SOFIA (Bulgaria), February 8 (SeeNews) – Bulgarian real estate investment trust (REIT) PRC [BUL:PRQ] has increased its capital by a new share issue, the country’s financial regulator said on Friday.
фебруар 2013
Rizik tržišnih procena u vremenu kada se uticajnost pojedinih tržišnih faktora na formiranje cena brzo menja sve je veći, pokazao je izveštaj sa Produktne berze.
Opšti pad cena najznačajnijih žitarica i uljarica na svetskom i našem tržištu nije bio u skladu sa procenama najreferentnijih svetskih analitičara, pa ni onih koji se tim poslom bave u Srbiji. Ključni argument za prognozu o rastu cena u vidu bitno poremećenih bilansa i smanjenih zaliha osnovnih poljoprivrednih proizvoda i u svetu i kod nas i dalje je aktuelan.
Međutim, smanjena tražnja kao posledica i dalje prisutne globalne ekonomske krize, kao i snažno otvaranje novih tržišta u zemljama dalekog istoka uzrok su smanjenja cena najvećih svetskih izvoznika u svrhu pridobijanja perspektivno najvećih svetskih kupaca žitarica i uljarica. U Srbiji je nelikvidnost odavno prepoznata kao osnovni problem koji sprečava značajnije otvaranje tražnje. Cene padaju, a ono što je još indikativnije, jeste naglašena uzdržanost tražnje u očekivanju daljeg pada cena.
Količinski promet roba na novosadskoj berzi u protekloj nedelji iznosio je 763 tona, što je za 12,84% manje nego prethodne nedelje. Finansijska vrednost prometa je iznosila 24.317440 dinara i u padu je u odnosu na prethodnu nedelju za 23,05%.
Cena pšenice se stabilizovala na nivou od 28,62 din/kg (26,50 bez PDV), s obzirom da su svi poslovi na ovom tržištu u protekloj nedelji realizovani po ovoj ceni. To je za 0,56% niža cena nego prethodne nedelje. Na samom kraju nedelje međutim, na ponudu koja je i niža od nivoa zaključenih cena nije bilo odgovora tražnje. Da li je to nagoveštaj daljeg pada cene pokazaće naredni period.
Kukuruz, koji je ove godine skoro isključivo upućen na domaću tražnju ponovo je u očiglednom padu. Kukuruzom se trgovalo po pretežnoj ceni od 23,50 din/kg bez PDV, ali je vrlo indikativno da je poslednja zaključena cena u nedelji za nama bila 23,00 din/kg, što je nivo minimalne ovosezonske cene ove robe. Prosečna cena trgovanja iznosila je 25,16 din/kg (23,30 bez PDV) i to je u odnosu na prosečnu cenu trgovanja u prethodnoj nedelji pad od 4,50%. Ove robe je sve manje u ponudi na našem tržištu, ali i tako mala ponuda nije dovoljna da podstakne tražnju na licitiranje veće cene. Pitanje je dana kada će se naše tržište definitivno suočiti sa problemom nabavke kukuruza iz domaćih zaliha.
Cena soje je u najočiglednijem padu od svih roba kojim se trgovalo na „Produktnoj berzi“. Prosečna cena trgovanja od 62,99 din/kg (58,32 bez PDV) u padu je za 2,96% u odnosu na prosek cene iz prethodne nedelje. Međutim podatak da je trgovanje ovom robom na kraju nedelje zatvoreno cenom od 58,00 din/kg ukazuje da je to najniža cena ove robe još od sredine jula prošle godine.
Od ostalih roba trgovano je još suncokretovom sačmom po ceni od 35,76 din/kg (29,80 bez PDV) , mineralnim đubrivom NPK u formulaciji 9:15:15 po ceni od 41,04 din/kg i mineralnim ñubrivom AN po ceni od 36,73 din/kg.
PRODEX
Nivo ostvarenog ovonedeljnog prometa je na nivou prošlonedeljnog. Time je i u februaru nastavljen januarski trend skromnog trgovanja i tržišnog mrtvila. Da ipak sve ne bude tako sivo, pobrinule su se ovonedeljne cene kukuruza, pšenice i soje, koje imaju izrazito silazni trend. Kukuruz je pojeftinio jedan dinar u odnosu na prošlu nedelju, soja za 2,50 dinara, dok je cena pšenice identična prošlonedeljnoj, ali i taj podatak treba uzeti sa rezervom. obzirom da krajem nedelje prodavci nisu mogli da je prodaju ni po 26,00 din/kg, bez PDVa.
Sve se to, naravno, odrazilo i na PRODEX, koji danas beleži svoju najnižu indeksnu vrednost još od jula prošle godine. Na današnji dan ovaj generator cenovnih dešavanju na tržištu primarnih poljoprivrednih proizvoda, beleži indeksnu vrednost od 248,95 indeksnih poena, što je za čak 5,43 indeksnih poena niže nego prošlog petka.
U čast čuvene belgijske čokolade, stručnjaci iz Belgije, Švajcarske, Nemačke i Holandije napravili su poštansku marku sa ukusom čokolade.
Pri lizanju ovih markica oseća se ukus čokolade, a one će uskoro biti i oslikane čokoladama u raznim oblicima. Ukus i miris čokoladnih markica postignut je tako što je u lepak dodat ukus čokolade, objašnjavaju poštanski zvaničnici.
Namena čokoladnih poštanskih markica biće međunarodni saobraćaj i one će koštati 6,20 evra. Belgijska pošta najavila je da će ovu markicu pustiti u upotrebu marta meseca.
Elektroprivredu Srbije, najveće i najvrednije javno preduzeće u Srbiji, ovih dana trese „politički udar“, izazvan neslaganjem gneralnog direktora Aleksandra Obradovića i predsednika Upravnog odbora Ace Markovića. Iako obojica negiraju da je pozadina njihovih neslaganja o poslovnim planovima EPS-a to što iza njih stoje različite političke partije iz vladajuće koalicije, dobri poznavaoci prilika u tom preduzeću ocenjuju da je upravo borba za političku dominaciju u energetskom sektoru prava pozadina alarmantnih upozorenja o mogućem bankrotu EPS-a.
Obradovića je na mesto čelnog čoveka EPS-a postavila Srpska napredna stranka, dok je prethodna vlada na predlog Socijalističke partije Srbije imenovala Markovića na mesto predsednika Upravnog odbora. Namera ministarke energetike Zorane Mihajlović je da SNS, čiji je visoki funkcioner, preuzme potpunu kontrolu nad energetikom, dok SPS čiji je predsednik premijer Ivica Dačić, nema nameru da to dozvoli. Prethodni ministar energetike bio je funkcioner SPS Petar Škundrić koji je sada savetnik premijera za enegetiku. Najnovija previranja u EPS-u pokazuju da je Škundrićev savet da se EPS ne prepusti SNS-u, jer je iskustvo pokazalo da to javno preduzeće koje zapošljava 30.000 ljudi ima važnu ulogu u političkim previranjima i vođenju socijalne politike. EPS je doveden pred bankrrot upravo stoga što su građani struju plaćali ispod njene tržišne cene, a čak besplatno kompanije koje su u restrukturinju ili imaju probleme s likvidnošču. Pored toga, EPS ima velike troškove jer je preglomazno preduzeće, ali je svaka vlast izbegavala da ga reformiše jer bi to značilo otpuštanje radnika, što je za veoma nepopopularan potez.

Po saznanjima Biznisa i finansija, ministarka energetike ne odustaje u nameri da se EPS „dovede u red“, čak i po cenu obračuna sa koalicionim partnerom u Vladi, jer smatra da je dvovlašće loše za kompaniju kojoj predstoje velike promene, kako u poslovanju tako i u organizaciji. Dogovor u Vladi o daljem vođenju EPS-a trebalo da bude postignut nakon povratka Dačića iz SAD.
Obradović traži da se hitno održi sednica Upravnog odbora, kako bi se odobrilo raspisivanje tendera za izbor najpovoljnije banke za kredit od 50 milijardi dinara. Bez te pozajmice, kako tvrdi, EPS ide u stečaj je ne može da izmiruje tekuće obaveze.
Bez odluke Upravnog odbora nije moguće ni osnivanje Privrednog društva EPS snabdevanje i opetaratora distributivnog sistema. Dok se ne završe te organizacione promene struja neće moći da poskupi, što je najavljivano za početak februara, a potom za mart.
Predsednik Upravnog odbora EPS-a Aca Marković odbijanje zakazivanja sednice je obrazložio nepostojanjem preciznih odluka Vlade koje se odnose na poslovanje tog preduzeća. Upućeni tvrde da on tako „tvrdi pazar“ kako bio ostao i u Nadzornom odboru EPS-a, koji će, u skladu sa novim Zakonom o javnim preduzećima, zameniti sadašnji Upravni odbor.
EPS je, kako je rekao Obradović, u vreme kad je on preuzeo dužnost, početkom septembra 2012. godine, imao neplaćene obeveze od 10 milijardi dinara, a očekivani gubitak je iznosio od 33 milijarde. U to vreme je kompaniji za redovno poslovanje nedostajalo 40 milijardi dinara.
Vlada Srbije u novembru 2012. godine donela zaključak o reorganizaciji EPS u akcionarsko društvo, kao i o osnivanju operatera i snabdevača električnom energijom, što do sada nije uradjeno.
EPS-u krajem februara, tokom marta i početkom aprila dospevaju obaveze od oko 20 milijardi dinara. Ukupna potraživanja kompanije trenutno iznose 120 milijardi dinara, od čega po polovinu duguju privreda i stanovništvo.
Vlast u Vojvodini ukazuju da postoji namera republičke vlasti da ugasi Elektrovojvodinu i njen račun i imovinu prebaci u Beograd, kako bi sprečila bankrot EPS-a. Pokrajinska vlada je predložila drugačiji model decentralizacije EPS-a, tako da Elektrovojvodina zadrži status privrednog društva. Elektrovojvodina nije gubitaš, ima naplativost od 97 odsto i, kako navode u Vladi Vojvodine, najzdraviji je deo EPS-a koji za pokrajinski budžet obezbedjuje prihode od 600 miliona dinara.
HP je predstavio nova softverska rešenja u formi usluge koja ubrzavaju pokretanje aplikacija i obezbeđuju izvanredne mogućnosti pregleda, saradnje i agilnosti širom razdvojenih i geografski udaljenih razvojnih i operativnih timova. To su HP Agile Manager koji ubrzava pripremu aplikacija za planiranje, izvršavanje i praćenje razvojnih projekata i HP Performance Anywhere, rešenje koje se jednostavno koristi, a koje proaktivno rešava probleme sa performansama aplikacija pre nego što počnu da utiču na poslovne procese.
HP Agile Manager olakšava saradnju uz uvid u zadatke, metriku i progres, bez obzira da li ga koristi jedna grupa ili više, geografski udaljenih timova. HP Agile Manager korisnicima omogućava da pojednostave upravljanje planiranjem i kapacitetima širom razvojnih timova, unaprede uvid u kvalitet aplikacija uz naprednu analitiku programskog koda i pripreme aplikacije, kao i brzu procenu promena i rizika, podstaknu saradnju kroz integraciju IDE alata što programerima omogućava da rade u okruženjima na koja su navikli, a da istovremeno sarađuju i dele informacije sa drugim članovima tima, i konačno da unaprede uvid u projekte uz stalno ažuriranje metrike i ključnih indikatora performansi.
HP Agile Manager omogućava i dvosmernu sinhronizaciju sa HP Application Lifecycle Management (ALM) i HP Quality Center poslovnim rešenjima za upravljanje kvalitetom i kontinualno testiranje.
HP Performance Anywhere prati internet, cloud i mobilne aplikacije, a sada je dostupan u obliku usluge. Ovo rešenje poboljšava performanse aplikacija dok snižava početne troškove i skraćuje vreme implementacije, tako da korisnici brže mogu da ostvare vrednost kroz automatizovano upravljanje i jednostavan interfejs, unaprede vrednost brenda pametnom analitikom i razreši probleme s performansama primenom ugrađene tehnologije za saradnju koja omogućava razvojnim, test i operativnim timovima da zajedno rade i reše sve potencijalne probleme pre puštanja u rad.
HP Performance Anywhere se lako integriše sa HP Agile Manager i HP Quality Center rešenjima radi bolje saradnje razvojnih, test i operativnih timova i bolje usklađenosti IT i poslovnih prioriteta. I HP Agile Manager i HP Performance Anywhere deo su HP Converged Cloud strategije.
HP Agile Manager je dostupan širom sveta, a cena pretplate počinje od 39 dolara mesečno, po korisniku, na tromesečnom nivou. Više informacija uz mogućnost aktiviranja 30 dana besplatnog isprobavanja dostupno je na adresi www.hp.com/go/agilemanager.
HP Performance Anywhere bi trebalo da uskoro bude dostupan. Početna cena pretplate bi trebalo da bude 39 dolara mesečno po aplikaciji koja se prate i 199 dolara po serveru i virtuelnoj mašini za aplikativni server koji se prati. Informacije o tome kako učestvovati u HP Performance Anywhere beta programu dostupne su na adresi www.hp.com/go/performanceanywhere.
Opšte je poznato da sagorevanje fosilnih goriva utiče na promenu klime na planeti ali da li ste znali da ono nije jedini krivac za njeno zagrevanje, već i toplota koju proizvodnja energije i gradovi oslobađaju.
U nedavnoj studiji pod nazivom Klimatske promene u prirodi (Nature Climate Change) objašnjeno je da na masivnu zemljinu atmosferu sagorevanje uglja, nafte i gasa ne utiče u velikoj meri – to bi bilo isto kao tvrditi da se ceo bazen ugrejao zato što se u njemu upiškilo neko dete. Međutim, hiljade gradova na ovoj planeti emituje toplotu koja kad se sabere ima isti uticaj koji bi na bazen imalo hiljade dece koja istovremeno u njemu obavljaju ovu fiziološku potrebu.
Ljudi proizvode i troše velike količine energije, najviše na severnoj hemisferi, gde je obeleženo 86 mesta na kojima se troši više od 0,4 vata po metru kvadratnom. Ovih 86 geografskih tačaka čine 1,3% zemljine površine ali zato troše 42% energije koja se na njoj proizvede.
Uticaj toplote koju proizvode gradovi, kada se doda na standardne zagađivače, u velikoj meri šteti zdravlju naše planete. Na osnovu ovoga može se zaključiti da delove Kanade, Kine i Sibira u budućnosti očekuju toplije zime, što je podatak koji bi napokon mogao biti tačan jer uzima u obzir većinu faktora koji utiču na promenu klime.
U izveštaju za januar brokerske kuće Ilirika Investments stoji da su u tom mesecu akcije padale kao posledica jačanja evra. Luksemburški premijer upozorio je na izuzetno visoku vrednost evra, nakon što je sredinom meseca iznosila iznad 1.34 u odnosu na američki dolar, po prvi put posle februara prošle godine. Iz ovog razloga velike evropske kompanije, koje su značajni izvoznici, spuštaju dividende do najnižih nivoa za četiri godine kako bi sačuvale zalihe novca za izlazak iz krize. Izveštaj takođe skreće pažnju da skok evra u odnosu na dolar od 8% u poslednjih šest meseci predstavlja pretnju evropskoj ekonomiji. Ovako visok nivo evra ne pogoduje izvozu i čini evropske kompanije manje konkurentnim u odnosu na inostrane. Sa druge strane predsednik EU Herman Van Rompuy navodi kako je najgore prošlo, naročito postojeća pretnja vezana za evro. Nemačke akcije su se najviše menjale u prethodna dva meseca usled toga što se najveća evropska privreda našla između dužničke krize sa jedne strane i smanjenja izvoza sa druge.
Dax indeks je porastao 2.15% u toku januara, nastavljajući jak pozitivan trend na tržištu iz prethodnog meseca.
U četvrtom kvartalu je i BDP pao za 0,5% u odnosu na prethodni period. Nemačke obveznice su opale sredinom meseca gurajući desetogodišnje prinose na najviše nivoe još od oktobra. Takođe i dvogodišnji prinosi dostižu najviši nivo od aprila, povećavajući jučerašnji porast usred špekulacija o tome da će finansijske institucije početi sa otplatom duga Evropskoj centralnoj banci. Ovog meseca nemačke obveznice su izgubile 1,5%.
Podaci o nezaposlenosti u evrozoni će ove nedelje otkriti socijalne troškove prošlogodišnje krize i recesije ekonomije Južne Evrope koja je dovela do rekordnog porasta nezaposlenosti. Prosečna nezaposlenost u Evrozoni se popela na 11.9%, što predstavlja najveću stopu još od početka 1995. godine. Nasuprot ovome nemački podaci o nezaposlenosti pokazuju da se ona u ovoj zemlji drži na 6.9% već četvrti mesec. Dok su mere za zaustavljenje nemira u regionu doprinele smanjenju prinosa na obveznice (Španija, Grčka), recesija i kriza su dovele do masovnih otpuštanja u državnom sektoru i kompanijama. Prema analitičarima vodećih banaka najgore je prošlo za finansijska tržišta ali svakako nije za realnu ekonomiju. Takođe dodaju da će nezaposlenost ostati na visokom nivou najmanje još godinu dana ako ne i duže, jer je jasno da je evropska ekonomija i dalje u stanju recesije. Za sada su ispunjeni neophodni preduslovi kako bi se postiglo poboljšanje u ekonomiji.
Nezaposlenost u Južnoj Evropi je na visokom nivou. Ovomesečni podaci o nezaposlenosti u Španiji pokazuju cifru od 26% u četvrtom kvartalu što predstavlja približno 6 miliona ljudi. U Grčkoj je ovaj pokazatelj bio još veći u oktobru i iznosio je 26.8%, što je takođe rekordni podatak. Iako ekonomisti predviđaju da će nemačka stopa nezaposlenosti ostati nepromenjena, prognozira se da će ovog meseca 8.000 ljudi ostati bez posla.
Ekonomija Evrozone je značajno opala dva kvartala za redom i ekonomisti predviđaju dalji pad BDP-a za 0.4%. Prosečna stopa inflacije će u zemljama Evropske Unije ostati na nivou od 2.2%, prema Eurostatu. Ekonomski uslovi u evrozoni će ove godine biti izuzetno teški jer se veći oporavak očekuje tek u 2014-oj godini.
Prvih 6 meseci ove godine će naročito biti teški za Francusku i zemlje Južne Evrope. Takođe se vidi da i najrazvijenija evropska ekonomija, ekonomija Nemačke, polako usporava i to će imati efekat na sve ostale države Evrope. Velika nacionalna kompanija PSA Pežo Citroen, drugi po redu evropski proizvođač automobila, je prošli mesec najavila da će posao do 2014. izgubiti još 1500 ljudi, povrh 8000 već najavljenih u julu prošle godine.
Strane direktne investicije u Kini su opadale u toku prethodne godine, po prvi put od 2009. godine, kao posledica povećanja troškova rada u obalnim i kontinentalnim područijima i realociranja stranih investitora na druge zemlje. Od ovog odliva investitora iz Kine najviše koristi će imati Vijetnam i Indonezija. Priliv SDI beleži pad u novembru na 8, 3 milijarde dolara. Udeo inostranih investicionih fondova u totalnoj fiksnoj imovini je opao sa svog vrhunca od 11,8% u 1996. godini na 1,5% u 2011. godini. Zarada od tekstilne industrije u Kini se smanjila na 18,9% u prva tri kvartala 2012. dok je došlo do povećanja tog pokazatelja u Indoneziji na 66%. BDP je porastao na 7,9% u četvrtom kvartalu prethodne godine u odnosu na trogodišnji nivo od 7,4%. Cene nekretnina su porasle u 54 od 70 gradova koje vlada prati, što je najveći porast u 20 meseci. Prinosi na australijske desetogodišnje obveznice imaju najvišu vrednost u dve nedelje učvršćenu ubrzanim rastom u Kini koja predstavlja najvećeg partnera u trgovini. Porasli su i prinosi trogodišnjih zapisa.
Posle 15 godina od kada je Japan upao u deflaciju, centralna banka je spremna da uloži napor za preokret ovog trenda. Najveći izazov predstavlja činjenica da se javnost sada već oslanja na trend opadajućih cena. Više od 80% ispitanika u Centralnoj banci Japana je u novoobjavljenom pregledu te institucije rast cena prokomentarisalo kao loš znak. CBJ će sledeće nedelje najverovatnije usvojiti željeni cilj Vlade za povećanje inflacije za 2%. Spuštanja potrošačkih cena će uticati na smanjenje novčane mase u posedu kompanija i domaćinstava i podsticati ih da se zadužuju, dok će sa druge strane podići prinos kompanija i državnog sektora kod nacije koja doživljava treću recesiju za 5 godina. Prolongirana deflacija je promenila ponašanje čitave ekonomije. Prema glavnom ekonomisti Japanskog centra za ekonomska istraživanja ključno je povećanje plata, jer bez njihovog porasta nema oporavka ekonomije, i domaćinstva će samo još više biti pogođena inflacijom. Kurs jena prema dolaru je opao tokom januara za 4.85%, nastavljajući najduži period pada ove valute još od 1989. godine.
Jeste da je u pitanju slobodno mesto za posao konobarice, ali s obzirom da ovo nije prvi put da Nemački biro rada čini ovakvu grešku postavlja se pitanje koliko daleko treba ići kako bi se smanjila nezaposlenost.

Mlada Nemica iz Augsburga dobila je ponudu koja se (ne) odbija od Nemačkog biroa rada. Pošto je nekoliko meseci bezuspešno pokušavala da dobije posao, ovu devetnaestogodišnjakinju Biro je pozvao zbog upražnjenog radnog mesta konobarice u lokalnoj javnoj kući. Prema pisanju Augsburger Allgemeine, devojka je dobila pismo u kojem se od nje traži da dođe na razgovor za posao „prikladno obučena“ u ustanovu koja se zove Colosseum. Već obična internet pretraga otkriva pravu ponudu ovog preduzeća, „nudističkog kluba“, sa velikim izborom devojaka.
Razumljivo, mlada žena je postala izbezumljena zbog ove, „nepristojne ponude“, i nije dugo trebalo da čitav slučaj dospe u javnost. Prema rečima predstavnika Nemačkog biroa rada, njihova praksa podrazumeva ispitivanje potencijalnih kandidata da li su raspoloženi da prihvate eventualno radno mesto u industriji zabave za odrasle. U ovom konkretnom slučaju, to nije učinjeno. Biro takođe napominje da nikada nije nudio slobodna radna mesta prostitutki.
Slučaj sa devojkom iz Augsburga nije prvi ove prirode, ali je obnovio nekoliko starih debata u Nemačkoj, koja je 2002. legalizovala prostituciju, a dve godine kasnije počela da ukida izvesna socijalna davanja za sve nezaposlene koji ne žele da prihvate ponuđene poslove sa Biroa. Pojedini amandmani praktično su na mala vrata uveli mogućnost da agencije za ponudu poslova nude i radna mesta u javnim kućama. Od tada u Nemačkoj i „seks radnici“ imaju prava na zdravstveno i penziono osiguranje.
U Italiji se 24. i 25. februara održavaju izbori – „presudni“, kao i uvek. Sjajni TV novinar, Enco Bjađi, koga je Berluskoni oterao sa državne TV RAI i iz života, jer je osamdesetogodišnjaku novinarstvo bilo smisao postojanja, rekao je nekoliko sažetih istina o svojoj zemlji, među njima i ovu: „U Italiji je situacija uvek tragična, ali nikada ozbiljna“. Naime, nakon veštog svrgavanja Berluskonija krajem 2011. godine, vladu tehnokratskog spasa formirao je Mario Monti, predsednik najčuvenijeg italijanskog ekonomskog univerziteta Bokoni i bivši komesar za tržište i konkurenciju u EU, te za godinu dana uspeo da reformiše i sredi ekonomiju toliko da je famozni spred sveo sa 574 na ispod 300, što kreditne obaveze smanjuje za oko 40 milijardi evra. Italija je njemu zahvaljujući prestala da bude pretnja: njen bi krah povukao za sobom EU i evro.
Tri meseca pre isteka mandata te vlade Berluskoni je zapretio da će je oboriti ako ne usvoji dva zakona koji njemu obezbeđuju sudsku nedodirljivost i veće prihode medijske imperije. Monti je podneo neopozivu ostavku ne želeći da služi nikome, pa su raspisani prevremeni izbori. Tehnokrati to obično ne rade, ali Monti nije odoleo da učestvuje u političkoj igri te je stvorio svoju pseudopartiju „S Montijem za Italiju“. Njegove ambicije su uočljivo veće nego što su realne šanse (oko 10% potencijalnih glasača). Tokom tehnokratskog upravljanja i sprovođenja reformi najjači saveznik mu je bila demokratska partija levice (PD) koju je, međutim, postavši političar definisao kao svog „prirodnog protivnika“, a desnici ponudio savez pod uslovom da prethodno sa svog vrha ukloni Berluskonija. Ima logike: Monti je ipak bio jedan od ekonomista u vrhu Goldman Sachs banke, Moody’s kredit rejting agencije, Coca Cole, Atlantic Council think tanka i miljenik Vatikana, te mu pakt čak i sa umerenom levicom nije blizak. Gotovo po svim anketama, levica (PD) koju predvodi smireni evropejac i dosledni reformator Bersani, dobiće najviše glasova, ali je pitanje hoće li imati i većinu. U bilo kakvoj sprezi sa Montijem odneli bi pobedu kojom bi slistili ne samo Berluskonija nego i druge populiste sa krajnje levice i desnice. Bersani je ponudio takvu saradnju, ali je Monti nije prihvatio.
Nastao je politički haos besmislenih nadmetanja pa se „suštinskim stvarima u Italije ne bavi politika nego sudovi i komičari“ (opet Bjađi). Sud je otkrio da je u najstarijoj banci na svetu – Monte Paschi di Siena (osnovana 1472. godine), u dugo prikrivanoj igri sa derivatima prokockano 4, možda 8, možda 9, a možda čak 11 milijardi evra. Skandal ogromnih razmera koji sve političke partije teže da minimizuju, jer su sve upletene u manipulisanje bankom. Istovremeno, komičar Bepe Grilo, osnivač političke partije „Pet zvezdica“ populistički hara političkom scenom i dobija, po anketama, 12% do 14% glasova. Niču ili dižu glavu brojne grupe i partije naročito na krajnjoj desnici, pa je tako Italija dobila svoju podružnicu grčke „Zlatne zore“, a čak je i novosadski vođa Nacionalnog stroja, Goran Davidović, dolazio na bratimljenje sa italijanskim fašistima. Da bi se dodvorio rastućoj ultradesnici, Berluskoni je na Dan sećanja došao nepozvan na komemoraciju i izjavio kako je Musolini, kad se izuzmu rasisitički zakoni, uradio mnogo dobroga! Ukratko haos – gotovo ludilo.
A haos takođe ima cenu. Od 2008. godine BDP je pao za 6,8% i shodno tome u proseku 35 preduzeća dnevno prestaje da postoji; nezaposlenost koja je bila jedna od najnižih u EU dosegla je 11,2%, a među mladima do 25 godina čak 36,6%; porezi su porasli na 46%, što praktično znači da uz ostale namete zaposleni sa 2.000 evra bruto plate na ruke primi 1.060 evra. Trošak za hleb porastao je za 41,5%, za meso 37,6%, za ribu 57,5%, za odeću 40,3% i tako u nedogled. Četvrtina Italijana nalazi se na ivici siromaštva, čak 30% policajaca radi dodatno, na crno, dakako…
Italija, zemlja koja je bila pojam dobrog života spala je na 31. mesto Indeksa kvaliteta života, samo četiri mesta pre Srbije, a daleko ispod Slovenije (15. mesto), pa čak i Hrvatske (22. mesto). Pad na nivo „Trećeg sveta“ obol je mentalitetu političke nesloge i bezočnog ličnog profitiranja. Kraj bih opet prepustio Encu Bjađiju: „Italijom nije nemoguće upravljati, ali je beskorisno“. I jedno i drugo pokazao je Monti kao tehnokrata i političar. Inače onaj ko na izborima tesno pobedi, neće imati dovoljnu većinu u parlamentu da bi uradio bilo šta korisno po zemlju i građane.
Milutin Mitrović







