Međunarodni monetarni fond smatra da se globalna recesija bliži kraju, ali da će privredni oporavak – posebno u zemljama evrozone biti prilično slab.
MMF je u svojoj redovnoj dvogodišnjoj prognozi ekonomskih kretanja u svetu predvideo da će globalna privreda iduće godine ostvariti rast od 3,1 odsto. Ove godine zabeležen je negativan rast od 1,1 odsto.
U MMF-u kažu i da su Kina i Indija glavne pokretačke snage privrednog oporavka u svetu, iako se očekuje da će većina zemalja, bar tokom narednih šest meseci, ostvariti pozitivan privredni rast.
MMF prognozira i da će se u baltičkim državama, Mađarskoj i Bugarskoj recesija, premda nešto blaža nego ove godine, nastaviti i tokom 2010. godine.
U MMF-u kažu i da će istočnoevropske privrede u usponu, gledano u celini, naredne godine ostvariti privredni rast od 1,8 odsto.Prema prognozama Fonda, Poljska i Turska će zabeležiti posebno značajan rast proizvodnje.


Pogledajte nekoliko godina unazad, i naćićete jezive primere moći odrđenih militantnih grupica, odnosno jeftine trikove vlasti da potegne za nasiljem kad god treba da se opravda određena vrsta politike. Setimo se samo nereda kada je palo Kosovo. Grupica golobradih momaka pali amabasade, tadašnji premijer drži ustreptali govor po ugledu na poluludog Čaveza, miting zakazan pred sumrak, a dobro je poznato među bezbednosnim sručnjacima da je masa razularenija kad padne mrak, decu puštaju iz škole da bi na ulicama grada branila Kosovo…. Rezultat: jedna mlada žrtva. Koga smo krivili – ni pet ni šest nego neke zamišljene marince u američkoj ambasadi u koju su ta deca provalila. Zadatak policije je tada bio ne samo da brani ambasade koje nije branila, već i živote onih koji su izmanipulisani, sebe dovodili u opasnost. Nijedan od zadataka ona nije izvršila. Sa prozora u centru grada snimala sam tada pomahnitale klince koji se obračunavaju sa semaforima, videla sam kako se huligani ponašaju prema specijalnim odredima policije, kojima tepamo sa „kornjače“. Ti robokapi su sedeli mirno u svojim džipovima i puštali klince da uriniraju po njihovim vozilima. Koliko se sećam, isti ti policajci su devedesetih znali da biju i da rasteruju hiljade demonstranata, ali izgleda da su u datom trenutku zaboravili svoje borilačke veštine, to je bila valjda neka trenutna amnezija. Volela bih i ja da doživim amneziju, ali skorašnji događaji mi često vraćaju sećanje.