Vesti

Već devetu godinu za redom prva na listi je kompanija Coca-Cola, a u stopu je prati IBM koji je drugo mesto prošle godine preoteo Microsoftu koji je istisnut na treće mesto. Među vodećih pet brendova u svetu (Coca-Cola, IBM, Microsoft, General Electric i Nokia) rang je ostao nepromenjen mada su sve kompanije, osim Coca-Cole, zabeležile pad vrednosti brenda. Pored već navedene Coca-Cole, IBM-a i Microsofta, tu su još i General Electric i Nokia. Značajan napredak zabeležio je Google koji je napredovao na visoko 7. mesto nakon što je prošle godine po prvi put ušao među 10 najvećih.

I dok su internetski brendovi pokazali dobre rezultate, brendovi bankarske i automobilske industrije koje je najviše pogodila finansijska kriza, zabeležili su i najveći pad: UBS (sa 41. na 72. mesto), Citi (s 19. na 36. mesto) i American Express ( s 15. na 22. mesto). Na listi vodećih 100 više se ne nalaze Merrill Lynch i AIG.

Najbolje rangiran svetski automobilski brend Toyota nazadovao je za dva mesta i nalazi se na 8. mestu. Posrnuli General Motors i Chrysler očekivano nisu uspeli ni da uđu među 100 najboljih.

Istraživanje je pokazalo da brendovi koji su dobro prošli imaju poslovne modele otporne na recesiju i nude potrošačima snažnu vrednost, među kojima Intrebrend posebno izdvaja švedski lanac trgovina odećom H&M i proizvođača automobila Hyundai.

I luksuzni brendovi prošli su dobro budući da privlače potrošače koje je kriza u najvećoj mjeri zaobišla, pokazalo je istraživanje Interbrenda. Burberry i Ralph Lauren ušli su ove godine među vodećih 100 brendova, a ostali su, poput Prade, Armanija i Tiffany&Co. napredovali na listi.

Svake godine Interbrend rangira kompanije prema visini prihoda koji se pripisuju njihovim brendovima, koristeći formulu koja uzima u obzir snagu brenda u budućnosti i ulogu u stvaranju potražnje, među potrošačima i poslovnim klijentima.

Ruska vlada poduzima najstrože mjere protiv casina. U srpnju su kockarnice u Moskvi, St. Peterburgu i drugim ruskim gradovima morale zatvoriti svoja vrata. Po novom zakonu se casino može otvoriti samo u zabačenim dijelovima ruske federacije. No zemlje jugoistočne Evrope ruske kockare dočekuju raširenih ruku. Vlasnici ruskih kockarnica se sele u inozemstvo. Ukrajina, Bjelorusija, pa čak i Srbija i Hrvatska bi trebale biti nove destinacije za kockare. Filip Slavković je pratio pripreme u Crnoj Gori.

Skupine turista se guraju kroz stari dio Budve. Kamene kuće i ulice opkoljene kamenim zidinama, magnet su za strane turiste na tom dijelu jadranske obale.

Većina njih ovamo dolazi za vrijeme ljetne sezone, a samo rijetki u svibnju i rujnu. No, to će se dogodine vjerojatno promijeniti. Jer, Crna Gora ozbiljno planira izgradnju većeg broja casina kako bi privukla kockare iz cijeloga svijeta. Mnogi već sada govore o novom Monte Carlu na Balkanu. No, nisu svi sretni zbog toga. Mladi frizer Boris je jedan od tih: „Tamo gdje piše Tocadero, tamo će biti najveća kockarnica u Crnoj Gori. Baš da se radujemo zbog toga i nije tako. Moji prijatelji obožavaju kockanje i mnogi su već podosta izgubili na kocki. Oni su ovisni o tome. To su ti problemi u ovom gradu. Jer se od dosade nema što raditi. Ili ćeš čitati ili ćeš sjediti u kafiću ili ćeš kockati. To ti je zima u Budvi.“

Budva ima oko 10.000 stanovnika. Ovdje je zimi teško naći posao. Unatoč tome, grad je privukao brojne bogataše, pogotovo Ruse, koji ulažu u nekretnine.

Nakon ljeta hoteli se pretvaraju u casina
Dragan Ivančević, direktor hotela sa četiri zvjezdice u jednoj uvali u Budvi, upravo kreće u kockarski biznis. On je jedno vrijeme bio zamjenik crnogorskog ministra turizma. S austrijskim partnerima je preuzeo hotel s 500 soba u malom mjestu Bečićima. U kolovozu je ruska Korston grupa, poznata po šoping-centrima i kockarnicama, kupila 75% udjela u njegovom hotelu. „Već od listopada počinju s čarterima i dovođenjem tih već prepoznatih ljudi. Ima već preko 6.000 zainteresiranih, koji će doći na odmor u naše hotele i koji će aktivno sudelovati u tim igrama na sreću. To je jedan veliki potencijal iz Rusije.“

Potencijal je tako velik, da većina hotela već nakon kraja ove letne sezone počinje s preuređenjem svojih prostora u kockarnice. Dozvole izdaje vlada u Podgorici. Očekuje se desetak novih dozvola samo u narednoj godini. Crna Gora se polako pretvara u raj za kockare. Hotel Maestral u malom ribarskom selu je jedan od njih. Marija Martinović je voditeljica prodaje.

Maestral je dio slovenskog lanca, koji je specijaliziran na talijanske goste. Oni uglavnom dolaze čarterima preko vikenda. Radi se o obiteljima u kojima suprug voli kockati, a njegova bolja polovica si rado priušti nekoliko dana šopinga i wellnessa.

I James Bond je kockao u Crnoj Gori
No, upućeni upozoravaju da uz kockarnice ruku pod ruku idu i prostitucija, droga i pranje novca. No, Marija Martinović se ne slaže s tim mišljenjem. „Casino-biznis i casino-hoteli nisu Monte Carlu napravili loš imidž. Nije Monte Carlo poznat po prostituciji i lošim stvarima nego je i elitno mjesto gdje dolaze ljudi koji i ne igraju u casinu. Znači ne moramo ni spominjati Las Vegas, koji ima svoju priču. Niti je negativan niti je loš. Ali i u Jamesu Bondu casino je reklamiran kao elitno mjesto.“

I posljednji film iz serije Jamesa Bonda dijelom se odvija u Crnoj Gori, gdje se sve vrti oko „Casino-Royala“. Istina, film nije sniman u Crnoj Gori, a elite koje za sada tamo dolaze uglavnom su pripadnici ruske oligarhije koji obilaze svoje nove nekretnine.

(Deutsche Welle)

Domaća sirotinja, željna para na brzinu, berze se sjeti uglavnom kada je ulagačka euforija već dostigla vrhunac a cijene većine dionica u roku od par mjeseci, ili čak sedmica, porasle za dva ili tri puta. Zaslijepljeni potencijalnom brzom zaradom postaju lak plijen iskusnih mešetara koji su dionice kupovali onda kada im je cijena bila na dnu.

Jednostavna trgovačka logika “kupuj kad je jeftino, prodaj kad je skupo” izgleda je teško shvatljiva domaćim malim ulagačima.Kao što je nagli uzlet cijena dionica prije dvije i po godine naveo masu naših sugrađana, od frizerki do inžinjera, da se preko noći upuste u kupovinu dionica, na isti način je pad dionica koji je ubrzo uslijedio rezultirao masovnom rasprodajom tek kupljenih dionica, ali po znatno nižim cijenama. Rezultat je bio da su nesuđeni berzanski maheri izgubili dobar dio uloženog novca.

Domaći ulagači gube, strani zarađuju
Ovaj ciklus “vruće-hladno”, po drugi put se ponavlja u zadnjih sedam godina i svaki put rezultat je isti, domaći neiskusni ulagači gube novac, a profitiraju iskusni strani investitori.

Odmah nakon što je sarajevska berza počela sa radom 2002. godine, stotine hiljada novopečenih dioničara u BiH pohrlilo je da se za šaku maraka što brže riješi “papira” u vidu dionica privatizacijskih investicijskih fondova i domaćih kompanija.

Gotovo dvije godine cijena dionica fondova kretala se oko dvije i po marke i domaći vlasnici dionica su uredno prodavali te, “ionako bezvrijedne papire”. Kupci su u isto vrijeme, bili “naivni i neupućeni” strani investitori, mahom iz Slovenije.

Kada je prvi val rasprodaje dionica okončan, njihova cijena se preko noći udesetostručila a uloge su se promijenile. Domaći kupci fascinirani činjenicom da se “na brzaka” moglo zaraditi više nego na kladionici, pohrlili su u kupovinu.

Jedino što nikome nije palo na pamet, je da postavi sasvim logično pitanje, ako je cijena već porasla 10 puta da li je realno da će nastaviti da raste i dalje.

Potraga za većom budalom
Računalo se na princip “veće budale”, da će se uvijek naći neko ko je spreman da kupi vašu dionicu po cijeni većoj od one koju ste vi platili.

S druge strane tezge, kao prodavci, našli su se oni isti strani investitori koji su dionice kupovali kada im je cijena bila deset puta manja i koji su odlično znali da rast cijena ne može trajati vječno.

Kada se prašina slegla, novac je završio u džepovima stranih i domaćih berzanskih mešetara dok su novi domaći dioničari iznenada otkrili da cijena svježe kupljenih dionica ne samo da više ne raste, nego zbog nedostatka kupaca, počinje da pada te da im se umjesto očekivane zarade smješi gubitak dijela uloženog novca.

Panika je zarazna, pa je želja domaćih investitora da se što prije riješe kupljenih dionica vodila direktno u finansijsku katastrofu. Svi se utrkivali da što prije prodaju dionice što je dovelo do ogromne ponude i nikakve potražnje i rezultat je mogao biti samo jedan, sunovrat cijena dionica.

Prodaj skupo, kupuj jeftino
U sveopštoj rasprodaji skupo plaćenih dionica, nakon što je njihova cijena pala i za više od 70 posto, ponovo se pojavljuju kupci, isti oni strani investitori koji su prethodno prodavali te dionice kada im je cijena bila na vrhuncu. Ovog puta su bili u još povoljnijoj situaciji jer su za male pare mogli birati dionice najkvalitetnijih firmi i čekati do sledećeg ciklusa njihovog rasta.

Učenje na vlastitim greškama je najteži nacin sticanja znanja, a Bosancima i Hercegovcima to izgleda i ne ide baš od ruke, barem kada je riječ o berzi.

Iz prethodnog iskustva izgleda da ništa nismo naučili jer upravo ponavljamo istu grešku.

Početkom godine cijene i najkvalitetnijih dionica pale su na rekordne niske grane, ali ovu šansu za bagatelnu kupovinu koriste uglavnom strani investitori, dok mali domaći ulagači ili nijemo posmatraju ili prodaju svoje preostale dionice, što je potez očajnika.

Kriza na domaćim kao i na svjetskim berzama, potrajat će još neko vrijeme a onda opet slijedi novi ciklus rasta. Sudeći po dosadašnjem ponašanju i načinu razmišljanja domaćih malih investitora opet će profit pokupiti neko drugi.

Čekajući novu berzansku groznicu
Nije teško predvidjeti šta će se dešavati. Tek kada cijene dionica na domaćim berzama ponovo značajno porastu, berza će ponovo postati glavna tema i u medijima i u kafanama.

A onda će opet proraditi kockarski instikt i želja za brzom zaradom te krenuti masovna ulagačka euforija. Jedini problem je što će u tom trenutku cijene najkvalitetnijih dionica biti puno veće nego što su to sada, pa će garantovanu zaradu imati samo oni koji su proteklih mjeseci strpljivo kupovali dionice čekajući njihov rast.

Novopristigli domaći kupci ponovo će kupovati ne pitajući šta košta, naivno vjerujući da ako je cijena već skočila za 50 ili 100 posto da će se tako i nastaviti, barem dok i oni ne preprodaju dionice nekom drugom i ostavre svoj san o bogaćenju na brzaka.

Bolno otrežnjenje uslijedi obično u trenutku kada shvate da su dionice realno preplatili, te da ih mogu u najboljem slučaju mogu prodati samo uz neminovan gubitak uloženih para. A onda sve ispočetka, na radost iskusnih berzanskih mešetara.

(Dražen Simić, www.zurnal.info)

Prema podacima Ministarstva, do 1. septembra realizovano je 7.678 deviznih kredita za likvidnost u iznosu od 674 miliona evra i 255 dinarskih kredita u vrednosti od 32 miliona evra. Kroz kredite za kupovinu automobila i traktora, kao i turističke i potrošačke kredite sa subvencioniranim kamatama odobreno je ukupno 83,4 miliona evra kredita.

Banke su do sada dobile zahteve za oko 1,16 milijardi evra kredita, od čega su za pozajmice za likvidnost u evrima stigli zahtevi u vrednosti oko 988 miliona evra, a zahtevi za dinarske kredite za likvidnost vredni su 39,7 miliona evra.

Kompanije su podnijele zahteve za investicione kredite u vrednosti od oko 22 miliona evra, od kojih je odobreno 11 kredita, u ukupnom iznosu od 2,2 miliona evra. Za potrošačke kredite podneto je 30.026 zahteva u iznosu od 114 miliona evra.

Predviđeno je da kredite za likvidnost s deviznom klauzulom banke odobravaju po kamatnim stopama od tri odsto godišnje, a dinarske kredite za likvidnost s godišnjom kamatnom stopom od 10,5 odsto.

Delta je kupila 85 odsto Piccadillya 2007. godine, kada se obavezala da preuzme i preostalih 15 odsto u roku od dve godine. Dosadašnja investicija Delte u Pikadiliju veća je od 70 miliona evra, a srpska kompanija najavila je širenje i dodatna ulaganja u vrednosti od 150 miliona evra.

Promet bugarskog trgovinskog lanca se u prvih šest meseci ove godine povećao za 36 odsto u odnosu na prvu polovicu 2008. godine, a broj kupaca se povećao za 43 odsto.

U najnovijem izveštaju Svetske banke se ističe se da je u proteklih godinu dana zabeležen rekordan broj reformi poslovne regulative širom sveta, u čak 131 od 183 zemlje. Po tempu reformi prednjači region Istočne Evrope i srednje Azije, gde je u 26, od 27 zemalja reformisana zakonska regulativa kako bi se stvorilo više mogućnosti za domaće kompanije.

Na svetskoj listi vodeći je Singapur, a slede ga Novi Zeland, Hong Kong, SAD, Velika Britanija, Danska, Irska, Kanada, Australija i Norveška. Razvijene zemlje OECD-a su region s najpovoljnijim propisima za poslovanje s prosečnim rangom 30, a sledi region Istočne Evrope i srednje Azije, s prosečnim rangom 71. U tom regionu vodi Gruzija, koja je 11. u svetu, a slede je Estonija, Litvanija, Letonija, Makedonija (32. ukupno), Azerbejdžan, Kipar, Kirgistan, Armenija i Bugarska.

Slovenija je 11. u regionu i 53. u svetu, Crna Gora 15. u regiji a 71. ukupno, Albanija 18. u regiji a 82. u svijetu, dok je Srbija 19. u regionu a 88. ukupno.

Makedonija se u novom izveštaju ističe s reformama propisa u sedam, od 10 područja, pa je svrstana među vodeće reformatore u svetu. Ostale zemlje u kojima je sprovdeno najviše reformi su Ruanda, Kirgistan, Belorusija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Moldavija, Kolumbija, Tadžikistan, Egipat i Liberija.

Blic piše da od novca poreskih obveznika ovaj vladika prima 144 000 dinara, dok episkopija kojoj pripada godišnje inkasira preko pola miliona evra, od čega se plaćaju i njegovi vozači i kuvari. Sudeći po hijerarhizaciji, i vozači vladike zarađuju više od vozača vladinih službenika, te prvi imaju 23.040 dinara, a drugi oko 15 000.

Još zanimljiviji momenat je činjenica da visinu plata u Eparhiji određuje sam vladika Artemije. Verovatno je to razlog što njegovi bliski saradnici (takođe sveštena lica) primaju visoke plate, a na platnom spisku se nalaze i civili, poput brata Artemijevog sekretara Simeona, koji ima zvanje referenta izdavačke delatnosti, sa zaradom od 48 000 dinara, i umesto na Kosovu, živi u Beogradu.

Kako naša država nije preterano bogata, i u ovom slučaju su nekima plate minimalne, da bi drugi mogli lagodno da žive. Tako sveštenstvo u pomenutoj Episkopiji prima oko 9 600 dinara, iako služi u enklavama u kojima ima malo pravoslavnih stanovnika te ne može dodatno da zaradi.

Podaci o primanjima zaposlenih (Srba) na Kosovu nisu preterano dostupni javnosti, ali novinari tu i tamo uspeju da iskopaju neku dokumentaciju. Sudeći po objavljenim pričama, ne isplati se raditi u Beogradu.

E kapija javlja da zaposleni već sada ne mogu da podmire potrebe Fonda za isplatu penzija, te PIO fond potpomaže država sa 40% novca. Zato nam i Svetska banka i MMF preporučuju reformu penzionog sistema. Naime, pošto je trenutni srpski model penzionog sistema neodrživ, država je u prethodnih pet godina (ne računajući ovu) iz budžeta uplatila u Fond za penzijsko-invalidsko osiguranje oko 565 milijardi dinara, što je više nego celokupni privatizacioni prihodi Srbije, koji su u istom periodu iznosili oko 502 milijarde dinara.

Prema podacima Internet portala „Ekonomija“, u Srbiji sada ima 1.600.000 penzionera i 1.850.000 zaposlenih.

Zato Zoran Popov, jedan od autora aktuelnog penzijskog sistema tvrdi da reforma mora preispitati politiku beneficiranog radnog staža, odlazak u invalidsku penziju i pomeriti starosne granice za odlazak u penziju. Iako već godinama pričamo o reformi penzionog sisetma, ovaj put ćemo zaista po tom pitanju morati nešto i da uradimo. Naime, MMF je nedavno od Vlade Srbije tražio da do oktobra osmisli kako će smanjiti troškove za penzije, koji su trenutno najveći budžetski izdatak države.

Zakonsko rešenje ovog problema možemo očekivati tek početkom iduće godine.

E kapija prenosi da je ova pomoć odobrena u sklopu mera za ublažavanje posledica ekonomske krize, i podsticanja globalne likvidnosti, kada je pomoć od 33 mlrd USD uvećana sa oko 250 mlrd USD, odobrenih prošlog meseca. Ovaj novac članice MMF-a će moći zamenom u konvertibilne valute koristiti za sva tekuća plaćanja prema inostranstvu, otplatu inostranog duga ili izmirivanje finansijskih obaveza države prema MMF-u.

Inače, sredstva primljena na osnovu alokacije specijalnih prava vučenja predstavljaju dugoročnu finansijsku obavezu prema MMF-u, a ovaj kredit se odobrava pod povoljnim uslovima, sa promenjivom kamatnom stopom koja trenutno iznosi 0,29% na godišnjem nivou.