NAJNOVIJE
Nova opsesija u enterijeru – Kutak za muziku, mir...
Šta uraditi ako pronađete tuđu bankovnu karticu
Zemlje kojima je od 1990. najviše porastao BDP po...
Javna potrošnja u Evropi: Gde odlazi novac građana?
Inovacija ima smisla tek kada odgovara na stvarne potrebe...
Na privatizaciju čeka još 40 kompanija, među njima nekada...
Banke privukle istorijski nivo kapitala
Trampova politika prema Balkanu pod lupom američkih kongresmena
FED podigao kamatnu stopu prvi put za tri godine
RGZ: Lična karta nepokretnosti dostupna građanima besplatno
Biznis i Finansije
Banner
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit
Promo

Kultni srpski C brend obeležava 50 godina postojanja

by bifadmin 15. септембар 2026.

Kulinarski C brend ove godine obeležava pola veka tradicije i isto toliko prisustva u jelima koja se svakodnevno pripremaju širom Srbije i regiona. Pod porukom „50 godina za istim stolom“, jubilej slavi sve ono što se uz C prenosi sa generacije na generaciju – porodične recepte, male kulinarske tajne i prepoznatljive ukuse zbog kojih svaka porodica ima svoju verziju omiljenog jela. Jer za istim stolom nikada se nije delila samo hrana, već i vreme, pažnja i priče koje ostaju deo porodičnog nasleđa.

U središtu ove kulinarske priče nalazi se Začin C, najprepoznatljiviji proizvod C brenda, a već decenijama i zvanični „Miljenik potrošača“ u ovoj kategoriji proizvoda. O njegovom mestu u domaćim kuhinjama govori podatak da je samo tokom poslednje decenije proizvedeno više od 10 miliona kilograma Začina C.

„Već 50 godina C brend prati generacije potrošača kroz svakodnevne obroke, porodična okupljanja i male trenutke koji se pamte. Od prepoznatljivog Začina C, zatim supa, senfa i rena, do najnovijeg C Air Fryer asortimana, naš cilj je oduvek bio isti, da budemo deo ukusnih obroka i trenutaka koji okupljaju ljude za stolom. Upravo na toj ravnoteži tradicije i inovacija gradimo budućnost C brenda“, izjavila je Renata Matusinović, generalna direktorka kategorije hrane za tržište Južne i Istočne Evrope u kompaniji Nestlé.

Sve u svemu, Začin C – slogan koji svi pamtimo

Istoriju C proizvoda obeležile su čuvene metalne kutije u plavoj i narandžastoj boji, upečatljive televizijske reklame, ali i nekadašnji, čuveni slogan „Sve u svemu, Začin C“, čiji je autor Vojislav Žanetić, satiričar, kolumnista, scenarista i pisac. „To je i dalje jedan od mojih omiljenih slogana. Danas ne bih menjao ništa. Začin C je zauvek ‘Sve u svemu’“, rekao je Žanetić.

Kako se priseća, slogan nije nastao kroz uobičajeni kreativni proces, već kao rezervno rešenje osmišljeno iz produkcione nužde, gotovo improvizovano u uglu studija. Upravo je ta „rezerva“ postala jedan od najemitovanijih spotova tog vremena, a slogan je nastavio da živi i izvan reklame.

Ova jednostavna poruka postala je toliko prepoznatljiva da se i danas vezuje za proizvod bez dodatnog objašnjenja, dok je česta završna misao i za svakodnevne životne situacije.

Tokom pola veka, C je pratio promene u načinu na koji pripremamo hranu. Porodične sveske sa receptima dobile su svoje digitalne verzije, tradicionalna jela prilagođena su savremenom tempu života, a novi kuhinjski uređaji doneli su drugačije načine pripreme. C brend je mnogo toga sakupio i objedinio na svom portalu Moj recept na kom se svakodnevno inspirišu kako početnici u kuvanju, tako i oni iskusniji.

Kulinarski asortiman C postao je deo Nestlé porodice akvizicijom 2012. godine, nakon čega je portfolio prošao kroz brojne inovacije i unapređenja. Istovremeno, fabrika kompanije Nestlé u Surčinu ostvarila je cilj „Zero Waste to Landfill“, što znači da se otpad nastao u proizvodnji više ne odlaže na komunalne deponije.

Pored unapređenja u proizvodnom procesu, odgovoran pristup ogleda se i u načinu nabavke sastojaka. Šargarepa, peršun i paškanat koji se koriste u proizvodnji Začina C nabavljaju se iz lanaca snabdevanja u kojima se primenjuju prakse regenerativne poljoprivrede. One doprinose očuvanju kvaliteta zemljišta i odgovornijem korišćenju prirodnih resursa, pri čemu ovi sastojci ne potiču nužno iz Srbije. Ovakav pristup poslovanju obuhvata i podršku zajednici, pa su proizvodi iz C asortimana redovno deo donacija namenjenih ugroženim grupama širom Srbije, koje kompanija Nestlé realizuje u saradnji sa bankama hrane i drugim partnerskim organizacijama.

Foto: Nestlé

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

OTP Grupa proglašena najbolje rangiranom evropskom bankom na novoj globalnoj rang listi časopisa Forbs

by bifadmin 15. септембар 2026.

OTP Grupa najbolje je rangirana evropska banka u kategoriji velikih banaka na inauguracionoj Forbsovoj rang listi najboljih svetskih banaka za 2026. godinu i zauzela je 10. mesto na globalnoj listi među svojim konkurentima.

Rangiranje, koje je izradio Forbs u saradnji sa Statistom, zasniva se na objektivnim pokazateljima finansijskog učinka i prepoznaje banke koje su u stanju da održe snažan rast, visoku profitabilnost, solidnu kapitalnu i finansijsku poziciju i visok kvalitet aktive tokom višegodišnjeg perioda.

„Priča OTP Grupe je jedinstvena. Tokom proteklih decenija, izgradili smo jednu od vodećih bankarskih grupacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi, zahvaljujući kontinuiranom organskom rastu, uspešnim akvizicijama i disciplinovanom poslovanju. Ovo priznanje je posebno dragoceno jer potvrđuje našu sposobnost da spojimo brz rast, izuzetnu profitabilnost i dugoročnu otpornost. Ta ravnoteža već dugi niz godina čini srž naše strategije“, – izjavio je Péter Csányi, generalni direktor OTP banke.

Ovo rangiranje predstavlja još jedno važno međunarodno priznanje poslovnih rezultata OTP Grupe. Ranije ove godine, Grupacija je uvrštena među 400 najboljih kompanija na svetu na listi Forbes Global 2000 ranking, dok je na najnovijoj listi uspešnosti evropskih banaka koju sastavlja S&P Global Market Intelligence, OTP grupa treću godinu zaredom svrstana među dve najuspešnije banke u Evropi.

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

EU uvodi nova pravila: Plata više ne sme da bude tajna?

by bifadmin 15. септембар 2026.

Kolika je plata jedno je od prvih pitanja koje kandidat želi da postavi kada vidi oglas za posao, ali odgovor često ne dobije ni u samom oglasu, niti na prvom razgovoru. Dok Evropska unija novim pravilima pokušava da plate učini transparentnijim već na početku procesa zapošljavanja, u Srbiji privatni poslodavci i dalje nemaju zakonsku obavezu da objave ni tačan iznos ni raspon zarade.

Nova evropska regulativa predviđa da kandidati za posao treba da budu informisani o rasponu plate za radno mesto za koje konkurišu. To može biti navedeno već u oglasu, ali poslodavac informaciju može saopštiti i tokom početnog razgovora sa kandidatom.

„Evropska unija je usvojila tu regulativu i ona kaže da je potrebno da sve kompanije, bez obzira da li su u privatnom ili nekom drugom vlasništvu, budu obavezne da iznesu nekakav raspon plata. Ili na samom oglasu, ali to ne mora da bude ultimativno, već one mogu i na nekom početnom razgovoru za posao da obaveste kandidata koji je raspon plata za određenu poziciju“, kaže za Euronews Srbija Aleksandar Radojičić iz Unije poslodavaca Srbije.

Plata više ne bi trebalo da bude pitanje za kraj razgovora

Jedna od ključnih promena jeste to što informacija o zaradi više ne bi trebalo da se ostavlja za sam kraj selekcije, kada kandidat već prođe nekoliko krugova razgovora i eventualno dobije ponudu. Prema Radojičićevim rečima, pojedine zemlje već pokazuju veći stepen primene novih pravila, iako je za detaljnu procenu rezultata još rano.

„S obzirom na to da je ona tek počela da se primenjuje, nisu sve zemlje, naravno, odmah krenule sa primenom. Ali vidimo da su, recimo, Velika Britanija, Italija, Francuska i Holandija zemlje koje imaju najveći procenat kada se meri koje su kompanije postavile raspon plate u sam oglas“, navodi Radojičić.

Za sada, međutim, nema dovoljno podataka o tome koliko poslodavaca tu informaciju saopštava kandidatima tokom samog razgovora. Cilj regulative nije samo da kandidati unapred znaju šta mogu da očekuju na određenom radnom mestu. Jedan od ključnih razloga za njeno uvođenje jeste i smanjenje nejednakosti u zaradama, posebno između muškaraca i žena.

„Glavni benefit i razlog zbog čega je ona doneta, u stvari, je ravnopravnost. Pre svega rodna ravnopravnost između polova. Pošto znamo da je bilo u prošlosti situacija gde su, recimo, žene diskriminisane u tom smislu što se tiče plata, e sada to ne bi bilo moguće“, naveo je Radojičić.

Za kandidate bi transparentniji oglasi mogli da znače manje neizvesnosti već pre slanja prijave, dok bi poslodavci morali da budu spremniji da objasne razlike u zaradama za ista ili slična radna mesta.

Izvor: Euronews

Foto: Pixabay

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Mnogi ovčari posluju s gubitkom: Za šišanje 450, za vunu 35 dinara

by bifadmin 15. септембар 2026.
Vuna vredi oko 35 dinara po kilogramu, dok šišanje jedne ovce košta od 400 do 450 dinara, pa mnogi ovčari posluju s gubitkom. Stručnjak za ovčarstvo i uzgajivač Miloš Janković izjavio je za RTS da je najveći problem to što se vuna danas baca i što nema otkupa.
Savetuje uzgajivačima da se usredsrede na krajnji proizvod kada je reč o ovoj grani stočarstva.

Ovca je nekada domaćinu donosila zaradu na više načina – od jagnjadi, mleka i sira, pa do vune. Danas je situacija paradoksalna: šišanje ovce košta nekoliko puta više nego što vredi njena vuna. Uzgajivači nemaju kome da prodaju vunu, pa završava kao otpad.

Uzgajivač Miloš Janković, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, rekao je da je najbolji pokazatelj isplativosti ovčarstva, najjednostavnije rečeno, broj stanovnika na selu, kao i kod ostalih grana stočarstva.

„U našim krajevima otkupa vune nema, baca se. Kratak period je bio njenog izvoza i bila je kakva-takva cena, ali sada nema nikakvog otkupa. Primena vune je u tekstilnoj i građevinskoj industriji. Odličan je izolator, a to uvozimo“, navodi Janković.

Napominje, takođe, da se vuna baca na deponije, ali je problem što se odlaže i u prirodi, pored reka i potoka, pa je to ogroman problem i za ekologiju.

Janković ističe da se njegovo domaćinstvo, koje se nalazi u Donjoj Sabanti kod Kragujevca, preusmerilo na preradu mesa i pravljenje ovčijih proizvoda.

Krajnji proizvod kao rešenje

Savetuje, istovremeno, drugim uzgajivačima koji žele da naprave makar „malu računicu“ da se usredsrede na trajan proizvod, jer je to jedino rešenje u ovako teškoj situaciji.
„Krajnji proizvod je važan kada živite na selu. U Donjoj Sabanti, koja je 15 kilometara udaljena od Kragujevca, stanovnika nema. Mladi ne žele da žive na selu. Ko se i dalje odlučuje za taj put, neka se potrudi da plasira krajnji proizvod, to je jedino rešenje“, smatra Janković.
Govoreći o situaciji u svetu, Janković kaže da se u Engleskoj vuna dobro koristi za proizvodnju đubriva i u građevinarstvu i da se ništa ne baca.

„Dosta sam vremena proveo u Skandinaviji. Bio sam član njihovog udruženja ovčarstva, gde je dosta i mladih i starijih ljudi uključeno. Tu sam prvi put video pustovanje vune, iako dolazim iz zemlje gde je vuna bila sve. Više se vuna koristi u Evropi, iako bi trebalo da smo zemlja vune“, navodi Janković.

Izvor: RTS
Foto: Pixabay
15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Zašto su neki od najvećih svetskih biznisa rođeni u trenucima velikih ekonomskih padova?

by bifadmin 15. септембар 2026.

Postoji jedna stvar koju ekonomske krize rade bolje od svega drugog: teraju ljude da razmišljaju drugačije. Kada normalnog puta nema, kada stara rešenja više ne funkcionišu i kada više nema sigurnog korporativnog posla koji ih čeka, nekima ne preostaje ništa drugo osim da izmisle nešto novo. I upravo tada, u toj kombinaciji neizvesnosti i pritiska, nastaju kompanije koje godinama kasnije menjaju čitave industrije.

Kada nema alternative, rađa se ideja

Finansijska kriza 2008. godine srušila je tržišta, dovela kompanije do bankrota  i ostavila milione ljudi bez posla. Bila je to, po svim merilima, ekonomska katastrofa globalnih razmera. Ali u toj istoj godini, ili nedugo nakon nje, nastali su Instagram, Uber, Airbnb i WhatsApp. Kompanije koje danas vrede milijarde dolara i koje su trajno promenile način na koji putujemo, komuniciramo i iznajmljujemo stanove.

Istraživanja ovog fenomena ukazuju na jedan ključni mehanizam. Kriza ljudima često oduzima alternativu. Ambiciozni ljudi koji bi u stabilnim vremenima pronašli siguran posao u bankama ili konsultantskim kućama odjednom ostaju bez tih mogućnosti, pa umesto da čekaju da se tržište oporavi, počinju da grade. To nije romantizovanje patnje niti pokušaj da se ekonomski kolaps prikaže kao nešto poželjno. To je jednostavno posmatranje onoga što se stvarno dešava kada pritisak dostigne određenu tačku i mogućnost čekanja boljih vremena nestane.

Airbnb je nastao iz nužde. Osnivači nisu imali novac za kiriju, pa su iznajmili dušeke u stanu za vreme jedne konferencije u gradu. Nije to bila promišljena poslovna strategija. Bio je to izlaz koji su imali u tom trenutku. I upravo ta nužda ih je gurnula da reše problem koji je postojao za milione ljudi. Nedostatak resursa tera ljude da budu precizniji. Kada su resursi ograničeni, nema prostora za rasipanje, i svaki korak mora da ima konkretan smisao.

Ugljenokop koji je postao programski kod

U istočnom Kentakiju, dvojica ljudi iz rudarske industrije razmišljala su šta da rade sa gradom koji polako nestaje. Rasti Džastis i Lin Pariš proveli su godine u ugljenokopima. Industrija koja je decenijama hranila tu zajednicu gasila se postepeno, rudnik po rudnik. Politike usmerene protiv uglja i zatvaranje pogona doveli su do masovnih otpuštanja. Region je klizio u dugotrajno siromaštvo bez jasnog izlaza.

Dvojica osnivača razmatrala su, po sopstvenim rečima, gotovo sve moguće opcije, od vetroparkova do farmi za uzgoj svinja, pre nego što su osnovali Bit Sors.

Ideja je, naizgled, delovala suludo: pretvoriti bivše rudare u programere i prodavati softverske usluge kompanijama. Međutim, Džastis i Pariš primetili su nešto što se nije dalo videti sa strane. Rudari su godinama rešavali složene probleme pod zemljom, u uslovima u kojima greška može da znači smrt.

Logičko rezonovanje, preciznost u izvršavanju, rad pod pritiskom su veštine koje se ne mogu naučiti za godinu dana u učionici, ali koje su ti ljudi već odavno posedovali. Odabrali su desetak bivših rudara koji su pokazali najviše sklonosti na testu za programiranje. Obučili su ih i počeli da potpisuju ugovore s kompanijama. Bit Sors i danas radi iz stare fabrike Koka-kole pored reke Bigi Sendi. I to nije priča o milijardama, već o zajednici koja je pronašla izlaz tamo gde ga, naizgled, nije bilo.

Šta kriza otkriva kod kompanije

Pandemija kovida 19 bila je, u poslovnom smislu, svojevrsni test otpornosti koja je pokazala ko ima fleksibilnu strukturu sposobnu za brze promene, a ko je zarobljen u procesima koji ne trpe iznenađenja. Čita, aplikacija za veleprodaju namenjena restoranima iz San Franciska, izgubila je 80 odsto prihoda praktično preko noći kada su lokdauni zatvorili restorane. Umesto da čekaju na kraj krize, lansirali su potrošačku verziju aplikacije kojom su korisnici mogli da naruče direktno od veletrgovaca i pokupe robu sledećeg dana bez kontakta. Iskoristili su infrastrukturu koju su već imali. Prilagodili su je novoj situaciji i rešili problem koji milioni potrošača nisu ni znali da će imati. U aprilu 2020.

Čita je zatvorila investicionu rundu od 36 miliona dolara, čime je ukupan prikupljeni kapital od osnivanja 2015. premašio 66 miliona, i to usred pandemije.

Na drugom kraju spektra, u bolnici Vorington i Holton u Engleskoj, mali tim lekara i medicinskih sestara suočio se sa ozbiljnom nestašicom respiratora. Uzeli su aparate koji se inače koriste za lečenje apneje u snu i prilagodili ih za pacijente obolele od kovida. Te adaptirane mašine, nazvane crnim kutijama, postale su oslonac odeljenja intenzivne nege, a medijski izveštaji govorili su da je bolnica na kraju značajno smanjila broj smrtnih slučajeva od kovida u severozapadnoj Engleskoj, upola manji od nekih obližnjih bolnica.

Čovek koji je izgradio rešenje za sebe

Pau Bač imao je 18 godina kada je nakon saobraćajne nesreće ostao kvadriplegičan. Bio je student industrijskog dizajna, strastveni biciklista, naviknut na aktivan način života, a pomagala koja su mu bila dostupna jednostavno nisu bila dovoljna za način života koji je zamišljao. Pa je počeo da ih pravi sam, ručno izrađujući posebne biciklističke dodatke koji su se mogli prikačiti na invalidska kolica koristeći tehnologiju iz biciklizma i električnih vozila.

Odlučio je 2006. da iste te uređaje ponudi i drugima, a dve godine kasnije pokrenuo je sopstvenu liniju proizvoda u Španiji koja je danas dostupna u više od 20 zemalja i koju su kupile hiljade korisnika invalidskih kolica. Kompanija Batek Mobiliti nije nastala iz analize tržišta niti iz preporuke investitora, već iz konkretne i lične potrebe. I upravo ta autentičnost problema koji rešava daje joj trajnost koju je izuzetno teško kopirati.

Kriza i šta sve ovo zapravo govori o prilikama

Ekonomske krize objektivno ne čine posao lakšim. Resursi nestaju, potražnja se menja, investitori se povlače, a uslovi na tržištu postaju nepredvidivi na načine koji mogu ugroziti i dobro pozicionirane kompanije. Ali krize istovremeno rade još jednu stvar koju retko ko pominje: uklanjaju sve ono što je zapravo uvek stajalo na putu. Sporost u donošenju odluka, neodlučnost pred rizikom, birokratski slojevi koji usporavaju svaki korak, sve to postaje manje važno kada opstanak postane jedino pitanje koje je stvarno važno.

Instagram nije nastao jer je 2010. bila idealna godina za pokretanje biznisa u oblasti mobilnih aplikacija, već zato što je problem koji je rešavao bio stvaran i specifičan, tim fokusiran i nije bilo prostora za čekanje savršenih okolnosti koje, ionako, nikada ne dolaze same od sebe. Ono što krize zapravo rade, ako ih posmatramo bez sentimentalnosti, jeste da stvaraju kratke periode prilike u kojima sposobnost brzog delovanja vredi više od bilo koje druge prednosti na tržištu.

Izvor: Forbes

Foto: Pixabay

15. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

DIRECT MEDIA OBELEŽAVA 25 GODINA POSLOVANJA

by bifadmin 14. септембар 2026.

Direct Media obeležava 25 godina poslovanja kao jedna od vodećih agencija u regionu. Od začetnika medijskog planiranja i zakupa medijskog prostora do današnjeg kompleksnog komunikacijskog okruženja, Direct Media je tokom dve i po decenije učestvovala u postavljanju standarda tržišta i gradila poziciju jednog od njegovih prepoznatljivih lidera.

Tokom tog perioda advertising industrija prošla je kroz velike promene – od nastanka novih medija, digitalizacije i razvoja novih tehnologija do potpuno novih načina na koje ljudi konzumiraju sadržaj i komuniciraju sa brendovima. Direct Media se razvijala zajedno sa tržištima, uvodila nova znanja i trendove i prilagođavala ih potrebama lokalnih i regionalnih klijenata. Danas povezuje medije, podatke, tehnologiju i kreativnost kako bi stvarala nove poslovne prilike za svoje partnere.

Svoj jubilej Direct Media obeležava i predstavljanjem novog vizuelnog identiteta i komunikacijske platforme Always Ahead. Novi vizuelni identitet donosi odvažniji i energičniji izraz brenda, u skladu sa ambicijom Direct Medije da ne prati samo razvoj tržišta, već učestvuje u njegovom oblikovanju. Always Ahead daje ime načinu razmišljanja koji je pratio razvoj kompanije – posvećenosti, ekspertizi, spremnosti da preispituje ono što danas funkcioniše i sposobnosti da na vreme prepozna promene i pripremi se za ono što dolazi.

„Biti lider od samog osnivanja je izuzetan uspeh i na to smo veoma ponosni. Ali liderstvo sa sobom nosi i odgovornost – prema klijentima, ljudima i tržištima koja zajedno razvijamo. Direct Media ima snažne temelje i vrednosti koje su postavljene na samom početku, a integritet i poverenje koje smo gradili godinama omogućili su nam da ostanemo stabilni kroz velike promene. Upravo na tim temeljima želimo da gradimo i ono što dolazi“, izjavila je Marija Matić, direktorka za strategiju i klijente Direct Media.

14. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
B&F PlusPolitika i društvo

Tadžikistanske kazne za rasipništvo: Skromnost je vrlina, osim za predsednika

by bifadmin 14. септембар 2026.

Stanovnici Tadžikistana ne mogu da organizuju slavlja i sahrane kako njima padne na pamet, već moraju da se pridržavaju zakona koji radi štednje u „sitna crevca“ propisuje šta je dozvoljeno a šta ne. Glavni cilj je uterivanje skromnosti u društvo, a inspektori naplaćuju drakonske kazne čak i za „ekstravagantno tugovanje“ na sahranama, što obezbeđuje i do milion dolara budžetskih prihoda godišnje. Predsednik i njegova porodica zvanično se takođe zlopate i žive od minimalca, a nezvanično se baškare u bogatstvu čija vrednost se procenjuje na milijardu dolara.

Amirdžon Holmatov, stanovnik Tadžikistana, dobio je od države rođendanski poklon za pamćenje. Državni inspektori uručili su mu kaznu zato što je prekršio zakon tokom proslave svog 29. rođendana. Važeći propisi nalažu da se rođendani obavezno slave u kući, isključivo u krugu članova porodice koji žive u tom domaćinstvu. Zakon strogo zabranjuje pozivanje prijatelja, kolega sa posla, komšija, pa čak i šire rodbine, a kažnjivo je i ukoliko osoba koja slavi rođendan tim povodom organizuje posluženje na svom radnom mestu.

U slučaju prekršaja, kazne najčešće iznose oko 500 dolara. Ali, novčani iznos koji su inspektori odredili Holmatovu zbog kršenja zakona oborio je sve rekorde i beskrajno obradovao ministra finansija u Tadžikistanu Fajzidina Kahorzoda, kada je izračunao koliki su to prihodi za budžet.

Holmatov je, naime, okupio nekoliko prijatelja na ručku koji je organizovao u restoranu. Da se zadržao samo na tome, verovatno bi se uklopio u onaj prosek od 500 dolara. No, Holmatov nije odoleo a da se ne pohvali na društvenim mrežama. Slavljenik se izgleda baš potrudio, jer je njegova rođendanska žurka imala više od 1.500 pregleda.

Državni inspektori za kvarenje veselja su procenili da je ovolikim razmetanjem u javnosti Holmatov naneo veliku štetu društvu u kojem skromnost predstavlja svetinju. Zato su odredili da slavljenik za svaki pregled mora da plati 8,2 dolara, pa je kazna samo po tom osnovu dostigla 12.300 dolara, što je skoro 40 puta veći iznos od prosečne plate u Tadžikistanu.

Uvreda za siromašne

Nesrećni slavljenik trenutno je najčuvenija žrtva Zakona o regulisanju proslava i ceremonija, koji propisuje pravila za organizovanje privatnih događaja u Tadžikistanu, od venčanja do sahrana. Ovaj zakon se u domaćoj javnosti naziva „Tanzim“, što znači „dovesti u red“. Zakon je doneo još 2007. godine doživotni predsednik Tadžikistana Emomali Rahmon, da bi doveo u red rasipnike koji zloupotrebljavaju običaje i tradiciju radi bahaćenja.

Vođa nacije, kako zvanično nazivaju predsednika u Tadžikistanu, neprekidno ističe u javnosti da je skromnost najveća vrlina i da imućniji građani svojim rasipništvom vređaju siromašne porodice koje sebi ne mogu da priušte tako raskošna slavlja.

Zakon detaljno propisuje pravila za organizaciju svečanih skupova kao što su svadbe, rođenje deteta, rođendani, ceremonije povodom obrezivanja muške dece, povratak sa hadžiluka, ali se odnosi i na sahrane i pomene preminulima. Pravila strogo ograničavaju trajanje skupa, broj gostiju i količinu hrane koja se služi tom prilikom.

Mahala doušnici

Država je formirala posebne organe na saveznom i lokalnom nivou koji kontrolišu kako se zakon sprovodi i poštuje u praksi. Oni na teren šalju inspektore, sa zadatkom da iznenada upadnu na slavlja i tako uhvate nespremne i domaćine i goste.

No, kako se pokazalo da su i inspektori kvarljiva roba, te ponekad pokleknu i progledaju kroz prste domaćinima kada im ovi ukažu „sitnu pažnju“, Rahmon se oslanja na još jedan stub kontrole. Uporedo je razvio mrežu „mahala doušnika“, sačinjenu od najodanijih građana. Naime, svaka četvrt (mahala) ima odabranog patriotu, koji pomno nadgleda šta se događa u komšiluku.

On prijavljuje gde se održava neka svečanost, ali njegov glavni zadatak je da dodatno nadgleda i domaćine skupa i inspektore. Ako uoči nešto iole sumnjivo, o tome mora hitno da obavesti nadležne prema dogovorenim procedurama. Kazne za kršenje zakona su veoma stroge, posebno za državne službenike i imućnije građane.

Globa i za ekstravagantno tugovanje

Slavlje povodom venčanja, na primer, može da traje do tri sata, u propisanim terminima vikendom. Mladenci mogu da pozovu najviše 150 gostiju kojima se služi samo jedno toplo jelo, uglavnom pirinač kuvan sa mesom i povrćem, a velikodušnije opštine dozvoljavaju da uz to ide i hladno predjelo.

U svadbenoj koloni mogu biti najviše četiri vozila. Zabranjeno je da se u te svrhe iznajmljuju luksuzni automobili, a nije dozvoljeno ni darivanje skupe odeće, nakita i drugih preterano dragocenih poklona. Porodice mladenaca su dužne da troškove svadbenog slavlja podele „na ravne časti“, dakle svaka plaća polovinu ukupnih izdataka.

Državni inspektori redovno dolaze nenajavljeni na venčanja. Oni prebrojavaju svaki detalj, od kuhinjskog inventara i stolica, preko gostiju do količine skuvane hrane. Ako se na svadbi prekrši bilo koje pravilo, pojavi se makar jedna „prekobrojna“ zvanica ili višak pirinča, kazne za mladence i njihove roditelje iznose od 500 do nekoliko hiljada dolara.

Za državne službenike i bogatije građane iznosi su drastično veći, dok za vlasnike ugostiteljskih objekata koji organizuju svadbena slavlja „u ilegali“, kazne se kreću od 10.000 dolara pa naviše.

Za razliku od proslava, broj ljudi na sahranama nije ograničen. Međutim, porodica preminulog ne sme da poslužuje hranu niti piće gostima nakon sahrane, kao ni tokom održavanja parastosa i pomena. Država je zabranila i „ekstravagantno tugovanje“ na sahranama, poput glasnog jadikovanja ili angažovanja profesionalnih narikača i objavila je poseban vodič kako ožalošćeni mogu da plaču „u okviru zakona“.

A za predsednika šta ostane

Tadžikistan je poznat po tome da ima izuzetno stroge adminstrativne kazne, sa novčanim iznosima koji daleko prevazilaze prosečan standard i znatno su rigoroznije u poređenju sa drugim zemljama u regionu. Maksimalna administrativna kazna u Tadžikistanu za pojedince premašuje prosečan mesečni prihod u zemlji za više od 2,8 puta, dok u Kazahstanu iznosi oko 80% prosečne mesečne plate, nešto više od 50% u Kirgistanu i približno 35% u Uzbekistanu.

Sudovi u Tadžikistanu svake godine pokrenu između 1.200 i 1.500 prekršajnih postupaka protiv građana, vlasnika firmi i državnih službenika koji su se oglušili o pravila za regulisanje privatnih svečanosti. Po tom osnovu, u državni budžet se slije između 750.000 do preko milion dolara godišnje, što je za zemlju sa niskim standardom i malim budžetskim prihodima značajna suma.

Zakon očigledno daje rezultate, pošto većina stanovnika Tadžikistana živi više nego skromno. Prosečna plata jedva prelazi 300 dolara, a preko polovine tog iznosa prosečno domaćinstvo troši samo na hranu. Od 10 miliona stanovnika, petina živi ispod granice siromaštva. Doznake dostižu i do 40% domaćeg bruto proizvoda, pa se nameće pitanje gde završava milion dolara budžetskih prihoda od kazni koje inspektori tako revnosno svake godine naplate rasipnicima?

Tog novca nema na zvaničnom računu predsednika, koji takođe živi od minimalca. Ipak, zahvaljujući činjenici da doživotni Vođa nacije nikada ne spava jer dan i noć rešava nagomilane probleme, kao i mukotrpnom radu članova njegove porodice, kapne nešto i sa strane. Njegov sin, ćerke i zetovi kontrolišu sve u zemlji što donosi novac, banke, telekomunikacije, rudnike, aviokompanije, dok su unuci skloniji ulaganjima u luksuzne nekretnine u Dubaiju. Kad se sve sabere, procenjuje se da porodična imperija na čelu Tadžikistana raspolaže „nezvaničnim“ bogatstvom od oko milijardu dolara.

Imitatori iz komšiluka

Primer dobre prakse za uterivanje skromnosti u Tadžikistanu, pokušava da presadi u svoje dvorište i predsednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev, koji je, uzgred, promenio Ustav da bi što duže ostao na vlasti. Na njegovo insistiranje, 2020. godine Uzbekistan je praktično prekopirao zakon od suseda, s ciljem da se država obračuna s „besramnim ponašanjem“ raspikuća. Međutim, imućniji građani nalaze načine da ova pravila zaobiđu, pa se tako organizuju svadbe „u smenama“. Pošto zakon dozvoljava da mladenci na slavlje pozovu najviše 200 zvanica, prvo se upriliči proslava za goste u godinama. Kada se ona završi, sala se isprazni i organizuje se nova proslava, ovog puta za mlade svatove.

Pevači, muzičari i vlasnici ugostiteljskih objekata u Uzbekistanu više puta su protestovali na ulicama zbog usvajanja ovog zakona, a neke od vodećih muzičkih zvezda su pokretale i kampanje preko društvenih mreža da se on ukine.

Zorica Žarković

Finansije Top 2025/26 u izdanju časopisa Biznis & finansije

Foto: glebchik, Depositphotos

14. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Ekonomija

Zašto druge zemlje zarađuju na maslinovom ulju koje proizvodi Tunis?

by bifadmin 14. септембар 2026.

Tunis bi ove godine trebalo da postane drugi najveći proizvođač maslinovog ulja na svetu, ali retko gde se ono prodaje pod oznakom „proizvedeno u Tunisu“.

Tokom sezone 2025/2026. čak 86 odsto tuniskog izvoza maslinovog ulja prodato je u rinfuzi, kako bi bilo flaširano pod stranim brendovima, navodi lokalni proizvođač OLYFO. Tri najveća tržišta su Španija, Italija i SAD, gde se ono meša sa lokalnim uljima i flašira. Zato se na tuniškom maslinovom ulju retko gde u svetu može videti oznaka „proizvedeno u Tunisu“.

Sara Ben Romdane, osnivačica tuniskog brenda organskog ekstra devičanskog maslinovog ulja KAÏA, rekla je CNN-u da uprkos tome što u toj zemlji ima više stabala maslina nego stanovnika i što su njegove masline kvalitetne, Tunis se uglavnom svodi na ulogu dobavljača jeftine sirovine, dok se kvalitet njegovog ulja zanemaruje, a njegov značaj na svetskom tržištu potcenjuje.

Ko kontroliše lanac vrednosti?

Tuniski ekonomista Fadhel Kaboub smatra da je problem u tome ko kontroliše lanac vrednosti. Prema njegovom mišljenju, kolonijalno nasleđe i danas Tunis svodi na dobavljača jeftine sirovine, umesto premium proizvoda.

Tunis je bio pod francuskom vlašću od 1881. do 1956. godine, a Kaboub smatra da se posledice tog nasleđa i danas osećaju u trgovini maslinovim uljem. Istovremeno, proizvođače opterećuju i savremeni problemi, poput skupе proizvodnje i otežanog pristupa finansiranju, zbog kojih tuniski uzgajivači maslina svoj rod unapred prodaju italijanskim i španskim otkupljivačima. „U takvoj situaciji nije važno da li imate najbolju berbu na svetu jer je cena, koja je obično niska u odnosu na kvalitet i količinu proizvedenog ulja, već unapred određena“, pojašnjava Kaboub.

Takav model održava siromaštvo u ruralnim delovima zemlje, dok sezonski radnici, uglavnom žene, rade u veoma lošim i često nebezbednim uslovima. Berači se neretko prevoze u kamionima namenjenim robi i stoci, što je tokom prethodne decenije dovelo do brojnih nesreća i smrtnih slučajeva.

Borba za mesto na svetskom tržištu

Zbog svega navedenog raste broj nezavisnih proizvođača koji žele da tuniskom ulju obezbede mesto i cenu koju zaslužuje, ali i da njegovom proizvodnjom doprinesu boljem životu u zemlji.

Jedna od njih je Ben Romdane, koja je poreklom Tunišanka ali je odrasla u Londonu. „Tokom pandemije Kovida 19 osetila sam potrebu da se ponovo povežem sa svojim korenima, pa sam uložila u stabla maslina starija od 100 godina koja moja porodica uzgaja već pet generacija“, pojašnjava ona kako je nastao brend KAÏA.

Za samo pet godina, zahvaljujući visokokvalitetnoj autohtonoj sorti maslina chemlali i ambiciji da prodaje premium proizvod a ne sirovinu, KAÏA maslinovo ulje stiglo je do nekih od najprestižnijih delikatesnih prodavnica na svetu: La Grande Épicerie, Berrie, Causses i G. Detou u Parizu; Selfridges i Harrods u Velikoj Britaniji; koncept prodavnice Sabah u Njujorku i Monsieur Marcel u Los Anđelesu.

Brend snabdeva oko 100 delikatesnih prodavnica i oko 50 restorana širom Francuske, od restorana Pluto, koji preporučuje Mišlen, do bistroa Café Les Deux Gares i ugostiteljske grupe Savoir Vivre. U to nisu uračunate lokacije u Tunisu, među kojima su i butik-hoteli.

Potražnja za uljem Sare Ben Romdane raste uprkos njegovoj visokoj ceni – u maloprodaji u SAD ono pola litra košta 34,99 dolara. Takva cena joj, međutim, omogućava da razvija drugačiji poslovni model: Ben Romdane zapošljava oko 50 žena i plaća ih isto kao muškarce, što je u Tunisu retkost. Umesto da se takmiči cenom kao proizvođač ulja u rinfuzi, ona na svetsko tržište plasira tunisko ulje kao premium proizvod.

Šansa je u udruživanju

Ben Romdane nije jedina. Sve je više nezavisnih proizvođača koji žele da povećaju vidljivost tuniskog maslinovog ulja, ali i da od njegove proizvodnje naprave posao od kojeg mogu bolje da žive i proizvođači i radnici.

Kaboub veruje da bi njihovo udruživanje moglo da im omogući da se ozbiljnije suprotstave velikim zapadnim proizvođačima i tunisko ulje, koje je za sada uglavnom prisutno u delikatesnim prodavnicama, uvedu i na police supermarketa.

Izvor: CNN

Foto: mareefe, Pixabay

14. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Promo

Plišani medvedić kao simbol velike podrške: Pepco širi humanitarnu kampanju širom Evrope

by bifadmin 14. септембар 2026.

Mali medvedić sada može da napravi veliku razliku širom Evrope. Pepco po prvi put predstavlja svoje humanitarne medvediće u svih 19 zemalja u kojima posluje, pružajući milionima kupaca jednostavan način da podrže decu i mlade u svojim lokalnim zajednicama. Celokupna dobit od prodaje svakog medvedića biće donirana u humanitarne svrhe.

 

Medvedić po medvedić za podršku deci širom Evrope

Kao jedan od vodećih evropskih maloprodajnih lanaca koji nudi proizvode po pristupačnim cenama, Pepco je danas prisutan na 19 tržišta. Uporedo sa rastom kompanije raste i njena posvećenost društveno odgovornom poslovanju. U julu su Pepco humanitarni medvedići, sada dostupni u formi privezaka, predstavljeni u svim zemljama u kojima brend posluje.

Humanitarni medvedići već godinama predstavljaju važan deo Pepco aktivnosti usmerenih na podršku lokalnim zajednicama. Samo tokom prošle godine, zahvaljujući njihovoj prodaji na 13 tržišta, Pepco je donirao više od 2,5 miliona poljskih zlota organizacijama koje pružaju podršku deci i mladima. Zahvaljujući Pepco kupcima, hiljade dece širom Evrope je bilo uključeno u obrazovne, razvojne i sportske programe, kao i programe podrške mentalnom blagostanju.

„U Pepcu verujemo da i najmanji gestovi mogu da pokrenu značajne promene kada delujemo zajedno. Naši humanitarni medvedići predstavljaju jednostavan i pristupačan način da kupci, tokom svakodnevne kupovine u našim prodavnicama, pruže podršku deci kojoj je ona potrebna. Ove godine, njihovom dostupnošću na svih 19 tržišta, ovu inicijativu podižemo na novi nivo i dodatno jačamo podršku lokalnim zajednicama širom Evrope“, izjavila je Carola Okhuijsen, direktorka korporativnih komunikacija kompanije Pepco.

Novi kolekcionarski privesci u obliku medvedića

Novi medvedići dolaze u osveženom, savremenijem dizajnu i u formi mekanih privezaka koji se lako mogu zakačiti za ranac, torbu ili ključeve. Prvi modeli, inspirisani voćnim motivima, avokadom i lubenicom, označavaju početak kolekcionarske serije koja će u narednim mesecima biti proširena novim likovima.

Ova promena oslikava i samu ideju kampanje: pomaganje drugima može da počne jednom malom, svakodnevnom odlukom. Ono što ostaje nepromenjeno jeste najvažniji deo programa – celokupna dobit od prodaje svakog medvedića biće usmerena u humanitarne svrhe.

Kako će prikupljena sredstva pomoći lokalnim zajednicama

Proširenje programa na sva tržišta predstavlja i novu fazu u organizaciji ove inicijative. Sredstva prikupljena prodajom medvedića objedinjuju se u zajednički evropski fond, a potom se raspoređuju humanitarnim partnerima u pojedinačnim zemljama, u skladu sa lokalnim potrebama i dogovorenim prioritetima projekata.

Na ovaj način Pepco povezuje obim panevropskog programa sa odlučivanjem na lokalnom nivou. To omogućava kompaniji da podrži projekte koji odgovaraju na konkretne potrebe dece i mladih u zajednicama u kojima posluje, dok cilj inicijative ostaje isti na svim tržištima

Lokalna podrška deci u Srbiji

U Srbiji, dobit ostvarena prodajom Pepco humanitarnih medvedića biće usmerena na podršku humanitarnoj organizaciji SOS Dečija sela Srbija, čiji su programi usmereni ka osnaživanju porodica u riziku, ekonomskom osamostaljivanju mladih iz ranjivih grupa i pružanju pomoći u urgentnim situacijama.

Prikupljena sredstva pomoći će za pružanje bolje budućnosti deci kojoj je podrška potrebna.

Kroz ovo lokalno partnerstvo, Pepco želi da osigura da sredstva prikupljena zahvaljujući kupcima budu usmerena na inicijative koje odgovaraju na stvarne potrebe dece i mladih u lokalnim zajednicama.

Foto: Pepco

14. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
EkonomijaVesti

Stupio na snagu Pravilnik: Trgovcima od ovog vikenda kazne od 200.000 dinara za nepoštovanje registra „Ne zovi“

by bifadmin 14. септембар 2026.

Novi Pravilnik o registru potrošača koji ne žele da primaju pozive i/ili poruke u okviru promocije i/ili prodaje telefonom stupio je na snagu ovog vikenda, a on predviđa da trgovci pre svakog promotivnog telefonskog kontakta moraju da provere da li se broj potrošača nalazi u registru „Ne zovi“, gde su evidentirani potrošači koji žele da izbegnu poruke i pozive trgovaca u okviru promocije i prodaje.

Za nepoštovanje ove obaveze predviđena je novčana kazna od 200.000 dinara za trgovca, dok se odgovornom licu u firmi može izreći kazna od 50.000 dinara, piše Paragraf Lex.

Istovremeno, Zakon o elektronskim komunikacijama za neposredno oglašavanje bez prethodnog pristanka krajnjeg korisnika propisuje novčanu kaznu za prekršaj u rasponu od 500.000 do dva miliona dinara.

Upis ili ispis broja iz registra „Ne zovi“ obavlja se besplatno, preko operatora javno dostupnih elektronskih komunikacionih usluga sa kojima korisnik ima zaključen ugovor.
Građani zahtev mogu podneti elektronskim putem, preko internet stranice ili aplikacije svog operatora, ali i lično na njegovom prodajnom mestu, uz prethodnu identifikaciju.

Prilikom elektronskog podnošenja zahteva proveravaće se identitet korisnika, ime i prezime, broj telefona koji glasi na njegovo ime i JMBG.

Nakon prijema zahteva, korisnik će dobiti potvrdu, a promena će u registru biti vidljiva prvog narednog dana od izvršenog upisa ili ispisa.

Za isti broj zahtev za upis ili ispis iz registra „Ne zovi“ može da se podnese jednom tokom kalendarskog meseca. To, međutim, ne znači da potrošač mora svakog meseca ponovo da se prijavljuje u registar.

Korisnici koji promene operatora, ali zadrže odnosno prenesu svoj broj, neće morati ponovo da podnose zahtev za upis ili ispis iz registra.

Novi Zakon o zaštiti potrošača dodatno je pooštrio pravila kada je reč o direktnoj prodaji i promotivnim događajima.

Trgovac može telefonom da kontaktira potrošača koji nije upisan u registar „Ne zovi“ i pozove ga na promotivni događaj, ali pre njegovog prisustva mora da pribavi njegovu pisanu saglasnost.

Potrošaču pritom mora biti jasno predočeno da je reč o komercijalnoj aktivnosti na kojoj će mu biti ponuđeni proizvodi ili usluge, kako se ne bi dovodio u zabludu da je, na primer, pozvan na besplatnu večeru ili događaj koji nema prodajnu svrhu.

Istovremeno, trgovac ne može da prikriva svoj identitet ili razlog pozivanja, već mora jasno da kaže ko je, iz koje kompanije zove i da je svrha poziva promocija ili prodaja proizvoda i usluga.

Izvor: Nova ekonomija

Foto: Pixabay

14. септембар 2026. 0 komentara
0 FacebookTwitterLinkedinEmail
Noviji članci
Stariji članci

Скорашњи чланци

  • Nova opsesija u enterijeru – Kutak za muziku, mir i malo bežanja od sveta
  • Šta uraditi ako pronađete tuđu bankovnu karticu
  • Zemlje kojima je od 1990. najviše porastao BDP po stanovniku
  • Visa: Ulazimo u eru prodaje krajnjim korisnicima, kompanijama ali i AI agentima
  • B&F 249: Stvarna cena prvog kvadrata – Najskuplje je ono što se ne vidi odmah

Архиве

  • септембар 2026
  • август 2026
  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019
  • јануар 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • август 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • децембар 2017
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • јун 2017
  • мај 2017
  • април 2017
  • март 2017
  • фебруар 2017
  • јануар 2017
  • децембар 2016
  • новембар 2016
  • октобар 2016
  • септембар 2016
  • август 2016
  • јул 2016
  • јун 2016
  • мај 2016
  • април 2016
  • март 2016
  • фебруар 2016
  • јануар 2016
  • децембар 2015
  • новембар 2015
  • октобар 2015
  • септембар 2015
  • август 2015
  • јул 2015
  • јун 2015
  • мај 2015
  • април 2015
  • март 2015
  • фебруар 2015
  • јануар 2015
  • децембар 2014
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јул 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • април 2014
  • март 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014
  • децембар 2013
  • новембар 2013
  • октобар 2013
  • септембар 2013
  • август 2013
  • јул 2013
  • јун 2013
  • мај 2013
  • март 2013
  • фебруар 2013
  • јануар 2013
  • децембар 2012
  • новембар 2012
  • октобар 2012
  • септембар 2012
  • август 2012
  • јул 2012
  • јун 2012
  • мај 2012
  • април 2012
  • март 2012
  • фебруар 2012
  • јануар 2012
  • децембар 2011
  • новембар 2011
  • октобар 2011
  • септембар 2011
  • август 2011
  • јул 2011
  • јун 2011
  • мај 2011
  • април 2011
  • март 2011
  • фебруар 2011
  • јануар 2011
  • децембар 2010
  • новембар 2010
  • октобар 2010
  • септембар 2010
  • август 2010
  • јул 2010
  • јун 2010
  • мај 2010
  • април 2010
  • март 2010
  • фебруар 2010
  • јануар 2010
  • децембар 2009
  • новембар 2009
  • октобар 2009
  • септембар 2009
  • август 2009
  • јул 2009
  • јун 2009
  • мај 2009
  • април 2009
  • март 2009
  • фебруар 2009
  • јануар 2009
  • децембар 2008
  • новембар 2008
  • октобар 2008
  • октобар 1021

Категорије

  • Analize
  • Analize
  • Analize stručnjaka
  • B&F Plus
  • Bizlife.rs
  • Biznis
  • Biznis & Finansije
  • Blogovi
  • Brojevi B&F
  • Čitanje za dž
  • Edicije
  • Ekonomija
  • Ekonomija
  • EU mogućnosti
  • Euractiv
  • EY Preduzetnik godine
  • Features
  • Interviews
  • Intervjui
  • IT i nauka
  • IZDVAJAMO
  • Kultura
  • Novci.rs
  • Nove tehnologije
  • Novi brojevi
  • Politika i društvo
  • Posle 5
  • Posle 5
  • Presseurop
  • Promo
  • Reprint
  • Seebiz
  • Slajder
  • Specijalna izdanja
  • Tekstovi
  • Uncategorized
  • Vesti
  • Zabava
  • zlato
  • Некатегоризовано

Мета

  • Пријава
  • Довод уноса
  • Довод коментара
  • sr.WordPress.org
  • Facebook
  • Linkedin

Svi tekstovi sa portala "Biznis i finansije" su u vlasništvu "NIP BIF PRESS doo" i ne smeju se presnositi niti koristiti, delimično ni u celosti, bez izričite dozvole kompanije.

@2020 - Studio triD


vrh
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših podešavanja. Klikom na "Prihvati", prihvatate upotrebu SVIH kolačića.
Podešavanja kolačićaPRIHVATI
Privacy & Cookies Policy

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Biznis i Finansije
  • Vesti
    • Ekonomija
    • Politika i društvo
    • Nove tehnologije
    • Zabava
  • EY Preduzetnik godine
  • Tekstovi
    • Tekstovi B&F
    • Promo
  • Blogovi
  • Redakcija
  • Marketing
  • Pretplata
  • Kontakt
  • O nama
  • Media Kit