toga preduzimali korake koje niko nije očekivao.

Zašto je ovaj slučaj važan?

Ono što se dogodilo lako može da navede na pogrešan zaključak da je veštačka inteligencija počela samostalno da donosi odluke, ali to nije tačno. Modeli nisu „odlučili“ da hakuju sistem, nisu postali svesni, nisu procenjivali šta je ispravno, a šta pogrešno, niti su imali nameru da prekrše pravila. Uradili su ono za šta su bili optimizovani, pronašli su najefikasniji put do zadatog cilja.

Ljudi često nesvesno pripisuju ovakvim sistemima ljudske osobine. Kada vidimo da model samostalno preduzima niz složenih koraka, lako je steći utisak da je nešto „odlučio“, iako on u stvarnosti ne razmišlja kao čovek. Nema sopstvene želje, strahove, moralne dileme ili nameru da nekoga prevari, već neprekidno procenjuje koji će sledeći korak sa najvećom verovatnoćom dovesti do rezultata koji mu je zadat.

Zato je poređenje sa filmom Terminator prilično upečatljivo. U prvom filmu Terminator dolazi da ubije Saru Konor, a u drugom da je zaštiti, ali ni u jednom trenutku sam ne odlučuje šta je dobro, a šta zlo. On samo dosledno izvršava program koji mu je zadat, pa se sa promenom cilja menja i njegovo ponašanje.

Slično se dogodilo i ovde. Modelima je postavljen jasan cilj, da reše test, a istovremeno su im uklonjena ograničenja koja bi ih inače zaustavila. Sve što se našlo na putu tom cilju, bilo da je reč o nedostatku pristupa internetu, ograničenim ovlašćenjima ili zaštiti tuđe infrastrukture, tretirali su kao tehničku prepreku koju treba savladati.

U oblasti bezbednosti ova pojava poznata je kao specifikaciono nadmudrivanje (specification gaming) ili pogrešno generalizovanje cilja (goal misgeneralization). To znači da sistem ispuni formalno zadati cilj, ali na način koji ljudi nisu nameravali niti predvideli.

Šta ovaj incident otkriva?

Do pre samo nekoliko godina većina modela mogla je da odgovori na pitanje, prevede tekst ili napiše programski kod, dok današnji sistemi sve češće funkcionišu kao autonomni agenti koji umeju da planiraju, koriste različite alate, prilagođavaju se novim okolnostima i samostalno povezuju veliki broj koraka u jedinstven proces.

Upravo je ta sposobnost najveća promena u odnosu na prethodne generacije modela. Julski incident je pokazao da savremeni modeli mogu da otkriju nepoznate ranjivosti, planiraju više uzastopnih koraka i samostalno pronalaze nove puteve ka cilju ako procene da su efikasniji od onih koje su ljudi predvideli.

Zbog toga se menja i način na koji se posmatra rizik od ovakvih sistema. Pitanje više nije samo da li model može da izvrši štetnu radnju ako mu se ona eksplicitno naredi, već šta će sam preduzeti da bi ispunio zadati cilj, čak i ako mu niko nije naložio sve korake koji do tog cilja vode.

Posledice za industriju

Incident je već pokrenuo ozbiljnu raspravu o tome kako bi trebalo testirati najmoćnije modele veštačke inteligencije. Postavlja se pitanje da li je opravdano isključivati bezbednosne mehanizme čak i u kontrolisanim uslovima, ukoliko ne postoji apsolutna garancija da model ne može da napusti izolovano okruženje.

Istovremeno raste pritisak da kompanije budu daleko transparentnije kada je reč o incidentima koji se dešavaju tokom razvoja i testiranja. Kako modeli dobijaju sve veći stepen samostalnosti, postaje jasno da klasične mere zaštite više nisu dovoljne i da će biti neophodni novi mehanizmi koji će neprekidno pratiti ponašanje autonomnih agenata, prepoznavati neuobičajene aktivnosti i reagovati pre nego što one dovedu do stvarne štete.

Od tehnološkog izazova do društvenog pitanja

Julski incident neće ostati upamćen zato što su modeli izašli iz izolovanog okruženja ili zato što su pokušali da pristupe tuđoj infrastrukturi. Njegov stvarni značaj je u tome što je pokazao koliko brzo sposobnosti savremenih sistema napreduju i koliko se bezbednosni mehanizmi teško prilagođavaju tom razvoju.

Kako veštačka inteligencija bude dobijala sve veću autonomiju u planiranju i izvršavanju složenih zadataka, pitanje bezbednosti više neće biti samo tehničko, već i društveno, pravno i političko. Upravo zato će razvoj pouzdanih mehanizama kontrole postati jednako važan kao i razvoj samih modela.

Možda nas ne očekuje scenario iz filma Terminator, ali nas sasvim sigurno očekuje svet u kojem će granice između onoga što sistemi mogu da urade i onoga što bi trebalo da rade postajati sve teže za povući. Od odgovora na to pitanje zavisiće koliko će veštačka inteligencija biti korisno oruđe, a koliko potencijalni bezbednosni rizik.

Milena Šović, AI Implementation Specialist & Content Trainer

Foto: ktsdesign, Depositphotos

27. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Ekonomija

Propao tender za Kalenić pijacu

by bifadmin 27. јул 2026.

Postupak javne nabavke za obnovu i dogradnju Kalenić pijace u Beogradu obustavljen je nakon što je pristigla samo jedna ponuda koju je Komisija za javnu nabavku ocenila kao neprihvatljivu.

Pitanje je koliko je to i da li je uopšte loša vest imajući u vidu da bi ova rekonstrukcija potencijalno bila jedna od najskupljih u Evropi u odnosu na veličinu samog objekta.

Da podsetimo, obnova Kalenić pijace prvo je podrazumevala natkrivanje pijace, dograđnju još lokala, ali i izgradnju dodatna dva nivoa pod zemljom od kojih bi jedan bio garaža a drugi magacinski prostor. U međuvremenu se odustalo od podzemnih objekata ali je cena rekonstrukcije ostala ista: 24 miliona evra.

Tender za realizaciju građevinskih radova raspisan je 26. maja, a jedina ispravna ponuda je pristigla sat i po pre isteka roka, 20. jula. Međutim, Komisija za javnu nabavku utvrdila je da ona nije bila adekvatna. Među ključnim zamerkama je bila ona da obrazac sa cenama nije popunjen na način koji je bio propisan tenderom.

U pitanju je bila ponuda grupacije od sedam kompanija. Na čelu tog konzorcijuma je, bar prema rečima direktora Centra za lokalnu samoupravu Nikole Jovanovića, miljenik gradske vlasti firma „Jadran“ koja je radila rekonstrukciju Obrenovačke pijace, a odgovorna je i za kašnjenje autobuske stanice u Beogradu.

Foto: Bif

27. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Humanoidni roboti prvi put izveli dve hirurške operacije

by bifadmin 27. јул 2026.

Humanoidni roboti su prvi put izveli dve hirurške operacije na svinjama, što istraživači ocenjuju kao potencijalno revolucionaran korak za budućnost hirurškog lečenja.

Celokupna procedura i rezultati operacije objavljeni su 8. jula u naučnom časopisu Nature, a u istraživanju su učestvovali inženjeri i hirurzi sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu.

Jednu operaciju predvodio je humanoidni robot uz asistenciju hirurga, dok su drugu u potpunosti izvela dva humanoidna robota, saopštio je Univerzitet. Roboti su svinjama uklonili žučnu kesu, što predstavlja važan korak pre nego što istraživanje pređe na ispitivanja na ljudima.

– Kao dokaz da je koncept izvodljiv, sve je funkcionisalo – izjavio je dr Rajan Broderik, vršilac dužnosti direktora Centra za budućnost hirurgije pri Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu, za televiziju Ej-Bi-Si njuz.

Humanoidni roboti imaju glavu i ruke i manji su od većine hirurških robota koji se danas koriste u bolnicama i zahtevaju znatno više prostora. Istraživači i lekari dali su im i nadimak – Serdži (Surgie).

– Ograničenja u pogledu prostora, koja postoje kod tradicionalne robotske hirurgije, ovde nisu predstavljala problem – napominje dr Broderik. – Robot je funkcionisao kao asistent pored pacijenta, pa se prirodno uklopio u prostor u kojem inače radimo laparoskopske operacije.

Lekari i istraživači nadaju se da bi Serdži u budućnosti mogao da se koristi i van klasičnih bolničkih operacionih sala.

– Možete da zamislite da se ovaj uređaj koristi na brodu, u nekom udaljenom selu ili u manjim operacionim uslovima, van velikih gradova – napominje dr Šanglej Liu, kolorektalni hirurg sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu. – Mislim da to otvara brojne mogućnosti za bolju dostupnost hirurške nege.

Lekari i istraživači takođe smatraju da bi Serdži mogao da pomogne u ublažavanju nedostatka medicinskog osoblja u bolnicama i omogući veći broj hirurških zahvata u budućnosti.

– Verujem da smo pokazali da je moguće koristiti humanoidne robote u operacionoj sali za izvođenje stvarnih hirurških zahvata koji bi jednog dana mogli da spasavaju ljudske živote -izjavio je dr Majkl Jip, profesor Univerziteta Kalifornije u San Dijegu.

Izvor: RTS

Foto: Pixabay

27. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Obveznici između eko takse i poreskog kredita

by bifadmin 27. јул 2026.
Nova pravila za obračun poreza na emisije gasova sa efektom staklene bašte detaljno propisuju kako će obveznici prijavljivati svoje obaveze, na koji način mogu ostvariti pravo na poreski kredit i kakvu dokumentaciju moraju da vode kako bi dokazali ulaganja u smanjenje emisija ugljen-dioksida.

Pravilnikom, na osnovu Zakona o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte, definisani su obrasci, način njihovog popunjavanja, kao i pravila za vođenje evidencije o investicijama koje doprinose smanjenju emisija CO₂, piše Biznis.rs.

Posebni obrasci i dokazna dokumenta

Poreska prijava za obračun i plaćanje ovog poreza podnosiće se na posebnom obrascu PP EGESB.

Svi novčani iznosi u prijavi iskazuju se u dinarima, bez decimala, osim iznosa poreza po toni ugljen-dioksida ili ekvivalenta ugljen-dioksida, koji se unosi sa dve decimale.

I količine emitovanih gasova iskazuju se u tonama CO₂ ekvivalenta, takođe sa dve decimale.

Sam obrazac prijave sastoji se iz više celina. U njemu se navode podaci o prijavi, poreskom obvezniku, podnosiocu prijave, eventualnom poreskom punomoćniku, dodatni podaci o vrsti poreske obaveze, kao i obračun same poreske obaveze.

Poseban deo odnosi se na priloge i dokaze koji se dostavljaju uz prijavu.

Uz poresku prijavu obavezno se prilaže i obrazac za obračun ukupne emisije tokom poreskog perioda. U njemu se objedinjeno prikazuju podaci za sva postrojenja obveznika.

U obrazac se unosi ukupna količina emitovanih gasova, zbir referentnih emisija za sva postrojenja, kao i poreska osnovica, koja predstavlja razliku između ukupnih i referentnih emisija, pri čemu ona ne može biti manja od nule.

Kako se ostvaruje pravo na poreski kredit?

Pravilnik detaljno uređuje i ostvarivanje prava na poreski kredit. To pravo može se koristiti isključivo pod uslovima propisanim Zakonom i ovim pravilnikom, a osnov za njegovo priznavanje predstavljaju uredno vođene evidencije o ulaganjima.

U obračun ukupnih ulaganja ne ulazi porez na dodatu vrednost ukoliko poreski obveznik ima pravo na odbitak prethodnog PDV-a. Sa druge strane, priznaju se troškovi izrade projektno-tehničke dokumentacije, nabavke usluga, kao i izvođenja radova koji su neposredno povezani sa realizacijom mera za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Jedan od osnovnih uslova za korišćenje poreskog kredita jeste uredna evidencija svih finansijskih sredstava uloženih u projekte i aktivnosti koje doprinose smanjenju emisije CO₂ ekvivalenta.

Evidencija za svaki projekat ili meru

Obveznici će morati da vode posebnu evidenciju za svaki pojedinačni projekat ili meru, uz odgovarajuću dokumentaciju koja potvrđuje izvršena ulaganja.

Evidencija se vodi u obliku posebnog evidencionog lista za svaki projekat.

U njoj se, između ostalog, navode svi finansijski dokumenti koji se odnose na konkretno ulaganje, uključujući broj i datum dokumenta, naziv i PIB dobavljača, iznos bez PDV-a, kao i podatke o datumu i načinu plaćanja.

Pravilnik predviđa da zbir svih pojedinačnih iznosa iz finansijskih dokumenata mora u potpunosti da odgovara ukupnom iznosu ulaganja prikazanom u glavnoj tabeli.

Ukoliko poreski obveznik u istom poreskom periodu realizuje više projekata za koje koristi poreski kredit, za svaki od njih mora biti popunjena posebna evidencija.

Evidencija se može voditi u papirnoj ili elektronskoj formi, ali bez obzira na način vođenja, mora biti sačuvana zajedno sa kompletnom pratećom dokumentacijom do isteka zakonskog roka zastarelosti za utvrđivanje i naplatu poreske obaveze, u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji.

Posebno je naglašeno da se evidencija vodi hronološki za svaki projekat i da mora biti usklađena sa finansijskom, računovodstvenom i drugom dokumentacijom.

Na osnovu tih podataka poreski organ mora biti u mogućnosti da nesmetano proveri vezu između izvršenih ulaganja i iskorišćenog poreskog kredita.

Od vrednosti investicije zavisi iznos poreza

Poreski obveznici koji koriste pravo na poreski kredit uz prijavu dostavljaju još dva posebna obrasca. Prvi predstavlja analitički pregled svih investicija i projekata, dok se drugim obračunava sam poreski kredit.

Analitički obrazac popunjava se posebno za svaku investiciju ili projekat. U njemu se navodi naziv projekta, vrsta ulaganja – bilo da je reč o nabavci opreme, izgradnji ili modernizaciji postrojenja, rekonstrukciji ili tehnološkom unapređenju – kao i detaljan opis investicije i njen cilj.

Pored toga, unosi se period realizacije projekta, odnosno datumi početka i završetka radova.

Ako projekat nije završen do kraja poreskog perioda, evidentira se samo datum početka realizacije.

Obveznici su dužni da prikažu i ukupnu vrednost investicije ostvarene tokom poreskog perioda, kao i deo ulaganja koji se neposredno odnosi na smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Upravo ti podaci predstavljaju osnov za obračun poreskog kredita koji se može koristiti u skladu sa zakonskim uslovima.

Izvor: Biznis.rs
Foto: Pixabay
27. јул 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Noviji članci
Stariji članci

Скорашњи чланци

  • Kada se EU sprema za rat: Specijalci iz staračkog doma
  • Euribor porastao za 30% od početka godine
  • Kroz incijativu EIB-a i UniCredit Srbija plasiraće se 56 miliona evra za kompanije koje podržavaju inkluzivno zapošljavanje
  • Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, a budućnost se kupuje za sitniš iz „tajnih fondova“?
  • Najveći državni bankrot svog vremena: Kako je Španija dobijala zlato iz Amerike, a ipak bankrotirala

Архиве

  • септембар 2026
  • август 2026
  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019
  • јануар 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • август 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • децембар 2017
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • јун 2017
  • мај 2017
  • април 2017
  • март 2017
  • фебруар 2017
  • јануар 2017
  • децембар 2016
  • новембар 2016
  • октобар 2016
  • септембар 2016
  • август 2016
  • јул 2016
  • јун 2016
  • мај 2016
  • април 2016
  • март 2016
  • фебруар 2016
  • јануар 2016
  • децембар 2015
  • новембар 2015
  • октобар 2015
  • септембар 2015
  • август 2015
  • јул 2015
  • јун 2015
  • мај 2015
  • април 2015
  • март 2015
  • фебруар 2015
  • јануар 2015
  • децембар 2014
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јул 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • април 2014
  • март 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014
  • децембар 2013
  • новембар 2013
  • октобар 2013
  • септембар 2013
  • август 2013
  • јул 2013
  • јун 2013
  • мај 2013
  • март 2013
  • фебруар 2013
  • јануар 2013
  • децембар 2012
  • новембар 2012
  • октобар 2012
  • септембар 2012
  • август 2012
  • јул 2012
  • јун 2012
  • мај 2012
  • април 2012
  • март 2012
  • фебруар 2012
  • јануар 2012
  • децембар 2011
  • новембар 2011
  • октобар 2011
  • септембар 2011
  • август 2011
  • јул 2011
  • јун 2011
  • мај 2011
  • април 2011
  • март 2011
  • фебруар 2011
  • јануар 2011
  • децембар 2010
  • новембар 2010
  • октобар 2010
  • септембар 2010
  • август 2010
  • јул 2010
  • јун 2010
  • мај 2010
  • април 2010
  • март 2010
  • фебруар 2010
  • јануар 2010
  • децембар 2009
  • новембар 2009
  • октобар 2009
  • септембар 2009
  • август 2009
  • јул 2009
  • јун 2009
  • мај 2009
  • април 2009
  • март 2009
  • фебруар 2009
  • јануар 2009
  • децембар 2008
  • новембар 2008
  • октобар 2008
  • октобар 1021

Категорије

  • Analize
  • Analize
  • Analize stručnjaka
  • B&F Plus
  • Bizlife.rs
  • Biznis
  • Biznis & Finansije
  • Blogovi
  • Brojevi B&F
  • Čitanje za dž
  • Edicije
  • Ekonomija
  • Ekonomija
  • EU mogućnosti
  • Euractiv
  • EY Preduzetnik godine
  • Features
  • Interviews
  • Intervjui
  • IT i nauka
  • IZDVAJAMO
  • Kultura
  • Novci.rs
  • Nove tehnologije
  • Novi brojevi
  • Politika i društvo
  • Posle 5
  • Posle 5
  • Presseurop
  • Promo
  • Reprint
  • Seebiz
  • Slajder
  • Specijalna izdanja
  • Tekstovi
  • Uncategorized
  • Vesti
  • Zabava
  • zlato
  • Некатегоризовано

Мета

  • Пријава
  • Довод уноса
  • Довод коментара
  • sr.WordPress.org
  • Facebook
  • Linkedin

Svi tekstovi sa portala "Biznis i finansije" su u vlasništvu "NIP BIF PRESS doo" i ne smeju se presnositi niti koristiti, delimično ni u celosti, bez izričite dozvole kompanije.

@2020 - Studio triD


vrh
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših podešavanja. Klikom na "Prihvati", prihvatate upotrebu SVIH kolačića.
Podešavanja kolačićaPRIHVATI
Privacy & Cookies Policy

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit