U Srbiji raste broj uzgajivača ove vrste ovaca, a među njima je i Jovan Vesin iz Crepaje koji je za par godina svoje stado uvezeno iz Francuske, utrostručio.
Pre nešto više od tri godine Jovan Vesin iz Crepaje počeo je da uzgaja ovce rase Il de Frans. Uvezao je tridesetak grla iz Francuske a trenutno ih ima više od 160. Ova rasa poznata je po izuzetnom kvalitetu mesa i visokoj plodnosti.
– Mogu da se koriste i za mleko, ali njihova glavna odlika je visok rang mesa. Jaganjci od tri meseca već dostižu 30 do 35 kilograma i od toga imaju 55% mesa. Druge sorte nemaju toliko i zato je ova idealna za industriju mesa – ističe Jovan Vesin.
Jovan je izgradio moderan objekat u kome može da uzgaja oko 250 odraslih ovaca i oko 350 jaganjaca.
Cilj mu je da uskoro dostigne tu normu. Uglavnom prodaje muške jaganjce a najviše kupaca je iz okoline Crepaje.
Kaže da mi je izuzetno žao što kupaca vune nema već godinama pogotovo u ovom delu Vojvodine .
– Ja se sećam od priča starijih meštana koji su imali po 100 ovaca u stadu. Oni kada ošišaju ovce mogli su da kupe jedno jutro zemlje ili lanac, kako mi to ovde kažemo. E taj lanac sada u Crepaji košta između 13.000 i 15.000 EUR. Svaka kuća koja je imala 100 ovaca mogla je to ne računajući prodaju mesa i mleka – rekao je Vesin.
Jovan vunu nakon šišanja ovaca odvozi na deponiju, kaže da bi je čak i poklonio, ali zainteresovanih za sada nema.
zvor: RTV/Ekapija
Foto: PixabayI

Direktor destilerije „Aleksić Prvi“ iz Guberevca Marko Aleksić kaže za „B&F“ da zbog prodaje rakije na crno država gubi milione evra, a na gubitku su i registrovani proizvođači. „Prosečna cena rakije je 1.700 do 1.800 dinara po litru, a na taj iznos mi registrovani proizvođači plaćamo između 500 i 600 dinara za porez i akcizu. Jasno je koliko država gubi kada rakiju prodaju proizvođači koji nisu registrovani. To može da se promeni, samo je potrebno imati volje. Na prvom mestu potrebno je pojačati kontrole neregistrovanih proizvođača rakije. Osim što će to uticati na povećanje državnih prihoda, pomoći će i nama registrovanim proizvođačima, jer nećemo imati nelojalnu konkurenciju“, objašnjava Aleksić.
međunarodnim sajmovima u Zagrebu i Novom Sadu. Registrovao sam destileriju i krenuo sa većom proizvodnjom. Prošle godine sam proizveo 10.000 litara. Cilj mi je da napravim destileriju sa godišnjom proizvodnjom od oko 50.000 litara. Namera mi je da pravim kvalitetniju rakiju, i smatram da je to količina koja tako nešto omogućuje“, priča Čuk.
