Svetska banka prognozira početak oporavka svetske privrede u 2010. – a Kina je vratila stopu svog rasta na preko 10 odsto.
Pojavili su se novi nagoveštaji da se svetska privreda polako opravlja od najveće recesije u poslednjih nekoliko decenija. Jedan od tih nagoveštaja stiže iz Kine, čija je privreda krajem prošle godine zabeležila veću stopu rasta od očekivane. U Pekingu su saopšteni statistički podaci po kojima je kineski bruto društveni proizvod u poslednjem tromesečju 2009. rastao tempom od preko 10 odsto na godišnjem nivou. To znači da je kineska privreda je u prošloj godini porasla za 8,7 odsto, dok je bruto društveni proizvod u većini sveta opadao.
Impresivni rezultati
Većina posmatrača takve rezultate opisue kao impresivne, čak i ako se uzme u obzir da kineski statistički podaci nisu uvek do kraja pouzdani.
Stiven Mor je ekonomski komentator vašingtonskog lista Vol Stri Džernal: „Moram da priznam da sam kao ekonomista vrlo iznenađen da kineskoj privredi ide toliko dobro. Najveći deo kineskog izvoza odlazi u zemlje poput Amerike, koje su u recesiji pa potrošači ne troše puno novca. Dakle, ovo su impresivni rezultati. Ekonomisti će morati da prouče kako je Kini ovo pošlo za rukom. Da ste me pre dve godine pitali da li je ovo moguće, odgovorio bih da nije moguće da Kina beleži privredni rast od 10 odsto dok je Amerika i dalje u recesiji. Mislim da je ključno bilo to što je kineska vlada povećala potrošnju kako bi stimulisala privredu. Vlada je značajne sume novca investirala u infrastrukturu i u izgradnju stanova. Kineskom rastu svakako nisu doprineli potrošači u razvijenim zemljama koji ne troše puno novca.“
Žiaobing Vang, profesor ekonomije na Univerzitetu u Mančesteru na severu Engleske, slaže se da su mere vlade u Pekingu, poput povećanih ulaganja u infrastrukturu, pogurale kinesku privredu, koja je krajem 2008. godine i početkom 2009. i i te kako osećala činjenicu da su njena izvozna tržišta u krizi.
Kina na privrednom planu stiže Japan
Najnoviji podaci o ubrzanom rastu potvrđuju da je Kina na putu da prestigne Japan i postane najveća privreda u Aziji i druga na svetu, odmah posle Amerike.
Profesor Žiaobing, međutim, kaže da to ne znači da se jednako brzo poboljšava i životni standard Kineza: „Svakodnevni život ljudi u Kini se značajno poboljšava. Ali ako pitate Kineze, oni će vam verovatno reći da ne osećaju veliko poboljšanje. To je zato što porast bruto društvenog proizvoda ne mora da znači da rastu i plate zaposlenih. Ono što se dešava u Kini je da raste jaz između bogatih i siromašnih i jaz između gradskog i seoskog stanovništva. U Kini i dalje imate oko 200 miliina ljudi, posebno u ruralnim delovima zemlje, koji preživljavaju sa manje od jednog dolara i 25 centi dnevno. To, drugim rečima, znači da žive u krajnjem siromaštvu.“
Pozitivan uticaj na ostatak sveta
Kakva god da je raspodela bogatstva u Kini, ubrzani rast kineske privrede bi trebalo da bude dobra vest za ostatak sveta, koji se, neko brže, neko sporije, izvlači iz recesije. Ako se kineska privredna mašinerija ponovo zahuktava, onda to znači da će Kina više uvoziti iz ostatka sveta i podstaći rast drugih privreda. Svetska banka predviđa da će ova godina za globalnu privredu biti bolja od prošle. U njenoj najnovijoj analizi predviđa se da će globalni bruto društveni proizvod u 2010. porasti za 2,7 odsto. No, postavlja se pitanje šta će biti kada vlade širom sveta prestanu da primenjuju mere kojima su stimulisale privrede u poslednjih godinu dana.
Endrju Burns je jedan od autora izveštaja Svetske banke: „To je jedan od velikih izazova pred vladama – kako da povuku fiskalne mere kojima su stimulisale privrede. Taj stimulus je igrao ključnu ulogu u podsticanju ekonomskog oporavka u drugoj polovini 2009. godine. Efekat javne potrošnje će, međutim, početi da slabi u ovoj godini. Veliko je pitanje da li će, kada vlade počnu da smanjuju javnu potrošnju, privatni sektor početi da troši i investira više i da se tako nastavi privredni oporavak, ili ćemo se vratiti u recesiju. Mi u Svetskoj banci se nadamo da će se privredni rast nastaviti, ali pretpostavljamo da će biti usporen.“
(BBC)


Elem, nedavno smo se nasli u moralno – demokratskoj dilemi po pitanju još jednog tužnog povoda, smrti patrijarha Pavla. Neki su ga žalili ukidajući hrvatske i druge tv kanale, drugi su na sav glas kukali kako nismo ožalili smrt pape, iako u Srbiji ima katoličkog stanovništva, a sad apstiniramo od života zbog smrti patrijarha. Ja nisam imala živaca da konstantno pišem o poštovanju ljudskih prava i, posebno, manjina, te sam ćutala. A onda sam na dan našeg pravoslavnog Božića na HRT-u videla prenos liturgije. To me je iskreno obradovalo, ta svest o poštovanju različitosti, ta šansa koja se daje demokratiji, ma koliko ona nepotpuna bila na našim prostorima. Setila sam se svih onih ljudi koje sam upoznala za vreme letovanja tamo, mladih Hrvata koji su mi bez trunke mržnje pričali kako su padale granate na njihov komšiluk i koji su, iako im prva sećanja počinju od domovinskog rata, istinski Jugosloveni u duši. Setila sam se da daleko od politike, narod u obe zemlje i dalje gaji neka lepa sećanja i simpatije prema svojim susedima.
Gospodin Vučićević dalje poručuje vlastima da povuku poteze koji bi dokazali da smo “ozbiljna država koja drži do svog dostojanstva i do svojih nevinih žrtava”, pa onda objašnjava da ćemo, valjda, te žrtve osvetiti tako što ćemo proterati hrvatskog ambasadora iz Beograda i prestati da kupujemo njihove proizvode. Toliko o percepciji ozbiljne države. Dakle narode, ako vam je imalo žao nevinih žrtava nemojte jesti Kraš, piti Janu, kupovati u Idei i letovati u Hrvatskoj (kod rođaka). Procena urednika ovih novina je da 75% Hrvata misli o nama isto što i Mesić; ja ne znam koja marketinška agencija je sprovela ovo istraživanje, ali tako piše u Press-u. I naravno, na kraju ono arhaično, iz poletnog kosovskog ciklusa: “ U pamet se, braćo Srbi”. Ja stvarno ne znam kakve sve ovo ima veze sa pameću. Jer, zreli smo ljudi, ozbiljna smo država, a povrh svega reklo bi se da smo ponešto naučili iz iskustva. Ono što sam bar ja, poučena iskustvom, shvatila je da svi oni koji raspiruju mržnju nikad nisu u prvim redovima na frontu, da njihova deca ne žive u bedi koju takva situacija uzrokuje već se školuju na stranim univerzitetima, ali i da uprkos viševekovnom krvavom iskustvu, ovde ne postoji odgovornost za javno izgovorenu reč, koja se tako olako zloupotrebljava. Zato, pre nego što na preskok pročitate novinske članke, dobro razmislite kako vam izgleda medijski poziv da proteramo nečijeg ambasadora, i zapitajte se u čijem je interesu da se bavimo mržnjom umesto napretkom.