Humanitarna organizacija SOS Dečija sela Srbija, koja već 17 godina kroz različite programe i projekte podržava decu i mlade bez roditeljskog staranja, predstavila je danas javnosti svoje „Preporuke za rad sa mladima iz osetljivih društvenih grupa“. Ovaj dokument rezultat je višemesečnog angažovanja grupe mladih, koji imaju iskustvo življenja u alternativnoj brizi ili su na neki način bili u nepovoljnijem položaju u odnosu na svoje vršnjake i vršnjakinje, a uključeni su u aktivnosti Centra „Jaki mladi“.
Kroz prizmu sopstvenog iskustva socijalne isključenosti i diskriminacije, mladi iz Niša, Beograda, Kragujevca i Novog Sada, analizirali su zakonodavni okvir i usluge u zajednici usmerene na mlade.
„Tokom javnih rasprava na okruglim stolovima, u gradovima u kojima žive, mladi su podelili svoja zapažanja sa stručnom javnošću i to sa profesionalcima iz oblasti socijalne zaštite i zapošljavanja, predstavnicima državne uprave i privrede, a kao rezultat ovih razgovora nastao je dokument koji smo danas imali priliku da prezentujemo predstavnicima relevantnih ministarstava, poverenici za zaštitu ravnopravnosti, kao i kolegama iz sistema socijalne zaštite. Ovaj dokument sadrži po jednu ključnu i set pratećih preporuka iz oblasti obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja, aktivnog učešća mladih i socijalne zaštite. Svrha dokumenta je da podigne svest donosilaca odluka o potrebama mladih iz osetljivih grupa sa ciljem unapređenja njihovog položaja u društvu,“ – ističe Ljubica Kuridža, menadžerka Centra „Jaki mladi“.
Kroz ključnu preporuku u oblasti obrazovanja, mladi su prepoznali potrebu za unapređenjem međusektorske saradnje kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou. Međusektorska saradnja treba da doprinese fokusiranoj podršci mladima kroz godišnje programe rada lokalnih kancelarija za mlade obezbeđivanjem sredstava za finansiranje obuka i kurseva za najtraženija zanimanja na tržištu rada, izdvajanje dodatnih sredstava za stipendiranje mladih i sprovođenje programa vršnjačkog mentorstva. Od civilnog društva u oblasti obrazovanja mladi očekuju stvaranje prilika kroz radionice i konferencije kako bi mladi koji su se uspešno osamostalili podelili svoja iskustva sa onima koji su još uvek uključeni u programe pripreme za osamostaljivanje.
Za mlade bez roditeljskog staranja koji izlaze iz alternativne brige stanovanje je, pored zapošljavanja, veliko pitanje. S tim u vezi, mladi poručuju da je u cilju njihovog uspešnog osamostaljivanja neophodno da se obezbede adekvatni uslovi stanovanja kao i usluge podrške za samostalan život. U ovoj oblasti očekuju podršku države kroz obezbeđivanje subvencionisanog stanovanja ili subvencija prilikom kupovine prve nekretnine, refundiranja dela troškova stanovanja ili nabavke nameštaja, kao i prenamenu i adaptaciju praznih stambenih objekata koji su u vlasništvu lokalne samouprave ili države, u svrhu obezbeđivanja dostupnosti usluge stanovanja uz podršku. Od civilnog sektora mladi očekuju podršku po pitanju stanovanja u bezbednim uslovima i izgradnje životnih veština kod rešavanja stambenog pitanja.
Sasvim je jasno da zapošljavanje predstavlja jedan od glavnih uslova za osamostaljivanje mladih, te u ovoj oblasti mladi ističu da je posebnu pažnju potrebno usmeriti na informisanje, edukovanje i kreiranje programa podrške za zapošljavanje mladih iz osetljivih društvenih grupa. Nacionalna služba za zapošljavanje je Iistituciju koju mladi prepoznaju kao glavnog aktera u ovoj oblasti i od nje očekuju da obezbedi programe prekvalifikacije/dokvalifikacije i obuke za savremena i tražena zanimanja, kao i da se informisanje mladih o trendovima u zapošljavanju uvede u škole, domove za smeštaj dece i mladih i lokalne zajednice kako bi se što bolje pripremili za tržište rada.
Na svom putu ka osamostaljivanju, kroz zasnivanja radnog odnosa, mladi od organizacija civilnog sektora očekuju organizovanje programa besplatne pravne pomoći u početnim fazama preduzetništva, povećanje kapaciteta za zapošljivost i informisanje o dostupnim radnim mestima i traženim zanimanjima.
Mladi podsećaju javnost da imaju pravo na aktivno učešće u svim odlukama koje se tiču njihovog života. Da bi u potpunosti primenjivali ovo pravo neophodno je da su informisani, osnaženi i podržani kako bi u potpunosti ostvarili pravo na učešće u javnom i društvenom životu. Praveći vezu sa prvom preporukom u kontektu međusektorske saradnje, još jednom skreću pažnju da je potrebno stvoriti uslove da aktivno učestvuju u procesima donošenja odluka na lokalnom i nacionalnom nivou u svim sektorima koji direktno utiču na njihov život, te da lokalne kancelarije za mlade treba da rade na konstantnom unapređivanju kapaciteta kako bi bile efikasna podrška mladima, posebno onima iz osetljivih društvenih grupa.
Veliki broj mladih iz osetljivih društvenih grupa ima iskustvo sa institucijama socijalne zaštite koja često nisu pozitivna. Mišljenje mladih je da možda i nisu adekvatno informisani šta sistem nudi, te na osnovu manjka informacija kreiraju sliku o sistemu kao nepodržavajućem. Od institucijama socijalne zaštite očekuju da sa procesom planiranja osamostaljivanja počnu već od 14. godine života i da se ti planovi dosledno sprovode, te da institucije alterativnog staranja pored individualnih organizuju i grupne aktivnosti podrške, kako bi mladi kroz međusobnu razmenu učili. Od civilnog sektora socijalne zaštite očekuju umrežavanje i partnerstva sa institucijama socijalne zaštite kako bi se kreirale ciljane usluge u skladu sa potrebama mladih, i razvijali nedostajući programi za osnaživanje mladih.
Sve navedeno treba da posluži donosiocima odluka i relevantnim akterima u kreiranju politika ka mladima, kako bi društvo u kom žive mladi iz ove, posebno osetljive grupacije stanovništva, bilo po meri mladih ljudi.
„Mislim da svako dete i mladog čoveka treba pitati šta mu je potrebno i važno. Tako se osećamo uvaženo i poštovano, verujući da neko brine o našim potrebama, pravima i obavezama“ – kaže M.S, mlada osoba uključena u rad Centra „Jaki mladi“.
Zagovaranje unapređenja položaja mladih iz osetljivih društvenih grupa važna je komponenta trogodišnjeg regionalnog projekta „Jaki mladi-nove pespektive – YEEP“, koji finansira nemačko Savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) i Fondacija Herman Gmeiner Nemačka (HGFD), a sprovode SOS Dečija sela u Srbiji, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Albaniji.