Kina je uvela porez od 13 odsto na prodaju kontraceptivnih sredstava, dok će službe za brigu o deci biti oslobođene poreza, u okviru nastojanja druge ekonomije sveta da poveća stopu nataliteta.
Foto: maurice98, Depositphotos
Kina je uvela porez od 13 odsto na prodaju kontraceptivnih sredstava, dok će službe za brigu o deci biti oslobođene poreza, u okviru nastojanja druge ekonomije sveta da poveća stopu nataliteta.
AirlineRatings.com, jedini globalni sajt specijalizovan za ocjenjivanje bezbednosti i kvaliteta avio-kompanija, objavio je rang-liste 25 najsigurnijih full-service i 25 najsigurnijih low-cost aviokompanija za 2026. godinu, među ukupno 320 prevoznika koje prati širom sveta.
Petersen je objasnila da metodologija ostaje uglavnom ista iz godine u godinu, a obuhvata stopu incidenata prilagođenu ukupnom broju letova, starost flote, ozbiljne incidente, obuku pilota i međunarodne bezbednosne audite.
Novina za 2026. godinu je veći fokus na prevenciju turbulencija, jer su one i dalje glavni uzrok povreda tokom leta. U tom kontekstu, posebno se vrednuje učešće aviokompanija u programu IATA Turbulence Aware, kao i rezultati nezavisnih onboard bezbjednosnih audita. Transparentnost kompanija je, kako se navodi, presudan faktor.
Petersen ističe da je ovo prvi put da jedna aviokompanija iz Zaliva zauzme prvo mesto.
„Etihad je do vrha stigao kombinacijom faktora: mladom flotom, naprednim rešenjima u pilotskoj kabini – posebno u upravljanju turbulencijama – istorijom bez fatalnih nesreća i najnižom stopom incidenata po letu na celoj listi.“
Posebno se izdvajaju i STARLUX i Fiji Airways, koje se prvi put pojavljuju na listi, dok se Singapore Airlines vraća među Top 25 nakon što je 2025. bila izostavljena zbog ozbiljnog incidenta povezanog s turbulencijama.
* flydubai se ubuduće tretira kao full-service aviokompanija i biće rangirana u toj kategoriji.
Govoreći o low-cost listi, Petersen naglašava da je Spring Airlines China prva kineska aviokompanija ikada uvrštena u rang-liste AirlineRatingsa, dok je airBaltic napravio snažan skok u Top 10. HK Express je drugo uzastopno osvojio prvo mjesto, zahvaljujući modernoj floti, izuzetno niskoj stopi incidenata i gotovo savršenom bezbednosnom auditu.
Važna napomena iz izvještaja je da su sve aviokompanije na listi imale incidente u posljednje dvije godine – od udara repom pri sletanju do gašenja motora ili manjih požara u kabini. Ipak, stvarna stopa incidenata po letu kreće se između 0,002 i 0,09, što se smatra izuzetnim rezultatom za industriju.
Zaključak AirlineRatingsa je jasan: u savremenoj avijaciji, gdje su ozbiljni incidenti retki, bezbednost se više ne meri pojedinačnim događajima, već doslednošću, kulturom bezbjednosti, prilagodljivošću i kvalitetnim upravljanjem rizicima kroz milione letova godišnje.
Izvor: Investitor.me
Foto: Pixabay
Prva preliminarna analiza celokupne prethodne godine, koju je sprovela Bečka mreža za merenje kvaliteta vazduha, pokazuje da je kvalitet vazduha u Beču 2025. ponovo dostigao veoma visok nivo ostvaren poslednjih godina, i bio čak i bolji. Zakonski propisane granične vrednosti poštovane su 2025. godine na svim mernim stanicama.
„U poslednjih 15 godina postigli smo izuzetno mnogo u zaštiti vazduha zahvaljujući merama na nivou EU, države i lokalnom nivou. Kroz snažne mere zaštite klime i cilj da Beč do 2040. godine postane CO₂-neutralan, dodatno ćemo unaprediti kvalitet vazduha u gradu“, rekao je član Gradskog veća zadužen za klimatska pitanja Jirgen Černohorski.
Sveukupno gledano, 2025. godina bila je jedna od najboljih u istoriji merenja kvaliteta vazduha u Beču. Nakon što je prvo tromesečje 2025. bilo obeleženo nepovoljnim meteorološkim uslovima sa relativno višim vrednostima PM-čestica, veći deo godine doneo je bolji vazduh nego prethodna 2024. godina.
Ukupno je 2025. godine samo jednog dana zabeležena dnevna srednja vrednost iznad 50 mikrograma po kubnom metru, a na devet od trinaest mernih stanica za PM-čestice nije zabeležen nijedan dan iznad te vrednosti. U Austriji je dozvoljeno najviše 25 dana godišnje sa vrednostima iznad 50 µg/m³ kao dnevni prosek.
Još 2019. godine prvi put su na svim mernim stanicama poštovani EU granični nivoi za sve štetne materije u vazduhu. Pre 15 godina to je delovalo potpuno nedostižno. Prva godina pandemije korone (2020) dodatno je ubrzala opadajući trend, između ostalog zbog lokdauna koji su doveli do znatno manjeg obima saobraćaja. Tako su 2020. godine prvi put ispoštovani i svi austrijski granični nivoi, koji su delimično stroži od onih u EU. Narednih godina nastavljen je veoma dobar nivo.
Štetne materije su 2025. godine merene na 13 stanica u Beču u kategorijama PM10 i PM2,5. Izmerene vrednosti su znatno ispod graničnih nivoa. Godišnji prosek za PM10 na 12 stalnih mernih stanica kretao se u rasponu od 13 do 16 µg/m³ (granična vrednost: 40 µg/m³). Godine 2024. iznosio je od 13 do 17 µg/m³.
Štetna materija azot-dioksid (NO₂) merena je 2025. godine na 16 mernih stanica, kao i na posebnoj lokaciji Nojbaugirtel (Neubaugürtel), na jednom od najopterećenijih saobraćajnih delova Bečkog pojasa. Na gotovo svim mernim mestima zabeležene su najniže vrednosti NO₂ u istoriji merenja. Na svih 16 mernih stanica u Beču, kao i na posebnoj lokaciji Nojbaugirtel, izmerene vrednosti bile su ispod graničnih.
Beč sprovodi čitav niz mera za smanjenje opterećenja vazduha štetnim materijama. To uključuje širenje mreže javnog prevoza, godišnju kartu za gradski prevoz u visini od 365 evra, upravljanje parking prostorom, kontinuirani razvoj biciklističke infrastrukture, upotrebu vozila sa niskim emisijama štetnih gasova, podsticanje e-mobilnosti i razvoj grada prilagođenog pešacima. Takođe, termička sanacija stambenih zgrada, ekološki prihvatljiva gradilišta i proširenje korišćenja daljinskog grejanja predstavljaju aktivan doprinos kvalitetu vazduha.
Foto: Regina-Hugli
Priča o Venecueli ne prestaje da intrigira javnost, a kako i ne bi kada se SAD sada hvale da bolje prodaju naftu nego što je ta zemlja činila sama. A Venecuela u tome nije bila preterano uspešna upravo zato što joj je Amerika uvela sankcije.
Ali krenimo od početka. Naime, posle zarobljavanja venecuelanskog lidera Nikolasa Madura, Amerikanci su počeli da prodaju venecuelansku naftu na svetskom tržištu, što nije jednostavno objasniti ali zapravo je stvar u tome da SAD radije poštuju svoje zakone nego međunarodno pravo.
Dakle, oni su u ovoj priči neka vrsta dominantnog i pretećeg posrednika. Navedeni posrednik je upravo počeo da se hvali da je u trgovanju naftom uspešniji nego onaj kome ta nafta pripada. Naime, američko ministarstvo energetike je objavilo da su SAD osigurale 30% veću cenu za venecuelansku sirovu naftu od one po kojoj je trgovano pre samo tri nedelje.
Tako su prodali prvi kontigent tuđe nafte za 500 miliona dolara i naravno odmah to objavili u medijima. Narednu tranšu trebalo bi da dobiju u količini između 30 miliona i 50 miliona barela i nju će takođe prodavati umesto Venecuele jer je to jedan od načina da latinoamerička zemlja zaobiđe američke sankcije. Da, one sankcije zbog kojih je imala problema sa prodajom nafte.
Ako vas je ovo zbunilo sačekajte tek da čujete obećanje američkih zvaničnika da će prihode od prodaje venecuelanske nafte kontrolisati samo oni jer to je jedini način da korist od prodaje imaju i Venecuela i Amerika. Iako Venceueli posrednik ne bi ni bio potreban da nema sankcija SAD.
Foto: Maksym Yemelyanov, Depositphotos
U poslednje četiri godine pivare, vinske i destilerske kompanije u svetu izgubile su oko 830 milijardi dolara tržišne vrednosti.
To nije isto što i direktan pad prihoda, ali jeste jasna poruka tržišta: navike potrošača se menjaju brže nego što je alkoholna industrija očekivala – a Generacija Z je u centru tog preokreta.
Kako piše portal BizLife, ta generacija okrenuta je zdravom životu i generalno je manje poročna od svih ranijih generacija. Tako je na primer broj Amerikanaca koji kažu da konzumiraju alkohol pao na 54%, što je najniži nivo u Gallupovom praćenju. Taj pad predvode ljudi uzrasta 18-34 godina, među kojima manje od polovine konzumira alkohol, što ranije nije bio slučaj zato što su mladi najviše izlazili i provodili se.
Sličan signal stiže i iz Evrope. Reuters prenosi rezultate Circana istraživanja prema kojima 71% evropskih potrošača kaže da kupuje ili konzumira manje alkohola, dok je „gotovo svaki četvrti” u grupi 25-35 godina potpuno izbacio alkohol. U isto vreme, bezalkoholna pića već čine skoro 60% prodaje u evropskom tržištu pića vrednom 166 milijardi evra, uz rast bezalkoholnog segmenta i pad alkoholnog. Za industriju je to ozbiljan znak da je deo potražnje trajno prešao na alternative.
Najčešće se pominju zdravlje i dugoročni rizici, ali i praktični razlozi: san, produktivnost i novac. Euromonitor, recimo, beleži da 53% onih koji povremeno piju aktivno pokušava da smanji unos alkohola, a kao motive navodi „da se osećaju zdravije”, izbegavanje dugoročnih rizika i štednju. Uz to, podaci NielsenIQ ukazuju da je među Gen Z (21+) i dalje značajan udeo onih koji nikada nisu probali alkohol (45%), što potvrđuje da deo generacije uopšte ne ulazi u klasičan „ritam” konzumacije.
Važno je, ipak, dodati nijansu: Gen Z nije monolitna „sober” generacija. IWSR u svojim analizama ukazuje da se interesovanje i ponašanje menjaju po tržištima i periodima, pa se u nekim zemljama beleži i ponovno „uključivanje” u kategoriju. To industriji, međutim, ne rešava ključni problem: čak i kada piju, mlađi češće biraju manje količine, više kvaliteta i više „situaciono” (npr. društveni događaji), umesto rutinske potrošnje.
Zato proizvođači alkoholnih pića ubrzano menjaju strategiju i počinju da proizvode bezalkoholna piva, vina i slično ili napitke sa nižim procentom alkohola.
Sve zajedno liči na jednu od najvećih demografskih promena potrošačkog ponašanja u skorijoj istoriji: ne radi se samo o tome da Gen Z „manje pije”, već da redefiniše šta znači izaći, proslaviti i „počastiti se”, a to je promena na koju se tržište alkohola tek privikava.
Izvor: BizLife
Foto: Yummymoon, Pixabay
Nezavisna studija „Pregled transparentnosti i odgovornosti u sajber bezbednosti“, na kojoj se zasniva nova bela knjiga kompanije Kaspersky, naručena je od strane Privredne komore Tirola (WKO), a sproveli su je MCI | The Entrepreneurial School® i pravni stručnjaci, u saradnji sa organizacijom AV-Comparatives. Istraživanje je ocenjivalo dobavljače prema širokom spektru kriterijuma transparentnosti i odgovornosti. Nalazi su pokazali da, iako je osnovna usklađenost sa propisima široko rasprostranjena, mnoge proverljive prakse koje grade poverenje i dalje ostaju retkost u industriji.
Od ukupno 14 ocenjenih dobavljača, Kaspersky je jedan od tri koji svojim korisnicima omogućavaju pristup centrima za transparentnost, u kojima se mogu nezavisno pregledati izvorni kod, prakse obrade podataka i procesi ažuriranja. Među njima, Kaspersky se izdvaja najširim obimom ponude u okviru Centara za transparentnost, koji uključuje i analizu pravila za detekciju pretnji, kao i verifikacionu proveru kojom se potvrđuje da se izgradnje softvera podudaraju sa javno objavljenim verzijama. U okviru svoje Globalne inicijative za transparentnost, Kaspersky je otvorio više od 10 ovakvih objekata širom sveta, nudeći različite modele revizije za korporativne i državne aktere.
Kaspersky se takođe nalazi među samo tri dobavljača koji obezbeđuju pristup Softverskom spisku materijala (Software Bill of Materials – SBOM), kao i među svega četiri kompanije koje redovno objavljuju izveštaje o transparentnosti u vezi sa zahtevima organa za sprovođenje zakona i državnih institucija. Ovi nalazi ukazuju na značajan jaz između deklarisanih obaveza i stvarne, praktične odgovornosti u okviru industrije.
Foto: Pixabay
Fondacija Studenica dodelila je 40 stipendija studentima koji su postigli zapažene akademske uspehe tokom prethodne godine, ističući se visokim prosekom ocena, nagradama na domaćim i međunarodnim takmičenjima i učešćem u kredibilnim stručnim i naučnim projektima.
Oni su nada i budućnost Srbije, i preko tri decenije dobijaju stipendije koje im pomažu da razviju svoje talente i usavrše znanje. To su najbolji među najboljima, a Fondacija Studenica im pruža podršku da ostvare svoje snove.
Svečano potpisivanje ugovora organizovano je u četvrtak, 15. januara u prostorijama Fondacije u Krunskoj ulici broj 89 u Beogradu.
U nastojanju da se osnaži ugled časne i izuzetno važne profesije učitelja i nastavnika, 14 stipendija dodeljeno je studentima koji su se opredelili za ta plemenita zanimanja.
Kao i ranijih godina, stipendije su dobili studenti iz svih delova Srbije uključujući Kosovo i Metohiju kao i mladi koji dolaze iz Republike Srpske.
Spisak dobitnika može se videti na sajtu Fondacije
https://sr.studenica.org/rezultati-konkursa-20252026.html
Među stipendistima su studenti sa društvenih, humanističkih, prirodno-matematičkih, biomedicinskih i tehničkih fakulteta, kao i sa umetničkih akademija.
Preko 550 prijava je ove godine stiglo na konkurs i bilo je izuzetno teško, među mnogo talentovanih, vrednih, ambicioznih i društveno angažovanih studenata koji imaju i izraženu potrebu za finansijskom pomoći, izabrati četrdeset. Zato je važno da se u prikupljanje sredstava za stipendijski fond uključi što više onih koji prepoznaju značaj ulaganja u obrazovanje, kao preduslov napretka društva u celini. Godišnja stipendija za tekuću akademsku godinu iznosi 200.000,00 dinara.
Fondaciju Studenica 1993. godine osnovala je srpska dijaspora u Americi na čelu sa Miroslavom Majklom Đorđevićem, njenim doživotnim predsednikom koji je smatrao da ulaganje u obrazovanje, nauku i školstvo osigurava budućnost i prosperitet srpskog naroda. Od svog osnivanja Fondacija je stipendirala preko dve hiljade mladih svih obrazovnih profila, od kojih su mnogi danas lideri naučnog, poslovnog, javnog i političkog života Srbije, regiona i sveta.
Foto: Studenica
U novembru 2025. godine izdate su 2.724 građevinske dozvole, što predstavlja smanjenje od 3,1 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, saopštio je Republički zavod za statistiku (RZS).
Među zgradama, 84,4 odsto dozvola izdato je za stambene, a 15,6 odsto za nestambene zgrade, dok se kod ostalih građevina najveći deo odnosi na cevovode, komunikacione i električne vodove (73,3%).
Prema dozvolama izdatim u novembru 2025. u Srbiji, prijavljena je izgradnja 4.451 stana, s prosečnom površinom od 62,4 kvadratna metra. Od ukupnog broja stanova u novim stambenim zgradama sedam odsto stanova biće građeno u zgradama s jednim stanom, s prosečnom površinom od 135,6 kvadrata, a 92,4 odsto stanova biće građeno u zgradama s tri stana i više stanova, i njihova prosečna površina biće znatno manja i iznosiće 55,9 kvadrata.
Posmatrano prema oblastima, najveća građevinska aktivnost očekuje se u Beogradskoj oblasti, 61,6% od predviđene vrednosti novogradnje, zatim slede Južnobačka oblast (6,3%), Pomoravska oblast (4,3%), Južnobanatska oblast (3,8%) i Zlatiborska oblast (3%), dok se učešća ostalih oblasti kreću od 0,1% do 2,8%.
Izvor: Danas Online
Foto: Pixabay
U knjizi „Bioskopi u Srbiji“, u izdanju Zavoda za proučavanje kulturnog dobra, autora Bojane Subotić, Bogdane Opačić i Jelene Damnjanović, navodi se da je u periodu između dva svetska rata u Srbiji otvoreno 1.514 bioskopa. I gotovo nijedan nije opstao. Tada, a knjiga je izdata 2013. godine, negotinska Krajina je bila izuzetak.
„Najviše ustanova kulture u okviru kojih danas funkcioniše prikazivačka delatnost osnovano je pre više od 40, 50, pa i 60 godina. Gotovo svi bioskopi čiji su predstavnici dostavili upitnike, otvoreni su nakon 1950. godine. Tako je najstariji bioskop, koji i danas funkcioniše, bioskop Krajina, koji radi pri Domu kulture Stevan Mokranjac u Negotinu, otvoren 1937. godine. Devet godina nakon njega sa radom počinje i bioskop u Vladičinom Hanu koji je 2011. godine renoviran i radi u sklopu Centra za kulturne delatnosti, turizam i bibliotekarstvo“, deo je ove knjige.
Prema podacima publikacije Kultura Republičkog zavoda za stistiku, u Srbiji je na kraju 2024. bilo ukupno 98 bioskopa. Na severu 48 i jugu – 50. U javnoj svojini ih je čak 71, javno-privatnom parnerstvu četiri. Deset je privatnih domaćih i 13 privatnih stranih biskopa. Predstave su prikazivane u proseku 194 dana. Beogradske sale rade češće – 325 dana. U južnoj i istočnoj Srbiji svega 130 dana.
Ova publikacija nam otkriva da 98 bioskopa raspolaže se 43.798 mesta. Podaci Filmskog centra Srbije govore da su bioskopi u Srbiji 2024. ugostili više od četiri miliona gledalaca. I ako neko želi da zna i svaki detalj, broj bioskopskih ekrana je 215. Među njima 138 omogućava 3D ugođaj.
Velike brojke, međutim, ne kriju velike finansijske uspehe. Prema dostupnim podacima, pod šifrom delatnosti prikazivanje kinematografskih dela registrovane su 83 firme. Aktivnih je svega 33. I nije reč o odstupanju u odnosu na raniji podatak, već bioskop može da radi i u okviru domova i centara kulture. Pa i pod drugom šifrom.
Ali kada je reč o najvećim „prikazivačima“, i među prvih pet, uspeh nije zagarantovan. Pregled njihovog poslovanja u 2024. pokazuje da veličina i broj sala ne garantuje i pozitivan poslovni rezultat. Naprotiv, najveći igrač, sa najvećim prometom, istovremeno je i u najvećem gubitku. I to ne od ove godine.
Prvi na spisku po ukupnim prihodima je firma Cineplexx Srbija. Tokom 2024. imali su skoro 13 miliona evra ukupnih prihoda. To je nekoliko procenata više nego godinu pre. To nije bilo dovoljno da godinu završe sa profitom. Ostvarili su gubitak od oko 1,35 miliona evra. Ova firma posluje sa gubitkom i tokom poslednjih pet godina.
„U strukturi poslovnih rashoda, troškovi materijala, goriva i energije učestvuju sa 14,25%. Troškovi zarada, naknada i ostali lični rashodi sa 12,61%, troškovi amortizacije sa 13,58%. Troškovi proizvodnih usluga učestvuju sa 52,56% i nematerijalni troškovi sa 7%“, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Pritom, troškovi proizvodnih usluga od 884,5 miliona dinara se uglavnom odnose na troškove zakupa poslovnog prostora, troškove ostalih zakupnina, zakup opreme… Troškovi ostalih usluga od oko 527 miliona dinara odnose se na troškove prikazivanja filmova. Zapravo su troškovi koje bioskopi plaćaju dobavljačima odnosno distributerima poput Taramount, Blitz film, MCF – Megacom Film, Con Film.
Cineplexx Srbija je u većinskom valsništvu, 96 odsto, Cineplexx Internacional iz Austrije. Preostala četiri odsto vlasništvo su Continental grupe iz Hrvatske. Preko osnivača povezani su sa 16 sličnih firmi širom regiona.
Cineplexx Srbija bioskopi su u tržnim centrima Delta City, Plaza u Kragujevcu, Ušću, Stop Shop ritejl park u Nišu, TC Big fashion, BEO šoping centar. Ovoj firmi pripada i bioskop u beogradskoj Galeriji.
Kada se meri po poslovnim prihodima, na drugom mestu bi mogla da bude Dvorana Doma sindikata. Ovo preduzeće, kupljeno iz stečaja 2016. godine, u 2024. je ostvarilo skoro 5,5 miliona evra poslovnih prihoda i profit od oko 1,4 miliona evra.
Pretežna delatnost ove firme je izvođačka delatnost, pa se nije sama pojavila među onima koji se bave prikazivanjem kinematografskih dela. I jeste, koliko po filmovima i FEST-u, sala na Trgu Nikole Pašića možda i poznatija po koncertima čuvenih zvezda.
Vlasnik ove firme je MCF Megacom film, čiji je vlasnik Igor Stanković.
I sledeća, druga fiima pod šifrom prikazivača, porodična Art-Vista, demantuje ideju da su bioskopi siguran gubitak. Doduše, u računicu ulaze i ugostiteljski objekti koji verovatno popravljaju rezultat.
Vlasnici preduzeća su glumica Jugoslava Drašković, njena ćerka Maša Cvetanović i Nebojša Ćetković. A ova firma je vlasnik dva bioskopa – Rode Cineplex i novosadske Arene Cineplex. Kao i kafe restorana “Baštino“.
Tokom 2024. je ostvarila 4,25 miliona evra ukunih prihoda i profit od oko 109.000 evra.
„Art Vista d.o.o. je preduzeće za filmsku, tv i bioskopsku distribuciju, osnovano je 1996. godine. Dugi niz godina se bavi televizijskom i filmskom distribucijom u Srbiji i u regionu. Sa velikim uspehom se bavi i bioskopskim prikazivanjem“, navodi se u napomenama uz finansijski izveštaj.
Art Vista je i distributer bioskopske opreme za teritoriju Srbije i region bivše Jugoslavije. U saradnji sa partnerima i lokalnim klijentima pruža usluge konsaltinga i posredovanja u kupovini opreme.
Firma poslednje četiri godine posluje sa dobitkom. Samo je onaj u 2024. daleko veći od profita ostvarenog u 2023. Tada su bili u „plusu“ oko 18.000 evra.
Treći igrač na srpskom tržištu prikazivača je Blizt Sinestar. Vlasnik firme je malteška kompanija Hero Holdings. Zapravo, iza lanca CineStar bioskopa stoji hrvatski biznismen Hrvoje Krstulović. Kako su pisali hrvatski mediji, sredinom 2016. godine je objedinio svoje kompanije pod maletškom „kapom“.
U Srbiji posluje još i Blitz video i film distribucija.
Kompanija Blitz-CineStar je 2015. godine otvorila prvi multipleks u Srbiji, CineStar Pančevo sa četiri bioskopske sale. Ukupnog kapaciteta od 483 mesta. Nakon Pančeva, otvorila je druga dva multipleksa u Zrenjaninu i Novom Sadu. Imaju i bioskop u Ada Molu. Ukratko, u Srbiji CineStar ima 25 bioskopskih sala sa gotovo 3.300 mesta.
Poslednje četiri godine firma je poslovala sa profitom. U 2024. je iznosio blizu 55.000 evra, godinu pre oko 150.000 evra. Od 2021. do 2024. su utrosturčili poslovne prihode, sa oko milion na 3,6 miliona evra. Rasli su i poslovni rashodi – sa oko 1,4 na oko 3,5 miliona evra.
„Troškovi proizvodnih usluga u ukupnom iznosu od 230 miliona dinara uglavnom se odnose na troškove zakupnina, troškove usluga održavanja i troškove reklame i propagande, kao i troškove ostalih usluga“, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Po ukupnim prihodima vrednim 2,2 miliona evra sledi firma Cine Grand MFC. U vlasništvu je Cine Place, a njen vlasnik je Zoran Stanković.
Imaju registrovanih pet ogranaka bioskopa u gradovima Srbije. U njihovom lancu nalazi se 19 sala, sa više od 2.700 sedišta. Sa profitom od blizu 34.000 evra završili su 2024. godinu. Godinu pre imali su profit od skoro 27.000 evra, dok je u 2022. zabeležen gubitak od oko 70.000 evra.
Peti, ako gledamo samo prikazivače kinematografskih dela, po prihodima je Cineplexx Panonija. Ova firma zapravo je sestra prvoplasiranog Cineplexx Srbija, jer joj je isti vlasnik – Cineplexx Internacional iz Austrije. Osim vlasnika, zajednički im je i rezultat. Panonska kompanija u 2024. je imala 1,7 miliona poslovnih prihoda i gubitak od oko pola miliona evra.
Raniji suvlasnik ove firme, takođe je firma sa liste – Art Vista. Od 2018. godine jedini vlasnik je Cineplexx Internacional.
“U strukturi poslovnih rashoda, troškovi nabavne vrednosti prodate robe učestvuju sa 0,03%, troškovi materijala sa 8,51%. Troškovi bruto zarada i drugih primanja čine 12,07%, troškovi amortizacije 11,10%,. Troškovi proizvodnih usluga sa 49,07%, i ostali poslovni rashodi sa 19,22%”, stoji u napomenama uz finansijski izveštaj.
Art Vista je zakupac bioskopa Arena JP „Poslovni prostor″ Novi Sad. Cineplexx Panonija je preuzela od Art Viste upravljanje ovim bioskompom. Ona priprema i realizuje plan i program prikazivanja filmova.
Zahvaljujući publikaciji „Bioskopi u Srbiji“ prisećamo se koliko su pre najmanje 12 godina koštale karte.
„U najvećem broju bioskopa cene karata iznose 150 do 200 dinara. Očekivano, u regionalnim centrima, prvenstveno u Beogradu i Novom Sadu, ulaznice koštaju i do 400 dinara, s tim što su 3D projekcije skuplje, u proseku za 100 dinara“, navodi se u knjizi.
Ali se napominje da bioskopi često daju popuste za decu, studente, penzionere i osobe sa invaliditetom.
„Prema podacima Zavoda osam prikazivačkih ustanova ne odobrava popuste prilikom kupovine karata ni za jednu kategoriju građana“, pokazala je njihova analiza.
Danas je tada najveća tarifa u najboljem slučaju cena najjeftinijih karata. A kreću se i do 1.000 dinara, zavisno od kvaliteta i mogućnosti sale. U slavu pobede komercijalnog pristupa sedmoj umetnosti, bioskopi pribegavaju i dodatnom trošku. Naime, za filmove duže od 140 minuta se doplaćuje, na primer 120 dinara. A ako režiser radnju nije okončao ni po isteku trećeg sata – još. Otprilike 150 dinara.
Izvor: Forbes
Foto: Pixabay