„IT firme iz Srbije sada se nalaze u situaciji da kada ugovore posao za američkog klijenta, često nemaju dovoljno kadrova, pa onda one dodatno angažuju programere iz Azije ili drugih dijelova svijeta. Zato je i njima potreban jednostavan i jeftin mehanizam za isplatu honorara u inostranstvu“, kaže za B&F Nikola Mehandžić, direktor za Srbiju i jugoistočnu Evropu u kompaniji „Payoneer“ u razgovoru o mogućnostima koje nudi ova platforma za međunarodni platni promet svojim korisnicima, pravnim i fizičkim licima koja posluju preko interneta.
Globalna ekspanzija rada od kuće preko interneta počela je godinama prije pandemije. Zapadne kompanije su usluge programiranja, dizajniranja, pisanja pa do niza mikro poslova prepustile jeftinim slobodnjacima iz Azije, istočne Evrope, Južne Amerike, čija je cijena za isti obim i kvalitet posla redovno bila višestruko niža od njihove zapadne konkurencije.
I dok ideja outsourcing-a nije nova, za rasprostranjenost rada preko interneta na globalnom nivou ključni preduslov je mogućnost jednostavnog plaćanja. Kao što su globalne platforme za prodaju usluga poput „Upwork“-a i sličnih omogućile jednostavno i brzo pronalaženje klijenata i dogovaranje posla, na isti način na tržištu su se pojavili i platforme za brzo, jeftino i jednostavno plaćanje, pogotovu kada je riječ o malim iznosima, kao što su „PayPal“, „Payoneer“, „Wise“ i slični.
Za fizička lica, bez obzira na njihove vještine i cjenovnu konkurentnost otvaranje računa kod „Payoneer“-a ili slične platforme je preduslov za izlazak na internetsko tržište rada.
Kako su naručioci usluga mahom u SAD i zapadnoj Evropi a pružaoci usluga u ostatku svijeta, klasično međunarodno plaćanje putem banaka nije bilo rješenje, jer su bankarske provizije i ostali troškovi često višestruko veći od iznosa fakture za usluge koje se pružaju preko interneta.
U tradicionalnoj spoljnoj trgovini, gdje su iznosi na fakturama iskazani u desetinama i stotinama hiljada dolara, bankarski troškovi i naknade nisu neki problem. Ali kada treba svakog mjeseca platiti stotine ili hiljade faktura čija je se pojedinačna vrijednost mjeri uglavnom u iznosima od nekoliko desetina dolara ili čak i manje, bankarski troškovi postaju nepodnošljiv teret.
Američki račun za srpske firme
„Zbog globalne geopolitičke situacije, kao i zbog komplikovanih procedura i troškova, američke kompanije jednostavno izbjegavaju da vrše plaćanja na račune banaka u zemljama u razvoju. Tu se onda pojavljuje ’Payoneer’, kao platforma za međunarodni platni promet. U Srbiji, IT industrija se ubrzano razvija i klijenti srpskih IT kompanija su većinom u SAD. Ono što mi nudimo našim korisnicima iz Srbije je mogućnost da dobiju lokalni račun u SAD u dolarima. Naša platforma trenutno podržava devet vodećih svjetskih valuta, uključujući američki dolar, euro, britansku funtu. To znači da njihov klijent iz SAD, više nema potrebu da radi neki međunarodni platni promet, već on plaća na lokalni račun u SAD u dolarima fakturu srpske firme. To je za njega brža transakcija, manji trošak i manje administracije, pošto to onda za američku firmu više nije međunarodni transfer, već uobičajeno lokalno plaćanje“, kaže u razgovoru za B&F Nikola Mehandžić, direktor za Srbiju i jugoistočnu Evropu u kompaniji „Payoneer“.
Nakon što američki klijent izvrši plaćanje, domaća kompanija sav taj novac može jednostavno da prebaci na svoj račun u banci u Srbiji. U praksi ovo se rijetko dešava, jer većina kompanija na račune u bankama u Srbiji prebacuje samo manji dio, onoliko koliko im treba za plate, poreze i ostale troškove poslovanja, dok ostatak novca koriste da bi oni platili slobodnjake koje su angažovali širom svijeta.
„IT firme iz Srbije sada se nalaze u situaciji da kada ugovore posao za američkog klijenta, često nemaju dovoljno kadrova, pa onda one dodatno angažuju programere iz Azije ili drugih dijelova svijeta. Zato je i njima potreban jednostavan i jeftin mehanizam za isplatu honorara u inostranstvu. Prednost je i to što kod nas u ’Payoneer’-u, otvaranje računa, održavanje računa, zatvaranje računa, prijem novca na naš račun, ne povlači bilo kakve dodatne troškove. S druge strane, kada se radi o fizičkim licima koja na ovaj način primaju novac, njima su na raspolaganju dvije opcije: transfer na njihov bankovni račun ili da dobiju ’Mastercard’ platnu karticu koja je vezana za njihov ’Payoneer’ račun, koju mogu da koriste svuda u svijetu gde se ’Mastercard’ kartica prihvata. To je i glavna razlika između nas i ’Paypal’-a, jer oni ne nude platnu karticu“, objašnjava Mehandžić.
Bez unutrašnjeg platnog prometa
Bez obzira da li je uplata na kraju legla na račun u banci ili na platnu karticu, obaveza primaoca je da ove prihode prijavi poreskoj upravi, jer „Payoneer“ kao platforma nema ništa sa prijavama prihoda i porezima i ne mješa se u odnose između poreskih obveznika i države. Suštinski, što se tiče knjigovodstva i poreza, nema razlike između novca koji je uplaćen na račun kod „Payoneer“-a i onoga koji je uplaćen direktno na račun u banci.
Ono što korisnici „Payoneer“-a u Srbiji ne mogu da rade odnosi se na međusobna plaćanja u unutrašnjem platnom prometu, bilo u dinarima bilo u devizama, već mogu samo da primaju uplate iz inostranstva i da plaćaju u inostranstvo u jednoj od devet valuta koje prihvata „Payoneer“. Razlog je jednostavan – to se kosi sa zakonima i sa licencom koju ima „Payoneer“ u Srbiji.
„Preko naše platforme korisnici ne mogu da vrše dinarska plaćanja, za to bismo morali da budemo posebno licencirani, a mi nemamo dinar kao valutu na našoj platformi. Međusobna plaćanja ne mogu vršiti ni u drugim valutama, pošto zakonski propisi ne dozvoljavaju plaćanja unutar Srbije u bilo kojoj valuti osim dinara. Mi poslujemo u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju i registrovani smo kod regulatora, Narodne banke Srbije, kao institucija elektronskog novca iz trećih država, što znači da rezidenti Srbije, fizička lica i pravna lica, mogu da koriste našu platformu da se naplate iz inostranstva i da plate ka inostranstvu. Nama ponekad kažu – vama je lako, vi niste licencirani i opterećeni regulativom, što je zabluda. U stvari, mi smo licencirani mnogo više nego drugi. ’Payoneer’ je trenutno licenciran u sedam različitih jurisdikcija širom svijeta, što znači da mi moramo da se pridržavamo sedam različitih regulativa. Jedna od tih regulativa je i regulativa Evropski unije, jer se naš entitet nalazi u Irskoj i mi poslujemo na teritoriji Evropski unije“, pojašnjava Mehandžić.
Srbija prednjači u regiji
„Payoneer“ danas posluje u više od 200 zemalja i teritorija, a njegove usluge koristi više od pet miliona korisnika širom svijeta. Kompanija je u 2021. imala 56,7 milijardi dolara ostvarenog prometa na globalnom nivou. Razlika između tržišta SAD i jugoistočne Evrope je struktura klijenata. U SAD apsolutno dominiraju online trgovci, dok u Srbiji i u ostatku regije fizička lica čine 90 posto korisnika ove platforme.
Kada se radi o zakonodavnom okviru za poslovanje platformi za međunarodni transfer novca poput „Payoneer“-a, koje su „nešto između“ banke i klasične kompanije, u regiji je situacija različita od države do države.
„Srbija prepoznaje institucije elektronskog novca iz trećih država, Crna Gora se takođe otvorila prema tome, kao i Makedonija, dok je u Bosni i Hercegovini to siva zona – ovakve transakcije nisu eksplicitno ni dozvoljene, niti zabranjene. Zato smo u saradnji sa lokalnim partnerima, konkretno sa bankama, pokrenuli inicijativu da i u BiH regulativa prepoznaje instituciju elektronskog novca iz trećih država. Tendencija je da sva tržišta u jugoistočnoj Evropi idu prema tome da prepoznaju platforme kao što je naša i da omoguće građanima i pravnim licima iz tih zemlja da ih koriste bez ikakvih problema. Jedna od stvari koju mi želimo da uradimo sa našom platformom jeste da podržimo preduzeća svih veličina, u svim fazama razvoja, bez obzira da li su to startap ili zrele kompanije“, poručuje Nikola Mehandžić.
Dražen Simić
