NAJNOVIJE
Minić: Strani investitori odlaze iz ekonomskih razloga, potrebno jačanje...
Voće i povrće gube hranljive materije: Naučnici objašnjavaju zašto
Lasta procenila akciju na 228,69 dinara i planira dokapitalizaciju...
Srbija zadržala 15 kompanija među 500 najvećih u regionu
Gastarbajterski barok u kukuruzu: Prazne kuće sagrađene iz inata
Energetska bezbednost potiskuje energetsku ideologiju
Šta bilansi Poštanske štedionice govore o njenoj stabilnosti?
AP: Velika rasprodaja akcija kompanija povezanih s veštačkom inteligencijom...
Nova vlast obećava da će zadržati ono što funkcioniše...
Kašnjenje po kreditima deset puta manje nego pre deset...
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit
Politika i društvo

Cene u Pirotu iznenadile korisnike društvenih mreža

by bifadmin 16. септембар 2026.

U Pirotu burek možete pojesti za 70, zasladiti se sladoledom za 40, a sve to potom „istopiti“ u teretani za 250 dinara.

Ovo je zaključak influensera Iva Beserovca, koji je za društvene mreže napravio priču o tome šta sve u Pirotu može da se kupi za manje od 10 evra.

Međutim, pre nego što je prešao na cene predstavio je i neke od poznatih specijaliteta i atrakcija ovog grada. Među njima je pirotski kačkavalj, čiji se specifičan ukus tradicionalno povezuje sa mlekom životinja koje pasu na Staroj planini.

Još poznatiji specijalitet od kačkavalja je peglana kobasica, koja se pravi od ovčjeg, kozjeg ili junećeg mesa i začina. Naziv je dobila po načinu pripreme – kobasica se „pegla“ staklenom flašom kako bi dobila karakterističan oblik potkovice.

Tri kugle sladoleda po ceni jedne beogradske

Ipak, Pirot je slavan još po nečemu. Zanemarićemo ovaj put viceve o njegovim stanovnicima i preći na cene u ovom gradu.

Kugla sladoleda u jednoj pirotskoj poslastičarnici košta 40 dinara, velika gurmanska pljeskavica 380, a osmina bureka sa sirom 70 dinara.

Dnevna karta za teretanu je 250 dinara, dok ulaz na unutrašnji ili spoljašnji bazen košta 200 dinara, navodi Beserovac.

Na društvenim mrežama na kojima su objavljeni njegovi snimci, gledaoci iz drugih delova Srbije masovno su izražavali iznenađenje. Međutim, bilo je i Piroćanaca koji su naveli da je autor snimaka namerno birao jeftinija mesta, uz tvrdnju da se u drugim poslastičarnicama kugla sladoleda plaća 50, pa i 60 dinara. Ipak, Beograđanima ni to ne deluje skupo, budući da se u glavnom gradu kugla sladoleda teško može naći za manje od 150 dinara, dok kod zanatskih proizvođača cena ume da premaši i 250 dinara.

Ako su većinu nas burek od 70 i sladoled od 40 dinara iznenadili, možda to govori više o nama nego o Pirotu, odnosno o tome koliko malo poznajemo svakodnevni život i cene u drugim delovima sopstvene zemlje, naročito kada ih posmatramo iz perspektive glavnog grada.

Izvor: Blic

Foto: Wirestock, Depositphotos

16. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

AI postaje oružje prevaranata i u Srbiji: lažni brendovi ruše poverenje i odnose milijarde

by bifadmin 16. септембар 2026.
Istraživanje koje je sprovedeno u Srbiji i još 11 zemalja širom sveta, otkriva da sajberkriminalci koji koriste veštačku inteligenciju urušavaju ugled brendova i poverenje korisnika u njih.

Istraživanje kompanije Kaspersky otkriva koliko su prevare putem komunikacionih platformi zapravo rasprostranjene. Podaci pokazuju da su sajberkriminalci postali toliko vešti u repliciranju identiteta brendova i korišćenju veštačke inteligencije (AI) za masovno sprovođenje prevara, da korisnici više ne mogu da razlikuju legitimnu od lažne komunikacije brendova. Mnogi postaju žrtve ovih prevara više puta, a neki su prevareni čak pet puta.

Imitiranje brendova sada je među tri najčešća tipa prevara putem komunikacionih platformi širom sveta, što potvrđuju i rezultati istraživanja iz Srbije (33,2%). Pored finansijskih i emocionalnih posledica po pojedince, ove prevare dugoročno narušavaju odnose sa korisnicima i njihovu interakciju sa brendovima.

Urušavanje poverenja: legitimna komunikacija brendova postaje predmet sumnje

Podaci predstavljaju ozbiljno upozorenje za brendove koji posluju u današnjem digitalnom okruženju. Ogromna većina (99%) potrošača navodi da, nakon što su bili žrtve prevare, više ne veruje ni jednom dolaznom obaveštenju putem komunikacionih kanala. To ukazuje na gotovo potpuni gubitak poverenja u digitalne komunikacione kanale koje brendovi svakodnevno legitimno koriste za kontakt sa korisnicima.

Ovakav nivo skepticizma nije bez osnova. Potrošači su svakodnevno zatrpani porukama, od kojih su mnoge osmišljene tako da deluju verodostojno i stvaraju osećaj hitnosti. Oprezni potrošači svih generacija ipak postaju žrtve prevara. Ogroman broj poruka stvara neizbežne bezbednosne propuste, omogućavajući da lažne poruke prođu neopaženo i uspešno navedu ljude da ustupe svoje lične podatke i novac.

Prevare putem komunikacionih platformi više nisu retki ili izolovani incidenti. Alarmantno je što skoro šestina pogođenih potrošača (16,4%) navodi da je prevareno tri ili više puta, dok se kod prosečne žrtve poslednji incident dogodio u prethodnih šest meseci. Ovakva učestalost održava začarani krug u kojem nepoverenje nastavlja da raste, dok izloženost prevarama i rizik od njih ostaju visoki.

Pouzdane komunikacione platforme postale su središta za prevare

Od ključnog je značaja to što se ove prevare odvijaju upravo putem kanala na koje se brendovi i potrošači najviše oslanjaju. Istraživanje pokazuje da 38,4% prevara u Srbiji počinje na WhatsApp-u, zatim slede prevare putem Facebooka (32%) i SMS-a/iMessage-a (27,2%).

Štaviše, gotovo dve trećine prevara (63%) odvija se na više platformi pre nego što žrtve shvate šta se događa. Ovakav pristup koji obuhvata više platformi povećava verodostojnost prevare i otežava njeno prepoznavanje.

Budući da se legitimne i zlonamerne poruke pojavljuju u istim okruženjima, često u sličnom formatu i u slično vreme, potrošači su prinuđeni da donose procene bez jasnih ili dovoljno snažnih signala koji bi ukazivali na pouzdanost komunikacije.

Emocionalne posledice po potrošače

Uticaj ovih prevara daleko prevazilazi finansijski gubitak ili gubitak podataka. Kada potrošači budu obmanuti verujući da komuniciraju sa brendom kojem veruju, emocionalne posledice mogu biti značajne i dugotrajne.

Neposredno nakon prevare, više od polovine žrtava iz Srbije navelo je da je osećalo bes (57,6%) i frustraciju (52,8%), a malo manje od polovine uznemirenost (44,8%). Ove emocije ne nestaju s vremenom. Kolika je dubina ovih osećanja govori i činjenica da je šest meseci kasnije gotovo polovina žrtava (43,2%) i dalje osećala bes, dok je trećina i dalje osećala frustraciju (32%) ili uznemirenost (30%).

Ova negativna osećanja često se trajno povezuju sa brendom čiji je identitet zloupotrebljen, što dovodi do dugoročne reputacione štete i čini svaku buduću legitimnu komunikaciju manje efikasnom.

Prevaranti koriste AI kako bi zloupotrebili poverenje u brendove i operisali u velikom obimu

Sajberkriminalci koriste veštačku inteligenciju kako bi svoje napade proširili i unapredili neverovatnom brzinom i preciznošću. Prema istraživanju, dve trećine ispitanika u Srbiji (66%) veruje da je AI imao ulogu u prevari kojoj su bili izloženi, uključujući poruke napisane uz pomoć AI-ja (45,2%), sintetičke glasove ili deepfake vizuelne sadržaje (46,4%), osmišljene tako da zvuče i izgledaju prirodno.
Dok brendovi ulažu milijarde u AI kako bi unapredili korisničko iskustvo i komunikaciju, prevaranti koriste istu tehnologiju da potkopaju te napore, kreirajući interakcije koje su podjednako, ako ne i više, ubedljive, pravovremene i verodostojne. To omogućava prevarama da se brzo prilagođavaju i da se sprovode u obimu sa kojim je brendovima teško da se nose.
16. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Japan: Kako je ekonomsko čudo postalo zemlja izgubljenih decenija

by bifadmin 16. септембар 2026.

Japan je nekoliko decenija bio dokaz da ekonomska čuda postoje. Zemlja razorena u Drugom svetskom ratu pretvorila se u industrijsku i tehnološku silu. Japanski automobili osvojili su svet. Sony, Panasonic i Toshiba postali su simboli tehnološkog napretka. Toyota je menjala način na koji fabrike proizvode robu.

Tokio je krajem osamdesetih izgledao kao centar nove svetske ekonomije. A onda je muzika prestala. Balon na tržištu nekretnina i akcija je pukao. Banke su ostale zatrpane lošim kreditima. Kompanije su počele da smanjuju dugove umesto da investiraju. Potrošači su postali oprezni.

Došla je deflacija. Jedna „izgubljena decenija“ pretvorila se u dve. Zatim u tri. Priča o Japanu zato nije samo priča o jednoj zemlji. To je jedna od najvažnijih ekonomskih lekcija modernog doba.

Od ruševina do druge ekonomije sveta

Japanski uspon posle Drugog svetskog rata bio je spektakularan. Model je počivao na snažnoj industriji, izvozu, visokoj stopi štednje i investicijama. Važnu ulogu imala je i bliska saradnja države, banaka i velikih kompanija.

Japan je postao sinonim za kvalitetnu industrijsku proizvodnju. Automobilska, elektronska, brodograđevna i mašinska industrija rasle su velikom brzinom. Japanske kompanije nisu samo proizvodile više. U mnogim oblastima proizvodile su efikasnije od zapadnih konkurenata.

Rezultati su bili impresivni. Prema podacima koje navodi Banka Japana, realni rast japanske ekonomije tokom osamdesetih u proseku je iznosio oko 4,4 odsto godišnje. Tokom devedesetih pao je na svega oko 1,5 odsto.

Ta razlika praktično objašnjava početak priče o „izgubljenim decenijama“.

Plaza sporazum i seme velikog balona

Jedna od prelomnih tačaka dogodila se 1985. godine. SAD, Japan, Zapadna Nemačka, Francuska i Velika Britanija postigli su takozvani Plaza sporazum. Cilj je, između ostalog, bio slabljenje američkog dolara.

Za Japan je posledica bila snažna aprecijacija jena. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, jen je sa približno 244 za dolar u vreme sporazuma ojačao na oko 153 za dolar do avgusta 1986. godine.

To je bio problem za ekonomiju koja je snažno zavisila od izvoza. Banka Japana odgovorila je smanjenjem kamatnih stopa. Diskontna stopa je tokom 1986. i početkom 1987. smanjena sa pet na 2,5 odsto.

Jeftin novac trebalo je da zaštiti privredu. Ali je imao i neželjenu posledicu. Počeo je da hrani jedan od najvećih finansijskih balona u modernoj istoriji.

Kada je izgledalo da cene mogu samo da rastu

Novac je krenuo prema akcijama i nekretninama. Banke su agresivno kreditirale. Vrednost kolaterala je rasla. Rast vrednosti imovine omogućavao je još veće zaduživanje.

I tako ukrug. Između 1985. i 1989. cene akcija i urbanog zemljišta približno su se utrostručile, navodi MMF u analizi uzroka japanskih izgubljenih decenija.

Optimizam je prerastao u uverenje da stari ekonomski zakoni više ne važe. To je obično trenutak kada baloni postaju najopasniji.

Na vrhuncu japanskog tržišta kapitala zemlja je činila gotovo polovinu ukupne svetske tržišne kapitalizacije, prema podacima koje je kasnije iznela Banka Japana.

Nikkei 225 dostigao je istorijski vrh krajem 1989. godine. Onda je krenuo pad.

Pucanje balona

Banka Japana je tokom 1989. počela da podiže kamatne stope kako bi zaustavila pregrevanje. Do avgusta 1990. diskontna stopa stigla je do šest odsto.

Balon nije preživeo. Akcije su krenule naniže. Zatim su počele da padaju i cene zemljišta.

MMF navodi da su do sredine 1992. cene akcija pale za približno 60 odsto u odnosu na prethodne nivoe. Pad nekretnina trajao je znatno duže.

Banka Japana procenjuje da su cene zemljišta u najvećim gradovima od vrhunca pale za oko 70 do 80 odsto. To više nije bio samo problem investitora. Postao je problem čitavog finansijskog sistema.

Banke su ostale sa računom

Japanske banke godinama su odobravale kredite oslanjajući se na visoku vrednost nekretnina i druge imovine. Kada su te vrednosti nestale, dugovi nisu.

Banke su dobile ogromnu količinu problematičnih kredita. Kompanije su se našle sa prevelikim dugovima. Njihov prioritet više nije bio razvoj poslovanja. Prioritet je postao popravljanje bilansa.

Ekonomista Richard Koo kasnije će takvo stanje popularizovati pod nazivom „balance sheet recession“. Čak i kada su kamate veoma niske, kompanije ne žele nove kredite. One žele da vrate stare.

To menja čitavu ekonomsku logiku. Centralna banka može da ponudi jeftin novac, ali ne može jednostavno da natera kompanije da ga pozajme i investiraju. Japan je upravo to iskusio.

Problem koji Japan nije rešio dovoljno brzo

Pucanje balona samo po sebi nije moralo da proizvede decenije stagnacije. Veliki problem bio je način na koji su posledice rešavane.

Loši krediti dugo nisu potpuno očišćeni iz bankarskog sistema. Slabe kompanije nastavile su da postoje zahvaljujući kreditima. Banke su izbegavale priznavanje punog obima gubitaka.

Cena odlaganja postajala je sve veća. MMF je kasnije zaključio da japanski problemi nisu bili samo posledica pada cena imovine. Važan faktor bio je i neuspeh da se posledice tog pada dovoljno brzo reše.

Do 1997. problemi su eskalirali. Gubici na kreditima vezanim za nekretnine i pad vrednosti akcija doprineli su zamrzavanju međubankarskog tržišta. Usledio je talas problema i propasti finansijskih institucija. Tek tada je postalo jasno koliko je račun veliki.

Prema procenama MMF-a, bankarski gubici na kraju su premašili 20 odsto BDP-a, dok je oko deset odsto BDP-a u javnim sredstvima bilo potrebno za rešavanje loših kredita i dokapitalizaciju banaka.

A onda je stigla deflacija

Japan je zatim dobio još opasnijeg protivnika. Pad cena. Inflacija je tokom devedesetih konstantno slabila, a indeks potrošačkih cena prešao je u negativnu zonu 1998. godine.

Deflacija na prvi pogled može delovati dobro za potrošače. Ako stvari postaju jeftinije, zašto bi to bio problem? Zato što dug ne postaje manji. Prihodi kompanija mogu da padaju. Plate stagniraju. Vrednost imovine se smanjuje. Ali nominalni dug ostaje. Potrošači istovremeno mogu da odlože kupovinu očekujući još niže cene.

Kompanije zato manje investiraju. Plate imaju još manje prostora za rast. Potrošnja ponovo slabi. Tako nastaje začarani krug.

Nulte kamate nisu bile čarobni lek

Banka Japana je pokušavala da odgovori. Kamate su spuštane sve bliže nuli. Tokom 1999. centralna banka je počela da vodi kratkoročne tržišne stope praktično prema nultom nivou.

Kasnije će Japan postati laboratorija za monetarne politike koje će posle finansijske krize 2008. koristiti i druge velike centralne banke. Nulte kamate. Kvantitativno popuštanje. Masovna kupovina državnih obveznica. Na kraju i negativne kamatne stope.

Ali problem Japana više nije bio samo cena novca. Promenilo se ponašanje kompanija i stanovništva.

Decenije stagnacije stvorile su očekivanje da cene neće značajno rasti. Isto je važilo za plate. Banka Japana danas upravo ukorenjeno očekivanje da plate i cene teško rastu navodi kao jedan od razloga zbog kojih je deflatorno razdoblje trajalo toliko dugo. Ekonomija je dobila memoriju.

Demografija je dodatno pogoršala problem

Dok je Japan pokušavao da izađe iz posledica finansijskog balona, pojavio se drugi veliki problem. Stanovništvo je starilo.

Radno sposobna populacija počela je da se smanjuje. Broj starijih stanovnika rastao je. Potencijal privrednog rasta postajao je sve niži.

MMF u analizi nasleđa izgubljenih decenija navodi starenje stanovništva kao jednu od ključnih strukturnih promena koje su od sredine devedesetih pritiskale rast. Manji doprinos rada, slabija agregatna tražnja i pritisak na cene dodatno su otežavali izlazak iz deflacije.

Japan je tako istovremeno pokušavao da rešava posledice finansijske krize i jednu od najvećih demografskih transformacija među razvijenim ekonomijama.

Jedna izgubljena decenija postala je nekoliko

Izraz „izgubljena decenija“ prvobitno se odnosio na devedesete. Ali problem nije nestao 2000. godine.

Usledile su nove godine slabog rasta i deflatornih pritisaka. Globalna finansijska kriza 2008. ponovo je pogodila japanski izvoz. Zatim su 2011. došli zemljotres, cunami i nuklearna katastrofa u Fukušimi.

Japan je povremeno rastao. Ali se stari dinamizam nije vratio. MMF je 2015. ukazao na podatak koji možda najbolje opisuje razmere stagnacije: japanski nominalni BDP 2013. bio je oko šest odsto ispod nivoa iz sredine devedesetih.

Za ekonomiju koja je nekada predstavljala najveći izazov američkoj industrijskoj dominaciji, to je bila dramatična promena.

Abeov veliki eksperiment

Dolaskom Shinza Abea na vlast krajem 2012. Japan je pokrenuo još jedan pokušaj izlaska iz dugog perioda stagnacije. Program je postao poznat kao „Abenomics“.

Imao je tri „strele“: agresivnu monetarnu politiku, fleksibilnu fiskalnu politiku i strukturne reforme. Ideja je bila da se jednom zauvek slome deflatorna očekivanja.

Banka Japana pokrenula je ogromne programe kupovine aktive. Bilans centralne banke dramatično je porastao. Rezultati su bili mešoviti.

Nezaposlenost je bila niska. Korporativni profiti su rasli. Tržište akcija se oporavljalo. Ali održiva kombinacija snažnog rasta plata, potrošnje i inflacije dugo je ostala nedostižna.

Japan danas izlazi iz „zamrznute ere“

Ipak, poslednjih godina dogodilo se nešto što Japan nije video decenijama. Inflacija se vratila. Plate su počele snažnije da rastu.

Banka Japana je 2024. napustila politiku negativnih kamatnih stopa i počela da se udaljava od ekstremno labave monetarne politike.

Jedan od članova uprave Banke Japana opisao je period posle pucanja balona kao više od dve decenije dugu „zamrznutu eru“. Prema njegovoj oceni, rekordni nivoi akcija i rast zarada poslednjih godina predstavljaju istorijsku promenu u odnosu na postbalonsku ekonomiju.

Normalizacija, međutim, otvara nove probleme. Japan sada mora da funkcioniše sa višim kamatnim stopama posle decenija gotovo besplatnog novca.

Istovremeno nosi ogroman javni dug. Prema izveštaju Rojtersa iz septembra 2026, javni dug Japana iznosi približno dvostruko više od godišnjeg BDP-a. Rast prinosa na državne obveznice zbog toga ponovo stavlja fiskalnu održivost zemlje pod povećalo.

Paradoks je gotovo savršen. Japan se decenijama borio da dobije inflaciju i više kamatne stope. Sada mora da nauči da živi sa njima.

Najskuplja ekonomska lekcija Japana

Japanske izgubljene decenije često se objašnjavaju jednom greškom. Previše jeftinog novca. Balon nekretnina. Pogrešna politika centralne banke. Starenje stanovništva.

Ali nijedno od tih objašnjenja nije dovoljno samo za sebe. Japanska stagnacija nastala je iz kombinacije problema.

Ekstremni rast cena imovine bio je prvi. Sporo čišćenje bankarskog sistema bilo je drugi. Deflacija je bila treći. Demografija je problem učinila još težim.

A dugotrajna stagnacija na kraju je promenila ponašanje čitave ekonomije. To je možda najvažnija lekcija.

Finansijski balon može da pukne za nekoliko meseci. Ali posledice loših dugova, pada investicija i promenjenih očekivanja mogu da traju decenijama.

Japan je od zemlje čijeg se ekonomskog uspona svet plašio postao zemlja koju ekonomisti proučavaju kada žele da razumeju stagnaciju.

Ipak, priča možda dobija novo poglavlje. Povratak inflacije, rast plata i izlazak iz politike ekstremno niskih kamata pokazuju da se ekonomija konačno menja. Ali ostaje pitanje da li je Japan zaista završio sa izgubljenim decenijama. Ili je samo zamenio stare probleme novim.

Izvor: Bonitet
Foto: Pxabay
16. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Ekonomija

Na šta treba obratiti pažnju prilikom plaćanja karticom u inostranstvu

by bifadmin 15. септембар 2026.

Plaćanje karticom u inostranstvu deluje jednostavno, ali jedna opcija na POS terminalu može turistima napraviti nepotreban trošak.

Reč je o takozvanoj dinamičkoj konverziji valuta (Dynamic Currency Conversion – DCC), koja putnicima omogućava da račun plate u svojoj, umesto u lokalnoj valuti.

Na prvi pogled, mogućnost da odmah vidite iznos u valuti koju poznajete može delovati praktično. Međutim, problem je što konverziju tada ne obavlja vaša banka, već trgovac, odnosno pružalac usluge konverzije, po kursu koji može biti nepovoljniji.

Prema podacima kompanije Visa, DCC može uključivati dodatnu maržu od oko 3 do 5 odsto kroz nepovoljniji kurs. To znači da razlika može postati primetna, posebno kod većih računa.

Koju valutu izabrati?

Ako ste u zemlji koja koristi evro, a terminal vam ponudi da račun platite u evrima ili da ga preračuna u drugu valutu, sigurnija opcija je da izaberete evre.

Tada konverziju obično obavlja kartična mreža i banka koja je izdala karticu, a kurs može biti povoljniji. Naravno, uslovi zavise od banke i konkretne kartice, pa je pre putovanja korisno proveriti da li postoje naknade za plaćanje u inostranstvu.

Postoji, međutim, još jedan detalj koji može da zbuni putnike. Prema iskustvu, neki terminali nakon što korisnik već izabere lokalnu valutu prikazuju dodatni ekran na kojem treba potvrditi ili odbiti konverziju. Problem je što formulacija opcija može biti nejasna, pa korisnik pritiskom na pogrešno dugme zapravo prihvati konverziju koju je želeo da izbegne.

Kako da izbegnete nepotreban trošak?

Pravilo je jednostavno: kada plaćate karticom u inostranstvu, birajte lokalnu valutu i odbijte konverziju ako vam je terminal ponudi.

Ako ste, na primer, u Italiji, Španiji, Portugalu ili drugoj zemlji koja koristi evro, plaćanje u evrima omogućava da se konverzija prepusti vašoj banci i kartičnoj mreži, umesto da prihvatite kurs koji vam nudi terminal.

DCC nije specifičan samo za Evropu. Ovakva praksa postoji i u drugim turističkim destinacijama širom sveta, zbog čega je dobro obratiti pažnju na ekran terminala svaki put kada plaćate karticom u inostranstvu.

Izvor: BizLife

Foto: Sumup, Unsplash

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
PromoZabava

Drugi festival latinoameričke kulture Belgrade Latinée 2026

by bifadmin 15. септембар 2026.

Beograd će od 18. do 20. septembra u KC Gradu ponovo biti u znaku latinoameričke kulture. To znači da se festival Belgrade Latinée vraća našu prestonicu u svom drugom izdanju, uz muziku, ukuse i kreativnost Latinske Amerike. Ulaz je besplatan.

Nakon velikog uspeha prvog izdanja festivala, koji je okupio brojne posetioce i predstavio bogatstvo latinoameričke kulture beogradskoj publici, organizatori Udruženje Daljinomer i Instituto de Barrio za ovaj vikend najavljuju povratak festivala u još većem izdanju.

Od hrane i pića do časova plesa

Tokom tri dana, posetioci će imati priliku da uživaju u raznovrsnom programu posvećenom latinoameričkoj kulturi kroz hranu, piće, muziku, ples, vizuelnu umetnost, inicijative zajednice i kulturnu razmenu. Festival okuplja latinoameričke zajednice koje žive u Srbiji i lokalnu publiku, stvarajući otvoren i prijatan prostor za upoznavanje, povezivanje i dijalog.

Ovogodišnji program donosi živopisni Food Plaza, sa latinoameričkim ukusima i specijalitetima, Dancing Arena sa časovima i plesnim sesijama salse, bačate, kizombe i kumbije, večernje DJ setove, kao i otvaranje festivala uz Fiesta Friday. Posetioci će takođe moći da učestvuju u programu Language Café Belgrade, koji podstiče međukulturnu razmenu kroz razgovor i jezike, kao i u inicijativi Latino Legal Drive, usmerenoj na podršku zajednici, koja će se održavati tokom festivalskog vikenda.

Festival će predstaviti umetnike, kreativce, preduzetnike i kulturne predstavnike koji će kroz svoj rad pokazati raznolikost i kreativnost Latinske Amerike. Porodice, mladi, pripadnici međunarodne zajednice i ljubitelji kulture pronaći će sadržaje i iskustva namenjena publici svih generacija.

Sve ovo će se odvijati tri dana u KC Gradu od 17.00 do 22.00 časa, kako bi posetioci mogli da uživaju u programu nakon radnog vremena i tokom cele večeri. U nedelju, 20. septembra, završna proslava trajaće do ponoći kada će festival biti zatvoren posebnom oproštajnom žurkom.

Program festivala Belgrade Latinée

Petak, 18. septembar

17č: Language Café Belgrade

18č: Dancing Arena – bachata i kizomba

20č–22č: DJ set – Government4000 (cumbia/dub)

Subota, 19. septembar

14č–17č: Latino Legal Drive – opšte pravne informacije

17č: Dancing Arena – salsa i kumbija

19č–22č: DJ set

Nedelja, 20. septembar

14č–17č: Latino Legal Drive – opšte pravne informacije

17č: Dancing Arena – bachata i kizomba

19č–22č: DJ set

22č–24č: Fiesta – veliko oproštajno finale festivala

Food Plaza biće otvorena svakog dana od 17č do 22č, sa raznovrsnom latinoameričkom gastronomskom ponudom. Posetioci će imati priliku da probaju autentična jela ovog podneblja, uz koktele i muziku koja prati duh Latinske Amerike.

Poseban gastronomski akcenat prvog dana festivala biće venecuelanske arepe i arepitas, koje će posetiocima predstaviti Michaelle Taurel na Food Areni, od 17č do 22č ili do rasprodaje. Organizatori napominju da rezervacije za Food Plazu neće biti moguće, te se posetiocima preporučuje da na vreme obezbede mesto.

Pravne informacije za Latinoamerikance

Za državljane iz zemalja Latinske Amerike koji žive u Srbiji i imaju pitanja u vezi sa boravkom ili imigracionim statusom, tokom festivala, subotom i nedeljom od 14č do 17č, tim stručnjaka za imigraciono pravo biće na raspolaganju kako bi posetiocima pružio opšte pravne informacije o boravku i naseljavanju u Srbiji (najviše 10 minuta po osobi).

Ovde se ne radi o pravnom zastupanju niti pružanju individualnog pravnog saveta, već o davanju opštih informacija. Aktivnost podržava Latinos en Serbia.

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Politika i društvo

Eksperiment pokazao da mladi mogu zameniti društvene mreže novinama

by bifadmin 15. септембар 2026.

Mladi se informišu uglavnom preko društvenih mreža, ali eksperiment iz Francuske pokazao je da pristup kvalitetnim medijskim sadržajima može to da promeni.

Ovo je zaključak istraživanja sprovedenog u Francuskoj tokom školske 2024/25. godine u 243 srednje škole i 379 odeljenja. Za potrebe istraživanja realizovan je eksperiment u kom je gotovo 9.600 učenika nasumično raspoređeno u četiri grupe. Jednoj grupi je omogućen besplatan digitalni pristup listu „Le Monde“, drugoj su nastavnici koji su prethodno prošli obuku predavali medijsku pismenost, treća je imala i pristup pomenutom listu i medijsku obuku, dok četvrta, kontrola grupa, nije dobila ništa od toga.

Pre početka eksperimenta sedam odsto učenika izjavilo je da nikada ne prati političke, ekonomske i društvene vesti, dok je 45% njih pratilo često ili veoma često. Skoto polovina učenika bila je zainteresovana za politiku, a 47% za vesti iz sveta.

Međutim većina njih je navedene teme pratila uglavnom preko društvenih mreža. Konkretno, 81% učenika je društvene mreže navelo kao glavni izvor informacija, dok je 65% njih ponešto saznavalo sa televizije, a samo 19% je čitalo vesti, bilo onlajn bilo u štampanom obliku. To pokazuje da su mladi naviknuti na brze i dinamične formate informisanja.

Kako su učenici počeli da čitaju

No, pošto su dobili besplatnu pretplatu na „Le Monde“ i medijsku edukaciju, 70,3% njih je aktiviralo pretplatu, a od tog broja 87,7% učenika je počelo redovno da ga čita. Čak i redovnije nego što to čine mnogi odrasli.

Efekat nije bio ograničen samo na vreme trajanja eksperimenta – mladi su nastavili da čitaju vesti i posle njega.

Mladi kojima je omogućen besplatan pristup listu počeli su češće da navode novine među svojim glavnim izvorima informacija, a njihov udeo je porastao sa oko 19 na više od 40 odsto. Istovremeno, verovatnoća da će društvene mreže navesti među pet glavnih izvora informacija smanjena je za pet do osam procentnih poena.

Besplatan pristup novinama imao je posebno snažan efekat kod učenika iz škola sa većim udelom dece iz porodica nižeg socioekonomskog statusa. Kod njih je znanje o aktuelnim događajima, politici i ekonomiji poraslo za 0,20 standardnih devijacija, dok je kod učenika koji su dobili i besplatan pristup i medijsku edukaciju rast iznosio 0,31 standardnu devijaciju. Time je početna razlika u informisanosti između učenika iz škola sa visokim i niskim socioekonomskim statusom smanjena za oko 45 do 70 odsto.

Značaj besplatnog pristupa medijima

Učenici koji su imali pristup listu „Le Monde“ i medijsku obuku bili su uspešniji i u prepoznavanju i navođenju konkretnih izvora informacija, a taj efekat zadržao se i godinu dana kasnije.

Autori istraživanja utvrdili su da mladi žele da budu informisani ali da često nemaju pristup kvalitetnim medijskim sadržajima. Njihov eksperiment je pokazao da besplatan pristup kvalitetnim vestima može povećati potrošnju informacija čak i kod generacija koje nisu sklone čitanju. On može podstaći i dugoročnije interesovanje mladih za vesti i doprineti smanjenju nejednakosti u informisanosti. Kada se kombinuje sa medijskom edukacijom, efekti su u pojedinim oblastima još veći.

Izvor: VoxEU

Foto: Egor Vikhrev, Unsplash

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

Kultni srpski C brend obeležava 50 godina postojanja

by bifadmin 15. септембар 2026.

Kulinarski C brend ove godine obeležava pola veka tradicije i isto toliko prisustva u jelima koja se svakodnevno pripremaju širom Srbije i regiona. Pod porukom „50 godina za istim stolom“, jubilej slavi sve ono što se uz C prenosi sa generacije na generaciju – porodične recepte, male kulinarske tajne i prepoznatljive ukuse zbog kojih svaka porodica ima svoju verziju omiljenog jela. Jer za istim stolom nikada se nije delila samo hrana, već i vreme, pažnja i priče koje ostaju deo porodičnog nasleđa.

U središtu ove kulinarske priče nalazi se Začin C, najprepoznatljiviji proizvod C brenda, a već decenijama i zvanični „Miljenik potrošača“ u ovoj kategoriji proizvoda. O njegovom mestu u domaćim kuhinjama govori podatak da je samo tokom poslednje decenije proizvedeno više od 10 miliona kilograma Začina C.

„Već 50 godina C brend prati generacije potrošača kroz svakodnevne obroke, porodična okupljanja i male trenutke koji se pamte. Od prepoznatljivog Začina C, zatim supa, senfa i rena, do najnovijeg C Air Fryer asortimana, naš cilj je oduvek bio isti, da budemo deo ukusnih obroka i trenutaka koji okupljaju ljude za stolom. Upravo na toj ravnoteži tradicije i inovacija gradimo budućnost C brenda“, izjavila je Renata Matusinović, generalna direktorka kategorije hrane za tržište Južne i Istočne Evrope u kompaniji Nestlé.

Sve u svemu, Začin C – slogan koji svi pamtimo

Istoriju C proizvoda obeležile su čuvene metalne kutije u plavoj i narandžastoj boji, upečatljive televizijske reklame, ali i nekadašnji, čuveni slogan „Sve u svemu, Začin C“, čiji je autor Vojislav Žanetić, satiričar, kolumnista, scenarista i pisac. „To je i dalje jedan od mojih omiljenih slogana. Danas ne bih menjao ništa. Začin C je zauvek ‘Sve u svemu’“, rekao je Žanetić.

Kako se priseća, slogan nije nastao kroz uobičajeni kreativni proces, već kao rezervno rešenje osmišljeno iz produkcione nužde, gotovo improvizovano u uglu studija. Upravo je ta „rezerva“ postala jedan od najemitovanijih spotova tog vremena, a slogan je nastavio da živi i izvan reklame.

Ova jednostavna poruka postala je toliko prepoznatljiva da se i danas vezuje za proizvod bez dodatnog objašnjenja, dok je česta završna misao i za svakodnevne životne situacije.

Tokom pola veka, C je pratio promene u načinu na koji pripremamo hranu. Porodične sveske sa receptima dobile su svoje digitalne verzije, tradicionalna jela prilagođena su savremenom tempu života, a novi kuhinjski uređaji doneli su drugačije načine pripreme. C brend je mnogo toga sakupio i objedinio na svom portalu Moj recept na kom se svakodnevno inspirišu kako početnici u kuvanju, tako i oni iskusniji.

Kulinarski asortiman C postao je deo Nestlé porodice akvizicijom 2012. godine, nakon čega je portfolio prošao kroz brojne inovacije i unapređenja. Istovremeno, fabrika kompanije Nestlé u Surčinu ostvarila je cilj „Zero Waste to Landfill“, što znači da se otpad nastao u proizvodnji više ne odlaže na komunalne deponije.

Pored unapređenja u proizvodnom procesu, odgovoran pristup ogleda se i u načinu nabavke sastojaka. Šargarepa, peršun i paškanat koji se koriste u proizvodnji Začina C nabavljaju se iz lanaca snabdevanja u kojima se primenjuju prakse regenerativne poljoprivrede. One doprinose očuvanju kvaliteta zemljišta i odgovornijem korišćenju prirodnih resursa, pri čemu ovi sastojci ne potiču nužno iz Srbije. Ovakav pristup poslovanju obuhvata i podršku zajednici, pa su proizvodi iz C asortimana redovno deo donacija namenjenih ugroženim grupama širom Srbije, koje kompanija Nestlé realizuje u saradnji sa bankama hrane i drugim partnerskim organizacijama.

Foto: Nestlé

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

OTP Grupa proglašena najbolje rangiranom evropskom bankom na novoj globalnoj rang listi časopisa Forbs

by bifadmin 15. септембар 2026.

OTP Grupa najbolje je rangirana evropska banka u kategoriji velikih banaka na inauguracionoj Forbsovoj rang listi najboljih svetskih banaka za 2026. godinu i zauzela je 10. mesto na globalnoj listi među svojim konkurentima.

Rangiranje, koje je izradio Forbs u saradnji sa Statistom, zasniva se na objektivnim pokazateljima finansijskog učinka i prepoznaje banke koje su u stanju da održe snažan rast, visoku profitabilnost, solidnu kapitalnu i finansijsku poziciju i visok kvalitet aktive tokom višegodišnjeg perioda.

„Priča OTP Grupe je jedinstvena. Tokom proteklih decenija, izgradili smo jednu od vodećih bankarskih grupacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi, zahvaljujući kontinuiranom organskom rastu, uspešnim akvizicijama i disciplinovanom poslovanju. Ovo priznanje je posebno dragoceno jer potvrđuje našu sposobnost da spojimo brz rast, izuzetnu profitabilnost i dugoročnu otpornost. Ta ravnoteža već dugi niz godina čini srž naše strategije“, – izjavio je Péter Csányi, generalni direktor OTP banke.

Ovo rangiranje predstavlja još jedno važno međunarodno priznanje poslovnih rezultata OTP Grupe. Ranije ove godine, Grupacija je uvrštena među 400 najboljih kompanija na svetu na listi Forbes Global 2000 ranking, dok je na najnovijoj listi uspešnosti evropskih banaka koju sastavlja S&P Global Market Intelligence, OTP grupa treću godinu zaredom svrstana među dve najuspešnije banke u Evropi.

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

EU uvodi nova pravila: Plata više ne sme da bude tajna?

by bifadmin 15. септембар 2026.

Kolika je plata jedno je od prvih pitanja koje kandidat želi da postavi kada vidi oglas za posao, ali odgovor često ne dobije ni u samom oglasu, niti na prvom razgovoru. Dok Evropska unija novim pravilima pokušava da plate učini transparentnijim već na početku procesa zapošljavanja, u Srbiji privatni poslodavci i dalje nemaju zakonsku obavezu da objave ni tačan iznos ni raspon zarade.

Nova evropska regulativa predviđa da kandidati za posao treba da budu informisani o rasponu plate za radno mesto za koje konkurišu. To može biti navedeno već u oglasu, ali poslodavac informaciju može saopštiti i tokom početnog razgovora sa kandidatom.

„Evropska unija je usvojila tu regulativu i ona kaže da je potrebno da sve kompanije, bez obzira da li su u privatnom ili nekom drugom vlasništvu, budu obavezne da iznesu nekakav raspon plata. Ili na samom oglasu, ali to ne mora da bude ultimativno, već one mogu i na nekom početnom razgovoru za posao da obaveste kandidata koji je raspon plata za određenu poziciju“, kaže za Euronews Srbija Aleksandar Radojičić iz Unije poslodavaca Srbije.

Plata više ne bi trebalo da bude pitanje za kraj razgovora

Jedna od ključnih promena jeste to što informacija o zaradi više ne bi trebalo da se ostavlja za sam kraj selekcije, kada kandidat već prođe nekoliko krugova razgovora i eventualno dobije ponudu. Prema Radojičićevim rečima, pojedine zemlje već pokazuju veći stepen primene novih pravila, iako je za detaljnu procenu rezultata još rano.

„S obzirom na to da je ona tek počela da se primenjuje, nisu sve zemlje, naravno, odmah krenule sa primenom. Ali vidimo da su, recimo, Velika Britanija, Italija, Francuska i Holandija zemlje koje imaju najveći procenat kada se meri koje su kompanije postavile raspon plate u sam oglas“, navodi Radojičić.

Za sada, međutim, nema dovoljno podataka o tome koliko poslodavaca tu informaciju saopštava kandidatima tokom samog razgovora. Cilj regulative nije samo da kandidati unapred znaju šta mogu da očekuju na određenom radnom mestu. Jedan od ključnih razloga za njeno uvođenje jeste i smanjenje nejednakosti u zaradama, posebno između muškaraca i žena.

„Glavni benefit i razlog zbog čega je ona doneta, u stvari, je ravnopravnost. Pre svega rodna ravnopravnost između polova. Pošto znamo da je bilo u prošlosti situacija gde su, recimo, žene diskriminisane u tom smislu što se tiče plata, e sada to ne bi bilo moguće“, naveo je Radojičić.

Za kandidate bi transparentniji oglasi mogli da znače manje neizvesnosti već pre slanja prijave, dok bi poslodavci morali da budu spremniji da objasne razlike u zaradama za ista ili slična radna mesta.

Izvor: Euronews

Foto: Pixabay

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Mnogi ovčari posluju s gubitkom: Za šišanje 450, za vunu 35 dinara

by bifadmin 15. септембар 2026.
Vuna vredi oko 35 dinara po kilogramu, dok šišanje jedne ovce košta od 400 do 450 dinara, pa mnogi ovčari posluju s gubitkom. Stručnjak za ovčarstvo i uzgajivač Miloš Janković izjavio je za RTS da je najveći problem to što se vuna danas baca i što nema otkupa.
Savetuje uzgajivačima da se usredsrede na krajnji proizvod kada je reč o ovoj grani stočarstva.

Ovca je nekada domaćinu donosila zaradu na više načina – od jagnjadi, mleka i sira, pa do vune. Danas je situacija paradoksalna: šišanje ovce košta nekoliko puta više nego što vredi njena vuna. Uzgajivači nemaju kome da prodaju vunu, pa završava kao otpad.

Uzgajivač Miloš Janković, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, rekao je da je najbolji pokazatelj isplativosti ovčarstva, najjednostavnije rečeno, broj stanovnika na selu, kao i kod ostalih grana stočarstva.

„U našim krajevima otkupa vune nema, baca se. Kratak period je bio njenog izvoza i bila je kakva-takva cena, ali sada nema nikakvog otkupa. Primena vune je u tekstilnoj i građevinskoj industriji. Odličan je izolator, a to uvozimo“, navodi Janković.

Napominje, takođe, da se vuna baca na deponije, ali je problem što se odlaže i u prirodi, pored reka i potoka, pa je to ogroman problem i za ekologiju.

Janković ističe da se njegovo domaćinstvo, koje se nalazi u Donjoj Sabanti kod Kragujevca, preusmerilo na preradu mesa i pravljenje ovčijih proizvoda.

Krajnji proizvod kao rešenje

Savetuje, istovremeno, drugim uzgajivačima koji žele da naprave makar „malu računicu“ da se usredsrede na trajan proizvod, jer je to jedino rešenje u ovako teškoj situaciji.
„Krajnji proizvod je važan kada živite na selu. U Donjoj Sabanti, koja je 15 kilometara udaljena od Kragujevca, stanovnika nema. Mladi ne žele da žive na selu. Ko se i dalje odlučuje za taj put, neka se potrudi da plasira krajnji proizvod, to je jedino rešenje“, smatra Janković.
Govoreći o situaciji u svetu, Janković kaže da se u Engleskoj vuna dobro koristi za proizvodnju đubriva i u građevinarstvu i da se ništa ne baca.

„Dosta sam vremena proveo u Skandinaviji. Bio sam član njihovog udruženja ovčarstva, gde je dosta i mladih i starijih ljudi uključeno. Tu sam prvi put video pustovanje vune, iako dolazim iz zemlje gde je vuna bila sve. Više se vuna koristi u Evropi, iako bi trebalo da smo zemlja vune“, navodi Janković.

Izvor: RTS
Foto: Pixabay
15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Noviji članci
Stariji članci

Скорашњи чланци

  • Minić: Strani investitori odlaze iz ekonomskih razloga, potrebno jačanje domaćeg privatnog sektora
  • Voće i povrće gube hranljive materije: Naučnici objašnjavaju zašto
  • Lasta procenila akciju na 228,69 dinara i planira dokapitalizaciju od 350 miliona
  • Srbija zadržala 15 kompanija među 500 najvećih u regionu
  • Međunarodno poslovanje MOL Grupe doprinelo dobrim rezultatima u trećem kvartalu 2026. godine

Архиве

  • новембар 2026
  • октобар 2026
  • септембар 2026
  • август 2026
  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019
  • јануар 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • август 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • децембар 2017
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • јун 2017
  • мај 2017
  • април 2017
  • март 2017
  • фебруар 2017
  • јануар 2017
  • децембар 2016
  • новембар 2016
  • октобар 2016
  • септембар 2016
  • август 2016
  • јул 2016
  • јун 2016
  • мај 2016
  • април 2016
  • март 2016
  • фебруар 2016
  • јануар 2016
  • децембар 2015
  • новембар 2015
  • октобар 2015
  • септембар 2015
  • август 2015
  • јул 2015
  • јун 2015
  • мај 2015
  • април 2015
  • март 2015
  • фебруар 2015
  • јануар 2015
  • децембар 2014
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јул 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • април 2014
  • март 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014
  • децембар 2013
  • новембар 2013
  • октобар 2013
  • септембар 2013
  • август 2013
  • јул 2013
  • јун 2013
  • мај 2013
  • март 2013
  • фебруар 2013
  • јануар 2013
  • децембар 2012
  • новембар 2012
  • октобар 2012
  • септембар 2012
  • август 2012
  • јул 2012
  • јун 2012
  • мај 2012
  • април 2012
  • март 2012
  • фебруар 2012
  • јануар 2012
  • децембар 2011
  • новембар 2011
  • октобар 2011
  • септембар 2011
  • август 2011
  • јул 2011
  • јун 2011
  • мај 2011
  • април 2011
  • март 2011
  • фебруар 2011
  • јануар 2011
  • децембар 2010
  • новембар 2010
  • октобар 2010
  • септембар 2010
  • август 2010
  • јул 2010
  • јун 2010
  • мај 2010
  • април 2010
  • март 2010
  • фебруар 2010
  • јануар 2010
  • децембар 2009
  • новембар 2009
  • октобар 2009
  • септембар 2009
  • август 2009
  • јул 2009
  • јун 2009
  • мај 2009
  • април 2009
  • март 2009
  • фебруар 2009
  • јануар 2009
  • децембар 2008
  • новембар 2008
  • октобар 2008
  • октобар 1021

Категорије

  • Analize
  • Analize
  • Analize stručnjaka
  • B&F Plus
  • Bizlife.rs
  • Biznis
  • Biznis & Finansije
  • Blogovi
  • Brojevi B&F
  • Čitanje za dž
  • Edicije
  • Ekonomija
  • Ekonomija
  • EU mogućnosti
  • Euractiv
  • EY Preduzetnik godine
  • Features
  • Interviews
  • Intervjui
  • IT i nauka
  • IZDVAJAMO
  • Kultura
  • Novci.rs
  • Nove tehnologije
  • Novi brojevi
  • Politika i društvo
  • Posle 5
  • Posle 5
  • Presseurop
  • Promo
  • Reprint
  • Seebiz
  • Slajder
  • Specijalna izdanja
  • Tekstovi
  • Uncategorized
  • Vesti
  • Zabava
  • zlato
  • Некатегоризовано

Мета

  • Пријава
  • Довод уноса
  • Довод коментара
  • sr.WordPress.org
  • Facebook
  • Linkedin

Svi tekstovi sa portala "Biznis i finansije" su u vlasništvu "NIP BIF PRESS doo" i ne smeju se presnositi niti koristiti, delimično ni u celosti, bez izričite dozvole kompanije.

@2020 - Studio triD


vrh
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših podešavanja. Klikom na "Prihvati", prihvatate upotrebu SVIH kolačića.
Podešavanja kolačićaPRIHVATI
Privacy & Cookies Policy

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary
Увек омогућени
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
САЧУВАЈ И ПРИХВАТИ
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit