Jedno od retkih tržišta sa kojima Srbija ima stalni suficit u trgovinskoj razmeni je region CEFTA, sa kojim smo u prvih pet meseci ove godine ostvarili pozitivnu pokrivenost uvoza izvozom od 191 odsto.
Prema učešću u ukupnom izvozu Srbije, to tržište je drugo po značaju, posle tržišta EU. Srbija je od januara do maja u zemlje CEFTA uglavnom izvozila poljoprivredne proizvode – žitarice, proizvode od njih i razne vrste pića, kao i gvožđe i čelik.
Istovremeno, najviše su se uvozili električna energija, gvožđe i čelik, kameni ugalj i obojeni metali, kao i povrće i voće.
Izvoz Srbije u zemlje CEFTA u prvih pet meseci ove godine iznosio je 1,03 milijarde dolara, a uvoz je bio 539,7 miliona dolara, što znači da je pokrivenost uvoza izvozom bila 191 odsto. U 2009. godini Srbija je ostvarila suficit u trgovinskoj razmeni sa zemljama CEFTA sporazuma od 1,37 milijardi dolara, što je, takođe, uglavnom bilo rezultat izvoza poljoprivrednih proizvoda.
CEFTA je sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Albanije, Moldavije i UNMIK-a, u ime Kosova.

Biznis i Finansije #67, jun ’10
FINANSIJE TOP 2009.
izraženim poremećajem ponašanja, ušetao u susedovu kuću, odveo nedužnu devojčicu u svoj dom, silovao je i zadavio? Oni koji je trebalo da ga prijave, policija ili pravosuđe? Meni se čini da su, uprkos Armagedonima i sličnim akcijama, ljudi izgubili poverenje u policiju i pravosuđe. A zašto bi im i verovali? U poslednje dve godine za lakši oblik silovanja 100 odsto siledžija je dobilo kaznu ispod zakonskog minimuma. Dakle, sudovi vam šalju poruku da opušteno možete silovati, jer jednostavno ne postoji verovatnoća da ćete dobiti ni propisanu, a kamoli veću kaznu. Da podsetim, govorimo o kazni od godinu dana zatvora, što me navodi na zaključak da pravo na dobrovoljni izbor seksualnog partnera ne vredi, što bi rekli stari – ni pišljlivog boba. Ako planirate da počinite teško silovanje, šanse su vam 50:50 posto da ćete dobiti kaznu ispod zakonskog minimuma. Dakle, svaki drugi teški siledžija leži manje od tri godine u zatvoru. Za ubistvo, 63 odsto osuđenih je takođe dobilo manju kaznu od zakonske. Znači, ljudski život vredi manje od pet godina zatvora. I onda se svi zgražavamo kad otkrijemo da se ubice i siledžije slobodno šetkaju Srbijom, ponavljajući svoje zločine za koje znaju da će biti lišeni slobode isto koliko i neki siromah koji je, da bi preživeo, ukrao kasetofon iz nečijih kola.
Nije ni čudo što se zakon tako primenjuje kad postoji tek osam godina, a znamo kojom brzinom se stvari u Srbiji menjaju. Da, nasilje u porodici je definisano kao krivično delo tek 2002. godine, kao i silovanje u braku. Međutim, žene se veoma retko odlučuju da prijave zlostavljača, a ako to i urade, najčešće povuku prijavu. Zakon omogućava žrtvama nasilja da pokrenu postupak protiv nasilnika, da imaju policijsku zaštitu, pravnu pomoć, kao i jednokratnu novčanu pomoć i smeštaj u sigurnim kućama, ali u praksi sigurne kuće su krcate, žrtve su finansijski zavisne od nasilnika, nasilnici ponekad imaju veze u policiji pa ona ne reaguje, a tu je i ustaljeni patrijarhalni obrazac ponašanja pa ženama koje pobegnu od agresivnih muževa ponekad ni porodica ne želi da pomoge. Zgrozila sam se kad sam pročitala da je jednoj žrtvi silovanja u braku svekrva poručila “Pa naravno da će da te prebije kada mu ne daš seks”. Da li biste okrivili tu ženu ako bi uzela bejzbolku i prebila i muža i svekrvu?