Škotska je uvela moratorijum na izdavanje dozvola za vađenje gasa iz škriljaca dva dana nakon što su poslanici u Vestminsterskoj palati odbacili zabranu eksploatacije u Velikoj Britaniji. Škotski parlament najavio je da će sprovesti javne konsultacije i istraživanja uticaja eksploatacije gasa iz škriljaca metodom „frakinga“ (fracking) na javno zdravlje pre nego što dozvoli ponovno izdavanje dozvola. Procenjuje se da Škotska ima toliko gasa iz škriljaca da može da pokrije potrebe cele Britanije za gasom tokom tri decenije.
Slajder
Odluka EU da pooštri sankcije prema Rusiji veoma liči na vođenje “ekonomskog rata”, izjavio je Andrej Kostin, izvršni direktor najveće ruske banke VTB. “Rat ekonomskim sredstvima će sigurno imati posledice po Rusiju ali možda čak i više na politički dijalog i bezbednost u Evropi. A ko želi da živi u manje bezbednom svetu”, zapitao se Kostin.
Da podsetimo, sankcije koje je trebalo da traju do marta produžene su do septembra. One se odnose na 132 ruska i ukrajinska funkcionera kojima je zabranjeno da putuju u EU i na 85 preduzeća i banke kojima je uskraćen pristup na evropsko tržište.
Rusija će zbog posledica sankcija ali i pada cene nafte na svetskom nivou ove godine najverovatnije ući u recesiju.
Anton Siluanov, ministar finansija ove zemlje izjavio je tim povodom da je “Rusija uvek bila protiv svake forme ograničenja tokova kapitala i trgovine” ali da će se njeni privrednici već prilagoditi ovoj nemiloj situaciji.
Izvor: CNBC
Naučnici sa francuskog Instituta Paster koji prate širenje ebole u Gvineji upozoravaju da ovaj virus najverovatnije upravo mutira. Za sada se istražuje mogućnost da će on postati još zarazniji.
U Gvineji, Sijera Leonu i Liberiji je do sada njime inficirano 22.000 ljudi a od tog broja njih 8.795 nije uspelo da se izbori sa opakom bolešću. Ona bi mogla postati još opasnija ako je mutacijom dobila sposobnost da se lakše prenosi sa čoveka na čoveka. Inače, ebola je RNA virus, poput HIV-a i gripa, i ima visoku stopu mutacije.
“Do sada smo imali nekoliko slučajeva u kojima uopšte nije bilo simptoma. Ovi zaraženi bi mogli lakše da prenose virus, ali još nismo skroz sigurni da su oni zaista oboleli od mutirane vrste ebole ili su samo atipični slučajevi. Ako jesu to znači da bi virus mogao da se promeni u manje smrtonosan ali lakše prenosiv”, kaže genetičar Anavađ Sakuntabaj.
Izvor: BBC
Ruska centralna banka iznenada je smanjila referentnu kamatnu stopu na 15% zato što ruska ekonomija pokazuje sve upadljivije znakove pada u recesiju. Analitičari su očekivali da će Centralna banka zadržati kamatu na istom nivou jer je prethodno objavila da će je sniziti tek kada inflacija počne da usporava. Umesto toga ona je porasla.
Industrijska proizvodnja u Srbiji u decembru 2014. bila je za 5,3 odsto manja nego u istom mesecu 2013. godine dok je u odnosu na prosek 2013. godine bila manja za 0,2 odsto, objavio je danas Republički zavod za statistiku (RZS). U periodu januar-decembar 2014. je ostvaren pad industrijske proizvodnje od 6,5 odsto u poređenju sa 2013.
Na godišnjem nivou je u decembru 2014. posmatrano po sektorima, pad zabeležen u snabdevanju strujom, gasom, parom i klimatizacijom od 30,4 odsto i u rudarstvu od 30,2 odsto, dok je u prerađivačkoj industriji zabeležen rast od 6,4 odsto.
Gledano po namenskim grupama, u decembru 2014. u odnosu na decembar prethodne godine pad je registrovan u proizvodnji energije za 26,6 odsto, intermedijarnih proizvoda, osim energije za 0,6 odsto i i kapitalnih proizvoda za 3,6 odsto. Dok je rast registrovan u proizvodnji netrajnih proizvoda za široku potrošnju (14,1 odsto) i trajnih proizvoda za široku potrošnju (1,2 odsto).
Kako je naveo RZS, obim industrijske proizvodnje u decembru 2014. godine u poređenju sa decembrom 2013. bio je u rastu kod 12 oblasti, koje u strukturi industrijske proizvodnje učestvuju sa 42 odsto, a u padu kod 17 oblasti čije je učešće u strukturi industrijske proizvodnje 58 odsto.
Decembarskom padu industrijske proizvodnje najviše su doprineli proizvodnja električne energije, eksploatacija uglja, proizvodnja metalnih proizvoda, osim mašina, kao i proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda i proizvodnja proizvoda od gume i plastike.
Industrijska proizvodnja u decembru 2014. godine, u odnosu na prosek 2013. kod ukupne industrijske proizvodnje manja je za 0,6 odsto, a kod prerađivačke industrije veća je za 6,4 odsto.
Ukupna spoljnotrgovinska razmena Srbije u periodu januar-decembar 2014. godine bila je oko 26,68 milijardi evra, što je za 0,8 odsto više nego u istom periodu 2013, saopštio je RZS.
Iskazano u dolarima, ukupna spoljnotrgovinska razmena Srbije u 2014. godini bila je oko 35,49 milijardi ili za 0,9 odsto veća nego u istom periodu 2013. godine.
Izvezeno je robe u vrednosti od oko 11,157 milijardi evra ili za 1,4 odsto više u nego u istom periodu 2013, dok je uvoz u 2014. bio oko 15,5 milijardi evra ili za 0,4 odsto veći.
Deficit je bio oko 4,369 milijardi evra, što čini smanjenje od 2,3 odsto u odnosu na isti period 2013. godine.
Pokrivenost uvoza izvozom, iznosi 71,9 odsto i veća je od pokrivenosti u istom periodu prethodne godine, kada je iznosila 71,1 odsto.
U strukturi izvoza i uvoza po nameni proizvoda najviše su zastupljeni proizvodi za reprodukciju (52,4 odsto i 60,1 odsto), roba za široku potrošnju (39,9 odsto i 18,7 odsto) i oprema (7,7 i 10,3 odsto).
U izvozu, glavni spoljnotrgovinski partneri, pojedinačno, bili su: Italija (2,57 milijardi dolara), Nemačka (1,77 milijardi dolara), Bosna i Hercegovina (1,319 milijardi dolara), Ruska Federacija (1,029 milijardi dolara) i Rumunija (829,5 miliona dolara).
U uvozu, glavni spoljnotrgovinski partneri, pojedinačno, bili su: Nemačka (2,467 milijardi dolara), Rusija (2,34 milijarde dolara), Italija (2,3 milijarde dolara), Kina (1,56 milijardi dolara) i Mađarska (1,017 milijardi dolara).
Posmatrano pojedinačno po zemljama, najveći suficit u razmeni ostvaren je sa Bosnom i Hercegovinom Crnom Gorom i Makedonijom.
Prema podacima RZS, u decembru 2014. godine je izvezeno je robe u vrednosti od 957,1 miliona evra, što čini povećanje od 6,5 odsto u odnosu na isti mesec prethodne godine, dok je uvoz u tom mesecu bio 1,415 milijardi evra, što čini smanjenje od jedan odsto u odnosu na isti mesec prethodne godine.
Stopa nezaposlenosti u Srbiji u četvrtom tromesečju 2014. bila 16,8 odsto, što je 0,8 procentnih poena manje nego u trećem kvartalu, objavio je RZS.
Stopa zaposlenosti pala je na 40,4 odsto, sa 40,6 koliko je iznosila u trećem kvartalu 2014. godine, dok je stopa neformalne zaposlenosti bila veća za 0,8 odsto nego u trećem kvartalu 2014. godine.
Među zaposlenima 24,2 odsto čini takozvana neformalna zaposlenost, što podrazumeva rad u neregistrovanim preduzećima, rad u registrovanim preduzećima ali bez važećeg ugovora i socijalnog i penzionog osiguranja, kao i neplaćen pomažući rad članova domaćinstva.
Promet robe u trgovini na malo u Srbiji u decembru 2014. godine veći je nego u istom mesecu 2013. godine za 3,8 odsto u tekućim cenama, a u stalnim cenama je veći za 4,2 odsto. U poređenju sa novembrom 2014. promet robe je veći u tekućim cenama za 8,9 odsto, a u stalnim cenama (kad se isključi inflacija) za 10,6 odsto. Ukupan promet robe u trgovini na malo u prošloj godini je u odnosu na 2013. godinu veći u tekućim cenama za 3,8 odsto, a u stalnim cenama za dva odsto.
Srbija je četvrtom kvartalu 2014. godine imala realni pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 1,6 odsto, poredeći sa istim periodom 2013. godine, saopštio je danas Republički zavod za statistiku.
Pad BDP u prvom kvartalu prošle godine bio je 0,1 odsto, u drugom kvartalu 1,3 odsto, a u trećem 3,6 odsto.
Gde je mesto Srbije na globalnoj mapi razvoja auto industrije: Srbija ima odlične potencijale, samo niko ne zna za njih
U poslednjih deset godina globalno tržište auto komponenti i auto delova je doživelo drastične promene kada je reč o geografskom seljenju proizvodnje i dobavljača. Gotovo nijedna prethodna šema nabavke u auto industriji nije ostala ista. To važi za originalne delove kao i za celu oblast naknadne ugradnje i servisiranja. U tom kontekstu treba analizirati neke novonastale šampione među dobavljačima kao sto su Indija ili Turska, ali i ‚sitnije‘ etablirane igrače kao što su Austrija i Slovenija. Istovremeno, treba postaviti pitanje: da li Srbija ima potencijal da se takmiči u toj ligi?
Tradicionalne velike nacije auto-proizvođača kao što su Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija ili Španijaa već odavno praktikuju te nove šeme nabavke. Turska je na primer postala izuzetno značajna zemlja za proizvodnju i za izvoz auto-delova. Zajednički inženjering sa velikim proizvođačima vozila i visoka stopa upotrebe turskih delova u proizvodnji vozila u gotovo svim svetskim fabrikama su rezultat napora turske domaće industrije da ujedini sve snage koje ima na raspolaganju: inženjersku bazu, prednost jeftinije ali i kvalifikovane radne snage, dobru logistiku i pomoć države tamo gde je to bilo potrebno. Tako je stvoren brend “Made in Turkey” koji se izvozi po celom svetu. Indija je prošla sličan put, s tim što ona ima izuzetno veliko domaće tržište i celo azijsko tržište ispred vrata. Pomenute države u našem regionu, Austrija i Slovenija, nemaju sopstvenu industriju proizvodnje vozila, ali poseduju tradicionalne trgovinske veze sa odabranim tržištima (Austrija sa Nemačkom, Slovenija sa centrima proizvodnje u Istočnoj Evropi) i uspeli su da to maksimalno iskoriste kada je reč o proizvodnji auto delova.
Šta nedostaje?
U poslednjih pet godina srpska industrija auto delova i komponenti ulaže sve više napora da se predstavi kao dinamična i progresivna industrija, spremna da osvoji nova tržišta. Srpski proizvođači se pojavljuju na međunarodnim sajmovima, neki pojedinačno, neki u sklopu događaja koje organizuju komore, agencije za strana ulaganja ili klasteri i trude da ostvare kontakte za koje se čini da ih svi drugi imaju već dugi niz godina. Srpski proizvođači izlaze na tržište sa različitom ponudom, počevši od opreme za ulepšavanje automobila do visoko-tehničkih sprava ili ponudom originalnih delova (takozvane OEM). Baš zbog te diversifikacije, Srbiju je teško staviti na mapu ozbiljnih centara za nabavku auto delova (šta je tačan profil industrije?) a samim tim se postavlja i pitanje da li je srpska industrija auto komponenti sposobna da stvori dugotrajna partnerstva.
Evo šta bi, po mišljenju međunarodnih eksperata, trebalo da se desi u Srbiji, da bi se stvorila ozbiljna baza za proizvodnju auto delova.
Kao prvo Srbija mora pod hitno da proširi bazu za proizvodnju vozila. Jedna fabrika proizvođača sa juga Evrope nije dovoljna. Država i opštine moraju da stvore uslove da se ovde nasele i drugi proizvođači. Najbolje iz Nemačke ili Francuske, ali treba ostaviti otvorena vrata i za proizvođače iz Azije. To zvuči jednostavno, ali nije. Potrebna je dobro promišljena i dizajnirana državna razvojna strategija, i prioritet prve kategorije. Bez toga industrija auto komponenti nema budućnost u Srbiji.
Paralelno s tim, morala bi biti usvojena regulativa koja bi podsticala proizvođače auto komponenti da u njih ugrađuju što veći sadržaj domaćih delova, ‚local content‘ na međunarodnom jeziku auto industrije. Neke države uslovljavaju visoki ‚local content‘ ako investitor želi da kod njih otvori fabriku. U Argentini, proizvođači su dužni da ugrađuju čak do 65% domaćih delova u komponente koje se proizvode u ovoj zemlji. Postoji dakle značajan uticaj zakonodavca na poslovanje komponentaša u toj državi, ali rezultat može biti jaka industrija delova i odličan bilans izvoza delova koji se proizvode a koji su iznad potreba domaćih fabrika.
Dodatan, ali značajan korak u tome je i razmišljanje o strategiji razvoja i funkcionisanja industrijskih grupacija, takozvanih klastera. Činjenica je da Srbija ne uvažava dovoljno egzistenciju i razvoj klastera, te čak i postojeće klastere koje imaju značajan broj članova i koji veoma dobro funkcionišu, ne uključuje u strateško promišljanje. Auto klaster Srbije (ACSerbia), na primer, pruža značajnu podršku srpskim proizvođačima na nacionalnom i internacionalnom planu i sa njim treba raditi ruku pod ruku na daljem razvoju, ali i stvoriti nove industrijske ili čak regionalne klastere.
Strateška lokacija
Srbija ima izuzetno stratešku lokaciju u Evropi, jer se nalazi se na tromeđi pokreta kontinentalnih auto industrija, na putu ka Turskoj i ka Bliskom Istoku. Otuda Srbija ima potencijal da se pozicionira kao alternativna baza za proizvodnju i za lakši izvoz ili transport auto delova i komponenti. Činjenica da se jedina fabrika automobila smestila na nekoliko kilometra od tog već danas najvažnijeg regionalnog koridora, trebalo bi da nam dovoljno govori.
Kao strateški cilj budućeg delovanja trebalo bi se fokusirati na mogućnost izgradnje alternativnih baza za proizvodnju za velike proizvođače komponenti. Prednosti izmeštanja dela proizvodnje pre svega moraju de se pažljivo identifikuju. Ne sme se steći utisak da Srbija želi da oduzme deo nečije proizvodnje, već da je sposobna da funkcioniše komplementarno sa svim drugim fabrikama firme u pitanju.
Zašto, na primer, ne bi neka turska ili čak indijska fabrika auto delova izmestila deo svoje proizvodnje u Srbiju? A da ne govorimo o mogućnostima koje možemo da pružimo proizvođačima iz bliže okoline, Italije ili Nemačke, na primer. Ta proizvodnja će naravno dobiti dodatnu težinu ako se proizvedeni delovi istovremeno mogu koristiti u jednoj ili više domaćih fabrika vozila.
Mogućnosti razvoja su očigledne i sada je država na potezu. Međutim, kako gledaju na Srbiju u svetu? Da li se taj deo srpske privrede zapaža i da li uopšte ima šansi da se nešto značajno ostvari u toj oblasti?
Srbija se u nekim od analiza stručnjaka pojavljuje kao mogući budući ‚center of excellence’ kada je reč o novim lokacijama za proizvodnju vozila i delova. To je mišljenje koje, pre svega, dele veliki proizvođači u ličnim razgovorima i za tu procenu uglavnom koriste gore pomenute parametre. Za njih je značajno da dugotrajno mogu da razvijaju tržište u saradnji sa lokalnim igračima, a ne da „kolonizuju“ novi teren sa pretežno uvoznim delovima. Pomenuti klasteri tu igraju izuzetno važnu ulogu, oni su legitimacija domaće industrije prema ‚velikom bratu‘ iz inostranstva i oni tu funkciju ujedinjenja, sudeći prema iskustvu drugih zemalja, igraju veoma dobro. Činjenica da Srbija ima dobru reputaciju što se tiče kvaliteta inženjera i dostupnosti ostale kvalifikovane radne snage, predstavlja značajnu prednost u regionalnom upoređivanju.
Ali Srbija, i specifično njena postojeća industrija auto delova i auto komponenti, jesu velika nepoznanica, a s njima i njeni potencijali ostaju u tami. Potrebni su veliki napori da se iz nje izađe. Regulative, razvojni programi i postojeće olakšice za strane ulagače nisu harmonizovani. Za razvoj oblasti auto komponenti je potrebna nacionalna strategija koja se pre svega orijentiše na potrebe i želje potencijalnih stranih investitora. Potrebna je konkretna identifikacija potencijalnih izmeštanja proizvodnje komponenta (iz drugih zemalja), što podrazumeva angažovanje i rad stručnjaka koji su u stanju to da prepoznaju.
Tako su uradile Turska, Indija, Rumunija i Južna Afrika. Srbija ima jedinstvenu mogućnost da sebi odseče parče tog kolača, dok ne ojačaju konkurenti iz južne Evrope i delova Azije koji su oslabili u talasima globalne krize posle 2008 godine. Potrebna je ujedinjena energija i zajedničko delovanje države i industrije. Jedan slogan koji bi mogli da lansiraju bio bi: „Srbija ima odlične potencijale…samo niko ne zna za njih“.
Aleksandar Međedović, privrednik srpsko-nemačkog porekla. Ekonomista po obrazovanju, već dve decenije radi u Turskoj, u Aziji i u regionu Bliskog istoka, prvenstveno u sajamskoj industriji i na izgradnji bilateralnih ekonomskih odnosa. Stručnjak je za oblasti izvoza i uvoza, izgradnju i aplikaciju strategija za ekonomski i trgovinski razvoj i za globalni marketing. Član je nadzornih odbora bilateralnih privrednih i ekonomskih komora u Turskoj, Nemačkoj, Meksiku i na Balkanu.
Turski ministar industrije Fikri Išik pozvao je svoje kolege okupljene u grupi D-8 država (u kojoj su Bangladeš, Egipat, Indonezija, Iran, Malezija, Nigerija, Pakistan i Turska) da učestvuju u zajedničkom razvoju sopstvene marke automobila, prenosi turski nacionalni dnevnik Hurijet.
Cene nafte u padu uticale su da naftni gigant Royal Dutch Shell donese odluku o smanjenju investiranja u naredne tri godine za čitavih 15 milijardi dolara.
Međutim, u istom obaveštenju kompanija je izvestila da je u poslednjem tromesečnom periodu, tokom koga je i došlo do značajnog pada cene sirove nafte u svetu, zapravo zabeležila veliki rast profita: ostvarila je 4,2 milijarde dolara profita, u poređenju sa 2,2 milijarde u sitom periodu prethodne godine.
Takođe, zarada za čitavu 2014. godinu porasla je na 19 milijardi dolara, u poređenju sa 16,9 milijardi u 2013.
Razlog za takav dobar rezultat ipak leži u velikoj prodaji dela aktive kompanije, u vrednosti od oko 15 milijardi dolara, neposredno pre nego što su zabeležene rekordno niske cene nafte.
Izvor: BBC
Vlada Srbije je usvojila Program za rešavanje viška zaposlenih u postupku privatizacije za 2015. na osnovu kojeg će im biti isplaćena otpremnina od 200 evra po godini staža, objavljeno je u Službenom glasniku.
Željko Tomić i Budimir Jovanović iza sebe imaju višedecenijsko preduzetničko iskustvo a svoje kompanije vodili su od „malih privatničkih nogu“ do pune zrelosti velikog preduzeća. Tomićeva firma „OSA – Računarski inženjering“ i Jovanovićeva „Keramika Jovanović“, svaka u svojoj branši, prešle su taj put uprkos poslovnom ambijentu koji je „nudio“ političku nestabilnost, sankcije, hiperinflaciju i bombardovanje. U poslednjih deceniju i po suočavaju se i sa nemilosrdnom stranom konkurencijom u državi koja neefikasno sprovodi sopstvene zakone i, kao šlag na torti – dočekali su veliku svetsku ekonomsku krizu. Evo kako su te dve firme sve preživele i – porasle.
U razmaku od samo pet godina, osnovane su i „OSA – Računarski inženjering“ i „Keramika Jovanović“: „OSA“ kao jedno od prvih sto privatnih preduzeća registrovanih u Jugoslaviji 1989. godine, u vreme kada se njihov sektor još nije ni zvao IT, a Keramika 1994, kao preduzeće za trgovinu građevinskim materijalom domaćih proizvođača. Za tih pet godina raspala se SFRJ a velike nade i očekivanja posle pada Berlinskog zida u bivšoj jugosferi zamenili su ratovi i hiperinflacija. „OSA“ taj period preživljava obezbeđivanjem poslova u inostranstvu – što je recept za opstanak koji i dan danas primenjuju domaći proizvođači i prodavci kojima je srpsko tržište postalo pretesno zbog niske tražnje. Keramika Jovanović, sa druge strane, u svojim prvim danima svaštari i traga za delatnošću koja ima perspektivu kada, zahvaljujući spletu okolnosti u poslu koji je podrazumevao kompenzaciju, dolazi do veće količine keramičkih pločica – i shvata da tu leži budućnost firme. Tada, baš kao i danas, slažu se naši sagovornici, važilo je isto pravilo preživljavanja i rasta: ako želite da razvijate preduzeće, ne smete da svu dobit sa početka poslovanja potrošite na sebe i svoje potrebe. „OSA – Računarski inženjering smo osnovali i njen razvoj finansirali iz sopstvenih sredstava. U prvih 10 godina poslovanja nije bilo podele dividendi – sva sredstva su išla na razvoj kompanije“, objašnjava Željko Tomić, dok Budimir Jovanović naglašava da je ceo profit „Keramike Jovanović“ ulagan u širenje i razvoj kompanije. On upozorava da poznaje mnogo bivših preduzetnika koji su, kada su došli do prvih ozbiljnih zarada, trošili novac na skupocene automobile, stanove ili putovanja – i tako, zajedno sa svojim firmama, nestali iz poslovne arene.
Zeljko Tomić, OSA računarski inženjering
U nekim situacijama, međutim, sopstvena sredstva nisu dovoljna. „Ključni momenat za razvoj OSA-e bio je veliki posao koji smo dobili na tenderu 2002. godine, čija je vrednost prevazilazila naše finansijske mogućnosti za izdavanje bankarske garancije za avans i dobro izvršenje posla. Na sreću, imali smo banku koja je tada verovala u nas. Budućnost je pokazala da su bili u pravu“ priča Željko Tomić. Takvi potezi banaka kod nas su ipak retkost. Istraživanje USAID-ovog programa za bolje poslovanje u 2012. pokazalo je da je neadekvatan pristup izvorima finansiranja hronični problem koji utiče na najveći broj MSP u Srbiji. Tada je 60% anketiranih vlasnika MSP reklo da ne uzima zajmove iz formalnih izvora, a izračunato je da je procenat firmi koje imaju problema sa dobijanjem zajmova u Srbiji duplo veći od proseka u srednje razvijenim zemljama širom sveta. USAID je i ove godine ponovio poruku da je to i dalje jedno od glavnih ograničenja za rast preduzeća u našoj zemlji.
Odluka koja je ključno trasirala i dalji razvoj „Keramike Jovanović“ je da se uz trgovinu pozabave i proizvodnjom, ali opet ne na način tipičan za naš poslovni milje. „ Pre oko šest godina“ , kaže Budimir Jovanović, „procenili smo da nas klasična trgovina proizvodima domaće keramičke industrije sputava da se dalje razvijamo. Zaključili smo da bi proizvodnjom našeg brenda napravili ozbiljan iskorak, odvojili se od konkurencije i ostvarili veći prihod. Razvili smo brend pločica i kupatilskog nameštaja „Iberia“, koji su prema našim specifikacijama proizvodili „Toza Marković“, „Zorka-Keramika“ i privatna firma „Rovas“. Ta odluka rezultat je još jedne procene: da se ne isplati ulaziti samostalno u proizvodnju, ulagati velike sume u opremu i postrojenja kada na našem tržištu već postoje kvalitetni proizvođači čiji kapaciteti nisu uposleni.
Budimir Jovanović, „Keramika Jovanović“
U „Keramici“ se, inače, barata veoma pouzdanim procenama, a deo poslovne politike je i da se naručuju ili samostalno rade ekonomske analize kretanja u branši, kao i u domaćoj i privredama regiona, gde izvoze u svih 11 zemalja, od Slovenije do Albanije i Grčke. Uz pomoć analiza i prognoza, oni su izbegli još jednu pošast domaćih firmi: preinvestiranje. „U začarani krug pozajmljivanja i nelikvidnosti upadne se lako kada su vremena „dobra“, upozorava Jovanović. „Dosta naših kompanija se zaduživalo i sagledavalo svoj razvoj u kontekstu godina koje su prethodile krizi. Rast je kod nekih bio i 10% ili 15% na godišnjem nivou i njihovi vlasnici su računali da će tako biti i u narednim godinama. Rezultat takvog pristupa poslu? Kompanije koje nisu imale rezervne pozicije, poslove ili izvore kapitala nisu mogle da prežive 2008. i dolazak velike svetske krize.“
Rastući, preduzeća se menjaju spolja kao i iznutra, a naši sagovornici koji su bukvalno gledali kako iz mikro projekta sa dva-tri zaposlena izrasta kompanija srednje veličine, podsećaju da postoje još dva neophodna preduslova za rast – da sistem upravljanja kompanijom bude u isto vreme efikasan i prilagodljiv okolnostima i da ima dovoljno odgovarajućeg kadra. Željko Tomić, čija je OSA nedavno proslavila 25 godina poslovanja, potvrđuje da je on sa svojim timom prošao kroz sve faze karakteristične za preduzetničke poduhvate, te rast i razvoj privatnih kompanija: isprobali su i izrazitu centralizaciju, neformalizam kao i decentralizaciju upravljanja uz formalizaciju postupaka, procedura i poslovnih procesa. „Ključni izazovi nas tek očekuju u tranziciji sa vlasničkog upravljanja ka profesionalnom menadžmentu“, i najavljuje još jednu fazu. Sa kadrovima koji su, kako i sam voli da kaže, ključna komponenta uspeha u IT sektoru, nije imao problema i sa ponosom ističe da je OSA odškolovala stručnjake koji danas rade širom sveta u vrhunskim kompanijama.
„Keramika Jovanović“, međutim, nije te sreće. „Mi smo u poslednjih pet-šest godina primili desetak mladih ekonomista, sa visokim prosekom, sa državnih fakulteta – ali koji nisu proveli dan u nekom preduzeću. Puno vremena smo izgubili sa nekim ljudima za koje se kasnije ispostavilo da ne mogu da rade to za šta smo ih zaposlili. Kako država već deceniju i po ne radi gotovo ništa po pitanju prilagođavanja školskih programa potrebama privrede, mi smo morali da preuzmemo ulogu škola“ priča Budimir Jovanović. On upozorava da „Keramika“, kao i druga domaća preduzeća prosto vape za srednjim i višim menadžerskim kadrom koga jednostavno nema dovoljno. „ Zamislite koliki je hendikep za naše firme, koje postoje 15-20 godina, kada nam se pojavi konkurencija u obliku firmi koje postoje po čitav vek i gde je do savršenstva doveden proces „proizvodnje menadžera“. U njihovim zemljama znate da ćete naći dobrog menadžera ukoliko ponudite odgovarajuću zaradu, ali ovde plate ima ali menadžera nema“. Naš sagovornik poziva državu da deluje pre nego što bude prekasno, jer konkurencija ne čeka ni na koga.
INFO TABELA:
„Keramika Jovanović“: osnovana 1994. Dvojica zaposlenih. Danas: 60 zaposlenih, 223 miliona dinara dobiti u 2013.
„OSA računarski inženjering“: Osnovana 1989. Trojica zaposlenih. Danas: 40 zaposlenih, 141 milion dinara dobiti u 2013.
Milica Rilak
broj 112/13, decembar 2014/januar 2015