Vesti
Srbija nastavlja sa emisijom osmogodišnjih zapisa koji su počeli 24. oktobra do sada nezabeleženim tempom, u nameri da prikupi novac za finansiranje projekta EXPO 2027. Stope prinosa se smanjuju, pa je na prvoj aukciji u oktobru ona iznosila 6,39 odsto, dok je na onoj prošlog meseca bila 6,12 odsto. Na jučerašnjoj aukciji stopa prinosa je iznosila tačno šest odsto.
Obim aukcije iznosio je 2,88 milijardi dinara sa kuponskom stopom od 7,00 odsto.
Realizovano je 287.832 komada državnih obveznica, nominalne vrednosti 2,88 milijardi dinara (oko 24,57 miliona evra).
Ovo je peti put da Uprava za javni dug organizuje emisije zaduživanja za infrastrukturu koja će pratiti novi sajamski prostor u Beogradu.
Vrednost finansiranja putem obveznica je skočila sa prvobitno najavljenih 110 na 150 milijardi dinara.
Mogući rizici…
Kako ekonomisti biltena Makroekonomske analize i trendovi (MAT) navode, politika zaduživanja jeste sastavni deo makroekonomske politike zemlje te njen uspeh zavisi od efikasnosti ukupne makroekonomske politike. S tim u vezi, pitanje održivosti spoljnog duga usko je povezano sa odabranim modelom ekonomskog rasta, kažu u MAT-u.
Iz Fitch agencije u svom poslednjem izveštaju navode neke probleme sa kojim bi Srbija mogla potencijalno da se susretne i time sebi spusti kreditni rejting.
“Kontinuirano povećanje duga opšte vlade u odnosu na srednji rok, na primer, zbog strukturnog fiskalnog popuštanja i/ili izgledi za slabiji rast BDP-a, ili nagli porast duga i tereta kamata usled depresijacije valute”, navode analitičari ove rejting agencije.
Oni dodaju i da očekuju da će finansiranje EXPO-a povećati deficit na 1,7 odsto u 2025.
U slučaju Srbije, pored sagledavanja desetogodišnjeg razvojnog horizonta, nužno je osvrnuti se i na planirani investicioni zamajac do 2027. godine i njegovo uklapanje u fiskalni i dužnički okvir u srednjoročnom periodu. Pomenuti investicioni ciklus biće pokrenut velikim javnim ulaganjima u niz projekata poput industrijske izložbe EXPO, izgradnje Nacionalnog fudbalskog stadiona sa pratećim sadržajima, kao i mnogim drugim projektima.
Iz Ekonomskog instututa navode neke rizike koji mogu uticati i na Srbiju kao što su ostaci posledice pandemije, rat u Ukrajini, sada i žarište u Gazi, a koji bi mogli uticati na investicije u Srbiji, a time i na javni dug. I ne samo na Srbiju, mnoge druge države sa kojima Srbija sarađuje mogu osetiti posledice ovih rizika.
Iz Fitch agencije i kažu da bi mogli razmotriti smanjenje rejtinga ako dođe do usporavanja privrede u ključnim trgovinskim partnerima Srbije u EU, posebno Nemačke i Italije, “što bi uticalo više na izglede za rast Srbije i fiskalnu poziciju vlade nego što se očekivalo, što dovodi do povećanja javnog duga”.
“U ovakvom simulakrumu uticaja investitori će značajno revidirati (umanjiti) svoju sklonost ka riziku i postati sve oprezniji prilikom ulaganja u druge zemlje, što za Srbiju, kao malu i otvorenu ekonomiju, može biti izazovno u pogledu finansiranja njenog odabranog puta ekonomskog rasta i razvoja”, navodi se u u MAT-u.
A odabrani ekonomski put i razvoj zemlje su određeni planiranim investicionim planom od 2024. do 2027. godine, čije je deo i EXPO 2027 za koji se država zadužuje ne samo izdavanjem ovih obeznica nego i dodatnim sredstvima koja su predviđena i ovogodišnjim budžetom. Ove godine iz kase za EXPO 2027 izdvaja dodatnih 91,1 milijardi dinara za podršku realizaciji, nova zaduženja, te za nacionalni stadion koji je prateći objekat.
Ali i pozitivni ishodi
Ne dele svi zabrinutost lokalnih ekonomista kada je u pitanju zaduživanje zemlje brzim tempom i bez jasnog plana isplativosti, a i nedostatkom transparetnosti. Fitch Ratings je u poseldnjem izveštaju za Srbiju iz februara je istakao i neke pozitivne ishode, ako sve bude prošlo prema zamislima Vlade Srbije i geopolitički rizici, ali i oni unutrašnji, domaći ne budu mnogo talasali i doneli značajna ekonmska previranja.
“Fitch-ove projekcije deficita su u skladu sa trendom opadanja duga i prognoziramo dug na 48,4 odsto BDP-a na kraju 2025. Predviđa se dalja akumulacija rezervi tokom predviđenog perioda. Neto prilivi stranih direktnih investicija (SDI) će ostati jaki i dovoljni da pokriju deficit tekućeg računa. Predviđa se da će se deficit tekućeg računa proširiti, odražavajući uvoz potreban za kapitalne troškove i EXPO, što će više nego nadoknaditi povećanje izvoza od poboljšanog rasta ključnih trgovinskih partnera,” navodi rejting agencija u izveštaju.
Još jedan benefit od zaduživanja države u dinarima može biti i to što rejting agencije,ali i ekonomisti zameraju da je javni dug uglavnom u stranim valutama, pa će ovo dinarsko zaduživanje svakako smanjiti udeo deviza u državnim dugovanjima.
Izvor: Nova ekonomija
Foto: Pixabay
Pregovarači Evropskog parlamenta i Saveta postigli su danas privremeni sporazum o novim pravilima o zabrani proizvoda napravljenih prinudnim radom na tržištu EU.
Novom uredbom stvoriće se okvir za sprovođenje te zabrane, uključujući istrage, nova IT rešenja i saradnju sa drugim vlastima i zemljama, saopštio je Evropski parlament.
Prema dogovorenom tekstu, nacionalne vlasti ili Komisija EU, ako je umešana treća zemlja, istraživaće sumnjivu upotrebu prinudnog rada u lancima snabdevanja kompanija.
Ako se u istrazi zaključi da je korišćen prinudni rad, vlasti mogu da traže povlačenje proizvoda sa tržišta EU i iz onlajn prodaje, kao i zaplenu na granici. Ti proizvodi će zatim biti donirani, reciklirani ili uništeni.
Roba od strateškog ili ključnog značaja za EU može da bude zadržana dok kompanije ne eliminišu prinudni rad iz svojih lanaca snabdevanja, navodi se u saopštenju Parlamenta.
Dalje se ukazuje da firme koje ne poštuju pravila mogu da budu kaženjene. Međutim, ako eliminišu prinudni rad iz svojih lanaca snabdevanja, zabranjeni proizvodi bi mogli da dobiju dozvolu da se vrate na tržište.
Na insistiranje Parlamenta, Komisija će sačiniti listu specifičnih ekonomskih sektora u specifičnim geografskim oblastima u kojima postoji od strane države nametnut prinudni rad i to će biti kriterijum za procenu potrebe za otvaranje istrage.
Komisija takođe može da identifikuje proizvode ili grupe prizvoda za koje će uvoznici i izvoznici morati da dostave dodatne detalje carini EU, poput informacija o proizvođaču i isporučiocu.
Portal o prinudnom radu
U primeni pravila pomoći će novi jedinstveni portal o prinudnom radu sa smernicama, informacijama i zabranama, bazom podataka rizičnih sektora. Nova pravila podrazumevaju i saradnju sa trećim zemljama.
Koizvestiteljka Parlamenta Marija-Manuel Leitao Markeš (S&D, Portugal) rekla je da je prinudni rad prisutan već dugo i da je u 2021, prema procenama, pogađao 27,5 miliona ljudi, uglavnom u privatnom sektoru, ali su tu i žrtve tzv. od strane države sponzorisanog prinudnog rada.
Druga koizvestiteljka Samira Rafaela (Obnovimo, Holandija) istakla je da je novi zakon revolucionaran u oblasti ljudskih prava.
Sada Parlament i Savet treba da daju konačno „zeleno svetlo“ na sporazum. Uredba će zatim biti objavljena u službenom listu EU i stupiće na snagu narednog dana a članice EU imaće rok od tri godine da počnu da primenjuju nova pravila.
Izvor: Beta
Foto: Pixabay
Već smo čuli da veštačka inteligencija preti da mnogima uzme posao, a među tim mnogima nalaze se i radnici u pornografskoj industriji.
Malo koja nova tehnologija je izazvala toliko kontroverzi kao veštačka inteligencija. Kada su se pojavili četbotovi koji odgovaraju na sva pitanja, bunili su se mnogi – nastavnici jer je učenicima veštačka inteligencija pisala sastave i eseje, programeri jer ona može da pravi i softvere, telemarketari jer će ubuduće četbotovi raditi njihov posao i mnogi drugi koji smatraju da će biti ugroženi.
Javnost je zabrinula i sposobnost veštačke inteligencije da bilo čije lice umetne na tuđe telo i napravi fotografiju ili snimak u raznim situacijama. Ova funkcionalnost se u poslednje vreme sve više koristi i u pornografske svrhe. U decembru prošle godine Srbiju je šokirala vest da je jedan dečak na ovaj način napravio obnažene slike svoje drugarice, što više nije redak slučaj širom sveta.
Upotreba u industriji za odrasle
Sve je veći broj četbotova koji imaju ljudski lik, i to najčešće ženski, vrlo prijatnog izgleda. Oni preko različitih platformi komuniciraju sa osobama koje za to plaćaju, slično kao što se radi na sajtu OnlyFans.
Pored toga, postoje i sajtovi koji služe da ljude animiraju tako da oni izgledaju kao da rade u industriji seksa. Sve navedeno krenulo je od otvorenog koda koji su programerima prepustili oni koji su razvijali veštačku inteligenciju. Njihova ideja je bila da i drugi ljudi počnu da razvijaju nešto slično. Ali, mnogi su to iskoristili za brzu zaradu na sadržajima koji su oduvek traženi na internetu – pornografskim.
Zato na mreži buda nova subkategorija pornografije, zasnovana na virtuelnim likovima. Psiholozi kažu da je ovaj trend opasan jer se širokim mladim masama na svakom koraku poturaju savršene osobe, pravilnih crta lica, bez pora i bora, neželjenih dlaka, ali sa nadrealni oblinama, kilažom, sposobnostima isl. Gledajući konstantno takve likove ljudi postaju nezadovoljniji sobom, jer shvataju da su daleko od savršenstva. Koje je nepostojeće. Osim toga, ove virtuelne ličnosti spremne su da urade ili izgovore sve što naručilac zatraži pa on može izgubiti svest o značenju reči “ne”, što otvara vrata za pojavu raznih seksualnih devijacija. Na sve to, i ova vrsta pornografije, kao i ona tradicionalna, može izazvati zavisnost.
Ipak, zagovornici upotrebe veštačke inteligencije u pornografiji tvrde da ona ima i nekih prednosti, od kojih je najznačajnija ta što realne osobe više neće biti primoravane da rade ono što ne žele.
Potrebna kriminalizacija zloupotreba
Stručnjaci za etičnost u upotrebi veštačke industrije (da, i ta struka postoji) već neko vreme upozoravaju javnost da alatke poput deep fake-a i ostalih programa koji umeću ljudska lica na druga tela i stavljaju ih u razne situacije potpuno ignorišu činjenicu da je za kreiranje takvih sadržaja potreban pristanak osobe čiji lik se montira. To se, šta više, često radi kao akt osvete.
Budući da u mnogim zemljama zakoni ne preciziraju da je ovo krivično delo, stručnjaci se nadaju da će kažnjavanje onih koji se bave ovim poslovima morati da krene iz naroda. Odnosno, da će konzumenti ovih sadržaja početi da odbijaju da ih gledaju ukoliko nije naznačeno da su glavni likovi u njima dali pristanak. Jer, svakome se može desiti da postane žrtva montaže, danas je toliko jednostavno napraviti lažni video da se time više ne targetiraju javne ličnosti već i običan narod.
Izvor: El Pais
Foto: Nika_Akin, Pixabay
Evropska komisija predložiće sutra niz mera pomoću kojih će EU svoju industriju naoružanja prebaciti na “režim ekonomije u periodu rata“
Na taj korak odlučila se kako bi pružila bolji odgovor na napade Rusije na Ukrajinu.
Evropski komesar za industriju Tjeri Breton izneće predloge za podsticanje zemalja EU da zajedno kupuju više oružja od evropskih kompanija, kako bi se tim kompanijama pomoglo da povećaju proizvodne kapacitete, prenosi Rojters.
„Moramo da promenimo paradigmu i pređemo u režim ratne ekonomije. To takođe znači da evropska odbrambena industrija mora da preuzme više rizika, uz našu podršku“, rekao je Breton.
On je istakao da će Evropa morati da učini još više da osnaži svoju odrbanu u slučaju da za predsednika SAD bude izabran Donald Tramp, koji je prethodno kritikovao pojedine članice NATO-a.
„U trenutnom geopolitičkom kontekstu, Evropa mora da preuzme veću odgovornost za sopstvenu bezbednost, bez obzira na ishod izbora naših saveznika svake četiri godine“, ocenio je Breton.
Bretonovi predlozi uključuju stvaranje mehanizma koji pomaže zemljama koje nisu članice EU da kupuju oružje od evropskih proizvođača.
Predloge će takođe analizirati i pripadnici NATO-a, koji su ranije pozdravili nastojanja EU da pomognu odbrambene kapacitete EU, ali i koji su upozorili da potezi EU ne smeju da se kose sa radom Alijanse.
Izvor: Tanjug
Foto: Pixabay
Sigurno ste čuli za placebo efekat, poboljšanje simptoma usled očekivanja pozitivnog ishoda. Ali, da li znate za suprotan efekat?
Gospodin A., 26-godišnji muškarac koji pati od depresije, volontirao je u ispitivanju dejstva novih antidepresiva. Nakon rasprave sa devojkom, u stanju konfuzije, došao je hitno u bolnicu i prijavio da je uzeo 29 kapsula odjednom. Misleći da se preodizirao, A. je bio uplašen da neće preživeti – bio je u stanju ozbiljne hipotenzije i izmerenim pulsom od 110. Nakon što su lekari pristigli, utvrđeno je da pilule zapravo nisu bile antidepresivi, već placebo. Naime, popio je pilule koje su sadržale samo običan šećer. Čim je dobio informaciju da je zapravo bio u kontrolnoj grupi i da nije bilo moguće da se predozira, A. je osetio ogromno olakšanje, krvni pritisak mu se vratio u normalu, a puls se snizio na 80. Takav efekat zove se nocebo.
Kako moć sugestije može da vam pogorša stanje?
Ovakvih slučajeva bilo je mnogo širom sveta, pacijenti su iskusili veće negativne efekte ukoliko su bili zabrinuti, odnosno ukoliko su očekivali neželjena dejstva i negativne rezultate terapije. Negativna uverenja dovela su do značajnog pogoršanja simptoma, sporijeg oporavka, pa čak i do pojave bolova.
Naime, u jednom istraživanju grupa pacijenata kojoj je saopšteno da injekcija epiduralnog analgetika uzrokuje osećaj sličan ubodu pčele, prijavila je veći stepen bola u poređenju sa grupom pacijenata kojoj je saopšteno da će osetiti samo blago trnjenje. Takođe, informacija da je primena snažnog analgetika započeta ili prekinuta, dovela je do smanjenja/povećanja osećaja delovanja injekcije kod ispitanika, iako je analgetik kontinuirano primenjivan.
Iako se sa sigurnošću još uvek ne zna zašto se nocebo efekat javlja, poznato je da negativna očekivanja imaju mnogo jači uticaj na nas nego pozitivno razmišljanje – naš mozak je programiran tako da je u stanju pripravnosti i stalno „skenira“ sve moguće opasnosti po naš organizam. Recimo da ste dobili recept za neki lek, zamislite kako bi na vas uticalo upozorenje od lekara: „Jedan od pet ispitanika iskusi neželjena dejstva“, za razliku od: „Četiri od pet ispitanika ne iskusi neželjene efekte“. Ukoliko očekujemo loše ishode, velika je verovatnoća da ćemo to i iskusiti – naš mozak radi sve kako bi nas zaštitio od potencijalne štete.
“Pazite da li mislite ili umišljate”
Pored komunikacije lekara sa pacijentima, međusobna komunikacija i iskustva pacijenata o neželjenim dejstvima takođe padaju pod veo nocebo efekta. Godine 2013. u britanskim medijima se pojavila vest o pojavi bola u mišićima kao nuspojavi statina, leka za snižavanje holesterola u krvi. Nakon što se vest masovno proširila, procenjeno je da je preko 200.000 pacijenata prestalo sa terapijom statina. Kasnije je pokazano da su ovi pacijenti verovatno iskusili nocebo efekat, jer nakon ponovne terapije statinima, nisu imali negativna iskustva. Prestanak terapije usled ovakvih „lažnih“ nuspojava statina doveo je veliki broj ljudi u rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti koje su mogle biti sprečene.
Ispostavilo se da čak i cena ili izgled proizvoda utiču na našu percepciju. U jednoj studiji, 49 ispitanika je isprobalo novu kremu protiv iritacija na koži. Prva grupa je dobila kremu u plavim kutijicama, specifično dizajniranim tako da izgledaju atraktivno, slično ostalim luksuznim brendovima koji postoje na tržištu. Nasuprot tome, druga grupa ispitanika dobila je kremu u običnoj, narandžastoj kutijici. Ispitanicima je rečeno da se povećana osetljivost na bol može javiti kao nuspojava ove kreme. Iako se sastav kreme nije razlikovao, ispitanici prve grupe su prijavili skoro dva puta veći osećaj bola, u odnosu na drugu grupu. Usled samo prividno višeg sadržaja aktivnih komponenti, kreme „skupljeg“ izgleda, izazvale su veći strah od pojave neželjenih dejstava u odnosu na one „jeftinijeg“ izgleda.
Nocebo efekat je najviše zastupljen u kliničkoj praksi, ali je često zanemaren. U kliničkoj praksi se može pogrešno opisati kao neželjeni efekat terapije i na taj način ometati proces oporavka pacijenta, dovesti do pogoršanja simptoma, učiniti terapijske intervencije bolnijim i smanjiti efikasnost kliničkog lečenja ili ispitivanja. Upravo zato, veoma je važno obratiti pažnju na način na koji se pacijentima saopštava dijagnoza kao i na način informisanja pacijenata o nuspojavama nekog leka. Mozak može da nas laže, zato pazite da li mislite ili umišljate.
Marija Rakić
Izvor: Nauka kroz priče
Foto: Geralt, Pixabay
Za samo pet godina poljoprivredno zemljište je smanjeno za više od petine, dok je broj gazdinstava opao za 10 odsto. Najteža situacija je u stočarstvu. Drastično je opao broj svinja, koza, goveda, a manje je i ovaca i živine.
Kako piše RTS, stručnjaci kažu da je ovo ozbiljan alarm za hitno donošenje mera koje bi zaustavile dalje uništenje srpske poljoprivrede. U suprotnom Srbija će izgubiti prehrambenu sigurnost i postaćemo zemlja koja je zavisna od uvoza hrane.
Prosečno poljoprivredno gazdinstvo u Srbiji obrađuje 6,4 hektara, gaji jedno goveče, pet svinja, tri ovce, 43 komada živine i ima tri košnice pčela.
Oni koji se bave poljoprivredom u proseku imaju 60 godina, dok je tek svaki jedanaesti nosilac gazdinstva mlađi od 40 godina. U ovoj grani radi 14 odsto manje ljudi nego 2018. kada je RZS radio anketu poljoprivrede.
„Za mene su prvi rezultati popisa prilično šokantni. Svi mi koji se bavimo analizom smo znali da parametri u poljoprivredi opadaju i u proizvodnom smislu i u smislu kapaciteta, ali ovo je baš poražavajuće. Kada imate situaciju da raspoloživog zemljišta ima 20 odsto manje nego pre samo pet godina, da korišćenog zemljišta imamo manje 6,3 odsto, da nam je nestalo 48,2 odsto šuma, onda se pitate gde je to nestalo i o čemu se radi“, kaže Žarko Galetin, agrokonomski analitičar.
Da je gubitak poljoprivrednog zemljišta ogroman problem smatra i Dragana Latković, predsednica UO Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju.
„Naši agroanalitičari su upozoravali da Srbija godišnje gubi oko 25.000 hektara obradivog zemljišta. Veliki deo poljoprivrednih površina se uzima za izgradnju infrastrukture, za izgradnju naselja, industrijskih zona. Ne kažem, mora i to da se gradi, ali se gubi zemljište“, kaže Dragana Latković.
Dodaje da bi prilikom biranja lokacija za izgradnju, ukoliko je to moguće, trebalo birati ona zemljišta koja su manje pogodna za poljoprivrednu proizvodnju.
Problem sa gubitkom zemljišta je utoliko veći, jer se radi o resursu koji nije obnovljiv. Podseća da statistika u ovom popisu nije evidentirala drastičan pad kvaliteta našeg poljoprivrednog zemljišta.
„Naše zemljište je degradirano. Humusa tj. organske materije u njemu je sve manje. Jako malo imamo stočarstva. Nemamo organskog đubriva. U Vojvodini je nekada humusa u zemljištu bilo i do pet procenata. Sada ga je manje od tri odsto. Da bi se procenat humusa povećao za jedan posto potrebno je i do 100 godina“, podseća ona.
„Treba konačno neko da stavi prst na čelo. Da se prema tom zemljištu ophodimo s poštovanjem, jer to nije samo podloga po kojoj mi hodamo, to je izvor života i hrane. Hrane biti mora. Svedoci smo klimatskih promena. Čim imamo manje organske materije, zemljište nije u mogućnosti da ima sposobnost da zadržava vodu u sebi. Uz to, malo površina se i navodnjava“, ističe Latković.
Ipak, kaže, ne treba zaboraviti i da u Srbiji ima dosta neobrađenog zemljišta.
„To sebi ne smemo da dozvoljavamo, jer to ne dozvoljavaju sebi ni mnogo razvijenije zemlje. To stoji u parlogu, a tu se pruža mogućnost da na to obratimo pažnju i da to stavimo u funkciju“, objašnjava ona.
Uništavanje stočarske proizvodnje traje decenijama
Pad u stočarstvu je trend koji se u Srbiji dešava od devedesetih godina prošlog veka, kaže Milan Prostran, agroekonomski analitičar.
Stočarstvo je, navodi, dominantno bilo prisutno u privatnom sektoru. Najčešće kod malih gazdinstava koja očito nisu mogla da se nose sa žestokom konkurencijom.
„To nam se obija sada o glavu, jer smo mi postali veliki uvoznici mesa. Samo u poslednje dve, tri godine na uvoz svinjskog mesa, da li kroz polutke ili prasad za tov, davali smo između 70 i 80 miliona evra godišnje. Obnavljanje ove proizvodnje podrazumeva ogroman investicioni ciklus. Neki su godinama pokušavali da me ubede da će povećana produktivnost po grlu stoke kompenzovati smanjeni broj grla, ali to je nemoguće“, ističe Prostran.
Razvoj srpske poljoprivrede, upozorava, koči uvoz.
„To je jako opasno. Ranije je uvoz godišnje bio do milijardu i trista miliona dolara, a sada je prešao dve milijarde i trista miliona. Nad ovim podacima treba da se zamisle ljudi koji su zaduženi za kreiranje agrarne politike. Budući da težimo EU, moramo da imamo politiku koliko toliko komplementarnu sa njihovom zajedničkom agrarnom politikom, koja očito i sama ima problema, a što vidimo po protestima u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Španiji…“, kaže sagovornik RTS-a.
„Kažu da su u budžetu obezbeđena ogromna sredstva za poljoprivredu. Nisu to ogromna sredstva. Čujemo ovih dana da se u EU za potrebe ovog sektora izdvaja trećina ukupnog budžeta Unije. Kod nas je učešće agrarnog budžeta u ukupnom budžetu sada dostiglo blizu sedam odsto. Vidite kolika je to razlika“, navodi Prostran.
Izvor: RTS
Foto: Skitterphoto, Pixabay
Laka električna vozila, u koja spadaju električni trotineti i bicikli, od 5. aprila će moći da se „registruju“, odnosno njihovi vlasnici će od tog datuma moći da od institucija zatraže nalepnicu koja će pokazivati karakteristike vozila. Dva meseca kasnije, od 15. juna, samo vozila sa ovom „registracijom“ će moći da učestvuju u saobraćaju.
Novo pravilo je objavljeno krajem februara, u Pravilniku o načinu izdavanja, vođenja evidencija, izgledu i načinu postavljanja nalepnice za laka električna vozila.
Svako ko poseduje električne dvotočkaše moraće da podnese zahtev za izdavanje nalepnice, navodi se u prošlonedelnom Službenom glasniku.
U zahtevu za izdavanje nalepnice treba navesti lične podatke (ime i prezime, JMBG, datum rođenja, mesto rođenja), podatke o prebivalištu (mesto, poštanski broj, ulica i kućni broj, telefon, imejl), kao i podatke o lakom električnom vozilu (marka, trajna nominalna snaga elektromotora, najveća konstruktivna brzina, masa praznog vozila).
Uz zahtev se mora dostaviti i tehnička dokumentacija za lako električno vozilo, iz koje se može utvrditi marka vozila, trajna nominalna snaga elektromotora, najveća konstruktivna brzina i masa praznog vozila.
Takođe, uz nju je potrebno dostaviti i fotokopiju ili očitanu ličnu kartu, popunjenu i potpisanu izjavu na posebnom obrascu, ali i dokaz o uplaćenoj naknadi na ime izdavanja nalepnice za laka električna vozila.
Izdata nalepnica
Na pitanje Nove ekonomije koliko će koštati ovaj postupak, iz Agencije za bezbednost saobraćaja do objavljivanja ovog teksta nisu odgovorili.
U pravilniku se navodi da, ukoliko se iz dostavljene dokumentacije ne mogu utvrditi karakteristike vozila, onda se mora obaviti ispitivanje lakog električnog vozila, kako bi se utvrdile njegove karakteristike uz naknadu za ispitivanje, o trošku podnosioca zahteva. U Pravilniku nije precizirano ko je ovlašćen da obavlja ova ispitivanja.
Prilikom obrade zahteva, na tehničkoj dokumentaciji, koja je sastavni deo obavezne dokumentacije, upisuje se serijski broj nalepnice, datum izdavanja, potpis lica koje izdaje nalepnicu, dok će se dijagonalno preko prednje strane stavljati pečat sa oznakom „IZDATA NALEPNICAˮ.
U slučaju oštećenja ili uništenja nalepnice, po zahtevu se može izdati nova.
Kako će izgledati nalepnica?
Izdata nalepnica će biti pravougaonog oblika, višeslojne strukture, vidljiva u dnevnim i noćnim uslovima, samouništavajuća pri pokušaju uklanjanja, dimenzija 36×60 milimetara, punometalizirana, sivosrebrne boje, sa integrisanim difrakcionim optički promenljivim elementom, koji sadrži višestruke nivoe zaštite od pokušaja krivotvorenja.
U gornjem delu nalepnice nalaziće se logo Agencije za bezbednost saobraćaja, a u središnjem delu, oznaka za lako električno vozilo LEV, na ćirilici i na latinici, ispod nje brojčane vrednosti bez decimala u obliku: trajna nominalna snaga elektromotora (W), najveća konstruktivna brzina (km/h), masa praznog vozila (kg), jedna ispod druge. U donjem delu nalepnice stajaće oznaka ABS i sedmocifreni serijski broj, bočno orijentisan. Sastavni deo nalepnice je kontrolni odsečak, sa oznakom ABS i serijskim brojem, koji se odvaja od nje tokom procesa izdavanja nalepnice.
Nalepnica treba da se postavi na lako uočljivo mesto, u gornjem delu nepomičnog stuba upravljača vozila, u zavisnosti od konstrukcije upravljača, a nakon što se postavi nalepnica, ona će biti i fotografisana kao i mesto na kojem je postavljena.
Prijem i obrada zahteva, izdavanje i postavljanje nalepnice vrši se na mestima koja Agencija za bezbednost saobraćaja utvrđuje na svom zvaničnom internet sajtu www.abs.gov.rs, po stupanju na snagu ovog pravilnika.
Krajem jula prošle godine, Vlada Srbije je usvojila Izmene i dopune Zakona o bezbednosti saobraćaja, u kojima se po prvi put pominju i odredbe koje se tiču lakih električnih vozila. Zakonom je propisano da vozači, pored nalepnice na vozilu, treba da nose prsluk i kacigu, ne smeju imati slušalice u ušima dok voze, prevoziti druge, a za kretanje treba da koriste biciklističku stazu, pešačko-biciklističku stazu ili biciklističku traku ili pak kolovoz dodatno propisanim merama.
Izvor: Nova ekonomija
Foto: Pixabay
Kao i u mnogim drugim delatnostima, i u organizaciji dečjih rođendana su porasle cene. Prošle godine je dva i po sata proslave rođendana koštalo oko 200 evra (prostor, hrana i piće), a ove godine samo iznajmljivanje prostora košta toliko, piše Nova.rs.
Nekada su se rođendani slavili u kući uz nekoliko drugara, a danas se uglavnom na njih zove cela vrtićka grupa, plus rodbina i prijatelji. Imajući u vidu da vrtićke grupe imaju uglavnom preko 20 dece, a u nekim obdaništima i preko 30, jasno je zašto se roditelji odlučuju da slave rođendane u igraonicama. Bar oni koji ne žive u vilama sa nekoliko stotina kvadrata. Međutim, nekada je rođendan u igraonici za mnoge roditelje bio prihvatljiv trošak ali sa današnjim cenama deluje kao luksuz.
Naime, cene iznajmljivanja prostora igraonica su drastično porasle. Prošle godine su u glavnom gradu prostori koštali u najvećem broju od 8.000 do 15.000 dinara, premda je bilo i skupljih, a danas se teško može naći prostor za manje od 12.000 dinara a najskuplji do kojeg su naši novinari došli je 33.000. Ovde treba imati u vidu da su to prostori prosečne veličine a ne veliki zabavni parkovi kakvi postoje u tržnim centrima.
Naravno, ove cene zavise od opštine na kojoj se igraonica nalazi i vremena održavanja rođendanske proslave. Primera radi, na perifernim gradskim opštinama su prostori jeftiniji dok recimo na Vračaru pojedine igraonice koštaju i preko 30.000 dinara. Takođe, prostor je jefitniji kada se slavi radnim danom i vikendom prepodne, nego vikendom uveče.
Koliko okvirno košta rođendan?
Većina rođendaonica u ponudi ima klasične pakete koji obuhvataju zakup prostora sa uslugom animatora i izradom pozivnica u trajanju od dva i po sata, i all inclusive pakete kojima je pokriveno sve sem torte.
Cene prostora sa uslugom animatora variraju u toj meri da za istu uslugu plaćamo minimalnih 10.500 dinara, pa do 33.000 dinara za 20 do 30 dece i isto toliko odraslih. U navedenu cenu ne spadaju hrana, piće, torta, baloni, kao ni usluge fotografa. Za sve ove stavke potrebno je računati na dodatni budžet.
S druge strane, all inclusive paket se retko gde može naći ispod 75.000 dinara za 30-tak odraslih gostiju i isto toliko dece. Tek nekoliko igraonica u gradu nudi jeftinije pakete, dok ima i onih koje za ovu uslugu naplaćuju blizu 1.000 evra.
Zbog svega navedenog više se isplati zakupiti samo prostor a hranu napraviti u svojoj režiji ili naručiti od neke ketering agencije. Ali, kada se tako organizuje rođendan piće se plaća po utrošku. Neko nepisano pravilo je da se vikendom preko dana i radnim danima manje pije alkohol, pa se ovaj aranžman tada isplati. Vlasnici igraonica pak za večernje sate vikendom savetuju all inclusive, jer tada gosti umeju da popiju “koju čašicu više”.
Fotograf od 30 evra
Iako pojedine igraonice imaju u ponudi fotografisanje rođendana u sklopu cene proslave, najčešće taj posao obavljaju animatori koji su angažovani na proslavi, a fotografije se dobijaju u digitalnoj formi.
Za angažovanje profesionalnog fotografa potrebno je izdvojiti minimalnih 4.000 dinara za dva sata. Cene idu naviše što su želje klijenata kompleksnije, pa tako postoji mogućnost doplate za sve ideje.
Dekoracija i do 100 evra
Za dobru fotografiju neizostavna je i dekoracija, pa se naširoko popularni helijumski baloni sa brojem godina i dodatnim elementima mogu naći za minimalnih 5.000 dinara, dok velika dekoracija koja obuhvata i do 20 balona ide i do 10.000 dinara.
U ovim slučajevima je isplativije poručiti osmišljen paket koji košta nešto više, savetuju prodavci, jer se obično ispostavi da svaka stavka pravljenja dekoracije ima svoju cenu.
Od toga koliko košta svaki balon pojedinačno, preko cene duvanja balona helijumom pa do tegića koji se kače kako bi celokupna dekoracija imala svoju formu.
Izvor: Nova.rs, B&F
Foto: Cimabue, Pixabay
„Iskreno verujem u saradnju sa ljudima, i mislim da mi je, pored istrajnosti, upravo dar za saradnju najviše omogućio da uspem kao preduzetnik“, kaže Aleksandar Bakoč, osnivač IT preduzeća Algotech. Ova domaća firma koja je izrasla u regionalnog igrača i beleži zavidne rezultate i tokom krize, izdvaja se i po tome što ulazi u zajedničke projekte čak i sa direktnim konkurentima.
Kako sebe vidi Aleksandar Bakoč? „Kao čovek sam jako temeljan, istrajan i uporan. To što radim, radim neprestano i kockicu po kockicu. Tako možete da napravite i piramidu“, kaže ovaj inženjer specijalizovan za računarsku tehnologiju i informatiku, koji je sa svojim bratom Goranom pokrenuo proizvodnju softvera 1992. godine. Dakle, u vreme kada se uporedo sa državom raspadala i ekonomija, a njegove kolege masovno odlazile u inostranstvo. Dok je studirao na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu i sam je razmišljao o takvoj opciji, ali je sticajem okolnosti ostao u zemlji i izgradio firmu Algotech koja je stigla daleko van granica Srbije.
Bakoč priznaje da na početku, u situaciji koju poredi sa poznatom izrekom „što te ne ubije, to te ojača“, svakako nije računao na takav uspeh. „Ali imao sam ogromnu želju da se osamostalim i verovao sam u tehnologiju. Mi smo ’ginuli’ za svoje klijente. Sve smo uložili u profesionalizam i kvalitet usluge, i mada bi to trebalo da bude nešto što se u poslu podrazumeva, to je bilo ono što nas je izdvojilo“. Jedan od najvažnijih momenata za malo IT preduzeće dogodio se 1995. godine, kada je potpisalo ugovor sa multinacionalnom kompanijom AT&T i počelo da usmerava svoje poslovanje ka integrisanim rešenjima za kontakt centre.
Danas Algotech zapošljava više od 70 stručnjaka, a pored integrisanih komunikacija, klijentima nudi i različite proizvode iz oblasti automatizacije poslovanja, kao i integracije komunikacionih i prodajnih kanala. Kompanija je sa svojim rešenjima prisutna u brojnim industrijama, uključujući telekomunikacije, finansije i bankarstvo, osiguranje, medicinu, javni sektor i lokalne samouprave, logistiku, distribuciju, maloprodajne lance…
Ovako širok obuhvat klijenata obezbeđuje preduzeću raspodelu rizika, a time i stabilnije poslovanje i u nesigurnim vremenima kao što je današnje. S druge strane, zahteva od zaposlenih veliko znanje o tome kako da rešenje najbolje prilagode specifičnostima svake od industrija, ističe Bakoč i dodaje: „Trenutno najstabilnije poslujemo u sektorima telekomunikacija i finansija, odakle dolazi veći deo naših klijenata“.
Regionalni klijenti traže regionalnu podršku
Druga važna strategija koja odlikuje poslovanje ove IT kompanije je rast kroz širenje u regionu. Algotech je trenutno prisutan na tržištima Češke, Slovačke, Poljske, Rumunije, Mađarske, Bugarske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, koja se veoma razlikuju po uslovima poslovanja, poslovnoj kulturi i jeziku. Stoga su kroz različite poslovne modele sklapali saradnju sa partnerima koji rade na tim tržištima i dobro poznaju njihove karakteristike. U Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Mađarskoj su otvorili franšize, u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Rumuniji imaju kompanije sa većinskim vlasništvom, dok u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Grčkoj posluju bez direktnog prisustva.
Prednosti ovakvog ulaska na tržište su i mogućnosti da se sa lokalnim partnerima dele resursi i klijenti, navodi Bakoč. „Regionalni klijenti traže regionalnu podršku i pogodnije im je da te usluge dobijaju u jednoj kompaniji – ako je zaista dobra. Mi smo postali prepoznatljivi kao neko ko može da izađe u susret svim njihovim zahtevima bez obzira u kom delu regiona posluju, jer kroz integrisanu organizaciju objedinjavamo veštine koje razvijamo u različitim zemljama. Osim toga, kada dobijete posao u jednoj zemlji za jednog klijenta, automatski otvarate vrata i za druga tržišta na kojima on posluje. Takođe, ideje koje se pokažu uspešnim na jednom mestu, realizujemo i na drugom ako to ima smisla“.
Kreativnost je važnija od novca
Naš sagovornik se izdvaja i po tome što ulazi u zajedničke projekte sa kompanijama koje su mu direktna konkurencija na tržištu. „Konkurente ne doživljavam kao neprijatelje, niti imamo problema da radimo u konkurentskom okruženju. Iskreno verujem u saradnju sa ljudima, i mislim da mi je, pored istrajnosti, upravo dar za saradnju najviše omogućio da uspem kao preduzetnik. Postavljanje zidova može doneti korist samo na kratak rok, ali dugoročno ste na gubitku. Saradnja, različitost, nove ideje – to je za mene suštinski kvalitet i put da stvorimo okruženje u kakvom bismo voleli da rastu naša deca“.
Bakoč dodaje i da se tokom više od tri decenije poslovanja drži devize „nikada ne seci granu na kojoj sediš“, pa kompanija veoma vodi računa da zadrži i razvija ustaljene poslove koji joj obezbeđuju određenu dozu stabilnosti. „Uporedo istražujemo nove ideje i mogućnosti da ih plasiramo. Naravno, neke propadnu, ali one koje uspeju otvaraju nove perspektive na tržištu I onog momenta, kada prepoznate da ste našli ’zlatnu žilu’, iz sve snage pokušavate da je eksploatišete“.
Neke od uspešnih ideja realizovane su kroz osnivanje novih preduzeća, samostalno ili sa drugim kompanijama, a ima i slučajeva kada je Algotech ulagao u perspektivne patente drugih firmi. „To traži ogromnu energiju, ali ja u tome uživam, ne bih mogao da provodim puno vremena u dokolici. Moj primarni motiv nikada nije bio novac. On jeste važan, ali meni je važnije da radim nešto kreativno i da se dobro osećam sa ljudima sa kojima to radim, posebno kada sam u mogućnosti da podržim mlade ljude koji pokreću svoje prve poslove“, ističe Bakoč.
U nastojanju da konsoliduje raznovrsne aktivnosti kroz neku vrstu holdinga, naš sagovornik je osnovao Daran Group. „To je naša porodična kompanija, koja poseduje udeo u različitim poslovima u koje investiramo sami ili sa partnerima. Ova struktura nam omogućava diversifikaciju ulaganja u različite industrije koje često nisu direktno povezane. Daran Group ima udeo u desetak kompanija iz vrlo raznovrsnih oblasti, kao što su sajber bezbednost, medicina, nekretnine, zelena energija i druge. Svaka od tih kompanija ima sopstveni menadžment, pa zajedno s njima i partnerima usklađujemo prioritete u razvoju“, objašnjava Bakoč.
„Ispruži noge koliko ti je jorgan dugačak“
Sve ovo je doprinelo da Algotech maksimalno iskoristi ubrzanu digitalizaciju, masovni rad od kuće i sve veću primenu mašinskog učenja i veštačke inteligencije za dalji razvoj poslovanja, i da u vreme kada se zatvaraju brojne firme zbog posledica trogodišnje krize, ostvari veliki rast poslovnih prihoda i zarade. No, da bi se iz dana u dan bilo u toku, pre svega je potrebno zadržati preduzetnički način razmišljanja i onda kada preduzeće odavno preraste mali tim koji može brzo da se prilagođava. A to za Aleksandra Bakoča pre svega znači – „čovek se uči dok je živ“.
„Mi i danas u kompaniji svi neprestano učimo, jer ova industrija se doslovno menja iz meseca u mesec, znanje koje imate danas zastarelo je već sutra. Istovremeno, u ovom poslu ceo svet vam je konkurencija i ako klijenti nisu zadovoljni vašim načinom rada, vrlo brzo će vas zameniti nekim ko je bolji“.
Možda je zato najveći uspeh Algotecha to što odlično posluje već više od tri decenije u okolnostima kada se mnoge domaće firme iz ovog sektora ili prodaju strancima, ili odlaze iz Srbije. Na pitanje šta je njegovom preduzeću obezbedilo ovako dugoročan rast i razvoj, Bakoč kaže:
„Često se setim mog profesora na fakultetu koji je govorio da ne postoji jedan, već milion puteva do uspeha. Mi smo izabrali stabilan i postepeni rast. Ja sam pristalica kalkulisanog rizika. Volim da promislim, vidim šta mogu da izgubim i šta mogu da dobijem i da na osnovu toga zaključim da li neku ideju želim da realizujem na taj način ili ne. Moja filozofija je: ’ispruži noge koliko ti je jorgan dugačak’. To znači da svojim odlukama nikada nisam hteo da ugrozim nešto što imam, da bih po svaku cenu dobio nešto novo“.

