Svim svojim štedišama koji joj svoje uloge u švajcarskim francima povere na štednju u periodu od 1. jula do 30. septembra 2010. godine, Komercijalna banka nudi dvostruko više kamate.
Ova oročena štednja je, u slučaju potrebe, dostupna klijentima i pre isteka roka oročenja, sa kamatom koja važi za najpovoljniji rok do trenutka razoročenja (kamatna stopa na sredstva po viđenju primenjuje se samo ukoliko se sredstva razoroče pre isteka roka od 6 meseci, a za sva ostala razoročenja vrši se stepenasti obračun kamate).
Kao dodatnu povoljnost, Banka će štedišama koje se odluče da oroče svoja sredstva u iznosu protivvrednosti od minumum 100 evra, na rok od najmanje 12 meseci, omogućiti konverziju evra u švajcarske franke, bez bilo kakvih dodatnih troškova, uz primenu srednjeg kursa prilikom prodaje evra i kupovine franaka.
U akciji stimulisanja oročene štednje u švajcarskim francima do 30.09.2010. godine, u Komercijalnoj banci kamatne stope iznose od 1.00 – 4.25% za redovne štediše i od 1.00 – 4.30% za najmlađe – Cvrčak štedište.


izraženim poremećajem ponašanja, ušetao u susedovu kuću, odveo nedužnu devojčicu u svoj dom, silovao je i zadavio? Oni koji je trebalo da ga prijave, policija ili pravosuđe? Meni se čini da su, uprkos Armagedonima i sličnim akcijama, ljudi izgubili poverenje u policiju i pravosuđe. A zašto bi im i verovali? U poslednje dve godine za lakši oblik silovanja 100 odsto siledžija je dobilo kaznu ispod zakonskog minimuma. Dakle, sudovi vam šalju poruku da opušteno možete silovati, jer jednostavno ne postoji verovatnoća da ćete dobiti ni propisanu, a kamoli veću kaznu. Da podsetim, govorimo o kazni od godinu dana zatvora, što me navodi na zaključak da pravo na dobrovoljni izbor seksualnog partnera ne vredi, što bi rekli stari – ni pišljlivog boba. Ako planirate da počinite teško silovanje, šanse su vam 50:50 posto da ćete dobiti kaznu ispod zakonskog minimuma. Dakle, svaki drugi teški siledžija leži manje od tri godine u zatvoru. Za ubistvo, 63 odsto osuđenih je takođe dobilo manju kaznu od zakonske. Znači, ljudski život vredi manje od pet godina zatvora. I onda se svi zgražavamo kad otkrijemo da se ubice i siledžije slobodno šetkaju Srbijom, ponavljajući svoje zločine za koje znaju da će biti lišeni slobode isto koliko i neki siromah koji je, da bi preživeo, ukrao kasetofon iz nečijih kola.
Nije ni čudo što se zakon tako primenjuje kad postoji tek osam godina, a znamo kojom brzinom se stvari u Srbiji menjaju. Da, nasilje u porodici je definisano kao krivično delo tek 2002. godine, kao i silovanje u braku. Međutim, žene se veoma retko odlučuju da prijave zlostavljača, a ako to i urade, najčešće povuku prijavu. Zakon omogućava žrtvama nasilja da pokrenu postupak protiv nasilnika, da imaju policijsku zaštitu, pravnu pomoć, kao i jednokratnu novčanu pomoć i smeštaj u sigurnim kućama, ali u praksi sigurne kuće su krcate, žrtve su finansijski zavisne od nasilnika, nasilnici ponekad imaju veze u policiji pa ona ne reaguje, a tu je i ustaljeni patrijarhalni obrazac ponašanja pa ženama koje pobegnu od agresivnih muževa ponekad ni porodica ne želi da pomoge. Zgrozila sam se kad sam pročitala da je jednoj žrtvi silovanja u braku svekrva poručila “Pa naravno da će da te prebije kada mu ne daš seks”. Da li biste okrivili tu ženu ako bi uzela bejzbolku i prebila i muža i svekrvu?