NAJNOVIJE
Državni dugovi i jeftinije zlato istanjili devizne rezerve: Na...
Kada je roditeljima najteže sa decom?
Inovativni svet čokolade: savremena proizvodnja iz zapadne Srbije koja...
Kineski humanoidni roboti: Na sceni blistaju, na poslu još...
Sme li banka SMS poruke da zameni push notifikacijama...
Zašto se voćari ne raduju rodnoj godini
Referentna kamatna stopa ostaje 5,75 odsto
Devizni kurs, monopoli ili niska produktivnost: Zbog čega su...
Potražnja za evropskim zlatnim vizama raste, a ove države...
Kinezi u Srbiji proveravaju bezbednost hrane pre izvoza u...
Biznis i Finansije
Banner
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit
B&F PlusEkonomija

Naučni dokazi o prvim štrajkovima u istoriji

by bifadmin 13. март 2025.

Prvi pouzdani izvor o kolektivnoj obustavi rada potiče iz drevnog Egipta, u vreme vladavine Ramzesa Trećeg. Pojedini istoričari ocenjuju da su u antičkom svetu, štrajkovi radnika u totalitarnom Egiptu imali više efekta nego u demokratskoj Atini. Rimski imperatori su nastojali da radnike po svaku cenu drže pod kontrolom. Nisu se libili ni da esnafska i građanska udruženja iz potaje sami organizuju, postavljajući na čelo plaćenike koji su bili dužni da im obezbede podršku.

Kolektivna pobuna radnika nije izum moderne istorije. Iako su prvi strukovni sindikat organizovali američki obućari tek 1794. godine u Filadelfiji, štrajkovi su bili efikasna taktika za ostvarivanje radničkih prava još u antičko doba, ističe Lu Martin, američki istoričar i profesor na Univerzitetu Čatam.

Najraniji poznati štrajk radnika, za koji su arheolozi našli pisane dokaze, desio se 1157. godine pre nove ere u Egiptu, za vreme vladavine Ramzesa Trećeg. Graditelji koji su podizali grobnicu za ovog, poslednjeg od velikih faraona koji su vladali Egiptom, bili su nezadovoljni jer je njihova mesečna naknada za rad, u vidu hrane i odeće, sve više kasnila. Kada su se dugovanja nagomilala, zanatlijama je dozlogrdilo. Solidarno su napustili gradilište, a njihovi nadzornici nisu znali šta da rade, jer do tada se tako nešto nikada nije dogodilo.

Ovi i drugi detalji o štrajku zapisani su na papirusu koji se čuva u Egipatskom muzeju u Torinu. „Glad i žeđ doveli su nas do ovoga. Nema odeće, nema masti, nema ribe, nema povrća. Pošaljite vest o tome faraonu, našem dobrom gospodaru, da nas snabde hranom“, zapisao je egipatski pisar šta su nezadovoljni graditelji Ramzesove grobnice poručili u pregovorima sa lokalnim starešinama.

Pošto lokalna vlast nije mogla da obezbedi zaostala sledovanja, radnici su nastavili sa štrajkom i tražili su sastanak sa direktnim predstavnikom faraona. Obustava rada je trajala dok nije stigao visoki egipatski zvaničnik i konačno isplatio zaostale zarade. Međutim, kašnjenja su se nastavila, pa su radnici povremeno organizovali štrajkove naredne tri godine, sve dok Ramzesova administracija nije uspostavila stabilniji sistem isplate zarada.

Stari Egipćani su verovali da je ravnoteža ključni element njihovog društva, ali i celog univerzuma. Faraon je bio odgovoran da održava taj sklad u celoj zemlji. Pošto su oni koji su gradili kraljevske grobnice imali status najvažnijih radnika, kašnjenje u isplati njihovih zarada je predstavljalo ozbiljno narušavanje tog sklada, objašnjava američki profesor.

Vavilonski ugovori o radu

Zahvaljujući stručnjacima koji su preveli sadržaj više od 30.000 glinenih tablica na sumerskom i akadskom jeziku, naučnici su došli i do podataka o najranijoj istoriji dečijeg rada. Ukoliko nisu bili u pitanju robovi, iznajmljivanje maloletne radne snage u Mesopotamiji je bilo pravno regulisano. Poslodavci su mogli da angažuju decu slobodnih građana, ali pod uslovom da potpišu ugovor sa njihovim roditeljima ili starateljima.

U tim ugovorima se detaljno navodilo za koje poslove se dete unajmljuje, u kom roku i kolika naknada će biti isplaćena roditelju. Deca su počinjala da rade već sa pet ili šest godina i poslodavci su ih najviše angažovali u kućnim poslovima, ali i u proizvodnji hrane i odeće. Oni nešto stariji, radili su i na izgradnji hramova, najčešće zajedno sa svojim roditeljima. Pojedini ugovori pokazuju i da su roditelji ustupali svoju decu da rade za ljude od kojih su pozajmili novac, da bi na taj način platili zaostale dugove.

Tako je 2.200. godine pre nove ere, jedna majka potpisala ugovor za svog sina Marduk-Nasira da radi za čoveka po imenu Marsipar, na njegovim poljoprivrednim imanjima. Zanatlija koji se zvao Hartotes, sklopio je ugovor da će njegova ćerka raditi tri godine u carskoj uljari, u vreme Hamurabija, osnivača Vavilonskog carstva. Zapisi na glinenoj pločici pokazuju da je Hartotes, po isteku dogovorenog roka, produžio taj ugovor na još dve godine.

Decu, naravno, niko ništa nije pitao, niti su mogla da se udružuju radi kolektivne obustave rada, ali u slučaju da poslodavac prekrši svoje obaveze, roditelj ili staratelj koji je potpisao ugovor imao je pravo da podnese tužbu. Ovakvi slučajevi su detaljno razrađeni u Hamurabijevom zakoniku, kako bi se obezbedila pravna sigurnost prilikom sklapanja „vavilonskih ugovora o radu“, uključujući i decu, a neki od ovih ugovora su bukvalno bili ispisani u kamenu.

Demokratska čaša žuči u čaši meda

Ako se vratimo odraslima i preselimo se u antičku Grčku, te isključimo robove i žene čija mišljenja čuvene atinske demokrate nisu uvažavale, prve štrajkove su organizovali proizvodni radnici, najčešće graditelji i zanatlije. Mada je većina slobodnog stanovništva živela od poljoprivrede, u Grčkoj je bilo malo kvalitetnog zemljišta. Procenjuje se da u Atini, u petom veku pre nove ere, četvrtina muških građana nije posedovala zemlju. Oni su, zato, morali da se bavi drugim zanimanjima u proizvodnji i uslugama, kako bi preživeli i prehranili svoje porodice.

Takvi poslovi nisu uživali veliki ugled u grčkom društvu, pa su slobodni građani koji su, na primer, zajedno sa robovima radili na izgradnji Akropolja, dobijali mizerne plate. Kvalifikovani zanatlija je u proseku zarađivao jednu drahmu dnevno, dok je cena kilograma pšenice od koje se spravljao hleb bila tri puta veća. Zato su nezadovoljni radnici povremeno obustavljali izgradnju atinskog svetilišta. Pojedini istoričari ocenjuju da su štrajkovi radnika u demokratskoj Atini imali manje efekta nego oni u totalitarnom Egiptu, pod vladavinom svemoćnog faraona, navodi američki profesor.

Martin skreće pažnju na jedan pasus iz Platonovog čuvenog dela „Država“, u kojem poznati grčki filozof raspravlja o kolektivnoj moći slobodnih zemljoradnika i zanatlija. Platon zaključuje da kada se radnici udruže, oni potencijalno imaju veliku moć, ali je problem u tome što ne mogu da se okupe „osim ako ih ne privuče malo meda“. Demagozi su stvoreni da svojim slatkorečivim obećanjima od radnika naprave rulju kojom je lako manipulisati i da njihovo nezadovoljstvo iskoriste radi interesa malog broja pojedinaca, smatrao je grčki filozof.

Razbijanje „sindikata“ u Rimskom carstvu

U starom Rimu postojala su različita strukovna udruženja radnika, od kojih su neka pregovarala sa poslodavcima i državom slično kao što to čine moderni sindikati. Najaktivnije grupe su okupljale pekare, građevinare i radnike koji su organizovali transport hrane, a pobune su bile najčešće u istočnim provincijama Rimskog carstva.

U Arheološkom muzeju u Istanbulu, nalazi se kamena ploča sa zapisom o pobuni pekara tokom drugog veka nove ere u antičkom gradu Efesu, koji je na svom vrhuncu bio glavni grad rimske provincije Male Azije. Nezadovoljni cenom hleba koju su određivali tadašnji tržišni nadzornici, pekari su obustavili proizvodnju i organizovali proteste na ulicama. Rimska vlast je uhapsila štrajkače, a nakon nereda rimski zvaničnik Marcelin je izdao edikt u kojem, između ostalog, upozorava:

„Pošto je neophodno da se obezbedi dobrobit grada, a ne da se i dalje kažnjavaju pobunjenici, odlučio sam da pekare urazumim ediktom. Nalažem, dakle, pekarima da se ne upuštaju u sastanke i njihovim vođama da ne preduzimaju smele radnje, već da se u svakom pogledu pridržavaju propisa donetih za opšte dobro i da obezbede nesmetano snabdevanje hlebom“.

Slični događaji su se odigrali i u rimskoj provinciji Sard, koja se takođe nalazi u današnjoj Turskoj, kada su štrajk organizovali građevinari. Rimski imperatori su, zato, nastojali da radnike po svaku cenu drže pod kontrolom. Nisu se libili ni da esnafska i građanska udruženja iz potaje sami organizuju, postavljajući na čelo plaćenike koji su bili dužni da im obezbede podršku.

Bojana Maričić

Biznis & finansije 230, februar 2025. 

Foto: 2h media, Unsplash

13. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Politika i društvo

Radar: Trampovom zetu poklonjena i Kasarna sedmog puka

by bifadmin 13. март 2025.

Kompanija koja je u vlasništvu Trampovog zeta neće dobiti samo ostatke Generalštaba već i Kasarnu sedmog puka koja je takođe spomenik kulture od nacionalnog značaja i nalazi se na istoj parceli, objavljuje Radar.

Dakle, Afiniti global divelopment, firma iza koje stoji Džared Kušner, muž Ivanke Tramp, će osim vrednog zemljišta dobiti i vredan vojni objekat, i to izgleda – za džabe. Naime, pored zgrade Generalštaba koju će porušiti i izgraditi stanove, njoj je izgleda poklonjena i čuvena Kasarna sedmog puka iz koje će iseliti vojsku.

Značaj Kasarne

Kasarna sedmog puka koja ima oko 3.000 kvadratnih metara nalazi se na uglu ulica Nemanjine i Resavske i pod zaštitom je kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.

Ovo prelepo zdanje podignuto je 1895. prema planovima arhitekte Dragutina Đorđevića a izvođač radova bio je Jovan Smederevac. Zgrada se nalazi u okruženju koje su činile i druge vojne građevine. Oblikovana je u duhu akademizma kao markantna ugaona građevina sa tri ulične fasade. Projektovana je kao dvospratna zgrada sa podrumom i suterenom, dok je treći sprat dozidan 1927. godine, prema projektu arhitekte Božidara Vukićevića. Kasarna 7. puka predstavlja jednu od najreprezentativnijih građevina namenjenih vojsci sačuvanih do danas.

Ali od danas ona više neće biti namenjena vojsci. Srećom, ovaj objekat neće biti srušen, ali nažalost promeniće korisnika pa će u njemu biti otvoren Internacionalni hotel Tramp. Kako će to biti regulisano s obzirom na činjenicu da je vlasnik te zgrade država Srbija a da pravo korišćenja ima Ministarstvo odbrane? To javnost ne zna pošto ugovor nosi oznaku tajnosti, ali postoje neke indicije da će ovo zdanje biti poklonjeno.

Da li je zemljište poklonjeno ili iznajmljeno?

Planovi vezani za ovo zemljište dugo su skrivani od javnosti. Da vlast uopšte planira da uđe u poslovno partnerstvo sa firmama u vlasništvu članova porodice Donalda Trampa javnost je saznala kada je Ekološki ustanak objavio Nacrt zaključka Vlade Srbije. Iz tog dokumenta bilo je jasno da Vlada planira da pokloni dve parcela na kojima se nalazi kompleks Generalštaba američkim ofšor firmama – Kušner rijalti (Kushner Realty) i Atlantik inkubejšn partners (Atlantic Incubation Partners LLC), čiji je vlasnik bio Džonatan Kušner, rođak Džareda Kušnera.

Prvo je bilo predviđeno da se te parcele daju u zakup na 99 godina bez naknade, a zatim da se to pravo zakupa pretvori u pravo svojine, takođe bez naknade.

Ugovor je, međutim, potpisan u maju 2024. i to sa firmom Afiniti global divelopment, koja je u vlasništvu Džareda Kušnera. Taj ugovor do javnosti nikad nije stigao, uprkos insistiranju medija, pa se može pretpostaviti da je reč o još jednom dokumentu na koji je vlast stavila oznaku tajnosti.

Zato nisu poznati svi detalji projekta, ali su neki delovi, ipak, saopšteni. Goran Vesić, koji je potpisao ugovor, izjavio je da država nije poklonila zemljište, već ga iznajmila na 99 godina, te da, prema ugovoru, investitor ima obavezu da na istoj parceli izgradi i finansira Memorijalni kompleks koji će biti posvećen svim žrtvama NATO bombardovanja i biće u vlasništvu države Srbije. Bivši ministar propustio je da kaže da su parcele date u zakup bez naknade, kao i da pravo zakupa može da bude pretvoreno u pravo svojine, takođe bez naknade.

Izvor: Radar

13. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Bitka za kripto-bankarstvo: Evropa nadmašuje SAD

by bifadmin 13. март 2025.

Evropa se trenutno nameće kao predvodnik u integraciji kriptovaluta u finansijski sektor. Dok Sjedinjene Američke Države pooštravaju regulative i zatvaraju banke koje su bile naklonjene digitalnim valutama, evropske institucije sve više podstiču razvoj povoljnog okruženja za kripto sektor.

Jedan od ključnih faktora koji Evropu čini atraktivnijom za kripto biznise jeste regulatorna jasnoća. Evropska unija je uvela MiCA (Markets in Crypto-Assets) okvir koji pruža jasne pravne smernice za poslovanje s kriptovalutama. Ovo omogućava kompanijama da razvijaju usluge bez straha od naglih promena u zakonodavstvu.

Nasuprot tome, u SAD-u se dešava suprotno. Zatvaranje Silvergate Bank i Signature Bank, koje su bile ključni finansijski partneri za kripto kompanije, stvorilo je vakuum u američkom tržištu. Mnoge firme sada traže alternativne finansijske partnere u drugim zemljama.

Statistika pokazuje dominaciju Evrope

Prema podacima Coincuba, Evropa trenutno ima 55 banaka koje podržavaju bitkoin i druge kripto imovine, dok je u Aziji taj broj 24, a u Severnoj Americi još manji. Nekada vodeći region u ovoj oblasti, SAD sada sve više zaostaje.

Zbog nedostatka pouzdanih bankarskih partnera, američke kripto kompanije se suočavaju s problemima u upravljanju kapitalom i obradom plaćanja, što ih tera da presele poslovanje u jurisdikcije sa stabilnijim zakonima.

Tradicionalne finansijske institucije ulaze u igru

Evropske banke i investicione kuće sve više prepoznaju potencijal digitalnih valuta. Clearstream, koji posluje u okviru finansijskog giganta Deutsche Boerse (Njemačka berza), razvija usluge za čuvanje i poravnanje bitkoina, što pokazuje da tradicionalne finansijske institucije žele da pruže podršku institucionalnim investitorima u kripto sektoru.

S druge strane, u SAD-u veliki broj banaka i investitora još uvek okleva da se uključi u kripto tržište zbog regulatornih nesigurnosti, što produbljuje razliku između američkog i evropskog pristupa.

Budućnost kripto bankarstva

Evropa se postavlja kao centar digitalnog bankarstva, dok SAD i dalje nije definisao jasan regulatorni okvir za poslovanje s digitalnim imovinama. Ako se američka politika prema kriptovalutama ne promijeni, tamošnje kompanije bi mogle trajno izgubiti korak u globalnoj konkurenciji.

Evropa je, za sada, nesporni lider u kripto bankarstvu.

Izvor: Investitor.me

Foto: Pixabay

13. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

U februaru inflacija bila 4,5 odsto

by bifadmin 13. март 2025.

Međugodišnja inflacija u Srbiji u februaru ove godine bila je 4,5 odsto, a mesečna 0,5 odsto, objavio je danas Republički zavod za statistiku.

Cene proizvoda i usluga lične potrošnje, kojima se meri inflacija, u februaru su, u poređenju sa decembrom 2024. godine, povećane u proseku za 1,1 odsto, navedeno je u saopštenju, prenosi Beta.

Posmatrano po glavnim grupama proizvoda i usluga, klasifikovanih prema nameni potrošnje, u februaru je u odnosu na januar, rast cena zabeležen u grupama alkoholna pića i duvan, 2,1 odsto, transport, 0,7 odsto, restorani i hoteli, 0,6 odsto, hrana i bezalkoholna pića, 0,5 odsto, zdravlje, 0,4 odsto, rekreacija i kultura, 0,3 odsto, oprema za stan i tekuće održavanje, kao i obrazovanje, za po 0,2 odsto i u grupi stanovanje, voda, električna energija, gas i ostala goriva za 0,1odsto.

Pad cena je zabeležen u grupi odeća i obuća i iznosio je 0,3 procenata.

Izvor: Nova ekonomija
Foto: Pixabay

13. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Zašto je smanjena tražnja za dinarske obveznice

by bifadmin 13. март 2025.

Uprava za javni dug objavila je da je na današnjoj aukciji prodato 25,15 milijardi dinara desetoipogodišnjih dinarskih obveznica po stopi prinosa od 5,2 odsto i kuponskoj stopi od 5,25 odsto.

Iako je postignuta niža izvršna stopa, odnosno „cena“ ovih dužničkih hartija nego na januarskoj aukciji, upada u oči da je realizovano samo 36,63 odsto od ukupne ponuđene emisije vredne 68,66 milijardi dinara, dok je značajno smanjen i broj ponuda koje su pristigle na ovu u odnosu na aukciju održanu pre dva meseca.

Danas je reotvorena januarska emisije dugoročnih dinarskih obveznica ukupne vrednosti 180 milijardi dinara, a kupcima je na raspolaganju bilo ukupno 68,66 milijardi dinara državnog duga u tim hartijama od vrednosti – i to 8,66 milijardi „preostalih“ od januarske aukcije i još 60 milijardi dinara za koliko je emisija povećana u februaru.

Profesor Nikola Stakić sa Poslovnog fakulteta Univerziteta Singidunum za Nedeljnik.rs ocenjuje da država nema razloga da bude zadovoljna ishodom današnje aukcije.

„Prvi indikator donosiocima odluka treba da bude stopa realizacije – ona na današnjoj aukciji iznosi 36,63 odsto, dok je u januaru ona iznosila 92,78 odsto. Današnji rezultat realizacije jedan je od najlošijih i ukazuje na raskorak između onoga što država nudi i što tržište traži“, ukazuje Stakić.

Pojačana percepcija rizika

Drugi element na koji treba obratiti pažnju je da je u januaru bilo prihvaćeno 70 od 99 podnetih ponuda investitora, dok je ovoga puta stiglo 40 ponuda a prihvaćeno manje od pola – ukupno 19.

„Lošiji procenat realizacije i manji broj učesnika govori o pojačanoj percepciji rizika. Mislim da su ovoga puta društveno – političke okolnosti, gde postoje izraženije nestabilnosti, presudile kada je reč o rezultatima aukcije“, kaže Stakić za Nedeljnik.rs.

Naglašava da takav zaključak donosi i zato što u međuvremenu nije došlo do promena u najvažnijim elementima emisije, koja je početkom februara i povećana sa 120 na 180 milijardi dinara.

„Kuponska stopa od 5,25 odsto je veoma izdašna, ročnost je i dalje ista a rezultat je takav kakvom svedočimo“, kaže Stakić.

Treba, međutim, naglasiti da je na ovoj aukciji postignuta niža izvršna stopa nego u januaru, što znači da se – paradoksalno – država ovoga puta jeftinije zadužila nego pre dva meseca.

„To je jedina dobra vest za državu sa ove aukcije, ali i ona zahteva da se sagleda iz drugog ugla. Na samoj aukciji je najniža ponuđena stopa bila viša nego u januaru za 0,69 procentnih poena. To znači da je porastao minimum cene koji investitori traže za kupovinu našeg duga“, upozorava Stakić.

Manje ponude banaka nego u januaru

Naš sagovornik skreće pažnju i na strukturu investitora koji su učestvovali na današnjoj aukciji.

„U januaru je država prihvatila 26 ponuda od banaka, dok je danas privaćeno samo šest ponuda iz bankarskog sektora“, ističe Stakić.

Domaće banke su, inače, najveći kupci dinarskih obveznica, kod kojih je prošle godine bilo 60 odsto do tada emitovanih državnih dužničkih hartija u domaćoj valuti.

„Bankarski sektor je tradicionalno dominantan na aukcijama, a ovoga puta se pokazao značajan pad tražnje iz tog tabora. Ipak, banke su najkonzervativnije u percepciji rizika i inače pokazuju najveću averziju prema riziku“, zaključio je Stakić.

Uprava za javni dug je, inače, objavila da je, među 19 prihvaćenih od ukupno 40 pristiglih ponuda za kupovinu obveznica, danas bilo šest iz bankarskog sektora, 10 od „ostalih pravnih lica“ i tri ponude kastodi klijenata. U januaru je ove dugoročne dinarske obveznice kupilo i jedno fizičko lice, ali danas takvog kupca nije bilo.

Izvor: Nedeljnik.rs
Foto: Pixabay

13. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

Neoplanta lansirala inovativni proizvod u saradnji sa potrošačima

by bifadmin 12. март 2025.

Prvi put u Srbiji, u kategoriji delikatesa, biće dostupna Pobednička kobasica sa sirom. Ovaj proizvod kompanije Neoplanta deo je inovativne kampanje „Napravi kobasicu po svom ukusu“, koja je omogućila potrošačima da putem aplikacije kreiraju svoje jedinstvene kombinacije ukusa, izaberu veličinu proizvoda, odnos mesa i drugih sastojaka i da dodaju različite začine i dodatke prema sopstvenom ukusu i željama.

U okviru ovog konkursa stiglo je preko 2500 recepata, a više od 50 odsto učesnika izjasnilo se da bi idealna kobasica trebalo da sadrži sir. Pobednički recept, koji je napravio Borjan Stojanović iz Smederevske Palanke, sadrži upravo ovaj dodatak, i već je dostupna na tržištu.

Proizvodnja ovog delikatesa simboličan je nastavak prethodne godine, najuspešnije u istoriji kompanije Neoplanta. Neoplanta, članica regionalnog sistema Nelt Grupa, uprkos izazovima na tržištu završila je 2024. godinu sa porastom prometa od 12 odsto, uz impresivan porast profita od čak 69 odsto. Rezultati predstavljaju posledicu posvećenog rada svih zaposlenih i sinergije sa Nelt Grupom, koja je omogućila brojna unapređenja u poslovanju.

U protekloj godini Neoplanta je investirala u nove mašine za automatizaciju proizvodnje, što je omogućilo unapređenje proizvodnih procesa i rada u fabrici, a ujedno i doprinelo lansiranju novog proizoda – Pobedničke kobasice.

„Naše investicije, zajedno sa povećanjem efikasnosti i kvaliteta proizvoda, doprinose daljoj konkurentnosti Neoplante na tržištu mesnih prerađevina. Ovim optimizujemo proizvodnju i osiguravamo veće zadovoljstvo potrošača i širimo krug naših vernih kupaca“, istakao je Aco Tomašević, direktor kompanije Neoplanta.

U 2024. kompanija je predstavila i svoj prvi Izveštaj o održivom poslovanju u kojem su istaknuti značajni pomaci u oblasti ekologije, društvenog aktivizma i bezbednosnih standarda. U izveštaju se ističe da 30 odsto električne energije fabrike dolazi iz obnovljivih izvora. U skladu sa Zelenom agendom EU, kompanija takođe sprovodi proces smanjenja karbonskog otiska i prva je mesna industrija u Srbiji, koja proizvodi uz IPPC dozvolu, koja potvrđuje posvećenost smanjenju zagađenja okoline.

12. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

Galenika: Kvalitet i inovacije u službi zdravlja već osam decenija

by bifadmin 12. март 2025.

Galenika ove godine obeležava 80 godina poslovanja. Farmaceutska kompanija koja svoju istrajnost zasniva na tradiciji, znanju, kvalitetu i inovacijama, postigla je ubrzan rast i razvoj nakon privatizacije i investicija koje su usledile.

Za sedam godina od kada je deo brazilske NC Grupe, Galenika je proizvela preko 310 miliona pakovanja proizvoda, i povećala je prodaju u Srbiji za čak 84 odsto. Investirano je u izgradnju 3 nove fabrike kao i modernizaciju i proširenje kapaciteta postojećih postrojenja, značajno je povećan portfolio proizvoda, a uz strateško partnerstvo sa sestrinskom firmom iz Brazila – EMS, Galenika je uspešno realizovala transfer tehnologije za 13 proizvoda iz novije generacije generičkih lekova.

U godini osamdesetog jubileja, Galenika se sprema za veliku inovaciju na tržištu u vidu platforme za peptide, na kojoj radi zajedno sa sestrinskom kompanijom EMS u Brazilu. Prvi lekovi za lečenje gojaznosti i dijabetesa, na bazi peptida, već su registrovani u Brazilu, a očekuje se da prodaja započne u roku od dva meseca. Za iste proizvode očekujemo da budu registrovani ove godine i u Srbiji, EU i SAD.

„Osamdeseti jubilej kompanije Galenika je u znaku ekspanzije – kako portfolija proizvoda, tako i dalje internacionalizacije poslovanja i kontinuiranih inovacija. Naša platforma za peptide je odličan primer i predstavlja pravu revoluciju, kako za nas ovde, tako i za našu kompaniju u Brazilu. Biti u vrhu farmaceutske industrije celog regiona, kao sinonim za zdravlje, kvalitet i poverenje, predstavlja veliko dostignuće kompanije. Posedujemo ekspertizu i viziju za budućnost i cilj nam je da predvodimo dalji razvoj farmaceutske industrije. Inovacije i odgovornost nas inspirišu i čine odlučnim da nastavimo sa izuzetnim rezultatima i u budućnosti’’, istakao je Rikardo Vian Markes, generalni direktor kompanije Galenika.

Galenika je u prethodnih 80 godina osvojila čak 103 domaće i međunarodne nagrade u domenu istraživanja i razvoja, i nastavlja sa konstantnim rastom i kvalitetom koji je osnova poverenja u njen brend i proizvode. Svoje poslovanje proširila je na 30 međunarodnih tržišta i čak četiri kontinenta.

Među najnovijim dostignućima je saradnja sa kompanijom koja gradi prvu domaću fabriku lekova u Azerbejdžanu i koja je upravo Galeniku prepoznala kao partnera koji poseduje vrhunsku ekspertizu – partnerstvo obuhvata transfer tehnologije Galenikinih proizvoda, kao i transfer znanja. Pored toga, Galenika je započela prve poslovne aktivnosti na tržištima Latinske Amerike i planira dinamičan rast na novim tržištima u EU i MENA regionu.

Osvrt na rezultate prethodne godine

U 2024. godini Galenika je ostvarila povećanje prodaje u Srbiji za 11 odsto, a na tržištima regiona za čak 15 odsto. U Srbiji je registrovala 82 proizvoda, u regionu 166, i na međunarodnim tržištima 33. Kompanija ima čak 64 brenda u top 3 liderske pozicije u svojim kategorijama po tržišnom učešću u Srbiji u 2024. godini.

Pored širenja portfolija proizvoda novoregistrovanim proizvodima novije generacije, Galenika je tokom 2024. potpisala i ekskluzivne, međunarodne ugovore o distribuciji proizvoda španskog proizvođača – Cantabria Labs i austrijskog – CromaPharma, dok je godinu dana pre isto učinila i sa italijanskom kompanijom PharmaLife Research. Ova partnerstva strateški obogaćuju portfolio Galenike savremenim i efikasnim farmaceutskim proizvodima najvišeg kvaliteta.

Kompanija je posvećena stalnom stručnom usavršavanju zaposlenih i svake godine povećava broj radnih sati uloženih u obuke. Pored zaposlenih, Galenika ulaže značajna sredstva i resurse u edukacije partnera. Prošle godine je organizovala i sponzorisala skoro 100 različitih stručnih, medicinskih skupova, za više od hiljadu zdravstvenih radnika iz Srbije.

Sa druge strane, akreditovane obuke programa ,,Galenika Akademija’’ su tokom 2024. imale više od 12 hiljada polaznika – farmaceuta i farmaceutskih tehničara, što čini 80 odsto apotekarske zajednice, kao i 6500 drugih zdravstvenih profesionalaca, što je čak četvrtina njihovog ukupnog broja u Srbiji.

12. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaEY Preduzetnik godinePromo

Finalista takmičenja EY Preduzetnik godine: Aleksandar Đorđević, „Pinoles“

by bifadmin 12. март 2025.

„Osnova našeg posla je pošten odnos prema zaposlenom, partneru, dobavljaču, kupcu, prema robi koju prodajemo… Moraš da imaš ovakav odnos prema svima, jer ako negde u tom lancu počneš da zakidaš, posao ne može da traje“, ističe Aleksandar Đorđević, suvlasnik preduzeća „Pinoles“.

Aleksandar Đorđević priča da je odmalena bio radoznali sanjar, zaljubljenik u zvezde i svet oko sebe. Od detinjstva ga je zanimala astronomija, ali kada je shvatio da iz Srbije neće poleteti u kosmos, okrenuo se drugoj ljubavi, kojom ga je zarazio njegov otac geodeta, još od ranih nogu. „Bio sam uveren da je to nešto čime želim da se bavim. Međutim, na praksi tokom studija uvideo sam da je to jako težak posao. Stalno si na terenu, po svakakvim vremenskim uslovima, nikada nisi kući. A ja sam čovek koji ne može bez ljudi, bez porodice i prijatelja, i shvatio sam da to nije za mene“.

Aleksandar se upravo preko prijatelja povezao sa jednom engleskom firmom, što je bio uvod u različite poslove koji su ga na kraju doveli do dvojice sadašnjih partnera, sa kojima je 1998. osnovao „Pinoles“ i započeo trgovinu repromaterijalima za industriju nameštaja. Tek što je mlada firma „prodisala“, usledilo je NATO bombardovanje, prodaja je pala na 5% onoga što su plasirali pre bombi, ali su zato trojica suvlasnika dodatno učvrstila poslovnu kulturu koja je bitno uticala na kasniji razvoj firme.

„Pomagali smo jedni drugima koliko god smo mogli, to je bilo slično kao i nedavno, u vreme korone. To je po mom mišljenju jedna od osnovnih uloga preduzetnika – da organizuje ljude koji će svojim radom doprineti sebi a potom i društvu u kojem preduzeće posluje. Nema firme bez ljudi, nema poslovanja bez poverenja, bez spoja iskustva i mladosti, i to neko treba da uobliči i doprinese opštem dobru“, uveren je Đorđević.

Dalekovide odluke

„Pinoles“ je počeo skromno, u iznajmljenom prostoru i sa nekoliko proizvoda u ponudi, ali sa strateškim odlukama koje su se pokazale dalekovidim. Jedna od njih je bila da ne posluju sa velikim društvenim firmama, već da se okrenu malim privatnicima, od kojih su ponikli i današnji najveći proizvođači nameštaja u Srbiji, dok većina nekadašnjih velikih državnih kombinata više ne postoji.

Među važnim odlukama bio je i izbor dobavljača. Pinoles je već 1999. počeo saradnju sa kompanijom „Kronošpan“, koja pokriva preko 40% evropskog tržišta ploča na bazi drveta. „U početku smo bili njihov ekskluzivni distributer za Srbiju, a kad su sklopili ugovore i sa drugima, mi smo počeli ubrzano da rastemo, što potvrđuje da je konkurencija zdrava za posao“, ističe Đorđević.

Sledeći veliki partner „Pinolesa“ je bila kompanija „Egger“, gigant koji je podigao standarde poslovanja beogradskog preduzeća. Ono danas sarađuje sa brojnim poznatim imenima iz ove branše, u svojoj ponudi ima ogroman broj artikala koje neprekidno dopunjava inovativnim materijalima, uključujući i one koji su sačinjeni uz pomoć nanotehnologija.

Još jedan prelomni trenutak za firmu je bila odluka suvlasnika da se povuku iz operativnog poslovanja i prepuste ga profesionalnom menadžmentu. „To je težak momenat“, priznaje Aleksandar, „ali je takva odluka neophodna za dalji razvoj preduzeća“.

„Mi smo se od početka bavili i maloprodajom, sečenjem, proizvodnjom i veleprodajom“, priča Đorđević, ali tokom poslednjih petnaestak godina firma se usmerila na razvoj distribucije od koje potiče 90% prihoda. Pre dve godine, zbog novih potreba tržišta, preduzeće se koncentrisalo na proizvodnju i prodaju komponenata nameštaja.

Tačka koja sve povezuje

„Pinoles“ danas drži 20% domaćeg tržišta u svojoj branši i ima najkvalitetniji portfolio u Srbiji. „Takva ponuda nije jedino što nas čini drugačijim. Osnova našeg posla je partnerski odnos prema zaposlenom, dobavljaču, kupcu… ’Pinoles’ znači: partnerstvo, inventivnost, napredovanje, obrazovanje, lojalnost, ekipa i servis“, pojašnjava Đorđević.

Iz ovakve vizije potekla je njegova odluka da se lično angažuje u izgradnji „Kronošpanove“ fabrike u Lapovu. „Nama je to odnelo deo zarade, jer je veći profit bio u uvoznom poslu, nego u lokalnoj distribuciji. Ali to je pogrešno razmišljanje. Rastom i razvojem te fabrike, mi smo taj gubitak u marži nadoknadili povećanim obimom prodaje. To je jedina fabrika koja proizvodi ploče iverice i bez takvog proizvođača u Srbiji nemoguće je razvijati domaću industriju nameštaja. Srbija danas izvozi daleko više nameštaja nego što uvozi, a pre dolaska ’Kronošpana’, koji je postao generator razvoja industrije, ta situacija je bila potpuno obrnuta“, podseća Đorđević.

„Pinolesovi“ kupci su proizvođači nameštaja, enterijeristi, mali stolari, arhitekte, hobisti… „Mnogo radimo sa arhitektama“, napominje Đorđević, „i trudimo se da zajedno sa njima podignemo nivo svesti o estetici stanovanja i poslovanja u Srbiji. To je mali trošak u odnosu na boljitak koji dobijate u stanu, kancelariji, javnom prostoru, generalno u društvu“.

Aleksandar ističe da „Pinoles“ povezuje doslovno sve u ovoj branši, od onih koji proizvode materijale, preko dizajnera i arhitekata, obrazovnih institucija pa do ljudi koji izvode radove, proizvode i prodaju nameštaj. „Mi smo tačka u kojoj se svi oni susreću“.

Nema firme bez solidarnosti

Ta tačka se sastoji od 150 zaposlenih u „Pinolesu“, među njima je i dvadesetak mladih kolega koje su zaposlili prošle godine. „Danas svi pričaju o kadrovima, a za nas je to pitanje bilo važno od prvog dana. U periodu kada sam radio za druge, dešavalo mi se da idem na posao sa grčem u stomaku. Ne želim da imam preduzeće u kojem se zaposleni loše osećaju i nema međusobnog razumevanja i solidarnosti. Naravno, plata je jako važna, ali mislim da ima i važnijih stvari od toga. Mi nismo mogli uvek da isplaćujemo najveće plate u našoj branši, a ljudi koji rade kod nas mogu sa svojim iskustvom da nađu posao u bilo kojoj drugoj kompaniji. Ali ne odlaze. Kao poslodavac, ne možete da dobijete veće priznanje od toga“, smatra Đorđević.

Zanimljivo je da ovaj preduzetnik i konkurente doživljava kao partnere. „Sećam se deda Acinih reči da kada misliš loše, loše ti se vraća, kada misliš dobro tako ćeš i da prođeš. Kakve su ti misli, takav ti je život. Gde ima poštovanja za onog drugog, koji je svojim trudom i pameću izgradio kvalitetan posao, tu ima mesta za sve. Konkurenciju izuzetno cenimo, imamo klub ’Skijajući stolari’, svake godine organizujemo skijanje i druženje. Svi mi nailazimo na slične probleme, a uvažavajući se međusobno, možemo lakše da ih rešimo“.

Problema nikada ne nedostaje, naročito poslednjih godina kada je globalna kriza ozbiljno uzdrmala ovu industriju, zatvorila više fabrika nameštaja u Evropi i dovela do pada cena. „Imamo paradoksalnu situaciju, dok sve poskupljuje, cene nameštaja i repromaterijala padaju. Mi smo prošle godine prodali 20% više materijala, a ostvarili smo gotovo identičan finansijski rezultat kao 2023. Očekujem da će se ove godine tržište stabilizovati i da će se cene vratiti na neki normalan nivo“, predviđa Đorđević.

Proizvodnja 5.0

Suvlasnik „Pinolesa“ najavljuje i novu proizvodnu liniju koja će biti potpuno digitalizovana i automatizovana. Sistem se zasniva na softveru i mašinama generacije 5.0.

On će proizvođačima nameštaja značajno olakšati proces proizvodnje, od projektovanja, odabira materijala, dezena i funkcionalnosti, do montaže nameštaja. „Stolarima nudimo jedinstveno rešenje pomoću kojeg mogu vrlo brzo i lako da ponude kupcu ono što mu najviše odgovara, i to za mnogo kraće vreme. Recimo, za mesec dana, umesto tri mogu da naprave pet ili sedam kuhinja“.

Đorđević kaže da je u pitanju velika investicija. „Mi smo iz sopstvenih sredstava već isfinansirali zemljište, projekat, pripremne radove, kupili smo opremu, dok ćemo preostala sredstva morati da obezbedimo iz kredita i grantova. Plan je da ova fabrika krene sa radom u drugom kvartalu naredne godine“.

12. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

E-otpremnice moraće da koriste svi koji učestvuju u prometu akciznih proizvoda

by bifadmin 12. март 2025.

Prva verzija sistema elektronskih otpremnica, kao nove nadogradnje sistema elektronskih faktura, dostupna je na demo okruženju za sve buduće korisnike i zainteresovanu javnost.

Ministarstvo finansija saopštilo je da se pristup demo verziji može izvršiti preko demo verzije SEF-a, ili neposrednim pristupom, dok se instrukcije za registrovanje i korišćenje mogu preuzeti na ovoj adresi.

Zakon o elektronskim otpremnicama donet je u novembru 2024. godine i predviđa uvođenje centralizovanog sistema elektronskih otpremnica, uz faznu primenu obaveza.

Dovoljno vremena sa pripremom

Zakonom je propisano da obaveze subjekata javnog sektora da šalju i primaju elektronske otpremnice, kao i obaveze koje se odnose na kretanje dobara koja se smatraju akciznim proizvodima, počinju da se primenjuju 1. januara 2026. godine, dok će puna primena (obaveze da subjekti privatnog sektora međusobno šalju i primaju elektronske otpremnice) početi od 1. oktobra 2027. godine.

– Zakon je po prvi put, čini mi se u novijoj istoriji, donet sa ovoliko odloženom primenom, što je svakako dobro, jer će svi sektori i privatni i javni, imati dovoljno vremena da se pripreme. Pozitivan aspekt cele priče je i puštanje u rad demo verzije devet meseci pre početka primene. Ona može da se testira i subjekti mogu da probaju jedan drugom da pošalju otpremnicu, prihvate i kreiraju prijemnicu – navodi u razgovoru za Biznis.rs Aleksandar Vasić, poreski savetnik i član radne grupe za izradu ovog zakona.

On ocenjuje da je sistem elektronskih otpremnica karika koja je nedostajala pre svega kada se u obzir uzme sistem e-faktura:

– Sistem e-otpremnica se uvodi nakon sistema e-faktura, iako se suštinski onaj deo procesa u prometu dobara koji je obuhvaćen sistemom e-otpremnica dešava pre e-faktura.

Kako kaže sagovornik portala Biznis, do kraja marta očekuje se donošenje podzakonskog akta koji bi trebalo malo jasnije da definiše pojedinosti koje se tiču korišćenja samog sistema e-otpremnica.

– To verovatno neće biti konačna verzija pravilnika i za očekivati je da on bude menjan do kraja godine kako se bude nadograđivao i sistem e-otpremnica – dodaje on.

U fokusu kontrola prometa akciznih proizvoda

Vasić naglašava da je suština donošenja ovog zakona prvenstveno kontrola prometa akciznih proizvoda, što je i evidentno kroz proces donošenja propisa, pa i kroz odredbe samog zakona koje se tiču stupanja na snagu i njegove primene.

– Već od januara 2026. godine svi koji su u prometu akciznih proizvoda i kupci i dobavljači moraće da koriste sistem e-otpremnice. I tu je, na primer, jedna značajna razlika kod korisnika sistema e-faktura i e-otpremnica. U sistemu e-otpremnica moraju biti i svi koji prometuju akcizni proizvod, bez obzira da li su na strani kupca ili dobavljača, čak iako nisu u sistemu PDV-a – ističe Vasić.

Do 2027. godine očekuje se potpuna primena, a kako kaže sagovornik portala Biznis, do tada će svi morati da se prilagode.

– U sistem e-otpremnica ulaze i prevoznici, koji će elektronske otpremnice moći da preuzimaju na svoje uređaje poput telefona i tableta, kako bi mogli da ih pokažu bilo kom nadležnom inspekcijskom organu u toku transporta – navodi on i dodaje da je država, zbog zahteva transportera, ali i privrede, omogućila i da se otpremnice izdaju i dalje u papirnom obliku.

– Lica koja imaju obavezu da izdaju elektronske otpremnice, a nemaju primera radi struju ili internet, moći će da štampaju otpremnicu, ali će ona morati da bude obeležena sigurnosnom hologramskom nalepnicom, nešto poput kontrolne akcizne markice, da bi se na taj način dalo na validnosti tom papirnom dokumentu, uz obavezu da prvog narednog dana pri uspostavljanju tehničkih mogućnosti to ipak unesu u sistem. To će važiti i za prevoznike, ako kod sebe nemaju tablet ili mobilni telefon – zaključuje Vasić.

Izvor: Biznis.rs

Foto: Pixabay

12. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Politika i društvoVesti

Recenzije na internetu – koliko su (ne)važne

by bifadmin 12. март 2025.

Recenzije na Guglu ostavlja samo 1% potrošača, a taj broj na ostalim platformama može ide do 15%. Da li je to malo? Na to pitanje se može dati kvalitetniji odgovor, ako znamo da 83% deli svoja loša iskustva sa porodicom i do 90% sa prijateljima.

Moglo bi se reći da je malo za razumevanje realnosti jer je uzorak u potpunosti prilagođen, bez kvota, te ne možemo koristiti modele koji su nam dostupni iz teorije verovatnoće.

Međutim, ako se gleda značajnost tog podatka za potrošače, onda sam broj ostavljenih recenzija od 1% do 15% nije važan. Ipak, i tu postoje ograničenja. Nema istu snagu mali i veliki broj recenzija. Čak nema ni istu snagu veliki broj pozitivnih/negativnih recenzija bez komentara ili multimedijalnog sadržaja (dokaza).

Recenzije imaju veću vrednost kod osoba koji putuju ili kod ljudi koji nemaju veliki krug prijatelja ili poznanika. Tada recenzije mogu imati ulogu savetnika i značajne su. Recenzije imaju malu ili nevažnu ulogu kada ih je malo i ne deluju autentično.

Kako se boriti

Takođe, deo potrošača je svestan činjenice da recenzije mogu biti “naručene” od strane konkurencije (negativne) ili od stvarne kompanije koja se oglašava (pozitivne). Deo njih još ne pravi takvu razliku. Pa, kako se onda sa svim tim boriti?

Evo dva primera. Najveći uticaj na zatvaranje restorana Gordona Remzija u centru Londona su loše recenzije. Čak ni cena hamburgera od skoro 2.500 dinara nije bila glavni faktor. Sa druge strane, lokalni “igrač” je pretvorio lošu recenziju u viralnu sliku svog lokala.

Kompanije na prvom mestu moraju da poznaju svoje potrošače. Da komuniciraju sa njima na način koji je njima prihvatljiv. Na osnovu toga mnogo je lakše napraviti strategiju odnosa na mrežama gde su recenzije aktivne. Ako je reakcija kompanije stihijska, jednostavno se to oseti. Svesno ili podsvesno.

Izvor: Forbes, Miljan Premović, Intelligence Market Research

Foto: Pixabay

12. март 2025. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Noviji članci
Stariji članci

Скорашњи чланци

  • Državni dugovi i jeftinije zlato istanjili devizne rezerve: Na kraju juna manje za 363 miliona evra
  • Kada je roditeljima najteže sa decom?
  • McDonald’s otvorio drugi novi restoran za manje od mesec dana
  • Prognoza UniCredit Instituta: Srbiju očekuje povećan rast BDP-a od 3,5% 2027. godine
  • Inovativni svet čokolade: savremena proizvodnja iz zapadne Srbije koja osvaja kontinente

Архиве

  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019
  • јануар 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • август 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • децембар 2017
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • јун 2017
  • мај 2017
  • април 2017
  • март 2017
  • фебруар 2017
  • јануар 2017
  • децембар 2016
  • новембар 2016
  • октобар 2016
  • септембар 2016
  • август 2016
  • јул 2016
  • јун 2016
  • мај 2016
  • април 2016
  • март 2016
  • фебруар 2016
  • јануар 2016
  • децембар 2015
  • новембар 2015
  • октобар 2015
  • септембар 2015
  • август 2015
  • јул 2015
  • јун 2015
  • мај 2015
  • април 2015
  • март 2015
  • фебруар 2015
  • јануар 2015
  • децембар 2014
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јул 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • април 2014
  • март 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014
  • децембар 2013
  • новембар 2013
  • октобар 2013
  • септембар 2013
  • август 2013
  • јул 2013
  • јун 2013
  • мај 2013
  • март 2013
  • фебруар 2013
  • јануар 2013
  • децембар 2012
  • новембар 2012
  • октобар 2012
  • септембар 2012
  • август 2012
  • јул 2012
  • јун 2012
  • мај 2012
  • април 2012
  • март 2012
  • фебруар 2012
  • јануар 2012
  • децембар 2011
  • новембар 2011
  • октобар 2011
  • септембар 2011
  • август 2011
  • јул 2011
  • јун 2011
  • мај 2011
  • април 2011
  • март 2011
  • фебруар 2011
  • јануар 2011
  • децембар 2010
  • новембар 2010
  • октобар 2010
  • септембар 2010
  • август 2010
  • јул 2010
  • јун 2010
  • мај 2010
  • април 2010
  • март 2010
  • фебруар 2010
  • јануар 2010
  • децембар 2009
  • новембар 2009
  • октобар 2009
  • септембар 2009
  • август 2009
  • јул 2009
  • јун 2009
  • мај 2009
  • април 2009
  • март 2009
  • фебруар 2009
  • јануар 2009
  • децембар 2008
  • новембар 2008
  • октобар 2008
  • октобар 1021

Категорије

  • Analize
  • Analize
  • Analize stručnjaka
  • B&F Plus
  • Bizlife.rs
  • Biznis
  • Biznis & Finansije
  • Blogovi
  • Brojevi B&F
  • Čitanje za dž
  • Edicije
  • Ekonomija
  • Ekonomija
  • EU mogućnosti
  • Euractiv
  • EY Preduzetnik godine
  • Features
  • Interviews
  • Intervjui
  • IT i nauka
  • IZDVAJAMO
  • Kultura
  • Novci.rs
  • Nove tehnologije
  • Novi brojevi
  • Politika i društvo
  • Posle 5
  • Posle 5
  • Presseurop
  • Promo
  • Reprint
  • Seebiz
  • Slajder
  • Specijalna izdanja
  • Tekstovi
  • Uncategorized
  • Vesti
  • Zabava
  • zlato
  • Некатегоризовано

Мета

  • Пријава
  • Довод уноса
  • Довод коментара
  • sr.WordPress.org
  • Facebook
  • Linkedin

Svi tekstovi sa portala "Biznis i finansije" su u vlasništvu "NIP BIF PRESS doo" i ne smeju se presnositi niti koristiti, delimično ni u celosti, bez izričite dozvole kompanije.

@2020 - Studio triD


vrh
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših podešavanja. Klikom na "Prihvati", prihvatate upotrebu SVIH kolačića.
Podešavanja kolačićaPRIHVATI
Privacy & Cookies Policy

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit