“Odvešću te do rane Grčke, neće trajati dugo”. Visok, mišićav i tamnoput, Antonis je čovek koji nije sklon preterivanju ali je, prema spostvenom priznanju, veoma ljut. Sada, gledajući u retrovizor – samo nekoliko dana pre izbora koji bi mogli da održe ili raskinu atinske veze sa EU – ne krije koliko je razjaren. “Ovoj zemlji se dogodila katastrofa”, govori. “Naši političari, Evropa i MMF su nam oduzeli snove.”
Slajder
Jedna od najvećih naučnih studija o uticaju muzike na ljudski mozak dosad sprovedenih zaključuje da učenje i vežbanje muzičkih veština ne samo da povećava muzičke spososbnosti dece učenika, već doprinosi njihovom ispravnom emotivnom i ponašajnom sazrevanju, prenosi Vašington Post.
Studija Univerziteta medicine u Vermontu pokazala je da su čak i ona deca koja u svom odrastanju nisu mnogo odmakla od učenja osnovnih pesmica u vrtiću i uspavanki imala od toga značajne razvojen koristi. Stoga, pružanje srednjeg i visokog muzičkog obrazovanja može biti jedan od najefikasnijih načina da se učenicima obezbedi put ka uspešnom životu u zrelom dobu.
Profesor Džejms Hudžjak i njegove kolege su analizirali rezultzate skeniranja mozga kod 232 dece uzrasta od 6 do 18 godina, tražeći povezanost između muzičkog treninga i gustine korteksa. Jedno prethodno istraživanje je ukazalo na to da anksioznost, depresija i problemi u pažnji imaju veze sa gustinom korteksa.
„Ustanovili smo da što je neko dete izloženije muzičkom vaspitanju i treningu, to ono ima bržu i bolju organizaciju korteksa u osobinama održavanja pažnje i upravljanja emocijama“, istakao je Hudžjak.
Istraživači iz Vermonta ubeđeni su da izloženost muzici i učenje sviranja nekog muzičkog instrumenta može pomoći u lečenju nekih kognitivnih poremećaja, kao što je ADHD.
Međutim, ovo istraživanje je zapravo podvuklo jednu poražavajuću činjenicu vezanu za američki školski sistem: čak tri četvrtine srednjoškolaca u Sjedinjenim Državama uopšte ne dobija ni najosnovnije obrazovanje iz muzike, ili bilo koje druge umetnosti.
Sabor Hrvatske prihvatio je u petak izmene Zakona o potrošačkom kreditiranju kojima se kurs švajcarske valute u narednih godinu dana fiksira na 6,39 kuna, na teret finansijskih institucija.
Fiksiranje kursa odnosi se na sve korisnike kredita u francima i one s valutnom klauzulom u toj valuti, bez obzira na iznos i vrstu kredita.
Vlada levog centra takvu meru predložila je da bi se pomoglo korisnicima stambenih kredita vezanih uz franak usled iznenadnog, velikog povećanja kursa švajcarske valute.
Za vladin predlog glasalo je 85 poslanika, jedan je bio protiv, a jedan suzdržan.
Uoči glasanja, Vlada je Saboru uputila amandman koji predviđa da se izmena zakona, umesto na kredite do miliona kuna (130.000 evra), odnosi na sve ugovore o kreditu vezane uz franak bez obzira na iznos, što je takodje prihatila većina poslanika. Kredita u vrednosti iznad miliona kuna ima 2.600.
Izvor: Beta
Upravni odbor Udruženja banaka Srbije, na sednici održanoj 23. januara 2015. godine, razmatrao je situaciju u bankarskom sektoru Srbije, sa posebnim osvrtom na efekte jačanja švajcarskog franka na sve učesnike u finansijskom sektoru.
Evropska komisija je saglasna s ocenom Evropske energetske zajednice (EZ) da sadašnji plan reorganizacije Srbijagasa „ostavlja otvorena mnoga pitanja“ i da će se promene unutar te kompanije imati u vidu kad Srbija dođe do otvaranja poglavlja o energetici u pregovorima o članstvu s Evropskom unijom. To je 23. januara agenciji Beta rekla portparolka Komisije u Briselu Maja Kocijančić, prenevši stav EK da se mnoga otvorena pitanja tiču „druge faze restrukturiranja Srbijagasa“, a to znači razdvajanja sektora unutar te kompanije i podelu na snabdevanje i isporuku gasa.
„Još su nejasne pojedinosti plana koji bi Srbiji omogućio da se usaglasi Treći energetski paket (EU i EZ) s unutrašnjim tržištem gasa i krene u rešavanje preostalih pitanja u sklopu Drugog energetskog paketa“, stav je Evropske komisije.
Kocijančić je prenela i da će „Evropska komisija uzeti u obzir i stanje u postupku restrukturiranja Srbijagasa kad se bude ocenjivalo da li je Srbija spremna da otvori poglavlje energije u pregovorima o članstvu“.
„Evropska komisija zato poziva Srbiju da bez odlaganja završi prvu fazu tog postupka – finansijsko restrukturiranje Srbijagasa, a da uporedo s Energetskom zajednicom razjasni one elemente druge faze koji moraju biti rešeni da bi se obezbedilo podudarnost obaveza Srbije prema Energetskoj zajednici“, koja obuhvata države EU i druge evropske zemlje, a čiji je ugovorni član i Srbija.
Usaglašavanje plana reogranizacije Srbijagasa s odredbama EZ i Trećeg energetskog paketa je i Evropska banka za obnovu i razvoju postavila kao uslov za dodelu kredita od 60 miliona evra za izgradnju gasne konekcije Srbije sa Bugarskom.
Vlada Srbije je u decembru 2014. usvojila plan za Srbijagas sa rokovima usklađivanja sa evropskim propisima u dve faze, do kraja juna 2015. i do kraja juna 2016. Plan predviđa da se to državno preduzeće pretvori u holding sa dve jedinice – za transport i snabdevanje gasom.
U Sekretarijatu Energetske zajednice ocenjuju da taj plan za Srbijagas predviđa pravno razdvajanje delatnosti u tom državnom preduzeću, ali da ne predviđa na dovoljno precizan način funkcionalno razdvajanje u skladu s propisima EU.
Zbog tih nedostataka Sekretarijat Energetske zajednice je zatražio od Srbije da do 12. marta dostavi „detaljan akcioni plan koji će obezbediti da se pravno i funkcionalno razdvajanje operatera sistema za transport gasa potpuno uskladi sa propisima Energetske zajednice najkasnije do 30. juna 2015. godine“.
Jedna od zamerki je i to što plan „ne priprema teren“ za razdvajanje delatnosti u skladu sa Trećim energetskim paketom već umesto toga postavlja „nelegalne preduslove“, pošto se rokovi za razdvajanje delatnosti u skladu sa Trećim energetskim paketom povezuju sa izgradnjom novog pravca snabdevanja gasom.
Zamenik direktora Sekretarijata te organizacije Dirk Bušle (Buschle) je u izjavi portalu EurAktiv Srbija i agenciji Beta upozorio da bi neusklađivanje sa evropskim propisima kada je reč o operaterima gasa, Srbijagasu i Jugorosgasu, moglo da se odrazi na pregovore o članstvu Srbije u EU i da bude merilo za otvaranje pregovora u oblasti energetike.
Srpske vlasti su saopštile da će prihvatiti sve sugestije Energetske zajednice u vezi sa planom restrukturiranja Srbijagasa ističući pritom da ta organizacija nije dovela u pitanje sam plan već da traži spisak operativnih mera pre svega za funkcionalno razdvajanje delatnosti u preduzeću.
Ministar energetike Srbije Aleksandar Antić je saopštio da će Ministarstvo energetike prihvatiti sve sugestije Sekretarijata evropske energetske zajednice.
Šefica tima za pregovore o članstvu Srbije s EU Tanja Miščević izjavila je 22. januara da je plan za restrukturiranje Srbijagasa u skladu sa zahtevima Evropske energetske zajednice i da to telo samo traži doradu tog plana, a u skladu sa rokovima, uz dodatne podatke, pojašnjenja i dovršenje plana.
Pozadina priče
Obaveza Srbije je da od 1. januara 2015. primenjuje Treći energetski paket koji, između ostalog, predviđa dalje razdvajanje delatnosti u kompanijama koje se bave proizvodnjom, prenosom i snabdevanjem strujom ili gasom, kao i omogućavanje pristupa mreži za treću stranu.
Dosadašnji srpski Zakon o energetici koji je donet 2011. obuhvata ceo Drugi energetski paket EU i delove Trećeg paketa koji nisu podrazumevali velike organizacione promene ili ulaganja. Novi zakon koji je usvojen 29. decembra 2014. treba da omogući punu primenu Trećeg energetskog paketa.
Srbija jeu skladu sa Drugim energetskim paketom dužna da delatnosti razdvoji na pravnom i funkcionalnom nivou, što je obaveza koja potiče iz 2007. Treći energetski paket predviđa i vlasničko razdvajanje.
Izvor: EurActiv
Oni govore različitim jezicima, potiču iz različitih sredina, ali svi imaju istu poruku frustracije koja preti da prekroji evropsku političku mapu u narednoj godini. Počevši od grčkih izbora u nedelju (25.jan 2015) i idući na zapad ka Irskoj preko Britanije i Španije, ankete pokazuju da će se bes Evropljana ispoljiti na pitanjima sve raširenije nejednakosti prihoda i rekordne nezaposlenosti, sve do problema s useljenicima.
Za atinsku penzionerku Irini Smirni, poslednja kap u čaši bio je trenutak kada je prošle godine njena mlađa ćerka izgubila posao u grčkoj vladi. Za dablinsku cvećarku Nikolu Džons, taj momenat je bio kada njen posao nije mogao da isplati troškove zakupnine. „Plaćamo, plaćamo, plaćamo“, ponavlja Smirni koja ima 73 godine.
„Naša domovina nas, nažalost, unazađuje – bedne plate, mizerne penzije – a mi tražimo nešto bolje.“Engleski elektrotehničar Dejvid Lidl želi da (na vlast) dođe neko bi se zauzeo za ljude poput njega, a ne za neke imigrante ili muljatore koji se laktaju. Virdžinija Sančez, neplaćeni univerzitetski istraživač iz Madrida kaže da joj je već dosadilo to što političari izneveravaju svoja obećanja, jer nisu u stanju da poboljšaju njene poslovne i životne izglede.
„Stalno se pomeram s mesta na mesto, jer ne postoji ništa drugo što bih mogla da učinim“, kaže Sančezova koja ima 23 godine, koja je prošle godine diplomirala biologiju.
Izgubljeni građani
Nezadovoljstvo onim što se vidi kao vladajuća elita i osećaj zapostavljenosti je danas sve prisutniji u ovom sve globalnijem svetu: ovakve žalbe mogu se čuti širom Evrope i na različitim polovima političkog spektra, dok se Stari kontinent bori za oporavak od uzastopnih talasa finansijske i ekonomske krize koji ga pogađaju.
„Političke elite su izgubile pojam i svest o svojim građanima, koji se osećaju nesigurno usred svih ekonomskih i socijalnih pritisaka“, rekla je Danijela Švarcer, direktorka Nemačkog Maršalovog fonda za Evropu sa sedištem u Berlinu. „Postoji trend rastućeg preispitivanja političkog establišmenta širom Evrope“, dodaje Švarcerova.
Predsednik Evropske centralne banke Mario Dragi je danas (22.jan) trebalo da objavi najnovije mere monetarne politike za podsticanje privrednog razvoja u regionu evra, ubrizgavanjem svežih 1,3 biliona evra u finansijski sistem. Malo je verovatno da će napraviti dovoljno velike promene da bi Evropljane uspeo da odvrati od protestnog – revanšističkog – ponašanja na predstojećim na izborima.
Rezultat je da ljudi napuštaju stranke koje su bile u vlasti, one koji su se smatrali bezbednima dok su ih predvodili poverioci, investitori i evropske birokrate.
„Ako evropska umerena struja ne nastupi zajedno i ne promeni stanje stvari na smislen način, verujem da postoji rizik da političke ekstremisti postanu najveća pretnja po evro“ – ovo je izjavio Rej Dalio, osnivač i većinski vlasnik 160 – milijardi dolara „teškog“ hedž fonda Bridžvoter Asosijets, tokom panel diskusije u četvrtak (22.jan) na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, u Švajcarskoj.
Ovog vikenda Smirni će glasati za Sirizu, koja se obavezala da će sprečiti dalje sprovođenja sadašnjih mera štednje, vezanih za finansijsko spasavanje Grčke. Izgleda da bi ova partija mogla da zbaci sadašnju vladu, nakon što je 2012. umalo pobedila. Lidl je svoje poverenje poklonio stranci koja je protiv useljenika, engleskom UKIP-u (Stranka za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva), uoči izbora 7. maja.
Raspad Evrope
Sančezova kaže da španski Podemos pruža nadu – ova partija osnovana je tek prošle godine i na vrhu je po broju simpatizera po istraživanjima javnog mnjenja uoči izbora krajem ove godine. Irski Šin Fejn čini isto za dablinsku cvećarku Nikolu Džons. Irski izbori će se održati najkasnije u aprilu naredne godine.
„Osnovna struja migracije birača započinje u Grčkoj a odražava se na drugim mestima“, rekao je Jens Bastijen, ekonomista i bivši član grčke radne grupe u Evropskoj komisiji. „Ako pogledate šta se može desiti u Britaniji ili Španiji, a vi do tada već imate Sirizu na vlasti, videćete jednu sasvim drugačiju Evropu.“
U ekstremnom slučaju, predstojeći period bi mogao postaviti temelje grčkog napuštanja evra i britansko odustajanje od Evropske unije, rušeći decenije integracija od Drugog svetskog rata naovamo. U najmanju ruku, izbori u ovim EU zemljama verovatno će uzrokovati veliko talasanje kroz parlamente i finansijske institucije.
U poslednjih godinu dana, evro je pao za više od 14 odsto u odnosu na dolar. Na drugim valutnim tržištima, trgovci očekuju da funta reaguje na politička natezanja nakon predstojećih majskih izbora, sa podrazumevanom promenom cena u odnosu na dolar u narednih šest meseci, penjući se na najviši nivo od juna 2012.
Jak stomak
Troškovi grčkih pozajmica, koje su izazvale dužničku krizu na čitavom kontinentu, ponovo rastu. Prinos na desetogodišnje državne obveznice skočile su iznad 10 odsto ovog meseca, po prvi put od septembra 2013.
„Evropski politički rizici čine da investitorsko okruženje bude samo za one koji imaju dovoljno hrabrosti i „jak stomak“ da se dugoročno nose sa ovim problemom“, rekao je Skot Mekdonald, šef istraživanja u MC Asset Management Holdings LLC, investiciona kompanija iz Stemforda, Konektikat, koja ima 400 miliona dolara aktive.
„Evropljani se suočavaju sa svetom koji je okrenuo naglavačke, počev od 2008. i verovatno će tako biti i narednih nekoliko godina. „Ostalo je još samo tri dana do grčkih izbora a Siriza vodi u svim anketama ispred premijera Antonisa Samarasa i njegove Nove demokratije. Socijalistička partija PASOK jedva će „nagrebati“ četiri odsto, i to nešto više od pet godina otkad je pobedila na izborima.
Jedini izbor
Nakon što je prošli put glasala za Novu demokratiju, Smirni se prebacila na PASOK jer je ova stranka trošila novac na plate državnih službenika, čime je bio obezbeđen život njene porodice. Smirni kaže da joj je preostao samo jedan izbor. Siriza će „napraviti promenu i možda krenuti ka nečemu boljem“, rekla je ona.
Grčka ekonomija se smanjila za četvrtinu, ili oko 50 milijardi evra (58 milijardi dolara), tokom šestogodišnjeg recesije koja samo što se okončala 2014. Nezaposlenost i dalje premašuje 25 odsto, pri čemu preovlađuju žene. Istraživanjem 1.000 grčkih domaćinstava sprovedenom od strane najvećeg udruženja za mala preduzeća u zemlji utvrđeno je da 47 odsto ispitanika kaže da njihovi prihodi ne pokrivaju njihove potrebe.
Smirni i njen suprug se oslanjaju na svoje penzije od 650 evra mesečno. Njihova mlađa ćerka bije bitku kao samohrana majka sa dvoje dece nakon što je otpuštena s posla u Ministarstvu kulture – ove redukcije državne administracije deo su otpuštanja koje su Grčkoj naložili međunarodni kreditori, a u zamenu za spasonosne finansijske injekcije.
Lider Sirize Aleksis Cipras, koji je sa svojih 40, vršnjak ćerke Smirni, izjavio je da će ovi izbori otvoriti put za promenu politike širom Evrope i da će potom uslediti trijumf Podemosa u Španiji, a potom i Šin Fejna u Irskoj.
Finansijsko iscrpljivanje
On je ovog meseca rekao da Grčka neće moći da otplati svoj dug sve dok njeni poverioci nastoje da je fiskalno uguše i potope i signalizirao da namerava da poveća državnu potrošnju. Istraživanje koje je Evropska unija objavila u decembru prošle godine pokazalo je da je nezaposlenost ostala najvažniji problem na nacionalnom nivou za sve građane EU, dok je zabrinutost zbog stagnacije privrede na drugom mestu. Osećaj da najgore tek dolazi kada je u pitanju tržište rada je većinska ocena u desetak zemalja.
Španija ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropi posle Grčke, a njen visokoobrazovani kadar koji govori više jezika, bezuspešno traži posao. Sa nivoom od oko 24 procenata, španska nezaposlenost je četiri puta veća od britanske i skoro je dvostruko veća nego u susednoj Portugalije, gde su takođe ove godine zakazani izbori, doduše bez ovakvih političkih implikacija.
Sančez, istraživačica iz Madrida će glasati za Podemos, čiji je osnivač univerzitetski predavač sa konjskim repom, Pablo Iglesias. Kao i mnogi Španci u njenim godinama, ona živi sa roditeljima koji je pomažu. Ona planira da napusti zemlju da bi studirala u inostranstvu od naredne školske godine.
Španski politički poredak
„Veoma je depresivno da ako ste studirali četiri godine da bi ste dobili akademsko zvanje, i platili za to, sada nemate mogućnost da pronađete zaposlenje“, rekla je ona reporteru u madridskom kafiću gde je sedela sa svojom prijateljicom Marijom Villar na kafi. „Jednostavno, tu nešto ne valja.
„Pojava Podemosa je okrenula naglavce politički poredak u Španiji, a Narodna stranka predvođena premijerom Marianom Rahojem i opozicioni socijalisti se žure da odgovore. Te dve partije se na vlasti smenjuju već 32 godine.
Vilar je napustila Španiju 2013. kada je nezaposlenost mladih premašila 50 odsto, da bi studirala u SAD. Obe devojke su bile u grupi demonstranata koji su okupirali centralni trg Madrida, Puerta del Sol , 2010. godine, u znak protesta zbog mera štednje i one vide Podemos kao bolje organizovanu verziju tog pokreta.
„Ako Podemos pobedi, ja ću se vratiti“, rekla je Vilar, koja takođe ima 23 godine kao i njena prijateljica. „To bi bilo kao kada je izabran Obama u SAD, možda se u realnom životu ne bi promenilo mnogo toga ali bi sama činjenica da bi lider Podemosa došao na vlast, bila dovoljno značajna.“
Englesko pivo
Kao i mnogi Grci ili Irci, obrazovani i kvalifikovani Španci napuštaju svoju zemlju dok se siromašniji migranti, često iz bivših komunističkih zemalja, doseljavaju.
Taj fenomen se oseća posebno akutno u Velikoj Britaniji, gde je tradicionalna dominacija konzervativaca i laburista poremećena pojavom Stranke za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva, ili UKIP, koja se protivi članstvu u EU. Povećanje popularnosti UKIP, uz sve veću podršku Zelenim i škotskim nacionalistima, znači da bi britanski izbori u maju verovatno mogli proizvesti najfragmentisaniju vladu od 1970-ih.
Lidl, 57, je glasao za konzervativce, predvođene premijerom Dejvidom Kameronom, na svim izborima do sada. Iako je Kameron obećao referendum o članstvu u EU ako pobedi, Lidla više privlače poruke UKIP. On kaže da je lider UKIP Nigel Farage, privatno obrazovani bivši berzanski trgovac metalom koji sebe predstavlja kao čoveka koji pije pivo i iz naroda je, više „njegov tip čoveka“.
Poljski izazov
Bivši vojnik koji je četiri puta služio u Severnoj Irskoj tokom tamošnjeg sukoba, Lidl ima dva sina. Stariji, 30, radi u maloprodaji u Nemačkoj. Njegov 27-godišnji brat zarađuje novac u Londonu podižući skele na građevini i mora da se nosi sa poljskom migrantskom konkurencijom.
„Sve ostale stranke su izgubile dodir sa ljudima“, rekao je Lidl ispijajući čaj u pabu u kojem radi njegova žena, u Čatamu, gradu u južnoj Engleskoj, u kojem je UKIP najpopularnija stranka. „Voleo bih da vidim sveobuhvatnu promenu, i da političari više rade za ljude kao što sam ja. Ja sam po zaradi “srednjak” a mi smo ti koji stalno treba da podnose udare.“
Otkad su dobra vremena naglo okončana 2008. godine, Velika Britanija, Grčka, Španija i Irska su ili sam ili uz pomoć MMF, Evropske centralne banke i Evropske komisije morale da spasavaju sopstvene banke. Ove tri institucije su u ovim zemljama sprovele mere štednje u visini od 400 milijardi dolara.
Izneverena obećanja
U Irskoj, većina anketa pokazuje da se Šin Fejn bori za vođstvo, udarajući na dve partije koje su u prethodne 93 godine naizmenično držale vlast, od sticanja nezavisnosti na ovamo. Bivše političko krilo Irske republikanske armije je sebe rebrendiralo kao najistaknutijeg protivnika štednje i povećanja poreza. Vodi ga Geri Adams, Severno irski političar koji je jednom bio sinonim za konflikte u Belfastu.
Džons, 39, koja vodi cvećaru u predgrađu Dablina je 2011. glasala za Laburističku partiju, koja je deo vladajuće koalicije u Irskoj, a sada je za Šin Fejn. Ona i njen muž, koji imaju troje dece, su nekada posedovali sopstvenu radnju pre nego što su upali u dugovanja za zakup prostora.
„Već́ina njih je doživela da obećanja koja su im bila data budu izneverena“, kaže Džons, dok obmotava ukrasnom trakom buket od hrizantema, ruža i ljiljana. „Ovo je vreme nestajanja iluzija, velika promena. To je veoma teško.“
Ljudi su iscrpljeni
Svi ovi pomaci mogli bi dovesti do najveće promene političkog ustrojstva u Evropi, do koga će, umesto kroz sukob ideologija doći tako što će postojeći poredak skinuti veoma različite grupe nezadovoljnih ljudi.
„Legitimna očekivanja ljudi su izneverena,“ kaže Alan Ahern, bivši ekonomista u Federalnim rezervama koji je savetovao irsko ministarstvo finansija od 2009. do 2011. godine. „Ljudi mogu to da tolerišu na kratak period, ali oni moraju da budu u stanju da vide da dolazi oporavak, a ne vide. A kada ne mogu da vide oporavak, oni se okreću alternativama.“
Irski ministar finansija Majkl Nunan kaže da vidi da su se ljudi tokom sedam godina krize mentalno potrošili i više nisu spremni da prate aktuelnu političku klasu.
“Ljudi postaju iscrpljeni i umorni”, rekao je on na konferenciji za štampu ove nedelje u Dablinu. “Imamo samo jedan život i ako je ljudima čitava decenija oduzeta zbog lošeg ekonomskog upravljanja, onda nije čudno što oni gube veru, a vlade podršku.”
Maria Petrakis, Donal Griffin, Ben Sills, Thomas Penny (Bloomberg)
Grci 25. januara idu na izbore na kojima će se odlučiti i kako će se upravljati dugom zemlje čija je ekonomija znatno oslabljena nakon šest godina recesije. Nova istraživanja javnog mnjenja ukazuju na pobedu Sirize, partije radikalne levice koja traži od međunarodnih kreditora oprost dela duga i bolje uslove otplate jer smatra da važeći uslovi mogu da uruše oslabljenu grčku ekonomiju. Siriza takođe ne želi da pregovara sa kreditorima iz „trojke“, već direktno sa vladama članica zone evra. Istovremeno konzervativci, koji su raspisali izbore nakon što nisu dobili podršku za izbor predsednika, ocenjuju da su sprovedene reforme unapredile grčku ekonomiju i navode da je dug održiv i da će biti isplaćen u potpunosti.
Dug Grčke u 2014. dostigao je 320 milijardi evra ili gotovo 30.000 evra po stanovniku. Iako je zvanična Atina pre tri godine sa privatnim kreditorima postigla sporazum o restrukturiranju duga, njena ekonomija je tokom recesije izgubila četvrtinu na vrednosti i pala na 188 milijardi evra godišnje, čime je otplata duga otežana.
Grčka je dobila gotovo sav novac iz spasilačkog pakate zajmova i nada se da će preći na podršku u vidu predostrožne kreditne linije a računa i na postepeni povratak na tržišta.
Prognozira se da će Grčka u 2015, nakon godina pada privrednih aktivnosti, ubeležiti ekonomski rast od gotovo 3% i imati uravnotežen budžet.
Izbori
Mandat konzervativnog premijera Antonisa Samarasa trebalo je da traje do sredine 2016, ali je morao da raspiše vanredne izbore pošto opozicione partije nisu podržale njegovog kandidata za predsednika.
Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da Samarasovi konzervativci zaostaju za Sirizom, strankom radikalne levice, i da ne uspevaju da smanje razliku jer birači teško žive zbog mera štednje uvedenih u zamenu za spasilačke zajmove međunarodnih kreditora.
Konzervativci kažu da su reforme usmerene na smanjenje troškova modernizovale ekonomiju Grčke nakon višegodišnjeg preteranog zaduživanja i ističu da je nacionalni dug na održivom nivou i da će biti otplaćen u potpunosti.
„Pre nekoliko meseci spremali smo se da 2015. započnemo sa poverenjem. Sada su nas uvukli u izbore a zemlju u neizvesnost“, rekao je nekoliko dana pred izbore Samaras na skupu sa poslovnim liderima.
Oprost duga
Siriza traži da ostale članice zone evra oproste Grčkoj barem polovinu novca koji je od 2010. dobila iz spasilačkih zajmova, što bi bio ustupak poput onog koji je Zapadna Nemačka dobila posle Drugog svetskog rata.
Harizmatični lider Sirize Aleksis Cipras (40) zalaže se za konferenciju o dugu na nivou zone evra i tvrdi da će insistiranje na otplati celog duga pod uslovima kakvi su sada uništiti grčku ekonomiju i biti kontraproduktivno.
Ta stranka traži kratkoročnu pomoć u vidu zamrzavanja plaćanja kamata i dugoročnu u vidu restrukturiranja duga iz spasilačkog paketa zajmova i otplate vezane za tempo ekonomskog rasta.
Sirizin stručnjak za ekonomsko planiranje Giorgos Statakis veruje da bi novi sporazum bio moguć do kraja 2015. Međutim, kako dodaje, Ciprasova vlada više ne bi pregovarala sa „trojkom“ – predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Evropske unije i Evropske centralne banke, već direktno sa vladama.
„Sve mere koje bi preduzeli bile bi zasnovane na novom aranžmanu sa Evropljanima. Verujem da sporazum može da bude postignut vrlo brzo“, rekao je Statakis za agenciju AP.
Atina od 2010. sprovodi stroge mere štednje, što je bio uslov međunarodnih poverioca koji su joj zauzvrat dali pomoć u vidu zajmova u vrednosti od 240 milijardi evra. Zemlje zone evra najvećem delom poseduju grčki dug, što direktno, što preko Evropskog fonda za finansijsku stabilnost.
Nade u kompromis
Analitičari su u sve većem broju uvereni da ima mesta pregovorima, što deluje umirujuće na tržišta koja su burno reagovala na raspisivanje izbora u Grčkoj.
„Ekstremni stavovi raspiruju strepnju i u ovom trenutku imamo političku nestabilnost i dva naizgled različita gledišta o tome kako dalje sa grčkom krizom“, istakao je nezavisni ekonomista Vagelis Agapitos dodajući da on lično smatra „da dve pozicije nisu tako različite“.
Sirizi će verovatno biti potreban koalicioni partner da bi vladala, što znači da bi mogla da malo ublaži svoje pozicije.
Kako navode analitičari, situaciju dodatno komplikuje to što kreditori sada mogu manje da utiču na Grčku koja ide ka budžetskom suficitu dok je verovatnoća da rizik od bankrota u Atini deluje na druge članice zone evra manji.
Kreditori ne strahuju
Lideri EU i MMF kažu da će tražiti od Grčke da ispuni ono na šta se obavezala ali odbacuju strahovanja od izlaska te zemlje iz zone evra.
Grčkoj su lideri zone evra već obećali bolje uslove otplate duga kao odgovor na izbalansirani budžet, čime se novoj vladi daje i malo „manevarskog prostora“.
Analitičar nezavisnog ekonomskog instituta Brigel (Bruegel) sa sedištem u Briselu Žolt Darvaš izračunao je da bi uz relativno male izmene postojećeg aranžmana o dugu Grčka mogla da uštedi gotovo 32 milijarde evra ili 17% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Izmene podrazumevaju kombinaciju dužeg perioda otplate i fleksibilniji sistem kamata koji bi umanjio mali profit koji još dobija većina kreditora zone evra.
„Neki kažu da to nije dovoljno i da Grčkoj treba više. Ja mislim da je 17% BDP sasvim dovoljno. Mislim i da bi Siriza, ako bi to postigla, mogla da kaže da je ispunila ono što je obećala“, zaključio je Darvaš.
Izvor: AP, Euroactiv.rs
Velika stopa nezaposlenosti, mala ulaganja u infrastrukturu te izostanak strukturnih reformi i dalje su glavne slabosti globalne ekonomije, čulo se juče na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu.
Axel Veber, predsedavajući švajcarske UBS banke rekao je da je „švajcarska Nacionalna banka povukla najbolji mogući potez odustajući od fiksnog kursa između eura i franka. Međutim to svakako neće ići u nedogled. Pre ili posle ponovo će se vratiti na fiksni kurs. Da li za godinu dana ili manje, teško je u ovom trenutku reći“.
Govoreći o problemima povećanja zaposlenosti prisutni su se složili da je ključ u razvoju infrastrukture. Medjutim, ne može se očekivati ulaganje u infrastrukturu ukoliko ukupan ekonomsko politički ambijent nije odgovarajući a gro investicija (preko 1,4 biliona dolara) danas zavisi od kapitala koji u svojim rukama drže tzv „sive banke“ (institucije koje funkcionišu kao banke ali formalno nisu kao takve registrovane).
„To konkretno znači“, rekao je Axel Veber „da je Evropska centralna banka na čelu sa Mariom Dragijem ponovo kupila vreme političarima uvođenjem programa kvantitativnog popuštanja. Tenzije na finansijskom tržištu su splasnule ali se mi ponovo nalazimo u istoj ili sličnoj situaciji kao pre godinu dana. Opet moramo da čekamo da političari odrade svoje. Evropa nema jedinstvenu fiskalnu politiku već je ona još uvek na nivou nacionalnih vlada i centralnih banaka.“
„Moraju političari da odrade neophodne strukturne reforme od tržišta rada do penzionih fondova, od podsticanja investicija u razvoj novih inovativnih malih i srednjih preduzeća do konačnog formiranja jedinstvene fiskalne politike EU. Mi još uvek nemamo do kraja integrisanu, ujedinjenu EU. Ne može monetarna politika da bude jedinstvena, kao što je sada, kroz ECB, a da nam je fiskalna politika i dalje u rukama nacionalnih država. Znači moraju da se ubrzaju i odrade strukturne reforme. Nema se vremena za čekanje. “
Osnovni problem ne samo u Evropi već i na globalnom nivou svi učesnici sesije vide u slabim političkim strukturama.
Zamenik direktora MMF-a Min Cu naglasio je da veruje u spremnost i FED-a i ECB i Japanske centralne banke da se spreči pojava tzv „valutnog rata“ dolara, eura i jena jer je to u interesu svih.
Ali, najveći problem i dalje su političke strukture koje više pažnje posvećuju svom reizboru nego sprovođenju nužnih reformi. A tržišta neće moći dugo da čekaju političare.
Govoreći o Kini i Indiji prisutni su naglasili „vidljivo poboljšanje i lagani rast ekonomija“.
„Možemo da govorimo o Kini šta želimo, ali jedno je sigurno – oni polagano rade i kreću se u dobrom pravcu“ rekao je Min Cu i dodao: „Sprovođenjem neophodnih reformi smanjili su investicije u nekretnine ali su povećali servisne usluge. Znači, oni u hodu rešavaju jedan po jedan problem. U drugim regionima sveta problem je pre svega politički kao i činjenica da se uglavnom sve vrti oko odluka centralnih banaka a one su mahom okrenute nacionalnim ili regionalnim problemima a ne globalnim. Sa druge strane centralne banke mogu da vode monetarnu politiku ali ni tu nisu svemoguće ako drugi segmenti državne uprave ne rade svoj posao.“
Zoran Vitorović, Davos
Španci rade sat duže, ali ne i bolje od svojih evropskih kolega, na posao dolaze zlovoljni i bunovni i doživljavaju ga kao kuluk. Država, kompanije i stručnjaci pokušavaju da shvate uzrok ovakvog stanja koje između ostalog obara prirodni priraštaj nacije. Sve opcije su na stolu: od pozivanja na diktatora Franka, klišee, predrasude, jake ekonomske interese i smele eksperimente, piše El Pais.
Na marginama Svetskog ekonomskog foruma u Davosu potpisan je juče protokol o saradnji švajcarske Nacionalne Banke i Narodne banke Kine u vezi osnivanja kineske Renminibi kliring banke u Cirihu. Za ove potrebe kineska strana će izdvojiti u početku 50 milijardi renminibija (21 milijarda franaka) sa opcijom da se to poveća na 500 milijardi u nekoliko narednih godina.
Odgovarajući na pitanje „Kako razumeti internacionalizaciju kineske valute?“ kineski premijer Li Kećiang rekao je „da je to prirodni tok razvoja ekonomije jedne države kakva je Kina“ dodajući da se u širem kontekstu radi o nekoj vrsti off shore zone između Švajcarske i Kine.
Ovaj protokol o kliring banci je nakon prošlogodišnjeg sporazuma o slobodnoj trgovini nastavak jačanja privredne i finansijske saradnje dve države, potvrdili su brojni kineski privrednici prisutni u Davosu.
Prema izveštajima Svetske banke u toku 2013. godine više od polovine ukupnog svetskog ekonomskog rasta baziralo se na razvoju kineske ekonomije, koja sada beleži stagnaciju, najniži rast u poslednje 24 godine. Utoliko je jasnije zašto su prisutni u Davosu juče sa nestrpljenjem očekivali nastup kineskog premijera Li Kećianga od koga se očekivalo da pojasni u kom pravcu i kako će se kretati privreda najmnogoljudnije ekonomije sveta.
„Mi ćemo nastaviti sa konsolidacijom i reformama koje smo započeli“, rekao je Li Kećiang i nastavio: „Pre svega moramo da poradimo na jačem razvoju sektora usluga, zatim da pojačamo investicije u železničku infrastrukturu te da maksimalno osnažimo ekološki aspekt razvoja. Ne treba se brinuti, naša ekonomija neće doživeti ‘tvrdo prizemljenje’. Naprotiv, brzina razvoja će i narednih godina biti od blago srednje do lagano ubrzane. Vlada je pripremila narod na ‘novu normalu’. To znači strukturne reforme, snažnija borba protiv korupcije i veći razvoj unutrašnjih regiona Kine“.
Od prisutnih kineskih privrednika u Davosu moglo se čuti i to da deo kineskih najjačih korporacija traži da se centralna Vlada u Pekingu ubuduće više oslanja na tržište a ne na petogodišnji plan razvoja kako bi se država što pre izvukla iz perioda ekonomske stagnacije. U svakom slučaju, kažu privrednici, još uvek nema govora o privatizaciji najvećih državnih kompanija. Do toga sigurno neće doći.
„Stopa ekonomskog rasta u narednim godinama kretaće se od 7,4% do 8%“, naglasio je kineski premijer Li Kećiang i podvukao: „Fokusirali smo se ne više na brzinu razvoja već na kvalitet. To znači veća potrošnja i razvoj servisnih usluga.“
„Na međunarodnom planu logično je da je sa širenjem trgovinskih i investicionih odnosa između Kine i drugih država porasla potreba za upotrebom naše valute. Kina će odlučno nastaviti sa politikom sveopšteg otvaranja ka svetu. Jedna od posledica otvaranja biće i dalja internacionalizacija i ekspanzija renminibija. Ova internacionalizacija naše valute biće dugoročan proces“.
Evropski posmatrači primećuju da agresivniji investicioni nastup Kine na jugu i istoku Evrope kao i finansijsko pozicioniranje u Švajcarskoj izazivaju određenu nelagodu kod, pre svega, predstavnika banaka iz Severne Amerike i dela Evrope.
U svakom slučaju, usporeni rast ekonomije najmnogoljudnije države nastavlja da se amortizuje pojačanim investicionim aktivnostima u Africi, istočnoj i južnoj Evropi i Aziji.
Zoran Vitorović, Davos