Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković izjavila je jutros da nadležnima i stručnjacima treba prepustiti da objasne šta se dogodilo tokom napada u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, ali naglasila da se sistem vrednosti mora menjati iz korena.
„I sama sam ukazivala da taj izopačeni, nakaradni sistem vrednosti, čije posledice živimo i koje smo juče osetili u njegovom najtežem i najbolnijem obliku, nisu neko iznenađenje. Ali te emocije koje su nas juče savladale su nešto potpuno normalno“, rekla je Janković za Radio-televiziju Srbije.
Navela je da bi taj slučaj trebalo sve da natera da se preispitaju i da se sve u sistemu promeni, od institucija, škola i medija, do kuća i porodica.
„Da u narednim danima sklopimo sve kockice tog mozaika, da ga nekako procesuiramo i da razgovaramo. Da ovo ne traje tri dana, nego da o ovome dugo razgovaramo i da pronađemo način da učinimo sve što je u našoj moći da nam se ne ponovi“, kazala je Janković.
Izrazila je nadu da će se povređeni oporaviti, a da će društvo u Srbiji naći način da se oporavi od te tragedije.
Nadam s) da ćemo naći način kako da se oporavimo od ove tragedije, da ćemo naći način kako da naša deca tu traumu prežive. U tom smislu, mislim da je jako dobro što su se uključili timovi psihologa, psihijatara, lekara. Mislim da nam svima treba pomoć“, rekla je poverenica.
Izvor: Beta
Foto: Pixabay


„Izvoz voćnih rakija je samo u prvih devet meseci prošle godine dostigao vrednost od 10 miliona evra. Ubeđen sam da bi mogao biti mnogo veći kada bismo zaštitili ceo postupak njene proizvodnje, počev od branja šljiva, preko fermentacije, destilacije, pa sve do sazrevanja rakije. Ovo nije samo spisak lepih želja, ja iz svog višedecenijskog iskustva znam da u inostranstvu postoji veliko interesovanje za kvalitetnu rakiju od šljive”, tvrdi profesor. To interesovanje nije novijeg datuma jer je rakija kroz istoriju zauzimala značajno mesto u našem izvozu. „Krajem 19. veka Srbija je Kaliforniji i Čikagu prodala šljive i šljivovice u vrednosti sadašnjih 37,5 miliona dolara i time otplatila celokupan devizni dug prema inostranstvu”, podseća Nikićević.
Promociji naše rakije sada bi mogla da pomogne odluka Uneska da uvrsti srpsku šljivovicu na listu nematerijalne kulturne baštine, jer bolje brendirana i poznatija rakija moći će da se prodaje i u inostranstvu po većim cenama. Ipak, ne treba zaboraviti ni da nije sve u novcu, naglašava Popović: „Kada pogledamo druga kvalitetna jaka alkoholna pića, možemo uočiti da ona uglavnom nisu dostupna običnim građanima. Na primer, retko koje domaćinstvo u Francuskoj može redovno da uživa u kapljici dobrog konjaka. Kod nas je srećom situacija drugačija“. On navodi da je rakija „demokratsko“ piće jer je šljivovica pristojnog kvaliteta uglavnom dostupna prosečnim građanima, što je pozitivno jer svaki narod bi trebalo da ima mogućnost da koristi svoje tradicionalne proizvode.