Interesi bivšeg britanskog premijera Tonija Blera u Srbiji su prevashodno komercijalni, što pored ostalog znači i da se naprave unosni poslovi na temelju diplomatskog i vojnog prisustva i intervencije njegove bivše vlade i Zapada na Balkanu, a i njegove sadašnje međunarodne uloge na Bliskom istoku. To kažu međunarodne diplomate i analitičari u Briselu dodajući da se, šire gledano, delovanje Blera i grupe zapadnih zemalja na čelu sa SAD može staviti i u okvir strategije „liberalnog imperijalizma“, gde je Balkan „poseban slučaj“.
Slajder
Nigerija je… doživljaj! Moj boravak u Lagosu kao konsultanta počinje svakog dana u 7:30 kada izađem iz svog apartmana i spustim se do prizemlja gdje me čekaju John (vozač) i David (security officer). Moja udaljenost od firme za koju radim je 5 km a vožnja traje oko pola sata zahvaljujući užasnom lagoskom saobraćajnom haosu koji traje neprekidno 24 sata.
Još prije dolaska sam bio upozoren da Nigerijci mnogo pažnje posvećuju izgledu i oblačenju. To nije nimalo preuveličavano. Nigerijanke su generalno govoreći apsolutno prelepe žene koje se povrh toga nevjerovatno ukusno i dobro oblače. Ali ono na šta Nigerijci obraćaju najviše pažnje su statusni simboli.
Preko puta mene sedi Julia koja je sekretarica generalnog direktora, inače majka troje dece, koja pored nošenja izvanredne garderobe ponosno nosi svoj novi Samsung Galaxy 5, Fendi tašnu i zlatni Gucci ručni sat. Ali ona nije jedina. Dva metra dalje sedi Blessing (pravo ime) – a preko puta nje Alero (što znači: „Milost zemlje i sve dobre stvari koje slijede“). Tri žene koje bi bez problema mogle da se pojave na omotnici modnog časopisa. A to je samo jedna kancelarija na jednom od spratova te zgrade.
Muškarci u Nigeriji su manje zgodni i stoga oni to kompenziraju „dodatnom opremom“. Odela sa košuljom i kravatom su manje – više norma u nigerijanskim firmama, mobilni telefoni su isključivo poslednji modeli Samsung-a, LG-a i Apple-a a smart watch ili fitness band je skoro obavezan. Naravno tu ne prestaje želja da se prikaže svetu kako ti dobro ide. Tu naravno treba voziti dobra kola: Toyota Camry / Honda Accord su najpopularniji automobili srednje klase.
Naravno, onima sa još više bogatstva (a takvih u Lagosu ima puno), Toyota nije dovoljna. Porsche prodavnica u Lagosu ima najveći promet u celoj Africi. Najpopularniji auto je Porsche Cheyene (cena sa porezom: 180.000 dolara) zato što bez obzira koliko si bogat prije ili kasnije u Lagosu ćeš naići na ulicu koja je neasfaltirana, prekopana 20 puta i gdje tvoj terenski auto stvarno treba da se iskaže!
Nigerijci ne vole helikoptere na isti način kao bogati u Sao Paolu ali vole velike jahte (cena: sitnica – svega milion dolara po metru dužine) kojima onda mogu vikendom otići na svoju vikendicu u Ilhasi (sat vremena gliserom od Lagosa) gdje veoma bogati imaju vikendice i gdje se gleda ko je i ko nije prisutan.
Na kraju svakog mog radnog dana (negde oko 18 sati) izađem do veoma malog i ekskluzivnog parkirališta gde me čeka NISSAN SUV koji će me odvesti do mog stana, kada vidim pored njega parkiran Rolls Royce sa crnom plastikom pokrivenim tablicama. To mi je privuklo pažnju i zapitao sam se čemu služi kada mi je prišao veoma prijatan i izuzetno dobro obučen čovek koji se predstavio kao Mr. Dagnote – vlasnik poslovne zgrade u kojoj se nalazi moj klijent i koji ima još nekoliko zgrada u tom veoma ekskluzivnom dijelu Victoria Ostrva. Nakon nekoliko izmenjenih riječi i komplimenata na račun negove zgrade i njegovog Rolls-a (koji su dolazeći od bijelca imale izuzetno dobar efekat) upitao sam ga zašto su mu tablice pokrivene. Odgovor je bio tipično nigerijanski kratak i besmislen: „Bezbednosni razlozi“.
Kasnije na putu za moj apartman upitao sam svog (izuzetno elokventnog i veoma dobro obavještenog) vozača John-a čemu služe pokrivene tablice.
„To znači, gospodine, da znate nekoga u Vladi ko vam je dao specijalnu dozvolu za pokrivanje tablica pa onda svima ostalima možete jasno staviti do znanja da ste uticajni.“
I tako sam naučio veoma bitnu lekciju – Nigerijci su svetski šampioni u kupovini skupih stvari sa ciljem pokazivanja svima oko njih kako im dobro ide, ali i oni znaju da su veze i konekcije vrhunski statusni simbol.
Saša Svitlica, vlasnik i direktor holandske konsultantske firme GreenMonkerys
Grupacija Suva gradnja pri Privrednoj komori Srbije upozorila je, povodom rušenja plafona u osnovnoj školi u Vučju kod Leskovca, da se u Srbiji ne koriste materijali, niti se poštuju propisi u skladu sa evropskim standardima za oblast suve gradnje. Njeni članovi su apelovali na što hitniju reakciju za donošenje standarda i tehničkih propisa u oblasti suve gradnje.
„Velika je sreća da nije bilo dece u objektu prilikom pada plafona i da niko nije stradao. Iskoristili bismo ovaj događaj kao upozorenje i kao povod za konkretnu reakciju, tako da se ovakvi događaji više nikada ne ponove“, piše u saopštenju.
Kako su istakli u grupaciji Suva gradnja Srbije PKS, u toj školi nisu primenjivani sistemski materijali propisani standardima za suvu gradnju.
To bi trebalo da bude nauk za ubuduće da se prilikom suve gradnje treba pridržavati standarda, tehničkih propisa i preporuka proizvođača, njihove tehničke dokumentacije i uputstava za primenu. Prilikom ugradnje potrebno je upotrebljavati jedino sistemske komponente i sistemska rešenja proizvođača, sertifikovane od strane najuglednijih građevinskih instituta Srbije i Evrope. Jedino se primenom sistemskih materijala i tehnike ugradnje može obezbediti i garantovati kvalitet izvedenih suvomontažnih radova. Važno je izbegavati upotrebu nesistemskih, nekvalitetnih, neadekvatnih i nesertifikovanih materijala.
Nažalost u Srbiji postoje zastareli standardi u oblasti primene i ugradnje sistema suve gradnje i materijala za suvu gradnju.
Britanski izbori su zakazani za ovaj maj a sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da će njihovi rezultati biti veoma “tesni”.
Ali ako Torijevci pobede, obećava britanski premijer Dejvid Kameron, u okviru novih reformi socijalne pomoći mladi između 18 i 21 godine koji su bez posla, van studija ili prakse duže šest meseci, moraće da rade i do 30 sati društveno korisnog rada bez novčane nadoknade, kako bi zadržali status nezaposlenih lica.
Mnogi britanski mediji su oštro reagovali na ovu ideju, nazivajući je uvođenjem “prinudnog rada”. Oni pišu da se iza ovoga krije državna eksploatacija i kažnjavanje putem neplaćenog fizičkog rada kao što je to slučaj sa prestupnicima, umesto stimulacije i pomoći pri traženju odgovarajućeg, i dobro plaćenog posla. Politički oponenti kritikuju ovaj predlog jer “ima samo štap a ne i šargarepu”.
Premijer je međutim ostao pri stavu da će ova praksa smanjiti dugoročnu nezaposlenost mladih: “Uostalom, njima trebaju radno iskustvo, red i disciplina, i radne navike kao što je ustajanje i odlazak na posao svako jutro”.
Zato će mladi nezaposleni pored obaveznih 30 sati društveno korisnog rada, morati i 10 sati nedeljno da provedu u aktivnom traženju posla.
Ovaj program trebalo bi da obuhvati oko 50 000 mladih koji bi svoj rad ubuduće morali da ustupaju državnim i komunalnim službama ispod sindikalno dogovorene minimalne cene rada.
U januaru 2015. u Mađarskoj je zabeležen rast maloprodaje od 8,2% u odnosu na isti period prošle godine. Ovo je njen najveći rast u poslednjih 10 godina.
Prodaja hrane, pića i cigareta porasla je za 5,5%, ostalih maloprodajnih dobara za 11% a benzina i drugih goriva za automobile za 9,4%, sračunala je Centralna kancelarija za statistiku.
Glavni razlog za rast potrošnje je zapravo rast realnih zarada koja je između ostaloga posledica niske inflacije. Drugim rečima, smanjenje akciza, pad cena nafte i njenih nusprodukata i deflatorno okruženje učinili su kupovinu jeftinijom. Rast kupovne moći imao je pozitivan uticaj na rast BDP-a krajem šrošle godine, a očekuje se da će imati i ove.
Izvor: Portfolio.hu
Očekivanja investitora da će doći do raspada evrozone, porasla su na najviši nivo u poslednje dve godine, pokazalo je istraživanje koje je objavljeno u utorak, prenosi Rojters. Ovaj sentiment je prevladao uprkos činjenici da je Grčka dogovorila nastavak programa pomoći sa partnerima iz evrozone.
Prošle godine zvaničnici su nas uveravali da Železara Smederevo samo što nije prodata, i to Esmarku, privatnoj kompaniji koja je jedan od vodećih prerađivača i distributera ravno-valjanog čelika i treći proizvođač čeličnih ploča u SAD.
Naš premijer je tada egzaltirano govorio o mogućnosti da će dogovor za prodaju čeličane biti sklopljen do kraja 2014. godine, pa čak i o vatrometu (ne od novca građana) kojim će on biti proslavljen. Izneo je čak i svoje uverenje da novi vlasnici neće otpuštati već da će zaposliti novih 200 radnika.
U međuvremenu je ovaj plan pao u vodu, a građani, koji nije trebalo da plate čak ni vatromet, sada će finansirati nastavak rada Železare. Prešlo se na “plan B” u kome Vlada Srbije, novi – stari gazda smederevske Železare, treba da održi u životu fabriku, ovaj put bez državne pomoći, sve do pronalaska novog kupca.
Profesor FEFA-e Mihajlo Crnobrnja smatra da pošto “Železara već 40 godina pored čelika pravi gubitke nama nije potreban plan B, već plan C što znači da se podvuče crta ispod njenih gubitaka i da se ona ugasi. Cela Srbija plaća preskupu cenu zarad opstanka samo 5.000 radnih mesta”.
No, bivši direktor Železare Smederevo Duško Matković je sugerisao da je u ovakvoj tržišnoj situaciji menadžment ugovor najbolje rešenje. „Budući tim treba da ima jaku međunarodnu dimenziju ali treba uključiti i domaće stručnjake, pogotovo u delu logistike, tehnologije i komercijale. Čini mi se da se prilike na tržištu kreću povoljno, pa uz podršku Vlade i premijera kakvu Železara ima, za dve do tri godine, uz krvav rad i dobar menadžment, strateški partneri će sami dolaziti u Železaru“ rekao je Duško Matković za Radio Beograd.
Da podsetimo, Železara, nekadašnji Sartid, gubitaš je od osnivanja, pre 45 godina, izuzimajući kraći period kad je bila u vlasništvu Ju-Es stila, koji je 2003. kupio to preduzeće u stečaju za 23 miliona dolara. Ona je uglavnom veštački održavana u životu zarad socijalnog mira, pod izgovorom da je stub srpske privrede, uprkos tome što sve ekonomske računice, a u pravljenju jedne takve učestvovao je i sadašnji ministar finansija Dušan Vujović, pokazuju da je njen opstanak nerentabilan.
Novi pokušaj spasavanja smederevske čeličane izborom profesionalnog menadžmenta, nakon što su propali pregovori sa Esmarkom, jedinim zainteresovanim kupcem, više je kupovina vremena nego racionalna ekonomska odluka, piše Nova ekonomija.
Železara će sada dobiti stručno rukovodstvo, a taj “plan B” će biti na snazi najduže godinu, dve, do novog pokušaja privatizacije. Premijer Vučić je najavio da postoji više firmi zainteresovanih za upravljanje ovim preduzećem, a nije odoleo želji ni da se opet pohvali da ima nekoliko firmi zainteresovanih i za privatizaciju Železare.
U svakom slučaju, državi neće biti lako da obezbedi funkcionisanje Železare bez do sada najčešće korišćene pomoći u skoro svim segmentima privrede – subvencija – koje nisu po volji EU. Naime, Unija, po osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, zabranjuje Srbiji da od februara ove godine daje državnu pomoć čeličnoj industriji, jer to narušava konkurenciju na evropskom tržištu.
Reč nedelje je naša stalna rubrika – svake nedelje uredništvo „Biznisa i Finansija“ bira reč za koju veruje da će obeležiti narednih sedam dana. Od petka do petka agencija Real Time Clipping prati pojavljivanje ove reči u ekonomskom i političkom kontekstu.
Vlasnica samostalne radnje “Natural food“ iz Blaca, Suzana Veljović, domaćice širom Srbije već godinama snabdeva sirupom od drena i šipka od kojeg, uz malo truda, kasnije nastaje džem. Ali njen najdugotrajniji recept je – kako uz pomoć skromnih bespovratnih sredstava države i privatnih fondova napraviti održiv biznis. To je put kojim od muke ili želje kreće sve veći broj nezaposlenih, svesnih da nemaju druge nego da sami sebi postanu – poslodavci.
Prošle godine je svaki deseti građanin koji je pohađao obuku Nacionalne službe za zapošljavanje (NZS) „Put do uspešnog preduzetnika“ kasnije sa ovom organizacijom sklopio ugovor o dodeli subvencije za samozapošljavanje ili preciznije od njih 12.799, takvih je bilo 1.681. Ove godine je do novembra njih 10.260 bilo na obuci a zaključen je 571 ugovor.
NZS za započinjanje biznisa odobrava do 160.000 dinara dok lokalne samouprave u ovom projektu samostalno određuju visinu pomoći. Uslov za dobijanje svih ovih subvencija jeste da učesnici konkursa završe obuku NZS ili nekih drugih ustanova, da napišu biznis plan kao i da kasnije, tokom poslovanja, izmiruju svoje obaveze prema državi. Iz praćenja prve godine njihovog poslovanja ova institucija zaključuje da njih dve trećine to i radi.
Podnosioci zahteva za ova sredstva, najčešće muškarci (55,62%) se najčešće opredeljuju za delatnosti iz oblasti proizvodnje, proizvodnog zanatstva, zdravstvenih i intelektualnih usluga, uslužnog zanatstva, hotelijerstva i restoraterstva. Pored toga, postoji značajno interesovanje za još jedan NSZ-ov program samozapošljavanja – za osobe sa invaliditetom. Do 20.11.2014. godine je zaključeno 72 ugovora o dodeli ovih subvencija.
NSZ, velike privatne kompanije i banke već godinama novčano ali i logistički pomažu onim hrabrim pojedincima koji žele da započnu ili razviju svoj posao u Srbiji. Ovo su njihove priče.
Ko tebe ekonomijom, ti njega geografijom
Suzana Veljović, vlasnica firme “Natural food” se od 2009. godine bavi proizvodnjom zdrave i organske hrane, a odskora svoje proizvode izvozi i u Nemačku. „Po struci sam tehnolog i zato sam odlučila da se bavim uzgojem organske hrane. Sada se isključivo bavim pravljenjem različitih proizvoda od voća i povrća po tradicionalnim recepturama. U mom okruženju ima puno ljudi koji se bave i proizvodnjom mlečnih proizvoda za koje takođe postoji interesovanje“, kaže Veljović. Ona je za osnivanje firme iskoristila pomoć od NSZ-a od 130.000 dinara, a potom, tokom razvoja poslovanja, i sredstva koja je dobila od kompanije Filip Moris i NVO ENECA, kako bi došla do opreme za povećanje kapaciteta proizvodnje.
Filip Moris i ENECA svake godine raspisuju konkurs pod nazivom „Pokreni se za posao“, na kojem učesnicima dodeljuje finansijsku, ali i, kako kaže menadžerka za odnose sa zajednicom ove kompanije Jelena Preradović „neophodnu savetodavnu pomoć i poslovnu obuku“.
Za prvih pet godina sprovođenja ovog konkursa (koji je prvo bio namenjen građanima Niša i okoline a kasnije i cele Srbije) omogućili su pokretanje ili širenje 385 malih i porodičnih preduzeća koja zapošljavaju preko 1.300 ljudi.
U ENECA kažu da je ovo program čija je uspešnost stopostotna jer sva ova mala preduzeća i danas rade i razvijaju svoj posao. Ovaj rezultat se poprilično razlikuje od republičke statistike prema kojoj tek svaki peti novopokrenuti mali biznis u Srbiji uspe da opstane na tržištu. Kako kažu u ENECA, najčešći problemi sa kojima se ovdašnji preduzetnici susreću su osvajanje tržišta i ovladavanje novim tehnološkim procesima, plasiranje novih proizvoda i usluga ali i standardizacija i sertifikacija.
Najveće prepreke sa kojima se susretala Suzana Veljović bile su finansijske prirode, ali joj je u Blacu odgovaralo zdravo i prirodno okruženje pogodno za proizvodnju organske hrane. „U prvoj godini poslovanja smo proizvodili malo ali potom smo uz pomoć programa ‘Pokreni se za posao’ značajno povećali kapacitete. Sada već proizvodimo dovoljno da možemo da izvozimo u Nemačku. Mislim da je našem uspehu najviše doprineo kvalitet proizvoda, ali i naš trud da obezbedimo dovoljne količine robe za izvoz. I naravno, veoma je bitno stvaranje poslovnih kontakata. Mi smo na primer na manifestaciji ‘Dani šljive’ u Blacu upoznali klijente koji su na ovaj sajam namenski došli kako bi pronašli i ugovorili proizvodnju pekmeza od šljiva bez šećera.“, kaže Veljović. Prvi kontigent proizvoda je već prodat u Nemačkoj, a ovog meseca će biti poslat i drugi, duplo veći.
Koza po koza – uspešna proizvodnja sira
Privrednicima pomažu i Fondacija Ana i Vlade Divac, UniCredit fondacija i UniCredit Banka kroz zajednički konkurs “Ideja za bolje sutra”. Cilj ovog projekta je otkrivanje proizvoda i usluga koje mogu doprineti poboljšanju imidža Srbije u regionu i inostranstvu kao i unapređenju njenog izvoznog potencijala. Nikola Vuletić, direktor sektora za poslovanje sa stanovništvom UniCredit Banke ima priliku da skoro svakodnevno obilazi gradove i ljude po Srbiji, te iz ovog dosadašnjeg iskustva zaključuje da našim ljudima dobrih ideja „ne manjka, samo im je, da bi se ostvarile, potreban dodatni zamajac“. A upravo to je cilj projekta „Ideja za bolje sutra“. U okviru drugog po redu izdanja konkursa “Ideja za bolje sutra” biće dodeljena bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 45.000 evra. Na konkursu, mogu da učestvuju socijalna preduzeća, preduzeća koja ostvaruju prihode proizvodnjom i prodajom robe i usluga i koja imaju socijalni cilj kao glavni razlog njihove ekonomske aktivnosti, i druga.
Miloš Erceg proizvodi Kapris kozje sireve u selu Kucure kraj Vrbasa. U ovom porodičnom biznisu učestvuju svi članovi njegove mnogobrojne porodice. Sve je počelo kada su pre 13 godina na nagovor Miloševog brata Marka kupili prvu kozu i krenuli sa proizvodnjom kozjeg mleka i mesa, da bi potom prešli na preradu mleka u kozji sir, jogurt, kiselo mleko, krem, tvrdi, polutvrdi, mladi i zreli sir. Male količine sira su prvo prodavali u selu, ali kako je potražnja brzo rasla ubrzo su stekli stado od 30 koza i proizvodnju od oko 300 kg zrelog sira koji su počeli da prodaju u Beogradu. „Zahvaljujući izuzetno dobrim rezultatima, 2004. godine smo odlučili da svoju ponudu obogatimo formirajući visoko mlečno stado od 10 jarića rase francuska Alpina. Danas naše stado broji 60 visoko-mlečnih koza, što je optimalan broj za jedno uspešno gazdinstvo, a omogućava nam da u kontinuitetu pratimo svako grlo“, kaže Erceg.
Unapređivanje i proširivanje proizvodnje omogućila su im upravo bespovratna sredstva koja su dobili na konkursu „Ideja za bolje sutra“: „Pomoću pakerice za vakumiranje proizvoda smo uveli novu ambalažu, a zahvaljujući novim presama, ta ambalaža ima i nov prepoznatljiv oblik. Prodaja je porasla za 20%, i to kada su u pitanju postojeći, baš kao i novi kupci”, kaže Erceg. Međutim, da nije sve uvek išlo glatko pokazuje prisećanje na sedmu godinu poslovanja, tokom koje su Miloševi roditelji razmišljali čak i o gašenju preduzeća, ali srećom to nisu uradili. “Ono što je nas održalo u poslu, jeste pozitivan stav i činjenica da smo u ovome svi zajedno”, kaže sagovornik Biznisa i Finansija.
Uz malu podršku države mogli bi, kaže Erceg, da zaposle još oko 20 radnika direktno i oko 60 kooperanata, što je ostvariv cilj u bližoj budućnosti.
U UniCredit banci kažu da su i ostali pobednici ovog konkursa imali sve neophodne predispozicije za uspeh ali da je ipak većina njih u nekom trenutku morala da se uhvati u koštac sa problemima.
„Prepreka sa kojom su se naši korisnici najčešće suočavali je bio plasman proizvoda, odnosno činjenica da svi veći trgovinski lanci kao jedan od uslova navode konstantno snabdevanje, što kapaciteti naših korisnika ne mogu da zadovolje. Drugi problem je finansijske prirode – mogućnost odloženog plaćanja je nekada duža i od šest meseci a sav repromaterijal potreban za proizvodnju se naplaćuje avansno. I treće, ni za plasman proizvoda na inostrana tržišta većina nema dovoljno proizvodnih kapaciteta, a ponekad su dodatni problem i vrlo striktni standardi država u koje se izvozi. Pa ipak, ima nekih koji su u ovome veoma uspešni, poput kompanije ‘Strawberry Energy’ koja svoj solarni punjač izvozi na afričko tržište, kao i Filmske asocijacije Srbije (FAS) koja je uspela da obezbedi snimanje pravih blokbastera na teritoriji Srbije“, kaže Vuletić.
broj 114, februar 2015.
Proteklog vikenda u Kinu se vratio voz sa najduže rute na svetu – prešao je put iz Yiwua (grada na istoku Kine) do Madrida, napravivši 12.988 kilometara samo u jednom smeru. Na 21-dnevnom putovanju voz je prošao kroz Kinu, Kazahstan, Rusiju, Belorusiju, Poljsku, Nemačku i Francusku donevši u Madrid božićne ukrase i bižuteriju, a vrativši se sa šunkom, maslinovim uljem i crnim vinom.
Ovaj voz označio je novu etapu u evroazijskim odnosima, i spojio brojne male trgovce sa velikim tržištima duž cele trase kojom prolazi. On je “prva cigla u zdanju kineskog privrednog Novog puta svile, projekta smišljenog za novo stoleće koji će nesumnjivo postati najveća trgovačka priča u svetu”. Samo što se ova ruta u narodu zove “Novi put plastike”. Za sada je u planu da voz od Kine do Španije saobraća 2 puta mesečno, što će ubrzati međunarodnu trgovinu jer brodu za ovu rutu treba šest nedelja.
Ovaj način dopremanja robe je osim što je brži od pomorskog saobraćaja, jeftiniji od avionskog i smanjuje emisiju ugljen dioskida za 62% u odnosu na drumski.
Izvor: Gardijan
Pošto je Grčka optužila Španiju i Portugal da kuju zaveru protiv nje, Evropska komisija je saopštila da će se potruditi da održi EU na okupu. Pomenuti sukob tinja već neko vreme, otkad je grčki premijer Aleksis Cipras optužio španske i portugalske vlasti da potkopavaju novu grčku vladu. Cipras je konkretno optužio ove dve države za podrivanje pregovora sa Briselom o produženju programa pomoći.
Da podsetimo, lideri evrozone su odlučili da produže trajanje paketa pomoći za Grčku do juna ali ovaj plan moraju da ratifikuju članice monetarne unije, a pomenute dve države su zauzele tvrde linije u pregovorima. Cipras je potom reagovao neuobičajeno po standardima EU, a zvanični Madrid i Lisabon su uložili zvaničnu žalbu Evropskoj komisiji zbog njegovih komentara. Grčki premijer inače smatra da mu Španija i Portugal “podmeću nogu” iz straha od širenja levičarskih ideja u njihovim zemljama.
„Njihov plan je bio da iscrpu, obore ili dovedu našu vladu do bezuslovne predaje pre nego što naš rad počne da donosi prodove i pre nego što grčki primer izvrši uticaj na druge zemlje. I uglavnom pre izbora u Španiji“, rekao je Cipras.
Iz Nemačke ali i iz ostatka Evrogrupe su stigle oštre reakcije na izjavu grčkog premijera Aleksisa Ciprasa.
Izvor: BBC